Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Prenosi se od Sa'da b. Ebu Vekkasa da je rekao: "Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, Osmanu b. Ma'zunu zabranio neženstvo, a da mu je to dopustio, mi bismo se kastrirali."
Muttefekun alejh
Sa'd b. Ebu Vekkas prenosi da je Osman b. Maz'un, iz velike želje za ibadetom, htio da napusti sva dunjalučka uživanja. Tražio je od Poslanika da se ne ženi, pa mu to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvolio, jer je napuštanje uživanja i posvećenost samo ibadetu vid pretjerivanja u vjeri, koje je zabranjeno. Ispravno je činiti ibadet, ali i uživati u onome što je dozvoljeno. Zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvolio Osmanu taj postupak, jer da je dozvolio, mnogi bi se za njim poveli.
Sehl b. Sa'd, radijallahu 'anhuma, prenosi da je Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, došla neka žena i rekla: "Allahov Poslaniče, poklanjam ti sebe." Tako je ostala dugo čekajući njegov odgovor. Tada je jedan čovjek rekao: "O Allahov Poslaniče, ako ti nemaš za njom potrebu, udaj je za mene." Poslanik je upitao: "Imaš li šta da joj daš kao vjenčani dar?" Čovjek reče: "Nemam ništa osim ovog ogrtača (koji je na meni)." Allahov Posalnik reče: "Ako joj daš svoj ogrtač, ti nećeš imati šta obući. Potraži nešto drugo." Čovjek reče: "Ne mogu naći ništa drugo." Poslanik mu reče: "Nađi nešto, pa makar željezni prsten" Otišao je potražiti i nije mogao ništa naći. Tada Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: "Da li znaš nešto od Kur'ana?" "Da.", odgovori čovjek. "Onda vas vjenčavam onim što znaš od Kur'ana.", reče Allahov Posalnik, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Muttefekun alejh
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je odlikovan nekim propisima koji ne važe za druge ljude iz njegovog ummeta. Jedan od tih propisa jeste mu je bez vjenčanog dara (mehra) dozvoljeno oženiti ženu koja mu se sama ponudi. Tako je jedna žena došla Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i ponudila se da mu bude jedna od žena. On ju je pogledao ali mu se nije svidjela, međutim nije je želio odbiti kako je ne bi zastidio, a zatim je oborio glavu. Kada je vidjela da on nije donio odluku o njoj, sjela je. Jedan od prisutnih tada reče: "O Allahov Poslaniče, ako ti nemaš potrebe za njom, udaj je za mene!" A pošto je vjenčani dar obavezan Allahov Poslanik, sallalalhu 'alejhi ve sellem, ga upita: "Da li imaš šta da joj daš kao vjenčani dar?" On odgovori: "Nemam ništa osim ovog ogrtača." A ako joj da svoj ogrtač ostaće bez odjeće i neće imati šta obući, i zbog toga mu Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: "Idi i nađi nešto, pa makar to bio željezni prsten." Kada ni to nije mogao naći Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu reče: "Da li znaš nešto od Kur'ana?" "Da", odgovori čovjek. Tada Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: "Onda vas ženim sa onim što znaš od Kur'ana, poduči je tome i to će biti njen vjenčani dar (mehr)."
Od Omera b. el-Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Poklonio sam konja na Allahovom putu, ali se onaj kod koga je bio ružno ophodio prema njemu, pa sam htio da ga kupim i mislio sam da će ga prodati jeftino. Upitao sam o tome Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je rekao: 'Nemoj ga kupiti, nemoj vratiti ono što si dao kao sadaku, čak i ako ti ga proda za dirhem. Doista je onaj ko uzme nazad ono što je poklonio kao onaj koji pojede ono što povrati.'"
Muttefekun alejh
Omer b. el-Hattab radijallahu anhu, pomogao je nekom čovjeku u borbi na Allahovom putu davši mu konja da se na njemu bori. Taj ječovjek ružno postupao prema konju, davao mu je malo hrane i umarao ga, sve dok konj nije oslabio. Omer je htio da ga kupi od tog čovjeka, znajući da će ga prodati jeftino zbog njegove slabosti, ali se prije kupovine htio posavjetovati sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem: sumnjao je u ispravnost svog postupka. Vjerovjesnik, sallallhu alejhi ve sellem, zabranio je da ga kupi, čak i po najnižoj cijeni, jer za ono što izdvojiš kao sadaku radi Allaha ne veži se. Također i zbog toga da ti onaj kome je poklonjeno ne bi prodao ispod vrijednosti, pa ćeš na taj način povratiti nešto od sadake koju si dao. Ono što si dao kao sadaku izašlo je iz tvog posjeda, očistilo tvoje grijehe i odstranilo od tebe ružnoću i prljavštinu, pa nije dozvoljeno da to vratiš. Zbog toga je ova kupovina nazvana povrat sadake, iako bi ta stvar bila kupljena za novac.
