Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ebu Hurejre, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "U Kur'anu ima trideset ajeta koji će se zagovorati za čovjeka, sve dok mu ne bude oprošteno. To je sura El-Mulk (Tebarekellezi bi jedihil-mulk).“ U verziji kod Ebu Davuda stoji: "koja se zagovara."
Hadis bilježi Ibn Madže
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u ovom hadisu pojašnjava da postoji jedna kur'anska sura koja ima trideset ajeta, koji će se zagovarati za čovjeka sve dok mu Allah ne oprosti grijehe, jer ju je on učio i o njoj pažnju vodio. Kada je taj čovjek umro, ona se za njega zauzimala i štitila ga kazne. U početku hadisa ime sure je bilo nejasno, pa je to Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pojasnio na kraju, kako bi što bolje ukazao na njenu vrijednost i važnost i kako bi se što više ustrajavalo u njenom čitanju.
Nevas b. Sem'an prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Na Sudnjem danu će se dovesti Kur'an i onaj ko se sa njim družio i radio po njemu. Predvodiće ga sure el-Bekara i Alu Imran i zagovarat će se za njega.“
Hadis bilježi imam Muslim
Nevas b. Sem'an prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Na Sudnjem danu će se dovesti Kur'an i onaj ko se sa njim družio i radio po njemu. Predvodiće ga sure el-Bekara i Alu Imran i zagovarat će se za njega.“ Ovdje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učenje Kur'ana doveo u zavisni odnos sa radom prema njemu. A oni koji uče Kur'an dijele se na dvije vrste: oni koji ne rade po njemu i ne vjeruju u ono što je u njemu kazano - Kur'an će biti svjedok protiv okakvih; oni koji vjeruju u ono što je u njemu kazano i rade po tome - Kur'an će biti dokaz u njihovu korist. Ovaj je hadis dokaz da je rad po Kur'anu bitniji od svega, što potvrđuje i ajet: “Knjiga koja ti se objavljuje blagoslovljena je, da bi o njenim ajetima razmislili i da bi pouku uzeli razumom obdareni” (Sad, 29), tj. da bi razumjeli značenja Kur'ana i da bi radili po njemu. Rad po Kur'anu spomenut je poslije razmišljanja, jer je nemoguće raditi bez razmišljanja. Razmišljanjem se dolazi do znanja, iz čega proizlazi rad. Dakle, poenta objave Kur'ana jest da se uči, da se radi po njemu, da se vjeruje u njegova kazivanja i da se provode njegove odredbe. Samo će se za onoga ko ovako postupi Kur'an zauzimati na Sudnjem danu. (Pogledati: "Šerhu rijadis-salihin", 6/637-638)
Prenosi se od Abdullaha b. Ebu Bekra b. Hazma da je u pismu koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napisao Amru b. Hazmu pisalo: "Neka Kur'an dotiče samo čista osoba."
Hadis bilježi imam Malik
"U pismu koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napisao Amru b. Hazmu..." To je pismo koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Amr b. Hazmu dok je bio kadija u Nedžranu. To je poduže pismo u kome su objašnjeni mnogi vjerski propisi, kao što je nasljedno pravo, zekat, krvarine i slično. Ovaj dopis je poznat i umet ga je prihvatio. „Neka Kur'an dotiče samo čista osoba." Ovdje se pod doticanjem misli na direktno dodirivanje Kur'ana rukom, bez omotača i slično tome. I na osnovu toga, dodirivanje Kur'ana sa omotačem kao da se nosi u vrećici, okviru ili torbi, ili da se lista štapićem i slično tome ne ulazi u ovu zabranu, zbog toga što nije došlo do direktnog dodirivnja. A pod Kur'anom se misli na ono na čemu je ispisan Kur'an, kao na primjer ploče, listovi, koža i slično tome, a ne misli se na Allahov govor, jer se govor sluša, a ne može se dodirnuti. Riječi: "samo čista osoba" mogu se odnositi na četiri stvari. Prvo, da se misli na čistoću muslimana, jer su nevjernici nečisti: "...zaista su nevjernici nečist..." Drugo, da se misli na osobu koja je čista od nečistoće, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao za mačku: "Ona nije nečista." Treće, da se misli na osobu koja nije džunup. I četvrto, da se misli na osobu koja je pod abdestom. Na sva ova značenje čistoće u vjeri može se odnositi spomenuti hadis, i ne možemo preferirati jedno nad drugim. Stoga je najbolje uzeti u obzir najmanji stepen nečistoće, a to je nečistoća koja se uklanja abestom, jer je to najsigurnije i podudara se stavom većine islamskih učenjaka, od kojih su i imami četiriju mezheba i njihovi sljedbenici. Eto, to je predostrožnost i to je preče.
