Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Prenosi se od El-Beraa ibn 'Aziba, radijallahu anhu, da je rekao: ''Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je kazao: 'Kada činiš sedždu, položi dlanove (na tlo), te podigni laktove.'"
رواه مسلم
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam u ovom hadisu pojašnjava u kakvom položaju trebaju biti ruke prilikom činjenja sedžde u namazu. Ruke se trebaju čvrsto osloniti na tlo s prstima spojenim i usmjerenim prema kibli. Usto, laktovi trebaju biti podignuti od tla i udaljeni od bokova.
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: „Vidjela sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja (podavijenih i) prekrštenih nogu (pri sjedenju).“
Hadis bilježi Nesai
Sjedenje prekrštenih nogu (et-terebbu) jest sjedenje tako da se desni taban stavi pod lijevi but, a lijevi taban pod desni but, i da sjedi na zadnjici. Tako je sjedio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kad je pao sa konja i povrijedio stopalo. ِAko klanjač prilikom obavljanja obaveznog namaza nije u stanju da stoji, pohvalno mu je klanjati sjedeći, prekrštenih nogu na sjedenju koje mijenja stajanje. A na sjedenju između dvije sedžde i na prvom tešehudu pohvalno mu je sjediti tako što će sjesti na lijevo stopalo, a desno ispraviti i saviti prste desnog stopala prema kibli, dok će na drugom tešehudu sjediti tako da sjedne na zadnjicu, ispruži lijevo stopalo ispod desne potkoljenice i savije prste desnog stopala u pravcu kible. Svi ovi načini sjedenja pohvalni su, međutim, ako bi neko sjeo drukčije, bilo bi validno. To je tako, jer je obaveza sjediti prilikom učenja et-tehijatu, a način sjedenja jest nešto što je više od obaveze, tj. čovjek može sjesti kako želi.
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada neko od vas čini sedždu, neka ne klekne kao što klekne deva, nego, neka stavi ruke prije koljena.“
Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi
Hadis objašnjava metodu spuštanja na sedždu tako što će započeti sa stavljanjem ruku na tle prije koljena. Drugi hadisi su došli sa spuštanjem koljena prije ruku tako da su oba postupka dozvoljena i ne zamjera se niti kori zbog jedne ili druge prakse.
Ibn Omer bi spuštao ruke prije koljena, i govorio je: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako je činio."
Hadis bilježi Ibn Huzejme
Hadis upućuje na to da klanjač prvo spusti ruke pa onda koljena kod spuštanja na sedždu. Međutim, protivi mu se hadis Vaila b. Hudžra, radijallahu 'anhu, u tome da klanjač kada hoće na sedždu spusti koljena prije ruku. Ovo pitanje je spekulativne a ne kategoričke prirode, tako da su neki pravnici ostavili mogućnost izbora klanjaču između dva stava, zbog slabosti hadiskih predaja s obje strane, ili zbog njihove međusobne kolizije i nemogućnosti da se jedan od njih preferira nad drugim. Rezultat svega ovoga je širina i izbor između oba načina.
Prenosi se od Vaila ibn Hudžra, radijallahu anhu, da je rekao: "Klanjao sam sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem. On bi predavao selam na desnu stranu govoreći: 'Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu - Neka je na vas mir, Allahova milost i Njegovi blagoslovi', a na lijevu: 'Es-selamu alejkum ve rahmetullah - Neka je na vas mir, Allahova milost.'"
رواه أبو داود
Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završavao svoj namaz, izgovarao bi selam okrečući lice udesno: "Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu", a zatim okretao lice ulijevo izgovarajući: "Es-selamu alejkum ve rahmetullah."
