Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Od Ebu Umamea, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ko posti jedan dan na Allahovom putu, Allah će sačiniti između njega i Vatre hendek (jarak) veličine prostora između neba i Zemlje."
Hadis bilježi Tirmizi
Hadis pojašnjava nagradu koju dobija onoga ko jedan dan posti u ime Allaha, i da će ga Allah udaljiti od Vatre kao što je daleko nebo od Zemlje.
Od Ebu Rafi'a, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude kupao umrlu osobu, pa prikrije ono što vidi, Allah će mu oprostiti četrdeset puta.“
Hadis bilježi Bejheki - Hadis bilježi Hakim - Hadis bilježi Taberani
Hadis pojašnjava vrijednost onoga ko vidi neku mahanu dok kupa umrloga, pa je sakrije. Dvije su vrste mahana koje mogu biti kod umrle osobe: Prva: mahane vezane za njegovo stanje. Druga: mahane vezane za njegovo tijelo. Ako se vidi prva vrsta, kao npr. promjena lica, crnilo i ružnoća, to može nekada ukazivati na lošu završnicu koju je imao i zato nije dozvoljeno da se to ljudima prenosi, jer bi to bilo otkrivanje mahana čovjeka, a on je već otišao svome Gospodaru i On će mu dati ono što zaslužuje. Ako se vidi druga vrsta mahana, kao npr. mahana na leđima koju je skrivao od ljudi, to treba sakriti, a onaj ko to sakrije ima veliku nagradu i oprost čedrdeset puta.
Od Ebu Umamea, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ko se ne bude borio na Allahovom putu, ili ko ne spremi borca, ili ne bude ostao da se brine o porodici borca na najbolji način, kaznit će ga Allah prije Kijametskog dana."
Hadis bilježi Ebu Davud
Hadis podstiče na borbu i pojašnjava da će Allah na dunjaluku kazniti onoga ko ostavi džihad na Allahovom putu ili ostavi pomaganje mudžahida imetkom ili brigom o njihovim porodicama nakon njih. Ko ostavi brigu o ovim stvarima desiće mu se velike nedaće jer je bio nemaran po pitanju pomaganja Allahove vjere.
Adijj b. Hatim, radijallahu 'anhu, kaže: "Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, ja šaljem dresirane pse u lov, pa mi oni ulove životinju, a i spomenem Allahovo ime prilikom toga.' On reče: 'Kada pošalješ svoj dresiranog psa i spomeneš Allaha, onda jedi ono što ti pas ulovi.' Rekao sam: 'Čak i ako ubije životinju?' 'Čak i ako je ubije', rekao je, 'osim ako u tome ne učestvuje i neki drugi pas.' Rekao sam: 'A ako bacim strijelu bez perke i bez željeznog šiljka, pa pogodi životinju?' On reče: 'Ako je probode, onda jedi, a ako je pogodi spljoštenim djelom, nemoj jesti.'" Ša'bi od 'Adijja prenosi sličnu predaju, u kojoj se veli: "osim ako pas nije jeo (od žrtve) jer se bojim da ju je tada ulovio za sebe. Ako im se u lovu pridruže drugi psi nemoj jesti (ulov), jer ti si proučio bismillu za svoga psa, a za druge možda nije proučena." U drugoj predaji stoji: "Ako pošalješ psa podučenog za lov, spomeni Allahovo ime, pa ako uhvati lovinu, i ti je nađeš živu, zakolji je, a ako je nađeš mrtvu, a pas je nije jeo, onda možeš da je konzumiraš, jer je hvatanje lovine od strane psa njeno klanje." U sljedećoj predaji stoji: "Kada bacaš svoju strijelu (koplje), spomeni Allahovo ime." Također stoji: "Ukoliko je ne nađeš dan ili dva dana (a u drugoj verziji stoji: "dva ili tri dana"), i ne nađeš u lovini osim trag tvoje strijele, onda jedi ako želiš. Ukoliko je nađeš utopljenu u vodi, nemoj jesti, jer ne znaš da li je uginula od davljenja ili od tvoje strijele."
Muttefekun alejh
Adijj b. Hatim pitao je Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, o lovu putem dresiranih pasa koje je vlasnik naučio da love, pa mu je kazao: Jedi sve ono što ti takvi psi ulove, a ti si, šaljući ih, spomenuo Allahovo ime, osim ako pored svoga psa ne nađeš i nekog drugog. Ukoliko nađeš drugog psa, onda nemoj jesti, jer ti si za svoje pse proučio bismillu, a za drugog nisi. I kada gađaš strijelom pa ona probode žrtvu i krv poteče, možeš jesti, ako si prije toga proučio bismilu. Ukoliko je strijela pogodi spljoštenim dijelom, pa je ubije, u tom slučaju nemoj jesti, jer je žrtva u tom slučaju preminula od udarca, i ima status strmoglavljenje ili rogom ubodene životinje. Ukoliko neko pošalje psa u lov, pa nađe lovinu još uvijek živu, mora da je prikolje, i ona mu timebiva dozvoljena makar u lovu te životinje učestvovao i neki drugi pas. Također, pitao ga je o lovini ulovljenoj bačenom strijelom, ako spomene Allahovo ime, pa mu je kazao da jede. Ukoliko lovinu ne bi našao dan ili dva dana, pa je nakon toga nađe i na njoj ne vidi osim trag svoje strijele, dozvoljeno mu je da je jede, a ako je nađe utopljenu, ne smije je jesti jer ne zna da li je preminula u vodi ili od strijele.
