Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, je kazao: "Upitao sam Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, o djelu koje je Allahu najdraže. On mi je kazao: 'Namaz obavljen u za njega predviđenom vremenu.' 'Koje poslije toga?', zatim sam upitao. 'Dobročinstvo prema roditeljima', odgovori on. 'A koje poslije?', upitah. 'Borba na Allahovom putu', odgovori Poslanik.' To mi je odgovorio Allahov Poslanik, a da sam ga još više ispitivao, još bi mi više toga kazao."
متفق عليه
Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio upitan o djelu koje je Allahu najdraže. Kazao je da je to obavezni namaz koji se obavi u propisanom vremenu. Zatim dobročinstvo prema roditeljima i ispunjavanje njihovih prava, a potom borba na Allahovom putu. To je borba kojom se namjerava uzdići Allahova riječ i odbraniti islam i muslimani. Za tu borbu se žrtvuje i život i imetak. Ibn Mes'ud je kazao da ga je Allahov Poslanik podučio ovim djelima. Da mu je još više pitanja postavio, Poslanik bi mu još više odgovorio.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Nema ni jednog dana u kojem ljudi osvanu, a da ne siđu dva meleka od kojih jedan kaže: 'Allahu nadomjesti onome koji udjeljuje', a drugi kaže: 'Allahu uništi imetak onome ko škrtari.'"
متفق عليه
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je da svakog dana kada izađe Sunce, silaze dva meleka i dozivaju. Jedan od njih kaže: "Allahu moj, podari nadoknadu onome ko troši na pokornost, porodicu, goste i dobrovoljna djela, i zamijeni mu ono što je potrošio boljim, te mu podari bereket." A drugi kaže: "Allahu moj, podari onome ko uskraćuje propast i uništi njegov imetak kojeg je uskratio onima kojima pripada."
Od Husajna b. Abdurrahmana prenosi se da je rekao: "Bio sam kod Seida b. Džubejra, i on je rekao: 'Ko je od vas vidio zvijezdu koja je sinoć pala?' 'Ja', odgovorio sam, a zatim sam nastavio: 'Ja nisam bio na namazu, nego sam ujeden (ujela me otrovnica).' Šta si uradio?', upitao je. 'Proučio sam rukju', odgovorio sam. 'Šta te je na to navelo?', upitao je. 'Hadis koji nam je pripovijedao Ša'bi', odgovorio sam. 'Šta vam je pripovijedao?', upitao je. Pripovijedao nam je od Burejde b. Husajba da je rekao: 'Nema rukje osim uslijed uroka ili groznice.' 'Lijepo je postupio onaj ko se drži onog što je čuo', rekao je, 'međutim pričao nam je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenoseći od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Predočeni su mi narodi pa sam vidio poslanika i sa njim grupicu sljedbenika, i vidio sam poslanika i sa njim jednog čovjeka ili dvojicu ljudi, i poslanika sa kojim nema nikog. Zatim mi bi predočena brojna skupina, pa pomislih da je to moj umet. Tad mi bi rečeno: 'Ovo su Musa i njegov narod.' Pogledah i vidjeh ogromnu skupinu, pa mi bi rečeno: ''Ovo je tvoj umet i sa njima sedamdeset hiljada koji će ući u džennet bez polaganja računa i bez prethodne kazne.' Potom je ustao i otišao u kuću, a ljudi počeše razgovarati o onima koji će ući u džennet bez polaganja računa i bez kazne. Neki rekoše: 'Možda su to ashabi Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem.' Neki rekoše: 'Možda su to oni koji su rođeni u islamu i nisu činili širk.' Treći su, opet, nešto drugo rekli. Tad se pojavi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te ga obavijestiše o tome, a on reče: 'To su oni koji ne budu tražili da im se čini rukja, ne kauteriziraju se (ne liječe se vatrom), nisu sujevjerni, a na svoga se Gospodara oslanjaju.' Tad ustade Ukaša b. Mihsan i reče: 'Moli Allaha da me učini jednim od njih.' Na što mu reče Resullullah, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ti si jedan od njih.' Iza njega ustade drugi čovjek i reče: 'Moli Allaha da i mene učini jednim od njih.' Poslanik mu reče: 'Pretekao te u tome Ukaša.'''"
