Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘O kako je ružno da neko kaže: ‘Zaboravio sam taj i taj ajet’, samo je Allah učinio da ga zaboravi. Ponavljajte Kur’an jer se od zaboravlja brže nego što odvezane deve odbjegnu.’”
Muttefekun alejh
Ovdje Allahov Poslanik grdi onog ko kaže da je zaboravio određeni ajet, jer ta izjava ukazuje na nemar i zapostavljanje Božije knjige, te kaže da je upravo Allah dao da čovjek zaboravi određeni ajet, u čemu je pokazatelj da je on time kažnjen zbog podbacivanja u ponavljanju Kur’ana. Zatim je Vjerovjesnik potaknuo na ponavljanje Kur’ana, rekavši da se njegovi ajeti veoma brzo zaboravljaju. Zanimljivo je da je zaboravljanje Kur’ana Poslanik uporedio s bježanjem odvezanih deva. Naime, deve su životinje koje je najteže ukrotiti i koje je, nakon što odbjegnu, najteže uhvatiti.
Ebu Umama el-Bahili, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Učite Kur’an jer će se on na Sudnjem danu pojaviti kao zagovornik onima koji su ga učili! Učite sure el-Bekara i Alu Imran, koje su svjetlo, utoliko što će se one na Danu sudnjem pojaviti u obliku dvaju oblaka”, ili je rekao: “...utoliko što će se one na Danu sudnjem pojaviti u obliku dvaju jata ptica raširenih krila, te će stati u zaštitu onom ko ih je učio! Učite suru el-Bekara zato što ona sadrži veliki blagoslov i zbog toga što njeno zanemarivanje donosi propast; sihirbazi ne mogu nauditi onom ko uči ovu suru.”
Hadis bilježi imam Muslim
Učite Kur'an i ustrajavajte u tome, jer će se on na Sudnjem danu zauzimati za one koji su ga učili i po njemu radili. Posebno učite suru Bekaru i Ali Imran, jer one su dvije sure koje u sebi sadrže svjetlost, uputu i veliku nagradu. Te dvije sure u poređenju sa drugima su kod Allaha, kao što su Sunce i Mjesec u odnosu na druge zvijezde. Sevap učenja ove dvije sure pojavit će se na Sudnjem danu u obliku dva oblika koji će praviti hlad svojim učačima i čuvat će ih vreline, ili kao sevap u obliku dvije skupine ptica poredanih u redove, ispruženih krila, spojene jedne sa drugima, braneći one koji su ih učili od Vatre. Nema prepreke kazati da će doći samo djelo, kao što se vidi iz vanjskog značenja hadisa, dok se ne može kazati da će doći Allahov govor, jer on je Njegovo svojstvo, a ono ne dolazi odvojeno od bića. Ono što će biti stavljeno na mizan tereziju jeste djelo roba i njegov postupak: Allah vas a i ono što čini stvara. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno naglasio učenje sure El-Bekare, jer je njeno učenje, rad po njoj i razmišljanje o njenim značenjima, veliki berićet i korist, dok je zapostavljanje ove sure i rada po njoj veliki gubitak. Jedna od velikih koristi ove sure jeste što sihirbazi ne mogu naštetiti onima ko je uče, o njoj razmišljaju i po njenim propisima rade. Također se kaže da sihirbazi ovu suru ne mogu učiti, o njoj razmišljati i po njoj raditi.
Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Kada učite: 'El-Hamdu lillahi', učite i: 'bismilahir-rahmanir-rahim'. To je suština Kur'ana, srž Knjige i sedam ajeta koji se ponavljaju, a 'bismilahir-rahmanir-rahim' je jedan od tih ajeta."
Hadis bilježi Bejheki
Ovaj nam hadis pojašnjava propisanost učenje bismile prije Fatihe u namazu, a razlog tome jeste što je ona dio te sure. Ovdje se misli na njeno učenje u sebi, a ne naglas. Učenje bismile u sebi prenosi se u ispravnijim hadisima kojih ima više. Et-Tahavi veli: "Mutevatir predajama preneseno je od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovih halifa, da se bismilla u namazu ne uči naglas."
Aiša, radijallahu anha, veli: “Allah je u Kur’anu objavio i: ‘Deset uobičajenih dojenja mjerodavno je kad je riječ o uspostavljanju srodstva’, zatim je to derogirano s pet poznatih dojenja, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, umro, a ovaj ajet se i dalje učio kao sastavni dio Kur’ana.”
Hadis bilježi imam Muslim
Ovaj hadis pojašnjava da se srodstvo po mlijeku računalo nakon deset dojenja i da je o tome Kur'an govorio, pa je derogiran i tekst i propis koji se na to odnosio, te je propisano pet dojenja, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro je, a ti ajeti su se učili, jer je derogacija stigla veoma kasno, tako da neki ljudi za to nisu ni znali. Zbog te činjenice, ovi derogirani ajeti su se učili kao sastavnio dio Kur'ana.