Omer b. el-Hattab, radijallahu 'anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: ""Zaista, Allah Kur'anom uzdiže neke ljude, a spušta druge." Muslim
Hadis bilježi imam Muslim
Omer b. el-Hattab, radijallahu 'anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Zaista, Allah ovom Knjigom uzdiže jedne narode, a spušta druge." Među onima koji uče Kur'an ima ljudi koje Allah uzdigne i na dunjaluku i na Ahiretu, a ima i onih koje ponizi i na dunjaluku i na Ahiretu. Onaj ko radi po Kur'anu, smatrajući istinom ono što je u njemu rečeno, primjenjujući ono što je u njemu naređeno, kloneći se onoga što je u njemu zabranjeno, radeći uputstvima, biće uzdignut i dunjaluku i na Ahiretu. To je zbog toga što je Kur'an temelj i izvor svakog znanja. Allah Uzvišeni veli: "Allah će na visoke stepene uzdići one koji vjeruju i kojima je znanje darovano." (El-Mudžadele, 11.) Na Sudnjem danu takve će Allah uzdići na velike džennestke stepene. Kada su u pitanju oni koje će Allah poniziti, to su oni koji Kur'an uče lijepo i razgovjetno, ali ne vjeruju u njega, ne rade po njegovim odredbama, ne vjeruju u ono što je kazano o vjerovjesnicima, Sudnjem danu i imaju sumnju u to, čak možda i negiraju sve to i pored toga što ga uče. Ohole se i ne rade po kur'anskim naredbama i zabranama. Njih će Allah poniziti i na ovome i na budućem svijetu. Šerhu rijadi-salihin - Ibni Usejmin, 4/645-647.
Prenosi se od Omera b. Hattaba kako kazuje: "Čuo sam Hišama b. Hakima kako još za života Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, uči suru El-Furkan. Slušao sam njegovo učenje i ustanovio da on uči na više načina, onako kako me nije poučio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Bio sam gotovo skočio na njega u namazu, ali sam se strpio dok nije selam predao. Tada sam ga uhvatio za ogrtač i upitao: 'Ko te je naučio da ovu suru učiš ovako kako sam čuo?' 'Naučio me je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem!', odgovorio je. 'Lažeš! Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, doista me je poučio drugačije nego što si je ti proučio!', rekoh mu. Potom sam krenuo sa njim vodeći ga Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao mu: 'Čuo sam ovoga kako uči suru El-Furkan na različite načine, onako kako me ti nisi učio!' 'Pusti ga.', reče Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dodavši: 'Uči, Hišame.' On je učio onim kiraetom kojim sam ga čuo da uči, a onda je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Tako je objavljen!' Potom je dodao: 'Uči, Omere!' Učio sam mu onako kako me je on naučio, te Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: 'Tako je objavljen! Doista je ovaj Kur'an objavljen na sedam harfova, pa ga učite kako vam je lakše!'"