Muttefekun alejh
Husajn b. Abdurrahman, rahimehullah, kazuje nam o razgovoru koji se odvijao između njega i Seida b. Džubejra, rahimehullah, u vezi s rukjom (odučavanjem, liječenjem). Husajna je ujeo akrep (škorpion), i on se liječio šerijatskom rukjom. Kada ga je Seid pitao o dokazu, on mu je prenio hadis Ša'bija, na temelju kojeg se dozvoljava rukja uslijed uroka i otrova. Seid ga je pohvalio zbog toga, ali mu je prenio drugi hadis koji podstiče na ostavljanje rukje. To je hadis od Ibn Abbasa koji ukazuje na četiri osobine zbog kojih se zaslužuje ulazak u džennet bez polaganja računa i prethodne kazne. To su netraženje da se uči rukja, apstiniranje kauterizacije, ne biti sujevjeran i imanje iskrenog oslanca na Allaha. Kada je Ukaša tražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da moli Allaha da ga učini jednim od tih ljudi on mu je kazao da će biti jedan od njih. Kada je drugi čovjek isto to zatražio, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, blago mu je odgovorio, prekidajući dalje traženje.
Sehl b. Sa'd, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na dan Hajbera rekao: "Sutra ću predati zastavu čovjeku preko kojeg će Allah dati pobjedu pod njegovim vođstvom. On voli Allaha i Njegova Poslanika i njega voli Allah i Njegov Poslanik. Svijet je tu noć proveo pričajući o tome kome li će je dati. Kada su osvanuli, otišli su Allahovom Poslaniku i svako od njih je želio da njemu bude data. Tada je Poslanik upitao: "Gdje je Alija b. Ebi Talib?" "Bole ga oči", neko reče. Krenuli su po njega pa su ga doveli. Poslanik mu je pljucnuo u oči i proučio mu dovu. Ozdravio je kao da ga ništa nije ni boljelo. Potom mu je dao zastavu, a Alija reče: "Hoću li se boriti protiv njih dok ne budu poput nas?" On reče: "Polahko idi dok ne dođeš u njihovo mjesto, potom ih pozovi u islam i obavijesti ih kakve obaveze imaju prema Allahu Uzvišenom, jer, tako mi Allaha, da budeš uzrok da Allah uputi jednog čovjeka bolje ti je od crvenih deva."
متفق عليه
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je da će muslimani pobijediti jevreje na dan bitke na Hajberu i to putem čovjeka kojem će on dati bajrak, odnosno zastavu koju vojska koristi kao svoj znak raspoznavanja i simbol. Jedna od osobina tog čovjeka jeste da on voli Allaha i Njegova Poslanika, te da ga vole Allah i Njegov Poslanik. Ashabi su zanoćili s pitanjem: ko će dobiti taj bajrak, nadajući se da će baš svako od njih imati tu počast i odliku. Kada je svanulo, otišli su do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nadajući se da će upravo oni dobiti tu odliku. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao gdje se nalazi Alija b. Ebi Talib, radijallahu 'anhu Neko je rekao da je bolestan i da su mu bolesne oči. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je nekoga po Aliju, pa kada su ga doveli, on je pljucnuo u njegove oči svojom časnom i čistom pljuvačkom, te mu je proučio dovu, nakon koje je Alija ozdravio. On mu je tada predao bajrak i naredio mu da krene blago i smireno, dok ne dođe do neprijateljskih utvrda. Prvo im treba ponuditi islam, pa ako se odazovu, onda ih treba obavijestiti o njihovim ostalim dužnostima. Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio vrijednost pozivanja u islam i da je onome ko bude uzrok nečije upute to bolje nego da ima crvene deve koje su tada bile najvredniji arapski imetak, koje bi dao kao sadaku.
