Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Ummu Atijje Nusejba El-Ensarijje, radijallahu 'anha, prenosi: "Naredio nam je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, da na Bajram izvedemo punoljetne djevojke i one iz ženskih odaja, a one sa menstruacijom da se udalje od musale muslimana." U drugoj verziji stoji: "Bilo nam je naređeno da na Bajram izađemo (na musalu), tako da smo izveli i djevojke iz njihovog zakutka, pa čak i žene sa menstruacijom. One su izgovarale tekbir zajedno sa tekbirom drugih, učile s njima dovu nadajući se blagoslovu toga dana i njegovom čišćenju."

Muttefekun alejh line

Ramazanski i Kurban bajram su odabrani dani u kojem se ispoljavaju simboli vjere islama, u kojima dolazi do izražaja muslimansko bratstvo, njihovo okupljanje i jedinstvo. Svi stanovnici jednog mjesta okupljaju se na jednom mjestu kako bi ispoljili svoje zajedništvo i srčanu povezanost jednih sa drugima, svoje jedinstvo i spremnost na pomaganje islamu, uzdizanje Allahove riječi, te kako bi Allaha spominjali i simbole vjere ispoljili. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio da i žene dođu na Bajram, pa čak i djevojke koje su skrivene od pogleda drugih u svojim kućama, kao i žene koje su u menstrualnom ciklusu, s tim da budu udaljene od mjesta gdje se klanja bajram (musalle). Cilj tog jeste da i one svjedoče dobru i dovi muslimana kako bi imale korist i sevap od tog prisustva, kako bi i njih berićet tog okupljanja obuhvatio i kako bi ih Allahova milost i zadovoljstvo prekrili i kako bi bile što bliže toj milosti. Bajram namazi su na stepenu farz kifajeta, tj. ukoliko ih obavi dovoljan broj muslimana, dužnosti bivaju oslobođeni ostali, a ako niko ne obavi, svi su griješni.