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko na kraju svakog namaza prouči 'subhanallah' 33 puta, 'elhamdulillah' 33 puta, 'Allahu ekber' 33 puta, a to je ukupno 99, i kaže upotpunjavajući stotinu: 'La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej ‘in kadir' - Nema istinskog Boga osim Allaha, Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i Njemu pripada hvala, i On je svemoćan – oprošteni su mu grijesi, pa makar ih bilo koliko je morske pjene.“
رواه مسلم
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovome hadisu pojašnjava sljedeće: Onaj ko nakon završenog farz-namaza prouči: 33 puta subhanallah, što znači da se negira da Allah ima bilo kakvu mahanu. 33 puta elhamdulillah, što označava iznošenje pohvale Allahu putem spominjanja Njegovih savršenih svojstava, koje je popraćeno ljubavlju i Njegovim veličanjem. 33 puta Allahu ekber, što znači: Allah je najveći i uzvišeniji od bilo čega. Stotina se upotpunjava riječima: "La ilahe illallahu wahdehu la šerike leh, lehul mulku we lehul hamdu we huwe 'ala kulli šej'in kadir." Ovaj zikr označava da nema istinskog boga koji zaslužuje ibadet, mimo Allaha, da samo Njemu pripada potpuna vlast i da samo On zaslužuje pohvalu koja se treba iskazivati uz ljubav i veličanje, te da je On u stanju sve učiniti, ništa Ga ne može spriječiti. Onaj ko to kaže, bit će mu izbrisani grijesi i oprošteni, čak i ako ih ima poput bijele pjene koja se stvara na površini mora kada se ono zatalasa i uzburka.
Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Onoga ko prouči Ajetul-kursi nakon svakog obaveznog namaza, od ulaska u Džennet sprečava samo smrt."
رواه النسائي في الكبرى
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nam u ovom hadisu poručuje da onaj ko prouči Ajetul-kursi nakon svakog obaveznog namaza, od ulaska u Džennet ga sprječava samo smrt. Ovaj ajet nalazi se u suri El-Bekare: "Allah je, nema istinskog boga osim Njega, Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko je taj ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih, i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi. Njegova Kursija obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!" (El-Bekare, 255.)
Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu 'anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko od vas sumnja u svoj namaz i ne zna koliko je klanjao, tri ili četiri, neka odagna sumnju i postupi shodno onome u šta je uvjeren, potom neka učini dvije sedžde prije nego što preda selam. Ako bude klanjao pet rekata, sehvi-sedžda će mu učinit namaz parnim, a ako je klanjao namaz od četiri rekata, ona će biti prkos šejtanu.“
رواه مسلم
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio je da, ako se klanjač dvoumi tokom namaza i ne zna da li je klanjao tri ili četiri rekata, treba zanemariti sumnjivi broj i ne uzimati ga u obzir. Tri rekata su ono što je sigurno, pa neka klanja četvrti rekat, a zatim neka učini dvije sedžde prije nego što preda selam. Ako se ispostavi da je zapravo klanjao četiri rekata, dodatni rekat će biti peti. Dvije sedžde zamjenjuju rekat, pa će ukupan broj rekata biti paran, a ne neparan. Ako je, međutim, klanjao četiri rekata s dodatnim rekatom, tada je obavio svoju dužnost bez dodavanja ili oduzimanja. Dvije sedžde su poniženje za šejtana i način da ga se odbije i udalji od njegovog cilja, jer je pokušao da unese sumnju u namaz i da ga pokvari. Međutim, namaz čovjeka postaje potpun kada posluša Allahovu naredbu o sedždi, kojom se suprotstavlja Iblisu, koji je odbio poslušnost Allahu time što nije htio učiniti sedždu Ademu.
Hafsa, radijallahu 'anha, kazuje da bi Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao dva kratka rekata poslije nastupanja zore. U drugoj verziji stoji: "Prije nego se prouči ikamet."
Hadis bilježi imam Buhari
Hafsa, radijallahu 'anha, u ovom hadisu opisuje namaz Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, tj. dva rekata koja je klanjao prije sabahskog farza. Nije klanjao više od ta dva rekata, kao što se spominje u predaji koju Muslim bilježi od Hafse: "Kada bi nastupila zora, ne bi klanjao osim dva kratka rekata." Kratkoća koja se spominje u hadisu, znači da je skratio stajanje, ruku' i sedžde. Imajući u vidu koliko je to skraćivao, Aiša bi se pitala da li je uopće proučio Fatihu, kao što bilježi Buhari. U predaji koja se nalazi u Muvetti, stoji: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, toliko bi skraćivao i brzo klanjao dva rekata sabahskih sunneta, da bi govorila: 'Da li je proučio Fatihu ili ne?'" Ovo ne znači da žureći nije upotpunjavao namaske ruknove, stajanje, ruku', i sedždu. Ispravno značenje ovog hadisa jeste: Skraćivao je ta dva rekata u poređenju sa ostalim dobrovoljnim ibadetima u kojima je bilo poznato da ostaje duže. Poslije nastupanja zore on bi požurio da klanja ta dva rekata, prije nego se prouči ikamet. Ovo znači da dva rekata sabahskih sunneta traju od nastupanja zore do farza sabah namaza.