Sehl b. Sa'd es-Saidi, radijallahu anhu, prenosi: "Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla je vijest da je kod Benu Amra b. Avfa došlo do neusglasica, pa je sa još nekim ljudima otišao da ih izmiri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadržao se, a već je bilo nastupilo vrijeme namaza, pa je Bilal došao kod Ebu Bekra i upitao ga: 'Ebu Bekre, Allahov se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadržao a namasko vrijeme je nastupilo, pa hoćeš li ti predovoditi ljudima namaz?' Ebu Bekr odgovori: 'Da, ako hoćeš.' Tada Bilal prouči ikamet a Ebu Bekr stade ispred ljudi i donese početni tekbir; nakon toga i ljudi donesoše početni tekbir za Ebu Bekrom. Nakon toga je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, idući između safova; stao je na koncu u prvi saf. Ljudi su počeli pljeskati rukama, a Ebu Bekr se nije okretao u namazu. Nakon što su ljudi pojačali pljeskanje, okrenuo se i vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tada mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dade znak da ostane na mjestu, a Ebu Bekr podiže ruke i zahvali Allahu na tome što mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to naredio. Nakon toga se Ebu Bekr vratio unazad sve dok se nije poravnao sa safom, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pređe naprijed i nastavi predvoditi ljudima namaz. Kada je završio sa namazom, okrenu se ljudima i reče: 'O ljudi, šta vam je pa plješćete rukama kada vam se nešto desi u namazu? Zaista je pljeskanje za žene. Onaj kome se nešto desi u namazu, neka kaže: 'Subhanallah', jer zaista neće niko čuti te riječi a da se neće okrenuti. Ebu Bekre, šta te je spriječilo da ne nastaviš predvoditi ljudima namaz nakon što sam ti dao znak?' Ebu Bekr odgovori: 'Ne dolikuje sinu Ebu Kuhafinom da predvodi ljude u namazu ispred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.'"
Muttefekun alejh
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla je vijest da je kod Benu Amr b. Avfa došlo do neusglasica koje bi mogle dovesti do rata među njima. Kada je to čuo, otišao je sa još nekim ashabima kako bi ih izmirio. Međutim, kod njih se dugo zadržao, a već je bilo nastupilo vrijeme namaza. To je bila ikindija-namaz, kao što je jasno preneseno u predaji kod imama Buharija, u kojoj stoji: "...pa kada je nastupilo vrijeme ikindija-namaza, proučen je ezan te ikamet, a Ebu Bekr je stao ispred ljudi da im predvodi namaz." Bilal je došao kod Ebu Bekra i upitao ga: "Ebu Bekre, Allahov se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadržao a namasko vrijeme je nastupilo, pa hoćeš li ti predovoditi ljudima namaz?" Ebu Bekr odgovori: "Da, ako hoćeš." Tada Bilal prouči ikamet a Ebu Bekr stade ispred ljudi i donese početni tekbir; nakon toga i ljudi donesoše početni tekbir za Ebu Bekrom. Nakon toga je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, idući između safova; stao je na koncu u prvi saf. U predaji kod imama Buharija stoji dodatak: "...probijajući se između safova." Kada su ljudi vidjeli da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao počeli su pljeskati rukama, zbog želje i ljubavi da klanjaju za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Bekr je čuo njihovo pljeskanje, ali nije znao zbog čega plješću, i nije se okretao jer je znao za zabranu okretanja u namazu, i da je to jedna od šejtanovih spletki i varki kako bi odvratio čovjeka od skrušenosti u namazu, kao što je preneseno u predaji kod imama Timizija i u drugim hadiskim zbirkama. Međutim, nakon što su ljudi pojačali pljeskanje, okrenuo se i vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tada mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dade znak da nastavi predovoditi namaz ljudima, kao što se spominje u predaji kod imama Buharija: "...pa mu dade znak da ostane na svome mjestu..." Tada Ebu Bekr podiže ruke i zahvali Allahu na tome što mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to dozvolio. Nakon toga Ebu Bekr vratio se nazad i poravnao se sa safom, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prođe naprijed i nastavi predvoditi namaz. Kada je završio sa namazom, okrenu se ljudima svojim licem i reče: "O ljudi, šta vam je pa plješćete rukama kada vam se nešto desi u namazu? Zaista je pljeskanje za žene." Zatim im je objasnio kako treba da postupe kada ih nešto snađe u namazu, govoreći: "A kome se u namazu nešto desi, neka kaže: 'Subhanallah', jer zaista neće niko čuti te riječi a da se neće okrenuti." Zatim je rekao: "Ebu Bekre, šta te je spriječilo da ne nastaviš predvoditi ljudima namaz nakon što sam ti dao znak?" Ebu Bekr odgovori: "Ne dolikuje sinu Ebu Kuhafinom da predvodi ljude u namazu ispred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." Tako je rekao, jer je volio, poštovao i uvažavao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Esma, radijallahu 'anha, prenosi da je jedna žena zapitala: "Allahov Poslaniče, je li mi grijeh da se pred inočom pretvaram kako me muž nečim odlikuje?" Poslanik joj je odgovorio: "Onaj ko se pretvara da se nečim odlikuje jest kao onaj ko obmanjuje druge oblačeći odjeću one skupine ljudi kojoj ne pripada."
