Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ka'b ibn Udžre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Riječi, čijim izgovaranjem govornik neće propasti, izgovaraju se poslije svakog propisanog namaza: trideset i tri puta subhanallah, trideset i tri puta elhamdulillah, te trideset i tri puta Allahu ekber."
رواه مسلم
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam skreće pažnju na zikrove za koje se neće pokajati, niti će šta izgubiti onaj ko ih bude praktikovao. Naprotiv, za njih su pripremljene nagrade koje će im jedna za drugom stizati. Ovi se zikrovi izgovaraju nakon propisanih namaza, a oni su: "Subhanallah", trideset i tri puta. Ovaj zikr označava da je Allah uzvišen i daleko od svakog nedostatka. "El-Hamdulillah", trideset i tri puta. Ovaj zikr predstavlja opisivanje Allaha savršenim svojstvima, uz ljubav prema Njemu i veličanje. "Allahu ekber", trideset i tri puta. Ovo znači da je Allah veći, veličanstveniji i silniji od bilo čega.
Zejd b. Halid el-Džuheni, radijallahu 'anhu, prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: "Ko iftari postača, imat će nagradu kao i on, a postaču neće biti umanjeni njegovi sevabi."
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi
Ovaj nam hadis ukazuje na vrijednost pripremanja iftara postaču i podstiče nas na to dobro djelo. Onaj ko uradi ovo djelo, piše mu se nagrada kao i postaču, ali se od nagrade postača ništa ne umanjuje. Ovo je velika dobrota Uzvišenog Allaha prema Njegovim robovima jer se kroz ovo djelo potpomaže u dobru i bogobojaznosti, uspostavlja ljubav i veza među muslimanima. Vanjština hadisa ukazuje da ukoliko nekoga iftarimo, pa makar to bilo i jednom hurmom, imamo tu nagradu. Zbog toga, čovjek treba da se trudi onoliko koliko može da pripremi iftar postačima, posebno ako su oni u potrebi i siromaštvu ili pak nemaju nekoga da im pripremi iftar.
Sa'd ibn Ebi Vekkas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Ko kaže kada čuje mujezina sljedeće riječi: 'Ešhedu en la ilahe illallahu wahdehu la šerike lehu, we enne Muhammeden 'abduhu we resuluhu, raditu billahi rabben we bi Muhammedin resulen we bil islami dinen' (Svjedočim da nema istinskog boga mimo Allaha, jedinog koji nema saučesnika i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Zadovoljan sam Allahom kao Gospodarom, Muhammedom kao poslanikom i islamom kao vjerom), biće mu oprošteni grijesi."
رواه مسلم
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava da onaj ko čuje mujezina da uči ezan, pa prouči: "Ešhedu en la ilahe illallahu wahdehu la šerike lehu." To jeste, potvrđujem i priznajem da nema istinskog boga mimo Allaha i da su sva božanstva mimo njega neispravna. "We enne Muhammeden 'abduhu we resuluhu." Potvrđujem i svjedočim da je Muhammed Njegov rob, koji se ne obožava i Njegov poslanik, koji se ne utjeruje u laž. "Raditu billahi rabben." Zadovoljan sam da mi Allah bude Gospodar, sa svim Njegovim karakteristikama rububijjeta, uluhijjeta i Njegovim imenima i svojstvima. "We bi Muhammedin resulen."I zadovoljan sam da mi je Muhammed poslanik, sa svime što je poslan i što nam je dostavio. "We bil-islami dinen." Zadovoljan sam i da mi je islam vjera sa svim njenim propisima, naredbama i zabranama. U to vjerujem i tome se pokoravam. Allahov Poslanik nam kaže da će onome ko ovo izgovori biti oprošteni mali grijesi.
Od Jezida b. Šurejk d. Tarika se prenosi da je rekao: "Vidio sam Aliju, radijallahu anhu, kako na minberu drži hutbu i čuo sam ga da je rekao: "Tako mi Allaha mi nemamo druge knjige koju čitamo osim Allahove Knjige i onoga što je na ovoj stranici." Zatim ju je otvorio a na njoj je bilo nešto o naknadama za zube deva i propisi o posjekotinama. Na njoj je također pisalo da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Medina je harem (zaštićeno područje) od Ajra do Sevra. Ko u njoj učini novotariju ili potpomogne novotara, neka je na njega prokletstvo Allaha, subhanehu ve teala, meleka i svih ljudi. Allah mu na Sudnjem danu neće primiti ni pokajanje (tevbu) niti otkup. Jamstvo muslimana (ugovor o sigurnosti) je jedinstveno, na njega ima pravo i najniži među njima. Ko prekrši ugovor muslimana, na njega je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi i od njega na Sudnjem danu neće biti primljeno ni pokajanje ni iskup. Ko sebe pripiše onome ko mu nije otac, ili rob koji se pripiše onome ko mu nije vlasnik, na njega je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Na Sudnjem danu mu neće biti primljeno pokajanje ni otkup."
