Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Od Ebu Hazima ibn Dinara se prenosi da su neki ljudi došli Sehlu b. Sa'du Sa'idiju, koji su raspravljali o vrsti drveta minbera (alejhisselamova) pa su ga pitali za to, a on im rekao: "Tako mi Allaha, meni je stvarno poznato od čega je minber. Ja sam ga vidio prvog dana kada je postavljen i kada je na njega sjeo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao izaslanika kod te i te žene", koju je Sehl imenovao, "rekavši joj: 'Zapovjedi svom slugi stolaru da mi izradi nešto od drveta na čemu bih sjedio kada budem svijetu držao govor.' Ona je to slugi naredila i on ga je napravio od drveta jasena i donio ga. Ona ga je poslala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on je zapovijedio pa se ovdje postavio. Kasnije sam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako na njemu klanja, izgovara tekbir i čini ruku' dok je još na njemu, a zatim siđe natraške i učini sedždu na podlozi (pragu) minbera i opet se povrati (popne), a kada je to završio, okrenuo se svijetu i rekao: 'Ljudi, ja sam ovo učinio samo zato da se vi za mnom povodite i da se poučite mom namazu.
متفق عليه
Neki su ljudi došli jednom ashabu i upitali su ga o minberu kojeg je Allahov Poslanik koristio. Od čega je bio napravljen? Oko toga su se bili razišli pa im je ashab ukazao da je Poslanik prenio jednoj ženi Ensarijki da naredi svom sluzi, koji se bavio stolarijom, da mu napravi od drveta minber na kojem će sjediti i kojeg će koristiti za hutbe. Ensarijka ga je poslušala i svom je sluzi naredila. Kada je on izradio minber od drveta jasena, Ensarijka ga je poslala Poslaniku pa ga je on postavio na odgovarajuće mjesto u džamiji. Nakon toga, Poslanik je na njemu donio početni tekbir za namaz, pa je na njemu učinio ruku', zatim je sišao natraške i učinio sedždu na podlozi minbera, a licem se nije okretao nazad, te se ponovo popeo. Kada je završio sa namazom, okrenuo se ashabima i rekao: 'Ljudi, ja sam ovo učinio samo zato da se vi za mnom povodite i da se poučite mom namazu."
Prenosi se da je Hittan ibn Abdullah er-Rekaši rekao: "Klanjao sam sa Ebu Musaom, r.a., namaz. Kada smo sjeli na prvo sjedenje neko od ljudi je poručio: 'Namaz je propisan sa dobročinstvom i zekatom.' Nakon što je Ebu Musa završio namaz i predao selam, okrenuo se i upitao: 'Ko je od vas rekao to i to?' Ljudi su šutjeli. Zatim je upitao: 'Ko je od vas rekao to i to?' Ljudi su šutjeli. Potom je upitao: 'Da nisi ti to rekao, Hittane?' Odgovorio sam: 'Nisam.' Pobojao sam se da me zbog toga ne izgrdi. Potom je neko od ljudi rekao: 'Ja sam to rekao, ali ništa loše nisam namjeravao.' Ebu Musa je tada kazao: 'Zar ne znate šta treba reći u namazu?! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao je hutbu, objasnio nam sunnet, podučio nas namazu i rekao nam: 'Kada klanjate, ispravite saffove i neka neko od vas bude imam. Kada donese tekbir, i vi ga donesite. Kada rekne: 'Gajril magdubi 'alejhim veled-dallin', recite: 'Amin!' Allah će vam se odazvati. Kada izgovori tekbir i učini ruku', i vi učinite ruku', jer imam, uistinu, čini ruku' prije vas.' Zatim je Poslanik rekao: 'To vam je za to. Kada imam kaže: 'Semi Allahu limen hamideh,' recite: 'Allahumme Rabbena leke-l-hamd.' Allah će vas čuti, jer je Allah, doista, preko svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Allah je čuo onoga ko Ga hvali.' Kada imam izgovori tekbir i učini sedždu, i vi učinite sedždu. Imam, zaista, čini sedždu prije vas i diže se prije vas.' Allahov Poslanik je također rekao: 'To vam je za to. Kada imam sjedne, onda neka svako od vas prouči: 'Et-Tehijjatu et- tajjibatu es-salavatu lillahi. Es-Selamu alejke ejjuhe-n-nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu, es-selamu 'alejna ve'ala 'ibadillahi-s-salihine. Ešhedu en la ilahe illallahu ve ešhedu enne Muhammeden 'abduhu ve resuluhu. (Lijepi pozdravi i salavati pripadaju Allahu Uzvišenom. Neka je spas, milost i berićet na Tebe, Poslaniče. Neka je spas na nas i na dobre Allahove robove. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.)'"