Alija ibn Ebu Talib, radijallahu 'anhu, pripovijeda da je Poslanik, s.a.v.s.,stupajući u namaz izgovarao sljedeću dovu: "Vedždžehtu vedžhi lillezi fetares-semavati vel-erda hanifen ve ma ene minel-mušrikin. Inne salati ve nusuki ve mahjaje ve memati lillahi rabbil-'alemin. La šerike lehu ve bi-zalike umirtu ve ene minel-muslimin. Allahumme entel-meliku, la ilahe illa ente, ente rabbi ve ene 'abduke, zalemtu nefsi va'tereftu bi-zenbi, fa-gfir li zunubi džemian, innehu la jagfiru-z-zunube illa ente, ve-hdini li-ahsenil-ahlaki, la jehdi li-ahseniha illa ente, va-srif 'anni sejji'eha, la jasrifu 'anni sejji'eha illa ente. Lebbejke ve sa'dejke, vel-hajru kulluhu fi jedejke, ve-š-šerru lejse ilejke. Ene bike ve ilejke, tebarekte ve te'alejte, estagfiruke ve etubu ilejke - Kao pravovjernik, usmjeravam lice Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio; ja nisam mnogobožac. Moj namaz i moji obredi, moj život i moja smrt pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova. On nema Sebi ravnog, tako mi bijaše naređeno i ja sam odani musliman. Allahu moj, Ti si vladar i nema Boga osim Tebe, Ti si Gospodar moj, a ja sam rob Tvoj. Sebi sam nasilje počinio i grijeh svoj priznajem, zato oprosti mi svaki grijeh, jer niko drugi osim Tebe grijehe ne oprašta. Najljepšem moralu me usmjeri jer niko drugi osim Tebe najljepšem moralu ne upućuje. Otkloni od mene loš moral jer samo Ti ono što je ružno odstranjuješ. Tebi se odazivam i Tebi hitam, jer svako dobro je samo kod Tebe, a zlo se Tebi ne pripisuje, voljom Tvojom ja jesam i Tebi pripadam, o Ti Blagodarivi i Uzvišeni. Od Tebe oprosta tražim i Tebi svoje pokajanje upravljam." Na ruku'u je učio sljedeću dovu: "Allahumme leke reka'tu ve bike amentu ve leke eslemtu, haše'a leke sem'i ve besari ve muhhi ve 'azmi ve 'asabi - Allahu moj, Tebi na ruku' saginjem se, Tebe vjerujem i Tebi se u cijelosti predajem. Tebi skrušenost iskazuju sluh moj i vid moj, mozak moj, kosti moje i nervi moji." Pri povratku s ruku'a, izgovarao je: "Allahumme Rabbena lekel-hamdu, mil'es-semavati ve mil'el-erdi ve mil'e ma bejnehuma ve mil'e ma ši'te min šej'in ba'du - Gospodaru naš, Tebi svaka hvala pripada, tolika koja nebesa i Zemlju ispunjava i prostor medu njima, onoliko koliko Ti želiš i čime Ti želiš." Prilikom sedžde Poslanik je izgovarao: "Allahumme leke sedžedtu ve bike amentu ve leke eslemtu. Sedžede vedžhi lillezi halekahu ve savverehu ve šekka sem'ahu ve besarehu, tebarekallahu ahsenul-halikin - Allahu moj, Tebi sedždu činim, u Tebe vjerujem i Tebi se predajem. Moje lice ničice pada Onome Ko ga je stvorio i oblikovao, Ko mu je sluh i vid darovao. Uzvišen je Allah, najljepši Stvaratelj." Između Et-Tehijjatu i predavanja selama učio je: "Allahumma-gfir li ma kaddemtu ve ma ehhartu, ve ma esrertu ve ma ea'lentu, ve ma esreftu ve ma ente a'lemu bihi minni, entel-mukaddimu ve entel-mu'ehhiru, la ilahe illa ente - Allahu moj, oprosti mi ono što sam učinio i što nisam učinio, što sam tajio i što sam javno počinio, ono što sam neodmjereno uradio kao i ono što Ti znaš bolje od mene. Ti si Prvi i Posljednji; nema Boga osim Tebe."

