Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je neki čovjek sjeo pred Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa mu je kazao: "Allahov Poslaniče, imam dva roba koji mi lažu, varaju me i nisu mi poslušni; a ja ih ukorim i udarim. Kakvo je moje stanje naspram njih?" Allahov Poslanik mu odgovori: "Obračunat će se to što te varaju, što ti lažu i što ti nisu poslušni; a obračunat će se i to što ih kažnjavaš. Ukoliko je tvoje kažnjavanje na istom nivou kao njihova neposlušnost, to neće biti ni za, ni protiv tebe. Zatim, ako tvoja kazna bude manje od njihove nepokornosti, to neće biti protiv tebe. No, ako tvoja kazna bude teža od njihovih postupaka, oni će imati to protiv tebe." Nakon toga, čovjek se udaljio i počeo plakati i jecati, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu reče: "Zar nisi čuo za ajet: ''Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome neće nepravda učiniti;'' Čovjek mu se tada obrati: "Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, ne vidim bolju opciju od toga da se sa njima raziđem. Uzimam te za svjedoka da su oni slobodni."
Hadis bilježi Tirmizi
Neki se čovjek požalio Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, na ponašanje njegovih robova. Kada mu nešto govore, lažu ga; kada preuzmu neki emanet, pronevjere ga; te su mu neposlušni kada im naredi nešto. S druge strane, on ih kori i udara kako bi ih disciplinovao. Čovjek, dakle, pita Poslanika šta će se desiti između njih na Sudnjem danu. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je skrenuo pažnju da ukoliko njegove mjere budu iste kao i njihova neposlušnost, neće biti kažnjen niti nagrađen. Potom, ukoliko njegove mjere budu manje od njihovih grijeha, imat će nagradu; a ako njegove mjere budu veće od njihovih postupaka, biće kažnjen za tu razliku. Čovjek se tada sklonio u stranu, počeo plakati i zapomagati. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu tada kaza: "Zar nisi učio ajet: ''Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome neće nepravda učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune svoditi.' (El-Enbija', 47). Nikome ni u čemu neće biti učinjena nepravda na Sudnjem danu s obzirom na to da će se vaganje obaviti apsolutno pravedno. Čovjek će tada Poslaniku: "Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nema ništa bolje od toga da se raziđem sa njima. Budi svjedok da sam ih sve oslobodio radi Allahovog zadovoljstva bojeći se obračuna i kazne.
Prenosi se od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu 'anhu, da je rekao: „Rekao mi je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Uči mi Kur'an!' 'Allahov Poslaniče, da ja tebi učim Kur'an, a tebi je objavljen?!', rekoh. 'Ja volim da ga slušam od drugih.', odgovorio je. Ja sam tada počeo učiti suru En-Nisa', sve dok nisam došao do ajeta: 'A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?' Rekao je: 'Dosta je!' Okrenuo sam se prema njemu i vidio sam kako mu iz očiju idu suze."
Muttefekun alejh
Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je tražio od Ibn Mes'uda, radijallahu 'anhu, da mu uči Kur'an, a on je upitao: "Allahov Poslaniče, kako da tebi učim a tebi je objavljen? Ti si znaniji u njemu od mene." Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je odgovorio da voli da ga sluša od drugih, pa mu je Ibn Mes'ud učio suru En-Nisa', a kada je došao do ajeta: "A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?" (En-Nisa, 41.), odnosno kakvo će biti tvoje stanje? A kakvo njihovo stanje? Tada je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Dosta je sada.", odnosno prestani da učiš. Ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu, je rekao: "Okrenuo sam se prema njemu i vidio sam kako mu suze teku iz samilosti prema svom ummetu."
Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije dozvoljeno zavidjeti osim dvojici: čovjeku kome je Allah Uzvišeni podario imetak koji on troši čineći dobročinstvo, i čovjeku kome je Allah podario znanje, pa on radi po tom znanju i druge njemu poučava." A od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije dozvoljeno zavidjeti osim dvojici: čovjeku kome je Allah dao da zna Kur'an, pa se on njime i danju i noću rukovodi, i čovjeku kome je Allah podario imetak, pa ga on i danju i noću udjeljuje."
