Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way






























Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi na putovanju htio da klanja nafilu namaz, okrenuo bi se sa svojom devom prema kibli, izgovorio početni tekbir, a nakon toga bi klanjao u pravcu u kome bi putovao, svejedno bilo to prema kibli ili ne.
Značenje hadisa: "Za muškarce je da izgovaraju: 'Subhanallah!', a za žene da pljeskaju." U drugom predanju stoji: "...u namazu." Onaj ko vidi nešto zbog čega drugu osobu treba obavijestiti, kao npr. da se upozori imam da je napravio grešku u namazu, ili da se vidi slijepa osoba kako ide prema bunaru pa postoji bojazan da će pasti, ili da se zatraži dozvola od ukućana ili pak da klanjač želi drugoga obavijestiti o nečemu, treba da kaže subhanallah, kako bi razumio onaj koga želi upozoriti. Ovako trebaju postupati muškarci, dok žena treba da pljesne rukama, tj. da na bilo koji način jednom rukom udari u drugu. Sve se ovo čini kako se u namaz ne bi izgovorilo nešto, jer namaz je razgovor sa Allahom Uzvišenim. Ukoliko postoji potreba za riječima, onda je propisano da se izgovori nešto od riječi koje se inače uče u namazu, a to je tesbih (subhanallah).
Kada neko stupi u namaz, stavi ispred sebe perdu kako bi se zaklonio od ljudi i kako oni ne bi prolazeći ispred njega, umanjili vrijednost namaza, pa neko htjedne nakon toga da prođe ispred njega, neka ga pokuša spriječiti na najlakši i jednostavniji način, a ako ne mogne na taj način, onda osoba koja prolazi gubi svoju svetost i računa se kao prijestupnik. U tom slučaju biva dozvoljeno da ga se spriječi rukom, jer to što čini je djelo šejtana koji žele ljudima pokvariti ibadet i zbuniti ih u namazu.
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zabranio da čovjek klanja držeći ruke na boku.
Aiša, radijallahu 'anha, je imala komad tanke odjeće od vune koji je bio u bojama i raznim šarama, kojim je prekrivala ulaz u svoju sobu. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio joj je da to ukloni i pojasnio joj razlog toga. Razne šare i boje bile bi pred njegovim očima pa se pobojao da to ne utiče negativno na potpunost njegovog namaza i srčanog prisustva u njemu, kao i na razmišljanje o zikrovima, učenje i druge ciljeve namaza, kao što su predanost i skrušenost Allahu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je one koji tokom namaza podižu pogled prema nebu, bilo prilikom dove ili u drugim situacijama. Zatim je ovaj postupak još oštrije osudio, zaprijetivši riječima: "Postoji bojazan da će onaj ko ustraje u ovom djelu izgubiti vid, i to iznenada, prije nego što osjeti da mu je ta blagodat oduzeta."
Zijevanje u namazu je od šejtana, jer ono se javlja kada je tijelo teško i umorno, kada se javlja ljenost i drijemež. Šejtan je taj koji dušu zove ka ispunjavanju njenih strasti i prohtjeva i čovjeka navodi da što više jede i pije. Kada se klanjaču javi potreba da zijeva, on će to pokušati da suzbije koliko može svojim zubima i usnama. To će učiniti s ciljem da šejtanu ne pruži priliku da pokvari njegov izgled, da u njega uđe i da mu se smije. Ako to ne može, onda će staviti ruku na usta.
Pljuvati u džamiji je grijeh za kojeg počinioc zaslužuje kaznu od Allaha Uzvišenog. Muslimanu nije dozvoljeno da pljuje po džamiji, jer se time skrnave Allahove kuće koje je obaveza čuvati i brinuti se o njima, jer je to vid poštivanja Allahovih svetinja, a Uzvišeni Allah kaže: "A ko poštuje Allahove svetinje, uživaće milost Gospodara svoga." (El-Hadždž, 30.) Onaj ko pljune u maramicu ili komad odjeće, nema grijeh, jer nije prekrišio razlog zabrane. Ukoliko neko izbaci pljuvačku greškom i bez namjere, to mu se prašta. Ovo ne znači da čovjek pljuje u džamiji, a onda da to zakopa, jer je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, samo pljuvanje u džamiji nazvao grijehom. Ovo ograničavanje potvrđuje hadis kojeg bilježe Buhari (414) i Muslim (548): "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidio je hrakotinu (na zidu) prema kibli, pa mu je bilo to teško, da se njegova reakcija primjetila na njegovom licu." Ustao je i to svojom rukom uklonio. Onaj ko nenamjerno pljune u džamiji i želi da mu Allah oprosti i izbriše taj grijeh, neka požuri da pljuvačku ukloni iz džamije, bilo da je zakopa ako je je podloga od zemlje, a ako imaju tepisi, onda treba da ukloni na drugi način, jer ukoliko bi tako ostavio, bio bi griješan sve dok je pljuvačka tu. Prenosi se od Ebu Zerra, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Predočena su mi sva djela moga ummeta - i dobra i loša. Među dobrim djelima vidio sam i otklanjanje prepreka s puta, a među lošim sam vidio i ispljuvak u mesdžidu koji nije zakopan."
Došlo je od Ubade b. es-Samita, radijallahu 'anhu, da je on rekao: "Jednom prilikom smo za Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjali sabah-namaz. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je učio pa mu je otežalo učenje", pa pošto završi, reče: "Kao da učite za vašim imamom?" Ashabi, radijallahu 'anhu, su odgovorili: "Rekosmo: 'Da, Allahov Poslaniče, učimo.'", kao da mu je postalo teško učiti a ne zna razlog tome pa ih je pitao. Na ovo upućuju njegove riječi iz druge predaje: "Šta je to što neko uči Kur'an sa mnom?" Moguće je i da je uzrok poteškoće krnjavost koja je nastala od toga da im nije bilo dovoljno njegovo učenje. Onome ko je potpun teško pada krnjavost onoga ko je iza njega. Sunnet je da muktedija uči u sebi toliko da svako samo sebe čuje. Obaveza je proučiti Fatihu u namazu za imama, pojedinca i muktediju, a u namazima u kojima imam uči naglas muktedija treba proučiti u sebi, zbog ispravnosti dokaza koji upućuju na to i njihove specifičnosti. Zatim ih je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uputio na to da paze na učenje Fatihe, rekavši: "Ne učite ništa osim Fatihe." Moguće je da se ovo odnosi na zabranu učenja naglas, a moguće je da se odnosi na ono poslije Fatihe, a to iz razloga da imam i klanjači ne bi ometali jedni druge.