Ebu Džuhajfa, r.a., prenosi da je rekao: "Upitao sam Aliju: 'Imate li nešto od objave što nije obuhvaćeno Allahovom knjigom?' On kaza: 'Nemamo, tako mi Onoga Koji čini da proklije zrno i Koji stvori čovjeka! Ne znam za drugo osim razumijevanje koje Uzvišeni Allah podari čovjeku o Kur'anu i ovo što je u ovoj sahifi.' Rekoh: 'A šta je u sahifi?' On kaza: 'O plaćanju krvarine, oslobađanju zarobljenika i o tome da se ne ubija vjernik zbog nevjernika.'"
Hadis bilježi imam Buhari
Ebu Džuhajfa, r.a., upitao je Aliju, r.a., da li ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izuzeo nečim posebnim od znanja ili nečega što je napisano kod njih, a što nema niko drugi. Ebu Džuhajfa ga je upitao o tome iz razloga što grupa šiija lažno tvrdi da kod Ehli-bejta, posebno kod Alije, postoji dio objave koji mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ostavio, a što nije poznato nikom drugom. Odgovarajući na ovo pitanje, Alija se zakleo zakletvom kojom su se zaklinjali Arapi, tj. Uzvišenim Allahom, Koji je stvorio čovjeka i Koji daje da proklija zrno, da oni ne posjeduju ništa drugo osim dubokog razumijevanja koje Uzvišeni daje svome robu i rukopisa knjige zabilježene od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojoj su propisi u vezi s krvarinom i oslobađanjem muslimanskog roblja iz ropstva i princip da se ne ubija vjernik zbog nevjernika iz razloga što on nije ravan vjerniku.
Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, rekao je: “Ja ću biti prvi koji će kleknuti pred Milostivim Sudnjem danu, da mu On presudi.” Kajs b. Abbad rekao je: “Oni su povod objave ajeta: ‘Ova dva protivnička tabora spore se u vezi sa Gospodarom svojim’ (El-Hadždž, 19). To su oni koji su učestvovali u dvoboju na dan Bedra: Hamza, Alija i Ubejda, ili Ebu Ubejda b. Haris, Šejba b. Rebia, Utba b. Rebia i Velid b. Utba.’”
Hadis bilježi imam Buhari
U ovom predanju Alija, radijallahu anhu, obavještava o sebi i kaže da će biti prvi koji će kleknuti pred Uzvišenim Gospodarom svjetova zbog parnice na Sudnjem danu i da je ovaj ajet: “Ova dva protivnička tabora spore se u vezi sa Gospodarom svojim” (El-Hadždž, 19), objavljen povodom njega, Hamze i Ebu Ubejde, radijallahu anhum, zato što su se borili u dvoboju protiv uglednih nevjernika na dan Bitke na Bedru, a to su bili: Šejba b. Rebia, Utba b. Rebia i Velid b. Utba, što upućuje na dozvoljenost dvoboja. Dvoboj između dvojice protivnika odvijao se prije početka bitke i u njemu su se protivnici borili sabljama.
Od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu 'anhuma, se prenosi da je rekao: “Omer, radijallahu 'anhu, me uvodio u društvo istaknutih učesnika bitke na Bedru, pa kao da se to nekima od njih nije sviđalo, pa su rekli: ‘Zašto da ovaj sjedi sa nama kad mi imamo sinova poput njega?’ Omer je odgovorio: ‘Za njega znate ko je i od koga je!’ Nakon toga me jednog dana pozvao i poveo me kod njih sa sobom. A mislim da me nije pozvao osim da im dokaže i da ih nauči, pa je upitao: ‘Šta kažete o riječima Allaha: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu?’ Neki su rekli: ‘Naređeno nam je da tražimo oprosta i zahvaljujemo Allahu kada nam pomogne i da pobjedu.’ Drugi su šutjeli i nisu ništa odgovorili. Zatim je mene upitao: ‘O sine Abbasov, kažeš li i ti tako?’ Rekao sam: ‘Ne!’, pa me upitao: ‘A šta ti kažeš?’ Rekao sam: ‘To je smrtni čas Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je Allah tim riječima nagovijestio. Allahov govor: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’: su znak tvoje bliske smrti. ‘Ti slavi Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On pokajanje prima.’ Na to je Omer, radijallahu 'anhu, rekao: ‘Iz ovih riječi, ne shvatam ništa drugo, osim ovog što si ti rekao.'"