Hadis je mutefekun alejh, sa svoja dva lanca prenosilaca.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje nam ovdje da postoje različite vrste zavisti: zavist koja je šerijatom zabranjena, a to je da čovjek želi da njegov brat musliman izgubi određenu blagodat; zavist koja je dozvoljena, a to je da kod drugog uoči neku ovosvjetsku blagodat pa poželi isto to; pohvalna zavist, na koju šerijat podstiče, jest da čovjek vidi neku vjersku blagodat kod drugog čovjeka i želi da bude takav. Ovo je ta vrsta zavisti na koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao kada je rekao: "Nema zavisti osim u dva slučaja...", odnosno zavist se razlikuje, a time i njen status. Ne postoji pohvalna i vjerom dozvoljena zavist osim u dva slučaja. Prvi slučaj jest zavist prema bogatom i bogobojaznom čovjeku kome je Allah Uzvišeni podario mnoštvo halal-imetka koji on troši i udjeljuje na Allahovom putu, pa mu čovjek na tome zavidi i želi da postane kao i on. Drugi slučaj jest zavist prema učenom čovjeku, kome je Allah Uzvišeni darovao korisno znanje po kome on radi i druge njemu poučava, te prema tom znanju sudi među ljudima, i čovjek želi da bude kao on.
Abdurrahman b. Jezid en-Nehai prenosi da je obavio hadž sa Ibn Mesudom, pa ga je vidio da baca sedam kamenčića na velikom džemretu, te je stao tako da mu je Kaba bila sa lijeve a Mina sa desne strane, a zatim je rekao: "Na ovome mjestu je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljena sura el-Bekara."
Muttefekun alejh
Bacanje kamenčića na dan Bajrama i u ostalim danima borvaka na Mini jest uzvišeni ibadet. U tome se ogleda poptuna predanost Allahu Uzvišenom i pokornost Njegovim naredbama, kao i slijeđenje Allahovog prijatelja Ibrahima, alejhis-salatu ves-selam. Prvi ibadet koji hadžije obavljaju na dan Bajrama i kojim započinju obrede u ovom velikom danu jest bacanje kamenčića na velikom džemretu. To čine onako kako je to radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je stao tako da mu je Kaba bila sa lijeve a Mina sa desne strane, a džemre ispred njega. Zatim je bacio sedam kamenčića i sa svakim bacanjem donosio tekbir. Isto je uradio i Ibn Mesud, radijallahu anhu, i zakleo se da je to mjesto na kojem je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljena sura el-Bekara.
Aiša, radijallahu 'anha, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslao jednog čovjeka kao zapovjednika izvidnice. Čovjek je na završetku svakog namaza učio suru (Kul huvallahu ehad), a kada se vratiše, to spomenuše Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. "Upitajte ga zašto je to činio?" - reče im Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Kada su ga pitali, on im odgovori: "Zato što su u toj suri svojstva Milostivog, i ja volim da je učim." "Recite mu da ga Uzvišeni Allah voli."
Muttefekun alejh
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, neke ashabe poslao je u izvidnicu i odredio vođu te izvidnice, koji će upravljati, kako se ne bi pojavio nered i kako ne bi svako činio šta mu je volja, i kako bi vodio pitanja vezana za vjeru, znanje i druga planiranja. Zbog toga su vođe uglavnom bili imami i u namazu i davali odgovore na pitanja, jer su bili poznati po svojoj vjeri i znanju. Taj čovjek je na svakom drugom rekatu na namazu, učio suru Kul Huvallahu ehad, jer je volio Allaha, Njegova imena i svojstva, a onaj ko voli nešto, mnogo ga i spominje. Kada su se vratili iz bitke, spomenuli su taj slučaj Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, a on je rekao: "Upitaj te ga zbog čega to čini": da li je to slučajno ili ima neke razloge? Vođa je kazao: "To sam radio jer taj sura sadrži svojsta Milostivog Allaha i ja volim da ih ponavljam." Tada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Kažite mu da, kao što on voli tu suru i ponavljaje, jer ona sadrži Allahova imena i svojstva, da i njega Allah voli."
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Primjer onoga koji se druži sa Kur’anom je kao primjer vlasnika svezanih deva: ako ih pazi, zadržat će ih, a ako ih pusti, otići će.”
Muttefekun alejh
Onaj koji pamti Kur’an upoređen je sa vlasnikom svezanih deva. Isto kao što će vlasnik sačuvati svoje deve ako ih bude čuvao i vodio računa o tome da stalno budu sputane i svezane, tako će se i Kur’an učvrstiti u memoriji onoga ko stalno uči i ponavlja naučeno. Ali, ako vlasnik ne bude vodio računa o tome da budu svezane, deve će otići, a isto to dogodit će se sa onim ko zanemaruje Kur’an i ne ponavlja: kur’anske riječi iščeznut će iz njegove memorije i više neće moći da ih se sjeti bez ulaganja napora i teškoće u ponovno učenje. Prema tome, čuvanje, odnosno ponavljanje osigurava ostanak Kur’ana u memoriji isto kao što i konopac kojim su deve vezane osigurava da će deve ostati u stadu. Deve su spomenute zato što one od svih domaćih životinja najbrže odlaze od svojih vlasnika, a kada se to desi, teško ih je naći i vratiti.
Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, kazuje: “Dok je melek Džibril, alejhis-selam, sjedio kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je neku škripu iznad sebe, pa je digao glavu i rekao: ‘Ovo su nebeska vrata koja su se danas otvorila, a sve do danas nikada se prije nisu otvorila.’ Kroz ta vrata spusti se jedan melek, a Džibril reče: ‘Ovo je melek koji se po prvi put spustio na Zemlju. Nikada ranije do današnjeg dana nije na Zemlju sišao.’ Taj melek nazva selam i reče: ‘Raduj se, Muhammede, zbog dva svjetla koja su ti darovana, a koja nijedan vjerovjesnik prije tebe nije dobio! To su El-Fatiha i zadnji ajeti sure El-Bekara. Nijedan harf iz njih nećeš proučiti a da nećeš dobiti traženo.’”
Hadis bilježi imam Muslim
Izraz “škripa”, koji se spominje u ovom hadisu koji prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, ukazuje na jaki zvuk, poput zvuka koji nastane kad se daska slomi, prasne, a navodi se i da je taj zvuk nalikovao škripi vrata. Riječi: “iznad sebe”, ukazuju da je taj zvuk dopirao iz pravca nebesa, iznad njegove glave. Nebeska vrata, koja se spominju i za koja se kaže da se nisu otvarala do tog dana, jesu dunjalučka vrata, kroz koja se spustio melek koji se nikad do tada nije spuštao na Zemlju, o čemu je obavijestio melek Džibril. Ističe se da su Muhammedu data dva svjetla, tj. dvije navedene sure, i da to ranije nikome nije bilo dato, čime se želi ukazati na vrijednost ovih sura u odnosu na druge. Taj melek je nazvao selam i rekao Poslaniku da se raduje dvjema svjetlima. Ove dvije sure nazvao je svjetlima jer svaka od njih predstavlja svjetlo za onoga ko se bude družio s njima i učio ih, i to svjetlo ići će pred njim i osvjetljavati. Isto tako navodi se da su nazvane svjetlom jer obje upućuju na pravi put onoga ko razmišlja o njihovim značenjima. Prvo svjetlo jeste sura El-Fatiha, a drugo svjetlo jesu dva zadnja ajeta sure El-Bekara. Svakom pripadniku islamskog ummeta koji bude učio ove sure, iskreno vjerujući, bit će dato ono što se traži u ovim ajetima, tj. bit će mu uslišane dove koje se navode u ovim surama. Oba ova svjetla data su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a nisu bila data nijednom vjerovjesniku prije njega.
Prenosi se da je El-Bera, radijallahu 'anhu, rekao: „Jedan čovjek je učio suru El-Kehf, a pored njega stajao je konj vezan s dva duga užeta, tad se nad učačem nadvi oblak koji se sve više i više približavao, što je uznemirilo konja i navelo ga na bijeg. Kada je svanulo, čovjek je otišao Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i obavijestio ga o tome, na što je Poslanik rekao: 'To je smiraj koji se spustio s Kur'anom.'“
Muttefekun alejh
El-Bera' b. 'Azib, radijallahu 'anhu, ispričao je jedno čudno kazivanje koje se desilo u vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Jedan čovjek učio je suru El-Kehf, a pored njega bio je konj zavezan užetom, pa ga je prekrilo nešto slično hladovini te mu se počelo približavati. Konj se uplašio i pobjegao. Kada je svanulo, čovjek je otišao Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa mu spomenuo šta se desilo, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pojasnio mu je da se radi u smirenosti koja se spušta kada se uči Kur'an. Ovo je bila počast (keramet) ashabu koji je učio, i svjedočanstvo od Uzvišenog Allaha da je njegov govor istina. Čovjek se zvao Usejd b. Hudajr, radijallahu 'anhu.
Prenosi Ebu Musa El-Eš'ari, radijallahu 'anhu, da mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „O Ebu Musa, tebi je dat lijep glas, kao što je bio dat Davudovoj porodici.“ Muslim prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ebu Musau, rekao: „Da si me samo vidio kako te slušam dok si sinoć učio Kur'an!“
Muttefekun alejh
Ebu Musa, radijallahu 'anhu, prenosi da mu je Poslanik, sallallahu 'alejhu 'alejhi ve sellem, kada ga je čuo da uči lijepo i ispravno, kazao: "Tebi je dat lijep glas, kao što je bio dat Davudovoj porodici.", tj. bio mu je darovan glas kakav je imao Davud, a njegov glas bio je lijep, umiljat, do te mjere da je Allah Uzvišeni kazao: "'O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!' - i učinili smo da mu mekahno gvožđe bude." (Sebe', 10.) Nekada se izraz "porodica toga i toga" odnosi na samu osobu kojoj se pripisuje ta porodica, jer nikome od njih nije darovan glas kao što je darovan Davudu.