Muttefekun alejh
Prenosi se od Omera b. Hattaba da je čuo Hišama b. Hakima kako još za života Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, uči suru El-Furkan na način kako ga nije poučio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Omer je učio ovu suru pred Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je pomislio da Hišam griješi i htio je da skoči na njega dok je još bio u namazu, ali se strpio dok nije selam predao.Tada ga je uhvatio za ogrtač i upitao: „Ko te je naučio da ovu suru učiš ovako kako sam čuo?” “Naučio me je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem!”, odgovorio je. “Lažeš! Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, doista me je poučio drugačije nego što si je ti proučio!”, rekao je Omer. Potom je krenuo sa njim vodeći ga Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Omer je bio žestok u pogledu Allahove vjere. Omer je rekao: “Čuo sam ovoga kako uči suru El-Furkan na različite načine, onako kako me ti nisi učio!” Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio je Omeru da ga pusti pa je naredio Hišamu da uči suru Furkan. On je učio, a onda je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Tako je objavljen.”, tj. ova sura objavljena je ovako kako je učio Hišam, i nije pogriješio, kako je Omer pomislio. Potom je naredio Omeru da uči, pa kada je završio, rekao je: “Tako je objavljen.”, tj. objavljeno je i ovako kako je učio Omer, a objavljeno je i onako kako je učio Hišam. Zatim je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Doista je ovaj Kur'an objavljen na sedam harfova, pa ga učite kako vam je lakše." I Omer i Hišam učili su ispravno jer je Kur'an objavljen na više načina, tj. na sedam. Hišam nije dodavao ajete u odnosu na ono što je Omer učio, nego je samo bilo razlike u harfovima, pa je obojici kazano: “Tako je objavljeno.” To potvrđuju i riječi: "Doista je ovaj Kur'an objavljen na sedam harfova, pa ga učite kako vam je lakše!" Nemojte sebi otežavati držeći se jednog načina, jer je Allah po tom pitanju dao olakšicu i olakšao vam učenje na sedam harfova i to je vid milosti prema vama, neka Mu je hvala. Kada se radi o preciziranju ovih harfova, islamski učenjaci se razilaze. Allah najbolje zna, ali misli se na način izgovaranja u arapskom jeziku. Kur'an je objavljen na ove načine, kako bi na početku islama bila olakšica, s obzirom da su Arapi imali više dijalekata, tako da je kod nekog plemena bilo ono što nije bilo kod drugog. Međutim, kada ih je islam spojio, i kada je među njima nestalo neprijateljstva i svi su spoznali dijalekat drugih, Osman, radijallahu 'anhu, je okupio ljude oko jednog harfa, a ostale je spalio, kako se ne bi desilo razilaženje.
Od Abdulaziza b. Rufeja prenosi se da je kazao: "Ušli smo ja i Šeddad b. Ma'kil kod Ibn Abbasa, r.a., pa mu je Šeddad b. Ma'kil rekao: 'Je li Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio iza sebe nešto?' On kaza: 'Nije ostavio ništa osim ono što je između dvije korice Mushafa.' Ušli smo i kod Muhammeda b. el-Hanefijja, pitajući ga to, a on je kazao: 'Nije ostavio ništa osim ono što je između dvije korice Mushafa.'" (Zabilježio ga je Buhari.)
Hadis bilježi imam Buhari
Dvojica čuvenih tabiina, Abdulaziz b. Rufeja i Šeddad b. Ma'kil posjetili su Ibn Abbasa, r.a., pa mu je Šeddad b. Ma'kil rekao: "Je li Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio iza sebe nešto, nakon smrti?" Ibn Abbas ga je obavijestio da Allahov Poslanik, s.a.v.s., iza svoje smrti nije ostavio ništa osim ono što je između dvije korice Mushafa. Onda su ušli i kod Muhammeda b. el-Hanefijja, pitajući ga to, a on je kazao isto. Ovim hadisom se poništava stav ekstremnih šiija rafidija koji lažno tvrde da Kur'an sadrži tekst o imametu Alije, r.a., ali da su ga ashabi prikrili. Ibn Abbas je amidžić Alije b. Ebu Taliba, r.a., a Muhammed b. el-Hanefijja je Alijin sin, i njih dvojica su najpristrasniji Aliji, pa, da je tačno to što oni lažno tvrde, onda bi njih dvojica bili najpreči da to znaju i ne bi to htjeli sakriti. Osim toga, i od Alije, r.a., preneseno je isto ovo.