رواه مسلم
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, jedan od istaknutih ashaba, jednom prilikom je predvodio namaz. Kada je bio na sjedenju na kojem se uči "ettehijjatu", jedan od klanjača iza njega je kazao: "Namaz se u Kur'anu spominje zajedno sa dobročinstvom i zekatom." Kada je Ebu Musa predao selam, okrenuo se prisutnim te ih je upitao: "Ko je od vas kazao: 'Namaz se u Kur'anu spominje zajedno sa dobročinstvom i zekatom'?" Ljudi su šutjeli i niko se nije htio oglasiti. Ebu Musa im je ponovo postavio pitanje. Niko se opet nije javio pa je on upitao: "Da nisi ti, Hittane, to rekao?" Njega je upitao budući da je Hittan, inače, bio smjel i njemu blizak, te i kako bi naveo toga koji je to kazao da prizna. Hittan je rekao da nije on, ali se bio i pobojao da će njega Ebu Musa izgrditi zbog toga. Međutim, neko od prisutnih se javio i priznao da je on to rekao, te da je time htio samo dobro. Želeći da ih poduči i da ovoga ukori, Ebu Musa im je rekao: "Zar ne znate šta treba reći u namazu?!" Zatim im je pojasnio da im je jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao hutbu tokom koje ih je podučio šerijatu i načinu obavljanja namaza. Naime, Poslanik im je rekao: "Kada klanjate, ispravite saffove i neka neko od vas bude imam. Kada donese tekbir, i vi ga donesite. Kada prouči suru el-Fatiha, te na njenom kraju rekne: 'Gajril magdubi 'alejhim veleddallin', recite: 'Amin!' Allah će vam se odazvati kada tako postupite. Kada izgovori tekbir i učini ruku, i vi izgovorite tekbir i učinite ruku'. Imam, doista, čini ruku' prije vas i diže se prije vas pa ga nemojte preticati. Trenutak u kojem vas je imam pretekao idući na ruku' nadomještate time što ostanete duže od njega nakon jer se on prije vas vraća na stajanje. Jedan trenutak je za drugi trenutak. Tako će vaše ukupno ostajanje na ruku'u biti isto kao i imamovo. Zatim, kada imam kaže: 'Semi Allahu limen hamideh,' recite: 'Allahumme Rabbena leke-l-hamd.' Allah će čuti vaš govor i dovu. On je, Uzvišeni, preko svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Allah je čuo onoga ko Ga hvali.' Kada imam izgovori tekbir i učini sedždu, i vi izgovorite tekbir i učinite sedždu. Imam, zaista, čini sedždu prije vas i diže se sa nje prije vas. Jedan trenutak je za drugi i tako će vaše ostajanje na sedždi biti isto koliko i imamovo. Kada imam sjedne prvo proučite: 'Lijepi pozdravi i salavati pripadaju Allahu Uzvišenom.' Dakle, sva vlast, veličanstvenost i neprolaznost pripadaju samo Allahu, a također i pet propisanih namaza samo On zaslužuje. 'Neka je selam, milost i berićet na Tebe, Poslaniče. Neka je selam na nas i na dobre Allahove robove. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.' To jeste, tražite od Allaha da vas spasi svih mana, nedostataka i nereda. Zatim, poseban mir i sigurnost tražimo za našeg Poslanika Muhammeda, a potom za nas, te i za sve Allahove dobre robove koji ispunjavaju Allahova prava i prava Njegovih stvorenja. Nakon toga, svjedočimo da nema istinskog boga mimo Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik."