Od Zejda ibn Halida, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Ko opremi jednog gaziju na Allahovom putu, kao da se i on sam borio. A ko se pobrine za ono što gazija ostavlja iza sebe, kao da se i on borio."
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava da onaj ko pripremi borca na Allahovom putu, ko mu obezbijedi sve što mu je - za put i za borbu kao što je prijevozno sredstvo, hrana i tako dalje - i za njega važi propis borca i dobit će takvu i nagradu. Osim toga, onaj ko se pobrine za porodicu i kuću koju je borac ostavio iza sebe, i on će imati nagradu borca na Allahovom putu.
Jahja ibn 'Umare el-Mazini je rekao da je bio prisutan kada je Amr ibn Ebi Hasen zatražio od Abdullaha ibn Zejda da mu pojasni kako je Allahov Poslanik uzimao abdest. Abdullah ibn Zejd je zatražio posudu, pa je uzeo abdest onako kako ga je Poslanik uzimao. Nageo je posudu na svoje ruke, pa ih je oprao tri puta. Zatim je stavio svoju ruku u posudu, pa je isprao tri puta usta i nos, jednom šakom. Potom je stavio svoju ruku u posudu, pa je oprao svoje lice tri puta. Stavio je ponovo svoju ruku u posudu, pa je oprao ruke do iza lakata po dva puta. Zatim je stavio ruke u posudu pa njima potrao prednji i zadnji dio glave. Potom je oprao svoje noge do iza članaka.
متفق عليه
Abdullah ibn Zejd, radijallahu anhu, nam praktično pojašnjava kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao abdest. Zatražio je malu posudu sa vodom, te ju je nageo, nanio vodu pa je tri puta oprao šake izvan posude. Zatim je stavio ruku u posudu i zahvatio vodu, te je isprao usta i nos tri puta sa tri pregršta vode. Potom je zahvatio rukom i tri puta lice oprao. Zahvatio je vodu te oprao ruke uključujući i laktove po dva puta. Poslije toga, ruke je stavio u posudu pa je njima potrao glavu. Počeo je od mjesta gdje kosa počinje rasti pa sve do potiljka, do gornjeg dijela vrata, a zatim ih je vratio do mjesta odakle je počeo sa potiranjem. Na koncu, oprao je i noge zajedno sa člancima.
Od Ebu Šumase el-Mehrija prenosi se da je rekao: "Bili smo kod Amra b. el-Asa, radijallahu anhu, a on je bio na samrtnoj postelji, pa je dugo plakao i okrenuo lice prema zidu. Njegov sin ga je upitao: 'Oče moj, zar te nije Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao time i time? Zar te nije Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao time i time?' On je tada okrenuo svoje lice prema njemu i rekao: 'Najbolje što možemo pripremiti jest svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Ja sam bio u trima etapama u životu. Niko nije mrzio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, više od mene i ništa mi nije bilo draže od toga da budem u prilici da ga ubijem; i da sam umro u tom stanju, bio bih jedan od stanovnika Vrate. A kada je Allah dao da islam uđe u moje srce, došao sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: 'Pruži mi desnu ruku da ti dam prisegu', pa kada je pružio ruku ja sam svoju zadržao. Rekao mi je: 'Šta ti je Amre?', kazao sam: 'Hoću da postavim uslov.' On me upitao: 'Koji je to uslov?' Odgovorio sam: 'Da mi bude oprošteno.' Tada mi je Poslanik rekao: 'Zar ne znaš da islam poništava ono što je bilo prije njega, i da hidžra poništava ono što je bilo prije nje, i da hadž poništava ono što je bilo prije njega?' I niko mi tad nije bio draži od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti sam koga poštovao kao njega, niti sam ga se mogao nagledati diveći mu se; kada bi neko zatražio da ga opišem, ne bih mogao jer ga se nisam nagledao. Da sam umro u tom stanju, nadao bih se da sam jedan od stanovnika dženneta. Zatim sam preuzeo neke obaveze (vladavinu), i ne znam kakvo je moje stanje u tome. Kada umrem, neka ne ide za mnom ona koja oplakuje i neka se ne nose baklje (vatra). Kada me budete zakopavali, bacajte na mene zemlju pomalo i ostanite pored mog kabura toliko dugo koliko treba da se zakolje deva i podijeli njeno meso, e da osjetim vaše prisustvo i vidim kako ću odgovoriti izaslanicima moga Gospodara.'"
