Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ebu Atijja je kazivao: "Mesruk i ja posjetili smo Aišu, radijallahu anha, pa je Mesruk upitao: 'Dvojica ljudi, drugovi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne propuštaju priliku da učine dobro, jedan požuri sa akšam-namazom i iftarom, a drugi odgodi akšam-namaz i iftar!' Ona je upitala: 'Ko požuri sa akšam-namazom i iftarom?' On je rekao: 'Abdullah', misleći na Ibn Mesuda. Ona tada reče: 'Tako je radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.'"
Hadis bilježi imam Muslim
Ebu Atijja i Mesruk su upitali Aišu, radijallahu anha, o dvojici ljudi, drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem -koji je ispravno postupio: onaj ko malo odgodio iftar i klanjanje akšama, a drugi požuri sa iftarom i namazom. Na to ih je Aiša upitala ko je onaj koji je požurio sa iftarom i akšam-namazom. Oni su rekli da je to bio Ibn Mesud, radijallahu anhu. Ona im je rekla da je tako radio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tj. požurivao bi sa iftarom i klanjanjem akšam-namaza, i to je jedan od praktičnih sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz kojeg se razumije da je bolje požurivati sa iftarom.
Aiša, radijallahu 'anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na ruku'u i na sedždi učio: "Subbuhun Kuddusun, Rabbul-melaiketi ver-ruh (Sveti i Slavljeni, Gospodar meleka i Džibrila)."
Hadis bilježi imam Muslim
Aiša, radijallahu 'anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na ruku'u i na sedždi učio: "Subbuhun, kuddusun, rabbul-melaiketi ver-ruh", tj. Ti Si Sveti, Ti Si slavljeni, što predstavlja vid uveličavanja i tenziha, odnosno negiranja da Allah ima bilo kakvu mahanu i nedostatak. "Ti Si Gospodar meleka", koji su Allahova vojska i svijet kojeg ne vidimo. "I Gospodar Ruha", tj. Džibrila koji je najbolji melek. Zbog toga, čovjek bi trebao da što više na ruku'u i na sedždi uči ovu dovu: "Subbuhun Kuddusun, Rabbusallallahu 'alejhi ve sellem,melaiketi ver-ruh (Sveti i Savljeni, Gospodar meleka i Džibrila)." El-Kuddus je jedno od Allahovih lijepih imena, derivirano iz riječi kaddese, što znači negiranje bilo kakvih mahana popraćeno veličanjem i slavljenjem. Es-Subbuh je također jedno od Allahovih imena, a znači: Slavljeni.
Od Aiše, r.a., se prenosi da je rekla: "Ušao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kod mene, a kod mene je bio neki čovjek, pa reče: 'Aiša ko je to?' Rekoh: 'Moj brat po mlijeku.' On reče: 'Aiša, pazite li i gledate li ko će vam biti braća? Dojenje je samo ono koje bude zbog gladi.'"
Muttefekun alejh
Ušao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kod Aiše, te zatekao kod nje njegnog brata po mlijeku - a nije znao za njegovo postojanje - pa se promijenio izraz lica zbog ljubomore. Ona je shvatila razlog zbog kojeg se promijenio Poslanikov izgled, pa ga je obavijestila da se radi o njenom bratu po mlijeku, na šta je on rekao: "Aiša morate paziti i potvrditi dojenje, jer ima dojenja koja ne prouzrokuju rodbinsku vezu." Dakle, nužno je da to bude dojenje od kojeg izrasta meso i jačaju kosti, a to bude kada gladno dijete doji, ono koje je u potrebi za mlijekom i ne hrani se drugom hranom. Takvim dojenjem dijete postaje kao da je dio one koja ga doji, poput njenog djeteta. Time se potvrđuje rodbinska veza, i dijete postane mahrem dojilji i njenoj porodici, što znači da se ona ne mora prid njim pokrivati, da može sa njim ostati sama i može je kao mahrem pratiti na putu. Ovo obuhvata dojilju i njenog muža, njihovu djecu, njihovu braću, njihove očeve i majke.
Od Abdullaha b. Omera, r.a., prenosi se da je rekao: "Omer je dobio zemlju u Hajberu, i došao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga upita šta mu naređuje da učini sa njom. Upitao je: 'Allahov Poslaniče, dobio sam zemlju u Hajberu, nikada nisam imao vredniji imetak, pa šta mi naređuješ da uradim s njim?' Poslanik reče: 'Ako hoćeš, zadrži njenu osnovu i udijeli je kao milostinju.' On ju je udijelio kao milostinju, osim što se nekretnina ne prodaje, niti poklanja niti nasljeđuje. Omer je od nje dijelio siromasima, rodbini, za oslobađanje roblja, davao za borbu na Božijem putu, putnicima, gostima. Ne smeta da onaj ko se brine o njoj uzima i hrani se od nje na uobičajen način ili da počasti prijatelja, ali da ne uzima, osim po potrebi." U jednoj verziji stoji: "...da ne prisvaja osnovu te imovine kao da je njegova od davnina."