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je izgovarao tekbir u svakom obaveznom i neobaveznom namazu, za vrijeme ramazana i van ramazana. Izgovarao bi tekbir kada bi htio stupiti u namaz. Izgovarao bi ga kada bi se saginjao na ruku', potom govorio "Semi'allahu li men hamideh", a prije nego bi se spustio na sedždu izgovarao bi "Rabbena ve lekel-hamd". Kada bi se spuštao na sedždu, izgovarao je "Allahu ekber", a i kada bi dizao svoju glavu sa sedžde. Izgovarao bi tekbir kada bi činio i (drugu) sedždu, a izgovaraše ga kada bi dizao svoju glavu sa te sedžde. Izgovaraše tekbir i kada ustajaše sa sjedenja iza drugog rekata. Tako je činio na svakom rekatu dok ne bi završio namaz. Kada bi završio s namazom, rekao bi: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, ja među vama najsličnije Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, obavljam namaz. Takav je stvarno bio njegov namaz sve dok se nije rastao s ovim svijetom."
متفق عليه
Ebu Hurejre nam prenosi dio namaza kojeg je klanjao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On nam veli da nakon što bi Poslanik donio početni tekbir, donijeli bi i oni, nakon što bi on donio tekbir za ruku', donijeli bi i oni, te tako važi i za prvu sedždu, za povratak sa sedžde, za drugu sedždu, za povratak sa nje, te za ustanak na treći rekat nakon sjedenja i prvog tešehhuda. Tako bi postupali tokom cijelog namaza, a kada bi se vraćao sa ruku'a Poslanik bi kazao: "Semi'allahu limen hamideh", a potom bi stojeći izgovorio: "Rabbena lekel hamd." Zatim se Ebu Hurejre, nakon obavljenog namaza, obratio prisutnim, kazavši: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, ja među vama najsličnije Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, obavljam namaz. Takav je stvarno bio njegov namaz sve dok se nije rastao s ovim svijetom."
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Najgori je onaj koji krade od namaza." Ebu Hurejre upita: "Kako krade od namaza?" "Kada nepotpuno obavlja ruku’ i sedždu", odgovori Poslanik.
رواه ابن حبان
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje nam da su najgori kradljivci oni koji kradu od svojih namaza. Onaj ko ukrade imetak, sa njim se može poslužiti na ovom svijetu, no ovaj kradljivac oduzima samome sebi nagradu koja mu pripada za namaz. Ashabi su upitali: "Allahov Poslaniče, kako kradu od svojih namaza?" Poslanik im odgovori da ne upotpunjavaju ruku' i sedždu, tako što požuruju čineći ih i time ih ne izvršavaju na pravi i potpuni način.
Prenosi se da je Ibn Ebi Evfa, radijallahu anhu, rekao: "Kada bi se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podignuo sa ruku'a kazao bi: 'Semi'allahu limen hamideh Allahumme rabbena we lekel hamd, mil'es-semawati we mil'el erdi we mil'e ma ši'te min šej'in ba'du.' (Allah je čuo onoga ko Mu zahvaljuje. Allahu, Gospodaru naš, Tebi pripada hvala koja ispunjava sva nebesa, Zemlju i sve što ti hoćeš da ispunjava poslije toga)."