Hadis bilježi imam Muslim line

Poslanik, s.a.v.s., stupajući u namaz izgovarao bi sljedeću dovu: „Usmjeravam lice svoje Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio”; tj. Njemu usmjeravam ibadet, odnosno: iskreno činim ibadet Onome Ko je nebesa i Zemlju stvorio bez prethodnog primjera za to i okrećem se od od svakog mimo Njega, jer Onaj Ko je savršeno stvorio ova stvorenja zaslužuje da se lice Njemu okrene i da se srce u svim stuacijama na Njega oslanja, te da se ne obraća pažnja na druge i da se ne nada ničemu osim trajnosti Njegovog zadovoljstva i dobrote. “ja to činim kao pravovjernik i ja nisam mnogobožac”: tj. napuštam svaku neispravnu vjeru i okećem se jedinoj ispravnoj vjeri islamu, a hanifijet se kod Arapa u većini slčajeva koristio kao naziv za vjeru Ibrahimovu. “Moj namaz i moji obredi, moj život i moja smrt pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova. On nema sudruga, tako mi bijaše naređeno i ja sam odani musliman”: tj. moj namaz, moj ibadet i sve čime se približavam Allahu je iskreno radi Njega Koji nema sudruga. Također, moj život i smrt pripadaju Allahu koji je ih stvorio i odredio i niko mimo Njega njima ne upravlja. On Uzvišeni nema sudruga ni u Biću, ni u svojstvima a ni u djelima i moj Gospodar mi je naredio tevhid (ispravnu vjeru) i iskrenost, pa sam ja zbog toga musliman pokorni i odani koji se potčinjava naredbama Allaha. “Allahu moj, Ti si vladar i nema Boga osim Tebe, Ti si Gospodar moj, a ja sam rob Tvoj. Sebi sam nasilje počinio i grijeh svoj priznajem, zato oprosti mi svaki grijeh moj, jer niko drugi osim Ti grijehe ne oprašta”: tj. O Allahu, Ti si vladar i drugog vladara nema osim Tebe i niko ne posjeduje stvarnu vlast osim Tebe, Ti Si jedini koji se obožava istinski, Ti si moj Gospodar, a ja sam Tvoj rob, ja sam prema sebi nepravedan jer sam nemaran u spominjanju Tebe i čineći ti grijehe koje priznajem, pa mi ih oprosti, jer niko osim Tebe ne prašta grijehe. Ti si Onaj koji mnogo prašta i onaj koji grijehe briše. “Najljepšem moralu me usmjeri jer niko drugi osim Tebe najljepšem moralu ne upućuje. Otkloni od mene loš moral jer samo Ti odstranjuješ ono što je ružno”: tj. uputi me, učvrsti i daj mi da se lijepo ophodim prema Tvojim robovima i drugima, i formalno i suštinski, jer Ti ka tome usmjeravaš. I udalji me i sačuvaj od lošeg ponašanja jer samo Ti to možeš. “Tebi se odazivam i Tebi hitam”: tj. odazivam Ti se uvijek da budem pokoran i hitam Tebi jer je u tome sreća. “jer svako dobro je samo kod Tebe”: Ti upravljaš svaki dobrom onako kako hoćeš i želiš. “a zlo Ti ne pripada”: zlo se događa kod Tvojih stvorenja, a ne kod Tebe i u onome što činiš. Zlo se ne pripisuje Allahu ni u kojem slučaju, ni Njegovom Biću, ni svojstvima, ni postupcima, niti Njegovim imenima. Njegovo biće je savršeno sa svih aspekata, Njegova svojstva su svojstva savršenstva, Njegova svojstva spominju se kao vid pohvale Njemu. Svi Njegovi postupci su dobri, u njima je milost, pravednost i mudrost i oni ne sadrže zlo ni u kojem kontekstu. Sva Njegova imena su najljepša, pa kako onda da Mu se zlo pripiše. Zlo je samo u onome što se dešava među stvorenjima, a On je od njega odvojen i ono Mu se ne pripisuje. U ovome nije dokaz muatezilama koji tvrde da Allah nije stvorio zlo, jer Allah stvara i dobro i zlo i sve što postoji (ali Njegovo stvaranje zla je s mudrošću, te zato to stvaranje nije samo po sebi zlo već dobro). “voljom Tvojom ja jesam i Tebi pripadam”: Tebi se utičem, na tebe se oslanjam i Ti mi daješ snagu, Tebi se vraćam, Ti Si Taj od Kojeg sve potiče i kod Koga sve završava. Također se kaže da znači: “Od Tebe pomoć tražim i Tebi se okrećem.” “o Ti Blagodarivi i Uzvišeni”: Ti si uzvišen, slavljen i Tvoje dobro je mnogobrojno, Ti Si iznad onoga kako te zamišljaju i Ti Si čist od svih mahana i nedostataka. “Od Tebe oprosta tražim i Tebi svoje pokajanje upravljam”: Od Tebe tražim oprost za ono što je prošlo i Tebi se kajem od činjenja grijeha, moleći Te da me učvrstiš na Pravome putu do smrti. Na ruku'u je učio sljedeću dovu: “Allahu moj, Tebi na ruku' saginjem se, u Tebe vjerujem i Tebi se u cijelosti predajem. Tebi skrušenost iskazuju sluh moj i vid moj, mozak moj, kosti moje i nervi moji”: tj. moj ruku’ je radi Tebe iskreno, ja vjerujem u Tebe, Tebi se pokoravam, i svi moji organi Tebi su pokorni; sluh, vid, mozak, kosti, nervi, sve je to Tebi pokorno. Pri povratku s ruku'a, izgovarao je: “Gospodaru naš, Tebi svaka zahvala pripada, tolika koja nebesa i Zemlju ispunjava i prostor medu njima, onoliko koliko Ti želiš i čime Ti želiš”: Hvalim Te toliko da, kada bi ta zahvala mogla da se pretvori u materiju, ispunila bi nebesa i Zemlju i još mimo toga. Prilikom sedžde Poslanik je izgovarao: “Allahu moj, Tebi sedždu činim, u Tebe vjerujem i Tebi se predajem. Moje lice ničice pada Onome Ko ga je stvorio i oblikovao, Ko mu je sluh i vid darovao. Uzvišen je Allah, najljepši Stvaratelj”: Moja sedžda je samo radi Tebe i iskreno je činim, ja vjerujem u Tebe, Tebi sam pokoran i svi moji organi koje si stvorio pokorni su Tvojim naredbama, jet Ti si Blagodaran i Najljepši stvoritelj. Između Et-Tehijjatu i predavanja selama učio je: “Allahu moj, oprosti mi ono što sam učinio i što nisam učinio, što sam tajio i što sam javno ispoljavao, ono što sam neodmjereno uradio kao i ono što Ti znaš bolje od mene. Ti si Prvi i Posljednji; nema Boga osim Tebe”: tj. Allahu, oprosti mi moje ranije grijehe, kao i one koje ću učiniti. Kao da kaže: “Oprosti mi prošlost i sadašnjost.” “Što sam tajio i što sam ispoljio”: tj. oprosti mi ono što skrivam od grijeha kao i ono što javno činim ili ono što pomislim i ono što moj jezik izgovori. “ono što sam neodmjereno uradio”: tj. oprosti mi grijehe kojima sam granicu prelazio i u kojima se pretjerivao. “kao i ono što Ti bolje od Mene znaš”: tj. oprosti mi grijehe koje ja ne znam . “Ti si prvi i posljednji”: Ti daješ prednost onome kome želiš tako što ti čini pokornost a druge udaljavaš od toga, onako kako Tvoja mudrost zahtjeva. Ti jačaš koga hoćeš i ponižavaš koga hoćeš i niko mimo Tebe ne zaslužuje da bude obožavan.

