Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ebu Katade prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka niko od vas ne drži svoj polni organ desnom rukom dok mokri, neka se nakon obavljene nužde ne čisti desnom rukom i neka ne puše u posudu."
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, pojasnio je neka pravila ponašanja; zabranio je da čovjek drži spolni organ desnom rukom dok urinira, te da se nakon obavljene male ili velike nužde čisti desnom rukom, jer je desna strana predviđena za časnije poslove. Također, zabranio je da se puše u posudu sa pićem.
Prenosi se od Ibn Abbasa, da je rekao: "Potvrdili su mi neki ljudi s kojima čovjek može biti zadovoljan, a od njih najveće povjerenje kod mene ima Omer, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio obavljanje namaza poslije obavljenog sabaha dok Sunce ne obasja (i ne uzdigne se), i poslije obavljene ikindije dok Sunce ne zađe." Prenosi se od Ebu Seida Hudrija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Nema namaza poslije sabaha dok Sunce ne odskoči, niti ima namaza poslije ikindije dok Sunce ne zađe."
Hadis je mutefekun alejh, sa svoja dva lanca prenosilaca
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je u ova dva hadisa zabranio da se obavlja namaz nakon sabaha sve dok Sunce ne iziđe i podigne se sa horizonta shodno pogledu onoliko koliko jedno koplje, a to je otprilike nekoliko minuta, od 5-15 minuta, prema stavovima islamskih učenjaka. Također, zabranio je da se klanja nakon ikindije sve dok Sunce ne zađe, tj. nekoliko minuta prije ezana za akšam. Namaz u ova dva perioda bio bi oponašanje mušrika koji obožavaju Sunce kada ono izlazi i zalazi, a nama je zabranjeno da ih oponašamo u njihovim obredima. Onaj ko oponaša jedan narod, on mu i pripada.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Zar se ne boji neko od vas kada podigne glavu prije imama, da mu ju Allah ne pretvori u glavu magarca, ili da njegov izgled ne bude nalikovao izgledu magarca?!"
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam skreće pažnju na veliku prijetnju koja se odnosi na onoga ko bude podizao glavu prije imama. Allah mu može glavu pretvoriti u glavu magarca ili mu može izgled izobličiti, pa da izgleda kao magarac.
Od Ibn-Omera, Allah sa njim bio zadovoljan, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dizao ruke spram svojih ramena kada bi otpočinjao namaz i kada bi izgovarao tekbir za pregibanje na ruku', a također bi spram ramena dizao ruke kada bi digao svoju glavu s ruku'a i izgovarao bi "Semi'allahu li men hamideh, rabbena ve lekel-hamd", dok to nije činio prilikom obavljanja sedžde.
متفق عليه
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na tri mjesta u namazu bi podizao ruke naspram ramena. 1. Kada bi stupao u namaz i donosio početni tekbir. 2. Kada bi donosio tekbir za odlazak na ruku'. 3. Kada bi se vraćao sa ruku'a izgovarajući: "Semi'allahu limen hamideh, rabbena ve lekel-hamdu." Ne bi podizao ruke prilikom odlaska na sedždu i podizanja sa nje.