Muttefekun alejh
Od Jezida b. Šurejk d. Tarika se prenosi da je rekao: "Vidio sam Aliju, radijallahu anhu, kako na minberu drži hutbu i čuo sam ga da je rekao: 'Tako mi Allaha mi nemamo druge knjige koju čitamo osim Allahove Knjige i onoga što je na ovoj stranici.' Zatim ju je otvorio a na njoj je bilo nešto o naknadama za zube deva i propisi o posjekotinama. Na njoj je također pisalo da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Medina je harem (zaštićeno područje) od Ajra do Sevra. Ko u njoj učini novotariju ili potpomogne novotara, neka je na njega prokletstvo Allaha, subhanehu ve teala, meleka i svih ljudi. Allah mu na Sudnjem danu neće primiti ni pokajanje (tevbu) niti otkup. Jamstvo muslimana (ugovor o sigurnosti) je jedinstveno, na njega ima pravo i najniži među njima. Ko prekrši ugovor muslimana, na njega je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi i od njega na Sudnjem danu neće biti primljeno ni pokajanje ni iskup. Ko sebe pripiše onome ko mu nije otac, ili rob koji se pripiše onome ko mu nije vlasnik, na njega je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Na Sudnjem danu mu neće biti primljeno pokajanje ni otkup.'"
"Ko se obuči gađanju, pa to napusti, on nije od nas, on je nepokoran."
Hadis bilježi imam Muslim
Ko nauči da gađa lukom ili nekim drugim oružjem na Allahovom putu, a potom ostavi brigu o tome te to zaboravi, izložio je sebe grijehu i udaljenost od upute Poslanika.
Od Ebu Hurejra, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ko umre a nije ratovao, niti je sebe bodrio na borbu, umro je s jednim ogrankom licemjerstva."
Hadis bilježi imam Muslim
Svaki čovjek koji je u mogućnosti da ratuje, pa mu dođe smrtni čas a nije ratovao, niti je sam sebi govorio o ratovanju, a to znači da nije odlučio da ratuje, ima pri sebi vid licemjerstva. Vidljiv znakov spremnosti za borbu jest priprema sredstava za borbu. Uzvišeni kaže: "Da su imali namjeru poći, sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno..." (et-Tevba, 46). Riječi: "...umro je s jednim ogrankom licemjerstva" znače: u nekoj vrsti licemjerstva, odnosno, ko umre na ovakav način liči munaficima ili onima koji izostaju iz borbe na Božijem putu, a onaj ko se poistovijeti sa nekom skupinom ljudi, ima njen status. Obaveza je da vjernik ima namjeru da se bori na Božijem putu.
Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nijedan dan Allah ne oslobodi više ljudi od Vatre nego na Dan Arefata. On priđe (toga dana) s ponosom melecima i kaže: "Šta žele ovi (pa da im ispunim)!"
Hadis bilježi imam Muslim
"Nijedan dan Allah ne oslobodi više ljudi od Vatre nego na Dan Arefata. On priđe (toga dana) s ponosom melecima i kaže: 'Šta žele ovi (pa da im ispunim)!'" On priđe (toga dana) s ponosom melecima: tj. približi se robovima i njima se pred melecima ponosi, i predstavlja im vrijednost hadžija. Ehli Sunnet smatra da je Allah blizu Svojih robova onako kako Njemu dolikuje, i da je uzvišen iznad Svoga Arša, odvojen od stvorenja, da se On stvarno približava Svojim robovima, i kaže: Šta žele ovi koji su ostavili svoje porodice i domovine, koji su uložili svoj imetak i umorili svoja tijela. Oni žele samo oprost, zadovoljstvo, blizinu i susret sa Mnom i to će i dobiti i shodno njihovim namjerama biće njihovi stepeni.
Ebu Hurejre veli: "Neki čovjek je upitao Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: ‘O Allahov Poslaniče, mi plovimo morem i sa sobom ponesemo malu količinu vode. Ukoliko tu vodu budemo koristili za abdest, nećemo imati čime da ugasimo žeđ, pa da li da se abdestimo morskom vodom?’ Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovori: 'Ona je čista i čisteća, dozvoljene su morske životinje koje u moru uginu.'“
رواه أبو داود والترمذي والنسائي وابن ماجه وأحمد
Pitao je jedan čovjek Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Mi se ukrcavamo na brodove na moru radi ribolova, trgovine i slično, i nosimo malo pitke vode sa sobom. Ako koristimo tu vodu za abdest i kupanje, ona nestane, a mi ne nađemo šta da pijemo. Da li nam je dozvoljeno da se abdestimo morskom vodom?" Rekao je, sallallahu alejhi ve sellem, o morskoj vodi: "Morska voda je čista i ona čisti; dozvoljeno se abdestiti njome i kupati se u njoj, a hrana koja se iz nje vadi, kao što su ribe, također je halal, čak i ako se na površini nađe uginula životinja koja nije ulovljena."
Abdullah b. Omer, rekao je: ''Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je o vodi na koju dolaze razne životinje i zvijeri. Odgovorio je: 'Kada voda dostigne količinu dva kulleta (oko 210 l), ne može je ništa onečistiti."'
رواه أبو داود والترمذي والنسائي وابن ماجه وأحمد
Neko je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o čistoći vode koju koriste životinje i zvijeri; da li je kao takva pogodna za pijenje i slično. On je odgovorio da, ako voda dostigne zapreminu od dva velika vrča, što odgovara otprilike 210 litara, tada se smatra velikom količinom vode, koja ne postaje nečista, osim ako se promijeni jedna od tri osobine: boja, ukus ili miris, usljed dodira sa nečistoćom.