Auf b. Malik el-Ešdže'i je rekao: "Klanjao sam noćni namaz sa Vjerovjesnikom. Učio je suru El-Bekare. Kad god bi naišao na ajet u kome se govori o milosti, zastao bi i tražio je, a kad god bi naišao na ajet u kome se govori o patnji, zastao bi i zatražio utočište kod Allaha od (ahiretske) patnje. Zatim je otišao na ruku i na njemu se zadržao koliko i na kijamu. Na ruku'u je govorio: Subhane zil-džeberuti vel-melekuti vel-kibrijai vel-'azameti/ Neka je slavljen Onaj Koji posjeduje silu, vlast, veličinu i veličanstvo. Potom je otišao na sedždu. Na njoj se zadržao kao i na kijamu. Na sedždi je izgovarao isto što je izgovarao i na ruku'u. Zatim se digao (na drugi rekat) i proučio suru Ali Imran, a iza nje suru za surom."

Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed line

Avf b. Malik el-Ešdžei saopštava nam da je jedne noći klanjao sa Vjerovjesnikom noćni namaz. Poslanik je učio suru El- Bekare i kad god bi naišao na ajet u kome se govori o milosti i Džennetu, zastao bi i tražio je da mu Allah podari milost i Džennet, a kad god bi naišao na ajet u kome se govori o patnji, zastao bi i zatražio utočište od nje. Zatim je otišao na ruku i na njemu se dugo zadržao koliko i na kijamu. Na ruku'u je govorio: Subhane zil-džeberuti vel-melekuti vel-kibrijai vel-azameti/ Neka je slavljen i čist od svih mahana Onaj Koji posjeduje silu, vlast, veličinu i veličanstvo. Potom je otišao na sedždu i na njoj se zadržao kao i na kijamu. Na sedždi je izgovarao isto što je izgovarao i na ruku'u. Zatim se digao (na drugi rekat) i proučio suru Ali Imran, a iza nje suru za surom.

Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi klanjao dobrovoljne noćne namaze učio dovu: "Allahu, neka Ti je hvala, Gospodaru naš, Ti održavaš nebesa i Zemlje! Tebi neka je hvala, Ti si Gospodar nebesa i Zemlje i onih koji su na njima! Neka Ti je hvala, Ti si svjetlo nebesa i Zemlje i onih na njima! Ti si Istina, Tvoje riječi su istina, Tvoje obećanje je istina, susret s Tobom je istina, džennet je istina, Vatra je istina, Smak svijeta je istina! Allahu, Tebi se potčinjavam, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam, Ti si moj nepobitni argument i s Tobom arbitriram, oprosti moje prošle i buduće grijehe, tajno ili javno, i one koje Ti znaš bolje od mene. Nema boga osim Tebe!"

Muttefekun alejh line

Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi klanjao dobrovoljne noćne namaze učio dovu: "Allahu, neka Ti je hvala..." tj. svaki vid zahvale dužnost je Uzvišenom Allahu pripisati i to je Njegovo pravo, On je Taj Koji se hvali po Svojim svojstvima i imenima, zbog blagodati i darežljivosti, zbog stvaranja i davanja, naredbi i zakona. On je Onaj Kojem se zahvala iskazuje, na početku i na kraju, javno i tajno. "Ti održavaš nebesa i Zemlje...”, tj. Ti si ih stvorio iz ničeg, Ti ih održavaš onim što im odgovara, Ti si Stvoritelj, Onaj Koji daje opskrbu, Vladar koji određuje, Onaj Koji život i smrt daje. "Tebi hvala,Ti si Gospodar nebesa i Zemlje i onih koji su na njima...”, tj. Ti si njihov vlasnik i onoga na njima i u njima, Onaj Koji s njima postupa po Svojoj volji, Ti si ih stvorio iz ničeg, pa je Tvoja vlast nad njima, i niko s Tobom u tome udjela nema, niti s Tobom upravlja, blagoslovljen si Ti i uzvišen. "Neka Ti je hvala, Ti si svjetlo nebesa i Zemlje i onih na njima...” Jedno od Božijih svojstava jest i svojstvo svjetlosti. On je zaklonjen od Svojih stvorenja svjetlom, Onaj Koji osvjetljava nebesa i Zemlju, upućuje stanovnike nebesa i Zemlje. Ne treba nijekati svojstvo svjetlosti Uzvišenog Allaha ili ga tumačiti kao alegoriju. "Ti si Istina...” Ovo je jedno od Božijih imena i svojstava. Allah je Istina u Svom Biću i svojstvima, On je nužni uzrok postojanja sa potpunim svojstvima, Njegovo postojanje je nužnost Bića i ništa ne bi postojalo bez Njega. "Tvoje riječi su istina...”, tj. ono što Ti kažeš istina je i pravda, a neistina tome ne dolazi ni sprijeda ni straga. Nama laži u Tvojim obavještenjima, propisima i zakonima, obećanjima i prijetnjama. "Tvoje obećanje je istina...” Ovo znači: Ti ne iznevjeravaš obećanje, ono što Ti obećaš neminovno se izvršava, onako kako si Ti obećao, i u tome nema izmjene ili promjene. "Susret s Tobom je istina”, tj. nužno je da te Tvoji robovi sretnu, da ih nagradiš za njihova djela. Susret pretpostavlja viđenje Uzvišenog Allaha. "Džennet je istina, Vatra je istina...”, tj. postoje kako si Ti to potvrdio i obavijestio - da su pripremljeni za svoje stanovnike. To su dva staništa u koja će biti raspoređeni Božiji robovi. "Smak svijeta je istina...”, tj.Smak svijeta istina je od koje se ne može pobjeći, to je nužnost, a tad će biti kraj ovog, a početak budućeg svijeta. Riječi: "Allahu, Tebi se potčinjavam...” znače: potčinjavam se Tvome sudu i zakonu i zadovoljan sam time. A riječi: "U Tebe vjerujem...” znače: Tebe smatram istinom, kao i ono što si Ti objavio, i po tome radim. Riječi: "Na Tebe se oslanjam...” znače ovo: na Tebe se oslanjam i Tebi povjeravam sve svoje poslove. Riječi: "Ti si moj nepobitni argument...”, tj, pomoću argumenata što si mi ih Ti dao borim se i pobjeđujem one koji poriču. Riječi: "I s Tobom arbitriram...”, tj. svako ko odbije prihvatiti istinu, ili je niječe, pred Tobom ću se njime sporiti, Tebe stavljam kao onog ko presuđuje između nas, ostavljajući tako presuđivanje zulumćara i zemaljskih zakona ili vračara i drugih laičkih sistema kojima se obraćaju ljudi u svojim sporovima. Riječi: "Oprosti moje prošle i buduće grijehe, tajno ili javno, i one koje Ti znaš bolje od mene...", tj. oprosti mi ono što sam učinio ili ono što ću učiniti, ono što se pokaže javno bilo kome od Tvojih robova i ono što se sakrije od njih, i što ne zna niko drugi osim Tebe. Ovu je dovu završio riječima: "Nema boga osim Tebe", tj. ja se ne usmjeravam nikom drugom osim Tebi, jer svako drugo božanstvo lažno je, a moliti mu se propast je i grijeh. Ovo je tevhid (vjerovanje) s kojim je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i kojeg je Uzvišeni Allah propisao Svojim robovima.