Hadis bilježi imam Buhari
Omer, radijallahu 'anhu, je imao praksu da se u stvarima o kojima nije imao jasan stav savjetuje sa ljudima poznatim po pronicljivosti, i na sastanke sa istaknutim učesnicima Bedra dovodio je i Abdullaha b. Abbasa, koji je u poređenju sa ostalima bio veoma mlad. Pa su se pojedini naljutili zbog toga, te kako može da na tim sastancima prusustvuje Abdullah b. Abbas, a ne mogu njihovi sinovi, koji su istih godina kao i on. Pa je htio Omer da ih poduči stepenu, vrijednosti, znanju i pronicljivosti Abdullaha b. Abbasa, radijallahu 'anhu, tako da ih je sve sakupio i pozvao i njega, te ih upitao o suri: "Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti slavi i veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista pokajanje stalno prima", pa su se po tom pitanju podijelili u dvije skupine, nakon što ih je Omer upitao o značenju te sure: jedini su šutjeli, a drugi su rekli da nam je tim riječima naređeno da tražimo oprosta za grijehe i zahvaljujemo Allahu kada nam pomogne i da pobjedu. Međutim, Omer, radijallahu 'anhu, je htio da zna šta je suština i u čemu je značaj ove sure, a ne da mu protumače formalno značenje riječi i pojmova spomenutih u suri. Zatim je upitao Abdullaha b. Abbasa, radijallahu 'anhu: "Šta ti kažeš o ovoj suri?" On je odgovorio: "To je smrtni čas Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem", odnosno nagovještaj blizine časa napuštanja ovog svijeta. Allah mu je dao znak u ajetu: "Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu", a to je oslobađanje Mekke, zaista je to znak blizine tvog časa kada ćes napustiti ovaj svijet. "Ti slavi Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On pokajanje prima." Na to je Omer, radijallahu 'anhu, rekao: "Iz ovih riječi, ne shvatam ništa drugo, osim to što ti kažeš.", i time se pokazala i potvrdila vrijednost Abdullaha b. Abbasa, radijallahu 'anhuma.
Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: "Uzvišeni je Allah Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, stalno spuštao objavu, a najviše mu je objavljivao preda samu smrt."
Muttefekun alejh
Allah Uzvišeni je intenzivirao spuštanje objave Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pred njegovu smrt kako bi se upotpunio šerijat, tako da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na ahiret u vremenu kad mu je objava veoma često dolazila.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Ebu Džehl upitao: “Spušta li Muhammed među vama svoje lice na tlo?” “Spušta”, neko je odgovorio. On reče: “Tako mi Lata i Uzzaa, ako ga vidim da to čini, nogom ću mu vrat pritisnuti, ili ću mu lice njegovo u prašinu zabiti!” Zatim je došao do Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je on klanjao htijući mu nauditi, ali se svi iznenadiše kad on poče uzmicati i braniti se rukama. Upitali su ga: “Šta ti je?” On reče: “Između mene i njega bio je neki jarak pun vatre, nešto sam strašno vidio i krila.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da mi se približio, meleki bi ga raskomadali dio po dio.” Zatim je Uzvišeni Allah objavio: “Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti! Vidje li ti onoga koji brani robu da molitvu obavi? Reci mi ako on misli da je na pravom putu, ili ako traži da se kumirima moli, reci mi, ako on poriče i glavu okreće. Zar on ne zna da Allah sve vidi? Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit ćemo ga za kiku, kiku lažnu i grešnu pa neka on pozove društvo svoje, Mi ćemo pozvati zebanije. Ne valja to. Ti njega ne slušaj... ” (el-Alek, 14–19). Ubejdullah, jedan od ravija u svome predanju dodaje: Naredio mu je ono što je naredio. Ibn Abdu-l-Eala, drugi ravija dodaje: Neka on pozove društvo svoje, znači: narod svoj.
Hadis bilježi imam Muslim
Ebu Džehl je upitao: “Je li Muhammed među vama spušta svoje lice na zemlju?” “Spušta”, neko je odgovorio. On reče: “Tako mi Lata i Uzzaa, ako ga vidim da to čini, nogom ću mu vrat pritisnuti, ili ću mu lice njegovo u prašinu zabiti!” Zatim je došao do Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je on klanjao htijući mu nauditi, ali se svi iznenadiše kad on poče uzmicati i braniti se rukama. Upitali su ga: “Šta ti je?” On reče: “Između mene i njega bio je neki jarak pun vatre, nešto sam strašno vidio i krila.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da mi se približio, meleki bi ga raskomadali dio po dio.” Zatim je Uzvišeni Allah objavio: “Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti! Vidje li ti onoga koji brani robu da molitvu obavi? Reci mi ako on misli da je na pravom putu, ili ako traži da se kumirima moli, reci mi, ako on poriče i glavu okreće. Zar on ne zna da Allah sve vidi? Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit ćemo ga za kiku, kiku lažnu i grešnu pa neka on pozove društvo svoje, Mi ćemo pozvati zebanije. Ne valja to. Ti njega ne slušaj... ” (el-Alek, 14–19). Ovdje se misli na Ebu Džehla koji je ustrajavao u nevjerovanju i griješenju, sebe je smatrao neovisnim. Allah naglašava Poslaniku da će se taj nevjernik vratiti Allahu i da će ga On kazniti teškom kaznom. Allah se obraća Poslaniku: Zar nisi vidio Ebu Džehla koji te odvraća od namaza kod Kabe i okreće se od istine, poričući je. Ima li šta čudnije od toga? Ako ebu Džehl ne prestane sa sa poricanjem i vrijeđanjem, uzet ćemo ga za prednji dio glave koji je lažan i griješan, pa neka on pozove narod svoj da ga pomogne, a ako to učini, i mi ćemo pozvati snažen meleke. O Muhammede, nemoj mu se pokoravati pa ostaviti namaz, nego klanjaj i pokornošću se približi Allahu.