Muttefekun alejh
Neka žena kazala je Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da njen muž ima drugu ženu i voli da govori kako joj je njen muž dao nešto, a ustvari to je laž, cilj joj je samo da drugu ženu učini ljubomornom. Upitala je Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da li ima grijeh ukoliko tako postupa, pa joj je on kazao da je lažac onaj ko se kiti tuđim perjem i nečim što ne posjeduje.
Abdullah b. Omer, radijallahu 'anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Allahu moj, smiluj se onima koji su obrijali kosu." Rekoše: "I onima koji su skratili, o Allahov Poslaniče!" On reče: "Allahu moj, smiluj se onima koji su obrijali kosu!" Oni ponovo rekoše: "I onima koji su skratili, o Allahov Poslaniče!" On reče: "Allahu moj, smiluj se onima koji su obrijali kosu!" Oni treći put rekoše: "I onima koji su skratili, o Allahov Poslaniče!" On tada reče: "l onima koji su skratili."
Muttefekun alejh
Brijanje glave i kraćenje kose su od obreda hadždža i umre, s tim što je brijanje bolje od kraćenja jer je ono potpunije u ibadetu i poniznosti prema Allahu Uzvišenom, jer se njime u potpunosti uklanja kosa sa glave zbog poslušnosti prema Allahu Uzvišenom. Zbog toga je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tri puta dovio za one koji su obrijali glavu, dok su ga istovremeno prisutni podsjećali na one koji su skratili kosu. Pa je tek treći ili četvrti put i njih uvrstio u svoju dovu, što nam govori da je brijanje glave bolje i ono se odnosi samo na muškarce. Sve ovo vrijedi za one koji ne obavljaju hadždž temetu'u tako da ostane malo vremena između umre i hadždža da kosa ne može dovoljno narasti da bi se mogla ponovo obrijati, pa je u ovom slučaju za njih bolje kraćenje kose, jer će brijanje doći ubrzno nakon toga.
Abdullah b. Omer, radijallahu 'anhuma, kazuje: "Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, spojio je akšam i jaciju na Muzdelifi, gdje se proučio ikamet za svaki namaz. Ni između ta dva namaza, a ni nakon njih, nije ništa od nafile klanjao."
Muttefekun alejh
Kada je na dan Arefata zašlo Sunce, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, krenuo je prema Muzdelifi i tamo klanjao akšam i jaciju, spojeno u jacijskom vremenu. Tom prilikom proučen je ikamet za svaki namaz. Nije između ta dva namaza klanjao dobrovoljni namaz, kako bi ostvario cilj spajanja, a nije ga klanjao ni nakon namaza, kako bi se odmorio i pripremio za sljedeće obrede.
Prenosi Ebu Džuhejm b. El-Haris b. Es-Simmeh El-Ensari, radijallahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Kada bi prolaznik ispred klanjača znao kakav grijeh čini, bilo bi mu bilo bolje da sačeka četrdeset, nego li da prođe ispred njega." Ebu Nadr veli: "Ne znam da li je kazao četrdeset dana, mjeseci ili godina."
Muttefekun alejh
Klanjač stoji pred Uzvišenim Allahom, doziva Ga i obraća Mu se, pa kada neko ispred njege prođe, on prekida to obraćanje i uzemirava ga u njegovom ibadetu. Zbog toga, čini veliki grijeh jer je uzrok da svojim prolazom ispred klanjača klanjač napravi propust u svome namazu. Imajući to u vidu, zakonodavac upozorava da, kada bi onaj ko to čini, znao koliki je to grijeh, stajao bi četrdeset, a ne bi prošao ispred klanjača, što ukazuje na veliko upozorenje na opasnost tog djela. Prenosilac je imao sumnju da li je ovdje rečeno četrdeset dana, mjeseci ili godina. U svakom slučaju ne misli se konkretno na ovaj broj, nego na uveličavanje zabrane tog djela.