Hadis bilježi imam Muslim
Neki drugovi Amra b. el-Asa došli kod njega dok je bio na samrtnoj postelji, te je gorko zaplakao i okrenuo svoje lice prema zidu. Sin ga je tad upitao: "Zašto plačeš, oče, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao te džennetom?" On reče: "Sinčiću moj, ja sam bio u trima različitim stanjima..." Rekao je da je mrzio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da ga niko nije mrzio više od njega, te da je priželjkivao da bude u prilici da ga ubije. To je najgore stanje kufra, sve dok Allah nije dao da islam uđe u njegovo srce, pa je otišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: "Allahov Poslaniče, pruži ruku da ti dam prisegu na islam." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio najljepšeg ahlaka, pružio mu je ruku, ali je Amr zadržao svoju ruku, ne iz oholosti, nego želeći da nešto potvrdi. Upitao ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Šta ti je?" Amr odgovori: "Allahov Poslaniče, hoću da postavim uslov (za prihvatanje islama). Tražim da mi Allah oprosti ono što je bilo prije od kufra." Ovo je bila njegova najveća briga - da postavi uslov da mu Allah oprosti, misleći da Allah neće oprostiti ono što je bilo prije, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: "Zar ne znaš da islam poništava ono što je bilo prije, i da hidžra poništava ono što je bilo prije nje, i da hadž poništava ono što je bilo prije." Što se tiče islama, on poništava ono što je bilo prije njega. Na to izravno ukazuje ajet: "Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo" (el-Enfal, 38). Što se tiče hidžre, ukoliko čovjek napusti mjesto kufra (nevjerstva) u kome živi, to mu poništava ono što je bilo prije. Hadž također poništava ono što je prije njega, na temelju hadisa: "Za primljen hadž nema druge nagrade osim dženneta." Amr, radijallahu anhu, dao je prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zavolio ga toliko jako da mu je on bio draži od svega drugog, i nije mogao izravno gledati u njega diveći mu se. Neka je slavljen Onaj Koji upućuje ljude! Još jučer ga je mrzio žestokom mržnjom da je priželjkivao da ga ubije, a sada ne može podići pogled prema njemu koliko mu se divi, niti je mogao da ga opiše jer ga se nije dovoljno nagledao, niti ga je pogledom potpuno obuhvatio, iz svog respekta prema njemu. Rekao je da je umro na onom prvom stanju, bio bi jedan od stanovnika džehennema, a zatim je rekao: "Da sam umro na ovom (drugom) stanju, priželjkivao bih da sam jedan od stanovnika dženneta." Pogledaj kako u prvom stanju sigurno tvrdi da bi bio stanovnik džehennema, a kako strahuje za sebe u ovom drugom stanju, jer posvjedočiti sebi ili nekome džennet značajna je stvar. Zatim je nakon toga preuzeo vladavinu i vojnu komandu, pa se desilo šta se desilo u sukoba pod upravom Muavije b. Ebu Sufjana. Poznato je da je Amr b. el-As bio jedan od najpametnijih i najpronicljivijih Arapa, pa je kazao: "Bojim se zbog toga što me zadesilo nakon ovog (drugog) stanja da mi ne upropasti moja djela." Zatim je oporučio kada umre da ne ide za njim žena koja nariče i plače za umrlima, i naredio je kada ga zakopaju, da ostanu kod njegovog kabura toliko dugo koliko treba da se zakolje jedna deva i podijeli njeno meso, sve dok ne odgovori na pitanja