Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way






























Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tražio Allahovu, subhanehu ve teala, zaštitu od džina i uroka različitim dovama i zikrovima, pa bi rekao naprimjer: "Allahu moj, utječem ti se od džina i od uroka", sve dok nisu objavljene ove dvije sure. Kada su one objavljene ostavio je sve drugo a učio njih kada bi tražio zaštitu, zbog toga što je u njima sadržano sve ono od čega treba tražiti i Onaj kod Koga treba tražiti zaštitu, Allah, subhanehu ve teala.
U ovom hadisu Enes, radijallahu anhu, obavještava da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prekidao post svježim datulama i to prije nego što bi klanjao akšam-namaz. Ako ne bi našao svježe datule, tada bi post prekidao suhim datulama, a ako ne bi našao ni suhih datula, onda bi popio nekoliko gutljaja vode. Postaču odgovara da za iftar prvo pojede datule i popije vodu jer je želudac prazan, tako da u takvom stanju ne treba konzumirati masnu hranu koja bi mu mogla naštetiti.
Koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio ponizan govori i to da je u kući služio ukućane, muzao mlijeko i ušivao obuću. Služio ih je u kući, jer je Aiša bila upitana o tome šta je radio u kući, pa je kazala: “Bio je na usluzi svojoj porodici.” Ovakvo je bilo ponašanje vjerovjesnika i poslanika, oni su bili ponizni u svojim postupcima i daleko od svakog vida pretjeranog uživanja. Oni su živjeli ponizno i skromno u onome što se njih tiče, te i u tome treba slijediti.
Hadis pojašnjava da je najbolje stanje onog čovjeka koji se drži za leđa svoga konja. Riječi Poslanika: “Skoči na njega čim čuje glas ili povik za rat, želeći borbu ili smrt očekivanu”: tj. žuri sa njim na povik da se neprijatelj približio, želeći borbu, žudeći na pogine kao šehid. Hadis, također, ukazuje da je odvajanje od ljudi bolje. Onaj ko se u brdu ili dolini odvoji od ljudi, obožavajući Allaha, i on je sa ljudima samo u onome što je dobro, i u njemu je dobro. Pogledati: Šerhu Muslim, 13/35., Šerhu Rijadis-salihin, 3/513.
U hadisu kojeg prenosi Ebu Se'id El-Hudri, radijallahu 'anhu, spominje se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, imao namjeru da pošalje vojsku (izaslanike) plemenu Benu Lihjan, jednom od najpoznatijih ogranaka plemena Huzejl. Islamski učenjaci su složni da su u tom periodu pripadnici Lahjana bili nevjernici. On je poslao vojsku da se protiv njih bori, te je kazao: "Neka od svake dvojice krene jedan.", tj. iz svakog plemena neka ide polovina. "A nagrada", tj. nagrada za borca, "pripada i njemu i onome ko ostaje", odnosno biće podijeljena. Ovo ima slično značenje koje se spominje u hadisu: "Ko zbrine porodicu borca, kao da se i on lično borio." U verziji kod Muslima stoji: "Ko se od vas bude brinuo o obitelji i imetku onoga koji je otišao (u borbu), imat će pola njegove nagrade." Dakle, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio je da jedan ide u borbu, a da drugi ostane i brine se o porodici borca i njenim potrebama. U tom slučaju imaće pola nagrade dok će druga polovica pripasti borcu.
Hadis ukazuje na opasnost djela koje se činilo u predislamskom periodu, a radi se o tome da se neko pripisivao čovjeku koji nije njegov otac. Obaveza je čovjeku da se pripisuje svome ocu, djedu ili djedu svoga oca. Nije dozvoljeno da se čovjek pripisuje nekome mimo svog oca znajući da mu nije otac. Npr. ako mu je otac iz tog i tog naroda ili plemena, i on smatra da je taj narod manjkav, pa se pripiše drugom plemenu koje je uglednije kako bi od sebe uklonio ovaj nedostatak, takav je proklet od Allaha, meleka i svih ljudi. Allah od njega na Sudnjem danu neće primiti ni pokajanje nit otkup (ni farz ni nafilu). Onaj kome se prijeti kaznom je osoba koja se pripiše nekome mimo svog oca, jer u tom slučaju on nije zadovoljan porijeklom, i želi da se uzdigne tuđim porijeklom. Takav je proklet.
Ko svjesno i znajući odrekne se porijekla svoga oca, učinio je zabranjeno djelo, slično djelima nevjernika. Ovdje se ne misli na stvarno nevjerstvo zbog kojeg se vječno ostaje u Vatri, nego na mali kufr.
Hadis može imati ova dva značenja: prvo, svaka borbena jedinica koja se sukobi sa neprijateljem i prođe bez gubitaka, a potom dođe do plijena ima manju nagradu nego jedinica koja nije prošla bez gubitaka, ili je prošla, ali nije došla do plijena (ovo mišljenje izabrao je Nevevi); drugo: plijen je dozvoljeno uzeti i to ne umanjuje nagradu, nego samo ukazuje da ubrazavanje stjecanja dijela nagrade, uz to da su jednaki i onaj ko je uzeo plijen i onaj ko nije, osim što je onaj ko je uzeo plijen došao ranije do dvije trećine nagrade. Ali u ukopnom zbiru oni su isti, a onome ko nije došao do plijena, Allah će nadoknaditi na ahiretu onoliko koliko ga je prošlo od plijena, a On daje kome hoće i više. Ovo je mišljenje izabrao Ibn Abdulberr.
Hadis ukazuje na vrijednost oslobađanja roba muslimana. Onaj ko oslobodi roba kao da je cijelo tijelo oslobodio od Vatre. Kroz oslobađanje robova ostvaruje se snaga muslimana, tako što se od njih uklanja poniženje ropstva.