Prenosi se Aiša, radijallahu 'anha, da je Haris b. Hišam, radijallahu 'anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, kako tebi dolazi Objava?” Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovori: "Ponekad mi dolazi poput zvuka zvona. To mi je najteži način Objave, i kada se prekine, ja bih potpuno upamtio ono što mi je (Džibril) kazao. Ponekad mi se melek ukaže u vidu čovjeka. On bi mi govorio, a ja pamtio šta mi kaže." Aiša, radijallahu 'anha, kaže: "Vidjela sam ga kako mu stiže Objava jednog veoma hladnog dana, i kada presta, čelo mu, uistinu, još kiptaše znojem."
Muttefekun alejh
Haris b. Hišam, radijallahu 'anhu, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, o tome kako mu dolazi Objava, pa mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao da mu nekada dođe melek Džibril čiji je glas jak poput zvona. To je bio najteži oblik Objave Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, zbog kojeg bi mu bilo jako teško, a onda bi to prestalo. On bi razumio i zapamtio ono što mu je melek prenio. Objava na ovaj način bi mu dolazila kako bi ga odvratila od dunjalučkih poslova i kako bi se potpuno usredsredio onome što mu dolazi. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, to bi razumio, jer njegov sluh i njegovo srce nisu bili zauzeti ničim osim Objavom. Također, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao je da mu nekada Džibril dolazi u liku čovjeka kao što je Dihje ili neki drugi, donoseći mu Objavu koju bi on razumio i zapamtio. Aiša, radijallahu 'anha, kazivala je da bi vidjela Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako mu dolazila Objava u veoma hladnom danu, ali bi se on znojio od teškoće onoga što prihvata.
Ubada b. Samit, radijallahu anhu, veli: "Kada bi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dolazila objava, bilo bi mu teško i lice bi mu poblijedilo."
Hadis bilježi imam Muslim
Kada bi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dolazila objava, bilo bi mu teško i boja lica bi mu se mijenjala, zbog težine spuštanja objave i nenog prihvatanja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objavi je davao punu pažnju, i bojao se da li će ispuniti svoja zaduženja u robovanju i zahvalnosti Allahu, kao i veličanju Allahove naredbe i onog što je On kazao.
Od Ibn Abbasa prenosi se da je u vezi s riječima Uzvišenog Allaha: "Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio" (el-Kijama, 16) rekao: "Allahov se Poslanik, s.a.v.s., prilikom objave Kur'ana suočavao sa teškoćom i pokretao je svoje usne. I ja ih evo pokrećem kao što ih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pokretao. Pa je Uzvišeni Allah objavio: 'Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio. Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao' (el-Kijama, 16, 17), a to znači: On ga je sakupio u tvojim prsima pa ga uči. 'A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo', (el-Kijama, 18), a to znači: slušaj ga i pažljivo prati. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada mu dođe Džibril, pažljivo je slušao učenje Kur'ana, a kada bi on otišao, učio je onako kako ga je Džibril poučio." (Predaju je zabilježio Buhari.)
Muttefekun alejh
Ibn Abbas, r.a., obavještava da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio zabrinut u vezi s Objavom, tako da je pokretao usne ponavljajući ono što čuje od Džibrila, čak i prije nego što on završi, a sve iz bojazni da ode Džibril, a on nije zapamtio šta mu se objavljuje. Ibn Abbas opisuje svome učeniku Seidu b. Džubejru način kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pokretao usne, što upućuje da je Ibn Abbas gledao i bio svjedok te situacije sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je i Seid isto tako to opisivao svojim učenicima.