Prenosi se od Ebu Seida da je neki čovjek došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: "Moj brat žali se na bol u stomaku." Poslanik mu reče: "Daj mu da se napije meda!" Taj je došao drugi put, a Poslanik mu reče: "Napoj ga medom!" Ponovo je došao i rekao: "Učinio sam to!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada mu reče: "Istinu je rekao Allah, a slagao je stomak tvoga brata! Napoj ga medom!" Napojio ga je, pa je ozdravio.

Muttefekun alejh line

Neki je čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kazao mu da njegov brat osjeća bol u stomaku - radilo se o proljevu, na šta ukazuju druge verzije ovog hadisa. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mu je da mu da meda. On mu je dao, ali se nije izliječio, te je došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i o tome ga obavijestio. Poslanik mu je kazao isto, što je ovaj uradio, ali opet se nije izliječio. Tako je postupio i treći put, ali se bolesnik opet nije izliječio. Kada je došao opet, Poslanik je kazao: "Istinu je rekao Allah, a slagao je stomak tvoga brata! Napoj ga medom!" Ove riječi mogu se dvojako shvatiti. Naime, postoji mogućnost da ga je Poslanik o tome obavijestio kada mu je Allah objavio nešto od nepoznatog (gajba) i poučio ga objavom da je lijek tome med, pa mu je to ponavljao kako bi se ispunilo Allahovo obećanje. A druga je mogućnost da je ovime ukazao na Allahove riječi u Kur'anu: "U njemu je lijek za ljude", te da je on već znao da ovu vrstu bolesti liječi med. Kada mu je to naredio i četvrti put, čovjek je izliječen.

Ebu Seleme b. Abdurahman b. Auf veli: "Upitao sam Aišu, majku vjernika: 'Kako je Poslanik otpočinjao noći namaz, pa je kazala: 'Ovim riječima: Allahumme Rabbe Džebraile ve Mikaile ve Israfile, fatires-semavati vel-erd, 'alimel-gajbi veš-šehadeti. Ente tahkumu bejne 'ibadike fi ma kanu fihi jahtelifun. Ihdini lima-htulife fihi minel-hakki bi iznike. Inneke tehdi men teša'u ila siratin mustekim - Allahu moj, Gospodaru Džebraila, i Mikaila i Israfila, Stvaratelju nebesa i Zemlje, Znalče skrivenog i vidljivog, Ti sudiš među robovima Svojim u pitanjima u kojima se oni razilaze. Razluči mi istinu od neistine, jer samo Ti na Pravi put upućuješ onoga koga Ti hoćeš.'"