Muttefekun alejh
Omer b. el-Hattab dobio je zemljište u Hajberu koje je iznosilo vrijednost stotinu dijelova koji se dodjeljuju borcu. Bio je to njegov najdragocjeniji imetak, zbog velike vrijednosti i kvalitete. Ashabi, r.a., međusobno su se natjecali u dobrim djelima, tako da je Omer, r.a., došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u želji za postizanjem dobročinstava, spomenutog u riječima Uzvišenog Allaha: "Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže...", pa ga je stoga konsultirao kako da pomoću te zemlje zasluži Allahovu nagradu. Poslanik mu je predložio najljepše vidove milostinje, tj. da zadrži nekretninu (spriječi da postane nečije vlasništvo) i učini je vakufom. Omer je poslušao, i tako je taj imetak postao vakufom, koji se ne može prodati, pokloniti, naslijediti ili upotrijebiti na neki drugi način gdje bi se promijenilo / prenijelo vlasništvo, ili da bude uzrokom toga. Sve što ta zemlja da dijeli kao milostinju siromasima i nevoljnicima, rodbini i bližnjima, daje za otkup roblja ili se upotrijebi za plaćanje krvarine onima koji su u takvoj obavezi, isto tako, da se iz tog imetka pomognu borci na Allahovom putu u borbi da Allahova riječ bude gornja i da se pomogne vjera, da se nahrani putnik kojem se prekinula opskrba iz njegove zemlje, i gost, jer je to vid vjerovanja u Uzvišenog Allaha. Pošto je ovakva zemlja u potrebi za onim ko će je obrađivati, navodnjavati i brinuti se o njoj, onda onaj ko se brine za nju nije grešan ako se njome koristiti i jede njene plodove po običaju i potrebi, također može nahraniti i prijatelja, ali neće uzimati preko potrebe niti gomilati stvarajući zalihu. Dakle, ova se zemlja koristi samo u dobrotvorne svrhe, a ne koristi se za financiranje i bogaćenje. Treba znati da je vakuf ono što musliman udijeli (određeni imetak / nekretninu), a što ima neku vrstu prihoda za vidove dobročinstva. Prihod se uplaćuje u korist neke kategorije kojoj je potrebno dobročinstvo, a osnova imetka ostaje u vakufu. Primjer toga je da se uvakufi poljoprivredno imanje za sirotinju, tako da se dobivene kulture u vidu žitarica i drugih prihoda dijele sirotinji, a nekretnina ostaje kao vakuf.
Od Enes b. Malika, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., susreo Abdurrahmana b Avfa, na kojem je bio vidljiv trag šafrana, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Šta ti je to?" On reče: "Allahov Poslaniče oženio sam se." Poslanik reče: "Šta si joj dao kao vjenčani dar?" "Jedan nevat zlata", odgovori on, Poslanik, s.a.v.s., reče: "Allah ti bereket podario! Napravi gozbu i zakolji makar jednu ovcu."
Muttefekun alejh
Vidio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na Abdurrahmanu b. Avfu trag šafrana - preče je da se muškarci mirišu parfemom koji miriše, a ne ostavlja trag - pa ga je stoga upitao, koreći ga, o tome šta je to na njemu. On ga je obavijestio da se tek oženio i to na njemu jest od žene, pa mu je to Poslanik odobrio. A pošto ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., volio i štitio, zanimao se za njihova stanja da ih podrži u lijepom i dobrom, ili da im zabrani loše i ružno, onda ga je pitao o vjenčanom daru za ženu. Ovaj je ashab odgovorio: "To je vrijednos jednog nevata zlata", a to je stara mjera za težinu koja iznosi pet dirhema ili 14,875 grama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je za njega dovio, blagoslovio ga i naredio mu da na ime ženidbe priredi gozbu, te da zakolje makar jednu ovcu.
Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu 'anhu, u merfu' predaji, da govori: "Bilal je jednom donio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dobrih datula. 'Od kuda su one?', upitao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. 'Kod nas su slabe datule i ja sam zamijenio dva sa'a slabih za sa' dobrih kako bih počastio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.' Uh, uh!', začudio se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. 'Prava kamata, prava kamata! Ne radi to, nego kada hoćeš da ih kupiš, prodaj te datule za nešto drugo trgovačko (za novac, ječam i slično), pa ih time sebi kupi.'"
Muttefekun alejh
Bilal je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, donio dobrih hurmi, pa se Poslanik zadivio njihovim kvalitetom, te ga je upitao: "Odakle je ovo?" Bilal reče: "Imali smo slabijih hurmi pa smo ih razmijenili za pregršt boljih, kako bi to bilo hrana Poslaniku." Poslanik se tome usprotivio kazavši uh, uh, jer je grijeh kod njega jedna od najvećih nedaća. Rekao mu je: "To što si uradio je prava kamata koja je zabranjena, ali ako želiš da zamjeniš slabe, onda ih prodaj za novac, a zatim kupi dobre hurme, jer je to dozvoljen način i tako ćeš se kloniti harama." Tejsirul-allam šerhu Umdetill-ahkam, str. 568.