Od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, me je podučio, a ruka mi je bila među njegovim rukama, tešehhudu kao što bi me podučavao i kur'anskim surama. 'Et-tehijjatu lillahi wes-salavatu wet-tajjibatu, es-selamu 'alejke ejjuhen-nebijju we rahmetullahi we berekatuhu, es-selamu 'alejna we 'ala 'ibadillahis-salihin. Ešhedu en la ilahe illellahu ve ešhedu enne Muhammeden 'abduhu ve Rasuluhu.' (Najljepši selami Allahu, blagoslovi i dobrodati; selam tebi, Vjerovjesniče, i Allahova milost i Njegova blagodat; mir nama i dobrim Allahovim robovima. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.)" U drugom hadisu kod Buharije i Muslima stoji: "Allah je es-Selam (Onaj koji daje mir). Kada neko od vas sjedne u namazu, neka prouči: 'Et-tehijjatu lillahi wes-salavatu wet-tajjibatu, es-selamu 'alejke ejjuhen-nebijju we rahmetullahi we berekatuhu, es-selamu 'alejna we 'ala 'ibadillahis-salihin.' (Najljepši pozdravi pripadaju Allahu, i salavati, i svako dobro; selam tebi, Vjerovjesniče, i Allahova milost i Njegova blagodat; selam nama i dobrim Allahovim robovima.) Kada to kaže, svakog Allahovog dobrog roba na nebesima i na Zemlji dostići će taj selam. 'Ešhedu en la ilahe illellahu ve ešhedu enne Muhammeden 'abduhu ve Rasuluhu.' (Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.) Zatim, neka zatraži od Allaha šta god poželi.
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je podučio Ibn Mes'uda kako da prouči "ettehijjatu" na sjedenju u namazu. Ruka mu je bila u njegovim dvjema rukama kako bi Ibn Mes'udu skrenuo pažnju na važnost ovog zikra kao što se uči sura iz Kur'ana. Ovo nedvojbeno ukazuje na to da je Allahov Poslanik vodio računa o izrazima i o značenjima ovog zikra. Rekao mu je da prouči: "Et-tehijjatu lillahi" (Najljepši selami Allahu), što obuhvata svaku riječ i djelo s kojima se Allah veliča. Sve one samo Allahu pripadaju. "es-salevatu" (molitve, namazi), ovo se odnosi na obavezne i dobrovoljne namaze. "et-tajjibatu" (dobra), obuhvata sve riječi, djela i osobine koje upućuju na Allahovu savršenost. Sve one pripadaju samo Njemu. "es-selamu 'alejke ejjuhen-nebijju we rahmetullahi we berekatuhu." (Selam tebi, Vjerovjesniče, i Allahova milost i Njegova blagodat.) Sa ovim upućujemo Allahu molbu da našeg Poslanika sačuva bilo kakve nedaće i poteškoće, a uz to tražimo i da mu podari i uveća svako dobro. "es-selamu 'alejna we 'ala 'ibadillahis-salihin." (Neka je mir nama i dobrim Allahovim robovima.) Upućujemo Allahu dovu da podari mir klanjaču i svakom dobrom robu na nebesima i na Zemlji. "Ešhedu en la ilahe illellahu" (Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha), to jeste, čvrsto potvrđujem da nema istinskog boga mimo Allaha. "ve ešhedu enne Muhammeden 'abduhu ve Rasuluhu." (I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik), to jeste, potvrđujem da je Muhammed Allahov rob i pečat svih poslanika. Nakon svega toga, Poslanik podstiče klanjača da od Allaha zatraži šta god poželi.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, učio: "Allahumme inni e'uzu bike min 'azabi-l-kabri ve min 'azabi džehenneme ve min fitneti-l-mahja ve-l-memati ve min šerri fitneti-l-mesihi-d-dedžali (Allahu, prizivam Te da me sačuvaš od kaburske kazne i od kazne Džehennema, od kušnji života i smrti, te od kušnji Mesiha Dedžala.)" Kod Muslima stoji: "Kada neko od vas završi sa posljednjim tešehhudom, neka zatraži od Allaha utočište od četvero: min 'azabi džehenneme ve min 'azabil-kabri ve min fitnetil-mahja vel-memati ve min fitnetil-mesihid-dedždžal / od Džehennemske kazne i od kaburske kazne, od iskušenja života i smrti, i od zla Mesiha Dedžala."