Od Abdullaha b. Abbasa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Onaj ko traži vraćanje poklona isti je kao onaj ko bi vraćao bljuvotinu." U jednoj verziji stoji:"Onaj ko traži da mu se vrati milostinja sliči psu koji povrati pa poliže svoju bljuvotinu."
Muttefekun alejh
Vjerovjesnik, s.a.v.s., želeći da ukaže na izuzetnu odvratnost traženja vraćanja poklona, uporedio je to sa najodvratnijim prizorom, tj. s psom koji povrati zatim tu bljuvotinu poliže, što upućuje na odvratnost toga čina, niskost i bezvrijednost onoga ko to čini.
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: "Klanjao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj kući, a bio je bolestan. Klanjao je sjedeći, a ljudi su za njim klanjali stojeći, pa im je pokazao da sjednu. Kada je završio namaz, rekao im je: 'Imam je postavljen da ga slijedite, pa kada učini ruku, i vi učinite; kada se uspravi i vi se uspravite, kada kaže: 'Semiallahu li men hamideh' (Allah čuje onoga ko Ga hvali), vi kažite: 'Rabbena lekel hamd' (Gospodaru naš, Tebi pripada svaka hvala); kada klanja sjedeći, i vi svi klanjajte sjedeći.'"
Muttefekun alejh
U ovom hadisu kaže se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zbog bolesti klanjao sjedeći... Ovdje je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio mudrost postavljanja imama, a to je da ga ljudi slijede u namazu, te da se nijedan njihov pokret u namazu ne razlikuje od njegovog, već da ga slijede. Poslanik veli: "Imam je postavljen da ga slijedite, pa kada učini ruku, i vi učinite; kada se uspravi i vi se uspravite, kada kaže: 'Semiallahu li men hamideh' (Allah čuje onoga ko Ga hvali), vi kažite: 'Rabbena lekel hamd' (Gospodaru naš, Tebi pripada svaka hvala); kada klanja sjedeći, i vi svi klanjajte sjedeći.'" Naime, muktedije slijede imama u tekbiru, zatim u rukuu, a kada ih on podsjeti da Allah čuje onoga koji Ga hvali, riječima: "Semiallahu li men hamideh", muktedije se zahvale Allahu: "Rabbena lekel hamd!" Zatim ga slijede u pogledu sedžde. A ako klanja sjedeći, zbog nemogućnosti da klanja stojeći, i oni klanjaju sjedeći, makar bili u mogućnosti da stoje. Aiša, radijallahu anha, je spomenula da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio bolestan pa je klanjao sjedeći, a ashabi su mislili da oni trebaju za njim klanjati stojeći, jer su u mugoćnosti, pa su tako klanjali, ali im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao da sjednu. Nakon što je završio namaz, objasnio im je da se imam treba slijediti, i da se ne razlikuju od imama u namazu, nego se podudaraju sa njim kako bi se što potpunije realiziralo povođenje za njim. Ukoliko imam počne predvoditi namaz sjedeći, i klanjači će za njim klanjati sjedeći, međutim, ako imam počne klanjati stojeći, zatim u toku namaza osjeti slabost pa sjedne, klanjači su obavezni dovršiti namaz stojeći, postupajući po hadisu koji se odnosi na Ebu Bekra i skupinu ljudi, kada se Allahov Poslank, sallallahu alejhi ve sellem, razbolio pred preseljenje na ahiret...
Od Ibn Abbasa prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, a mještani su plaćali za plod unaprijed za godinu, dvije, pa i tri godine, te je rekao: "Ko je unaprijed platio za nešto, neka to bude uz tačno određenu mjeru za zapreminu ili težinu, do tačno određenog roka (predaje predmeta kupoprodaje)."
Muttefekun alejh
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je u Medinu kao muhadžir, a mještani koji su bili poljoprivrednici plaćali su za plod unaprijed za godinu, dvije, pa i tri godine, pa je potvrdio ispravnost toga i nije uvrstio to poslovanje u prodaju onoga što se ne posjeduje, a iz koje proistječe obmana. Naime, ovakav je ugovor vezan za nešto što je poznato po opisu, te onaj ko se na to obaveže dužan je ispuniti obećanje. Allahov Poslanik pojasnio im je neke propise kako ne bi došlo do spora ili odugovlačenja, pa je rekao: "Ko je unaprijed platio za nešto, neka bude uz tačno određenu mjeru zapremine ili težine, do tačno određenog roka (predaje predmeta kupoprodaje), jer kada se zna mjera i rok, onda neće biti spora i kupac će svoje pravo dobiti bez problema."