izaslanicima od Svog Gospodara. Umrlom, naime, dođu dva meleka koja ga postave da sjedi u kabur i postave tri pitanja: "Ko je tvoj Gospodar? Koja je tvoja vjera? Ko je tvoj Poslanik?" Amr b. el-As, radijallahu anhu, naredio je svojoj porodici da ostane kod njegovog kabura toliko koliko treba da se zakolje deva i podijeli njeno meso, da osjeti njihovo prisustvo, i ovo ukazuje na to da umrla osoba osjeća prisustvo svoje porodice na kaburu. Preneseno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da umrla osoba čuje topot koraka onih koji se udaljuju od kabura nakon zakopavanja. Također prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (u dobrom hadisu) da bi nakon što se zakopa umrli stao pored njegovog kabura i kazao: "Tražite oprost za svog brata i molite Allaha da ga učvrsti jer je on sada izložen ispitu." Pohvalno je kada se zakopa umrla osoba, da se zastane pored kabura i kaže: "Allahu, učvrsti ga! Allahu, učvrsti ga! Allahu, učvrsti ga! Allahu, oprosti mu! Allahu, oprosti mu! Allahu, oprosti mu!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi nazivao selam, radio bi to tri puta, a kada bi dovio, dovio bi tri puta.
Ebu Musa, radijallahu anhu, ispričao je: “Ušao sam u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, kuću i zatekao ga da čisti zube misvakom; misvkakom je čistio jezik i izgledalo je kao da će povratiti.”
Muttefekun alejh
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, spominje da je došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je čistio usta svježim misvakom, jer je čišćenje njime potpunije, a ne mrvi se u ustima (kao suhi misvak). Stavio je misvak na jezik i tkoliko temeljito čisto da je izgledalo kao da je dobio nagon za povraćanjem.
Ammar ibn Jasir, radijallahu anhu, je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, me je poslao da obavim nešto. Odžunupio sam se i budući da nisam imao vode, legao sam na zemlju i valjao se kao što se valja životinja. Kada sam se vratio ispričao sam to Allahovom Poslaniku pa mi on kaza: 'Bilo bi ti dovoljno ovako', pa je dotakao svojim dlanovima zemlju jedanput, te je sa lijevom rukom potrao po desnoj, a zatim po vanjskom dijelu šaka i naposlijetku je potrao lice."
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jednom prilikom poslao Ammara ibn Jasira na putovanje kako bi mu neke potrebe ispunio. Na putovanju, Ammar je postao džunub putem seksualnog odnosa ili ejakulacije, a nije imao vode da se okupa. Poznavao je kako da uzme tejemmum umjesto abdesta, ali mu nije bilo poznato kako da postupi kada treba da se okupa od džunupluka. Pomislio je, kao što se umjesto abdesta tejemmum uzima sa nekim dijelovima tijela, da se tako mora cijelo tijelo obuhvatiti zemljom (prašinom) kao što se cijelo opere vodom. Usljed toga, prevrtao se je po zemlji sve dok mu cijelo tijelo nije dodirnulo zemlju, a potom je klanjao. Kada se vratio Allahovom Poslaniku, spomenuo mu je kako je postupio želeći znati da li je ispravno uradio ili ne. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je nakon toga razjasnio da je isti način uzimanja tejemmuma umjesto abdesta i gusula. Potrebno je dlanovima dotaknuti zemlju jedanput, te lijevom rukom potrati po desnoj, a zatim po vanjskom dijelu šaka i naposlijetku potrati lice.