Od Ebu Mesuda El-Bedrija, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uistinu zabranio novac od (prodanog) psa, novac robinje zarađen prostitucijom i novac vračara.
Muttefekun alejh
Postoje mnogi časni i pošteni načini zarađivanja koje je Allah dao kao zamjenu za nečasne i nepoštene načine. Imajući u vidu da su pošteni načini dovoljni čovjeku, a da mu ovi nepošteni donose samo štetu koja je mnogo veća od koristi, šerijat je zabranio ove nepoštene, od kojih su i tri načina spomenuta u hadisu. 1. novac od (prodanog) psa koji je prljav. 2. zarada robinje zarađena prostitucijom koja kvari i vjeru i dunjaluk. 3. novac vračara i ljudi koji lažu i varaju, koji tvrde da znaju gajb i dešavanja u kosmosu, varajući tako ljude i uzimajući im imetak na bespravan način. Svi ovi načini su prljavi i nepošteni, te su kao takvi zabranjeni i zaradu od njih nije dozvoljeno uzeti. Allah je umjesto toga dao poštene i dozvoljene načine zarade.
Džabir b. Abdullah prenosi hadis u kojem stoji da je on putovao na devi koja se toliko umorila da ju je htio pustiti. Džabir veli: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, me tada sustigao i dovu za mene proučio, te je devu malo udario, a ona je počela da ide kao nikada do tada. On tada reče: 'Prodaj mi je za ukijju (40 dirhema).' Rekao sam: 'Ne.' Potom opet reče: 'Prodaj mi je.' Ja sam mu je prodao, ali sam tražio da se njome koristim do Medine, dok ne dođem svojoj porodici. Kada sam stigao, odveo sam mu devu, a on mi je platio. Nakon što sam se vratio, on je poslao po mene i rekao: 'Zar misliš da sam se s tobom cjenkao da bih došao do tvoje deve? Uzmi i tvoju devu i dirheme, to tebi pripada.'"
Muttefekun alejh
Džabir b. Abdullah je bio sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, u jednoj od bitaka i putovao je na devi koja se toliko umorila da ju je htio pustiti, jer od nje nije bilo koristi. Poslanik, sallalahu 'alejhi ve sellem, iz svoje samilosti prema ashabima, onima koji su slabi i nemoćni, išao je na začelju kolone. On je tada sustigao Džabira koji je bio na izmorenoj devi. Tada mu je dovu proučio, te je devu malo udario, što je uticalo da ona dobije snagu i počela je da ide kao nikada do tada. Želeći nakon toga iz svoje dobrote da Džabiru olakša putovanje i da ga razveseli, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, počeo je razgovor sa njim. On tada reče: “Prodaj mi je za ukijju (40 dirhema).” Džabir je želio i bio je zadovoljan Allahovom dobrotom i znao je da na vjeru negativno ne utiče ako ne proda nešto, jer to ne ulazi u obaveznu pokornost, osim ako se radi o naredbi. I pored toga Poslanik opet reče: “Prodaj mi je.” On mu je prodao, ali je tražio da se njome koristi do Medine, dok ne dođe svojoj porodici, što je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prihvatio. Kada su stigli, odveo je devu, i dao je Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, a on mu je platio. Nakon što se Džabir vratio, on je poslao po njega i rekao mu: “Zar misliš da sam se s tobom cjenkao da bih došao do tvoje deve? Uzmi i tvoju devu i dirheme, to tebi pripada.” Ovo nije ništa čudno kada se zna dobrota i plemenitost Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ovakvih veličanstvenih primjera ima puno.
Od Ebu Seida b. el-Hudrija, r.a., prenosi se: "Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,spomenuto je ejakuliranje izvan maternice, pa je rekao: 'Zbog čega to neko od vas radi!? Sve što postoji Allah stvara.'"
Muttefekun alejh
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,spomenuto je da neki ljudi ejakuliraju izvan materice prilikom intimnog odnosa sa svojim ženama i robinjama. Vjerovjesnik, s.a.v.s., ih je u vidu osude pitao o razlogu koji ih na to navodi. Zatim ih je obavijestio o njihovom cilju kroz takve aktivnosti odgovorom koji je logičan i brani im takvo ponašanje, a to je da Uzvišeni Allah određuje sudbinu, tako da taj postupak neće spriječiti začeće osobe ako je Uzvišeni odredio da će je stvoriti i da će ona postojati. On je Taj Koji određuje uzroke i posljedice. Zbog toga, kad hoće da stvori embrion od muškog sjemena, On ga na pouzdano mjesto odvodi a da čovjek to i ne osjeti.