Od Rafia b. Hadidža, r.a., prenosi se da je rekao: "Mi smo ensarije koji smo imali najviše obradive zemlje koju smo davali u zakup, tako da nama bude jedan dio zemlje, a zakupcima drugi dio, pa bi možda jedan dio dao rod, a drugi ne bi, te nam je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem zabranio. Što se tiče davanja u zakup za srebro, to nam nije zabranio."
Muttefekun alejh
Ovaj hadis sadrži objašnjenje o dozvoljenom i nedopuštenom iznajmljivanju zemlje za obrađivanje. Rafi b. Hadidž spominje da je njegova porodica posjedovala najviše njiva i bašči u Medini. Po džahilijetskom običaju, davali su njive u zakup, tj. da se kultiviraju i obrađuju, pogađajući se sa zakupcima tako da rod na određenoj strani njive pripadne njima, a na drugoj strani zakupcu. Dešavalo se da prihoda bude na jednom dijelu, a propadne na drugom. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio im je takav vid poslovanja zbog rizika i neodređenosti koju sadrži. Nužno je da protivvrijednost bude poznata, kao što je nužno uspostaviti ravnotežu između zarade i odgovornosti. Ako je dobit dio onoga što zemlja daje, onda je to "muzarea" ili "musaka", a to počiva na pravednosti i ravnoteži između zarade i odgovornosti, tako da se svakom pripadne određen procent, kao što je četvrtina, polovica i slično tome. A ako se ugovor sklopi za protivvrijednost, to je onda najamnina čija se vrijednost mora znati. Takav ugovor je dozvoljen, svejedno bila kompenzacija u zlatu i srebru, i to je najamnina, ili u dijelu roda koji zemlja da, a to je "muzarea". Na to ukazuje opće značenje hadisa.
Džabir veli: "Mi smo pri spolnom odnosu uobičavali izbacivati sjeme van rodnice u vrijeme dok je Objava silazila." U verziji koju je prenio Sufjan stoji: "...da je to bilo zabranjeno, Kur'an bi nam to zabranio."
Muttefekun alejh
Džabir b. Abdullah prenosi da su oni pri spolnom odnosu uobičavali izbacivati sjeme van rodnice u vrijeme dok im je vođa bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a da je to bilo zabranjeno, on bi ih upozorio. Kao da mu je rečeno: "Možda on nije znao za ono što činite", pa je kazao: "Ako on nije znao, to je sigurno znao Allah, a Kur'an se još objavljivao, i da je bilo zabranjeno, Kur'an bi nam to zabranio." Džabirove riječi ukazuju na to da je dozvoljeno izbacivati sjeme van rodnice, ali imaju drugi hadisi koji to zabranjuju, poput hadisa koji je preko Džuzame b. Vehb zabilježio imam Muslim, a u kojem stoji da je on kazala: "Bila sam prisutna kada je Božiji Poslanik govorio ljudima, pa su ga upitali o izbjegavanju trudnoće (azl) te je on rekao: 'To je skriveno zakopavanje živog djeteta.'" Kako uskladiti ova dva hadisa? Osnova je da je to dozvoljeno, kao što na to ukazuju Džabirove riječi, dok hadis koji prenosi Džuzama objašnjava propis izbjegavanja djece, na što ukazuju riječi: "To je skriveno zakopavanje živog djeteta." A može se kazati i ovako: "Misli se na to da je to djelo pokuđeno, a ne zabranjeno."
Ummu 'Atijje, radijallahu 'anha, prenosi merfu' predaju: Žena se nakon umrlog ne usteže od uljepšavanja više od tri dana, osim nakon umrlog muža kada žali četiri mjeseca i deset dana. Ne oblači obojeno ukrašene haljine, osim posebnog odjevnog ogrtača (iz Jemena). U to vrijeme ne podvlači surmu, niti se miriše, osim kada se očisti (nakon ciklusa) kada može staviti malo azfarskog miomirisa.
Muttefekun alejh
U ovom hadisu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje ženi da žali za umrlom osobom više od tri dana, jer ta tri dana dovoljna su da ispoštuje prava bližnjeg, osim u slučaju ako joj je umro muž. U tom slučaju, ona je u žalosti četiri mjeseca i deset dana kako bi ispoštovala njegovo veliki pravo i kako bi se sačuvala u danima pričeka. Ihdad koji se spominje u hadisu označava da žena kojoj je umro muž ili neko bližnji, ostavi ukrase, poput mirisa, surme, nakita, lijepe odjeće, ali obavezni ihdad vezan je samo za smrt muža, dok u slučaju da joj neko drugi od rodbine umre, onda može da bude u žalosti tj. u ihdadu, tri dana, ako želi. U tom periodu ona može da nosi odjeću bilo koje boje, ako nije ukrašena, a nakon menstrualnog ciklusa može na stidnom mjestu staviti nešto čime bi uklonila neugodne mirise, a što se ne smatra ciljanim mirisom, a to mjesto nije mjesto ukrašavanja.