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je običaj tražiti zaštitu od Allaha od ovo četvero nakon što bi proučio potrebne zikrove na zadnjem sjedenju, a prije nego bi predao selam. Povrh toga, i nama je naredio da se ovako Allahu obraćamo. Prvo: traženje zaštite od kaburske patnje. Drugo: traženje zaštite od Džehennema. Treće: traženje zaštite od iskušenja života što obuhvata zabranjene ovosvjetske strasti, zatim šubhe koje vode u zabludu; te traženje zaštite i od iskušenja smrti što podrazumijeva da čovjek bude sačuvan od skretanja sa puta islama i sunneta u trenucima smrti i da bude sačuvan od kaburskog iskušenja i patnje. Četvrto: Iskušenje Mesiha Dedžala koji će se pojaviti pred kraj ovoga svijeta. Allah će sa njim izrazito iskušati Svoje robove. Poslanik ga je posebno spomenuo u ovom hadisu kako bi se ukazalo na težinu kušnje koju on donosi.
Ebu Hurejre, radjallahu ’anhu, veli: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, šutio bi malo između izgovorenog tekbira i učenja Fatihe. Kasnije sam ga upitao: 'Allahov Poslaniče, žrtvovao bih za tebe svoga oca i majku - šta govoriš pri šutnji između izgovorenog tekbira i učenja (Fatihe)?' 'Govorim: 'Allahu, udalji greške od mene daleko kao što si udaljio istok od zapada! Allahu moj, očisti me od pogreški kao što se bijela haljina čisti od prljavštine! Allahu moj, saperi moje pogreške vodom, snijegom i gradom!'"
متفق عليه
Nakon što bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovorio tekbir za namaz, malo bi šutio (ne bi se čuo) prije nego počne sa učenjem Fatihe. Tada bi učio određene dove otpočinjući namaz njima. Jedna od dova koja se prenosi u tom kontekstu jeste: "Allahu, udalji greške od mene daleko kao što si udaljio istok od zapada! Allahu moj, očisti me od pogreški kao što se bijela haljina čisti od prljavštine! Allahu moj, saperi moje pogreške vodom, snijegom i gradom!'" Molio bi Allaha da ga udalji od grijeha kako ih ne bi učinio, kao što su udaljeni istok i zapad. Također, ako bi se desilo da učini neki grijeh, molio bi da ga očisti kao što se uklanja prljavština sa bijele odjeće i da mu sapere greške kao što se čisti vodom, snijegom ili gradom.
Od Enes b. Malika, radijallahu 'anhu, prenosi se predaja koju vezuje za Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Lijepo činite sedždu i nemojte ruke opružiti kao što to čini pas."
Muttefekun alejh
Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio je umjerenost na sedždi a to je da klanjač odaje lijepu sliku na sedždi tako što će svoje šake staviti na tle, dižući podlaktice i udaljavajući ih od svojih strana, jer ovakav položaj ukazuje na aktivnst i revnost koji su traženi u namazu, i jer ovako lijep način omogućava svim organima koji čine sedždu da uzmu svoj udio u ibadetu. Zabranjeno je položiti podlaktice na sedždi jer je to znak lijenosti i zasićenosti koja podsjeća na oponašanje psa, a to je oponašanje nečega što je ružno oponašati.
Od Mesleme Seid b. Jezida prenosi se da je rekao: „Pitao sam Enesa b. Malika: 'Da li je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao u svojim sandalama?' 'Da.', odgovorio je.“
Hadis bilježi imam Buhari
Od ciljeva šerijata jeste razlikovanje od Ehlu kitabija (kršćana i jevreja), i otklanjanje svega u čemu je teškoća i neprijatnost za muslimana. Seid b. Jezid, a on je od pouzdanih tabi'ina, je upitao Enesa b. Malika, radijallahu 'anhu, o Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da li je klanjao u sandalama, da bi i on tako postupio. Ili je pitao misleći da Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, to nije radio, jer se na obući uglavnom nalazi prljavština. Odgovorio mu je Enes, radijallahu 'anhu: "Jeste, klanjao je u sandalama." To je od sunneta (prakse) Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i nije ograničen na posebno vrijeme niti na posebno mjesto.