Hadis bilježi imam Muslim line

Ebu Seleme b. Abdurahman b. Auf upitao je Aišu, majku vjernika o dovi koju je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učio na početku noćnog namaza, pa je Aiša kazala: "Učio je ovu dovu: Allahumme Rabbe Džebraile ve Mikaile ve Israfile - Allahu moj, Gospodaru Džebraila, i Mikaila i Israfila." Iako je Allah Gospodar svega, ova tri meleka izdvojena su radi njihove počasti i vrijednosti nad drugima. Džibril je prvi spomenut jer je njemu povjerena Objava i sve što je vezano za vjeru, on se o njoj brinuo i donosio je. Israfila je spomenuo na kraju jer će on puhnuti u rog, kada nastupi Sudnji dan, dok je Mikaila spomenuo u sredini jer njemu je povjereno upravljanje kišom i biljem i svime što je vezano za opskrbu. "Fatires-semavati vel-erd - Stvaratelju nebesa i Zemlje" Onaj Ko je Tvorac Zemlje i nebesa i Ko ih je iz ničega stvorio. "'alimel-gajbi veš-šehadeti - Znalče skrivenog i vidljivog": Ti Koji poznaješ ono što robovi skrivaju kao i ono što javno iznose. "Ente tahkumu bejne 'ibadike fi ma kanu fihi jahtelifun - Ti sudiš među robovima Svojim u pitanjima u kojima se oni razilaze": Ti sudiš među robovima u pitanjima vjere oko kojih se na dunjaluku razilaze. "Ihdini lima-htulife fihi minel-hakki bi iznike - Uputi me na istinu u onome u čemu su se ljudi razišli": Uputi me na ono što je ispravno u pitanjima vjere i dunjaluka oko kojih se ljudi razilazei olakšaj mi tu uputu. "Inneke tehdi men teša'u ila siratin mustekim - jer samo Ti na Pravi put upućuješ onoga koga Ti hoćeš.": Ti pokazuješ šta je ispravno kome hoćeš.

Od Ebu Seida el-Hudrija se prenosi: "Neko je upitao Allahovog Poslanika: 'Možemo li se abdestiti iz bunara Budaa, to je bio bunar u kome je bilo krpa koje su žene koristile prilikom hajza, leševa pasa i drugih smrdljivih stvari?’ Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: 'Voda je čista i ništa je ne može onečistiti.’" Ebu Davud.

Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed line

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u ovom hadisu da se voda ne prlja samim bacanjem nečega nečistog u nju, ukoliko joj se ne promijeni boja, okus ili miris.

Abdullah ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Poslanik, alejhisselam, bi se kupao ostatkom vode koju je njegova žena Mejmuna koristila za kupanje." Muslim

Hadis bilježi imam Muslim line

Poslanik, alejhisselam, bi se kupao ostatkom vode koju je njegova žena Mejmuna koristila za kupanje.

Ibn Abbas je kazao: "Neka od Vjerovjesnikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, supruga se okupala iz velikog čanka. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je došao da se ostatkom vode abdesti ili okupa, a ona mu reče: 'Allahov Poslaniče, bila sam džunup.' Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, (joj na to) reče: 'Time nije i voda postala džunub."' Ebu Davud

Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud line

Jedna od supruga Poslanika se kupala od džunupluka, pa je Poslanik došao da se abdesti ili okupa, i htio je koristiti vodu koja je ostala nakon kupanja supruge. Ona mu je tada kazala da je bila džunup, pa joj je on saopštio da to ne utiče na čistoću vode.