رواه مسلم
Kada bi se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podizao sa ruku'a u namazu govorio bi: "Allah je čuo onoga ko Mu hvalu izriče." To jeste, Allah ga je čuo, primio je od njega i nagradit će ga za to. Poslanik bi, nakon toga, u stojećem položaju izgovarao: "Allahu, Gospodaru naš, Tebi pripada hvala koja ispunjava nebesa, Zemlju i sve što ti hoćeš da ispunjava poslije toga." Dakle, Allaha veličamo hvalom koja ispunjava sva nebesa, zemlje, sve što je među njima i sve što Allah želi da se ispuni poslije toga.
Prenosi se od Verrada, pisara El-Mugire ibn Šu'beta, da je rekao: "El-Mugire mi je izdiktirao da napišem Muaviji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao poslije svakog propisanog namaza sljedeće: 'Nema istinskog boga osim Allaha Jedinoga, nema Mu sudruga. Njemu pripada vlast i hvala, On sve može. Allahu, nema toga ko će uskratiti ono što Ti daš, niti dati ono što Ti uskratiš. Čovjeku ne može pomoći moć i bogatstvo kako bi izbjegao Tvoju kaznu.'"
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao je ovaj zikr poslije svakog obaveznog namaza: "Nema istinskog boga osim Allaha Jedinoga, nema Mu sudruga. Njemu pripada vlast i hvala, On sve može. Allahu, nema toga ko će uskratiti ono što Ti daš, niti dati ono što Ti uskratiš. Čovjeku ne može pomoći moć i bogatstvo kako bi izbjegao Tvoju kaznu." To jeste, potvrđujem i priznajem riječ tevhida, da nema istinskog boga osim Allaha. Dakle, pravi ibadet pripada samo i isključivo Njemu Uzvišenom i nikome drugom. Osim toga, potvrđujem da sva vlast, u pravom smislu te riječi, pripada samo Allahu, te i sve što živi na nebesima i na Zemlji. On sve može, šta On odluči da nekome dadne ili oduzme, niko Mu se u tome ne može usprotiviti. Bogatstvo i moć nikome neće koristiti kod Njega. Koristit će samo dobra djela.
Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao između dvije sedžde sljedeću dovu: "Rabbigfirli rabbigrifli - Gospodaru, oprosti mi! Gospodaru, oprosti mi!"
رواه أبو داود والنسائي وابن ماجه وأحمد
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izgovarao ovaj zikr kada bi sjedio između dvije sedžde: "Gospodaru, oprosti mi! Gospodaru oprosti mi!" To bi ponavljao više puta. Ovo znači da rob traži od svoga Gospodara da mu obriše grijehe i da mu sakrije mahane.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Kada čovjek umre, prekidaju mu se djela, osim troga: trajne sadake koju je dao, korisnog znanja kojem je nekoga podučio ili dobrog djeteta koje dovi za njega."
رواه مسلم
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava da djela čovjeku prestaju nakon smrti izuzev u tri slučaja koja traju budući da ih je on uzrokovao: 1. Trajna sadaka poput vakufa, izgradnje džamija, kopanja bunara i tako dalje. Dokle god to traje, upisivat će mu se dobra djela. 2. Znanje koje je od koristi ljudima. Neko može napisati knjigu i podučiti nekoga, pa će on onda širiti to znanje nakon njegove smrti. 3. Dobro i poslušno dijete, vjernik, koje će upućivati dovu Allahu za svoje roditelje.
Sa'd ibn Ubade, radijallahu anhu, je rekao: "Allahov Poslaniče, Ummu Sa'd je preselila. Koja je sadaka najbolja?" "Voda", odgovori Poslanik. Sa'd je potom iskopao bunar, te je kazao: "Ovo je za Ummu Sa'd."
رواه أبو داود والنسائي وابن ماجه
Kada mu je preselila majka, Sa'd ibn Ubade, radijallahu anhu, je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o najboljoj vrsti sadake koju može udijeliti za nju. Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, mu je odgovorio da je najbolja sadaka voda, pa je Sa'd iskopao bunar nanijetivši da bude sadaka za njegovu majku.
