Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Prenosi se od Abdullaha Ibnu-Omera, radijallahu 'anhuma, da je kazao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio je muzabenu: prodavanje ploda svoje bašče na način da proda određenu zapreminu (mjeru) svježih datula za suhe hurme; ili svježeg grožđa na lozi za suho grožđe, ili da proda određenu zapreminu žita za hranu. Sve je to zabranio."
Muttefekun alejh
Zabranio je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, muzabenu, koja je vrsta kupoprodaje gdje se prodaje poznato za nepoznato, iste vrste, jer takav vid kupoprodaje je štetan, iz razloga što u sebi sadrži nepoznanicu količine robe, što može odvesti u kamatu. Naveden je primjer kako bi bilo jasnije i lakše za shvatiti, kao npr. da neko proda plod svoje bašče: ako se radi o palmama - da proda određenu količinu svježih datula za suhe hurme; ako se radi o vinovoj lozi - da proda svježe grožđe na lozi za suho grožđe; ako se radi o usjevu (žita) - da proda određenu zapreminu žita za hranu koja je napravljena od te vrste žita. Sve je to zabranjeno jer nanosi štetu.
Prenosi se od Ibn-Omera, radijallahu anhuma, (da je kazivao): "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je brak šigar (pogodbu).
Muttefekun alejh
Pravilo je kod bračnog ugovora da ne bude sklopljen bez određivanja vjenčanog dara (mehra) za ženu, nasuprot njenog stupanja u brak. Zbog toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je brak šigarkoji je bio prisutan u predislamskom periodu. Ovom bračnom formom staratelji su činili nepravdu prema svojim štićenicama na način da su ih udavali bez vjenčanog dara, tako da one nisu imale nikakvu korist. Naprotiv, staratelji su samo ispunjavali svoje želje i prohtjeve, udavajući svoje štićenice za onog ko bi njih oženio svojom štićenicom i sve to bez vjenčanog dara. Ovo je bio vid nepravde prema štićenici i njenoj časti, i u koliziji je sa propisima koje je Allah objavio, a sve ono što je takvo, biva zabranjeno i ništavno.
Prenosi se od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio kupoprodaju mladunčeta mladunčeta koje je još u utrobi. Predislamski Arapi bavili su se tom trgovinom, pa čovjek unaprijed kupovaše staru devu za mladunče mladunčeta koje će oteliti deva.
Muttefekun alejh
Ovo su neki vidovi zabranjene kupoprodaje, a najpoznatija dva tumačenja ovog vida su: 1. da mu proda nešto na odgodu, tako što je rok vezan za nešto, što znači da mu dadne rok koji istječe onda kada mladunče koje je još u utrobi deve dođe na svijet, a zatim to mladunče poraste i rodi mladunče. Ovo je zabranjeo jer se ne zna tačan rok, a rok utječe na cijenu; 2. prodavanje nepostojećeg, nepoznatog, tj. da proda plod ploda koji je u devi. To je zabranjeno jer je u tome velika šteta i obmana: ne zna se da li će biti žensko, da li će biti dvoje ili jedno, i da li će biti živo ili mrtvo. I nepoznato je kada će to biti, što dovodi do štete i spora. Dakle, ovo pitanje ima četiri oblika: da se proda plod deve; da se proda plod ploda deve (ovo dvoje se vraća na nepoznanicu onoga što se prodaje); da se odgodi ono što se prodaje, tj. odgodi rok u kojem nešto pripada kupcu dok deva ne donese mladunče ili dok se to mladunče ne rodi, pa poraste i rodi svoje mladunče; da se nešto proda, ali da plaćanje ne bude vremenski određeno.
Ebu Abdullah Džabir b. Abdullah, radijallahu 'anhuma, veli: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poslao da presretnemo kurejševićku karavanu. Za zapovjednika nam je odredio Ebu Ubejdu. Za hranu nam je dao torbu datula, nije našao ništa drugo. Ebu Ubejde je svakom od nas davao po jednu hurmu.” Upitan je: “Kako ste postupali sa njima?” Rekao je: “’Sisali smo hurmu onako kao što novorođenče sisa majku.’ Potom bi se napili vode. To bi nam bilo dovoljno za taj dan, do noći. Štapovima bismo tresli otpalo lišće, malo ga polili vodom i jeli. Poslije smo se prebacili na obalu mora. Ispred nas se nešto pojavi poput velike pješčane dine. Kad smo tamo došli, našli smo ogromnu ribu poznatu pod imenom anber (vrsta kita: ulješura). Ebu Ubejde reče: ‘Strvina!' A potom je rekao: ‘Ne! Pejgamber nas je poslao na Allahov put, a vi ste u nuždi, jedite ga!’ Bilo nas je tri stotine i ostali smo tamo mjesec dana, dok se nismo ugojili. Vadili smo krčagom loj iz njegove duplje, rezali od njega komade mesa koliko bik ili ravne biku. Ebu Ubejde je uzeo između nas trinaestoricu i smjestio ih u njegovu duplju, zatim je uzeo jedno njegovo rebro i uspravio ga, potom je osedlao najveću devu koju smo imali i njome prošao ispod njega. Snabdjeli smo se komadima mesa (za puta). Kada smo se vratili u Medinu, otišli smo kod Pejgambera i ispričali mu šta je bilo, na šta je on rekao: ‘To je bila opskrba koju vam je Allah dao. Da li imate neki komad mesa da je ostao, tako da bi ga mogli nama dati?’ Poslali smo Pejgamberu jedan komad mesa i on ga je pojeo.’”
Muttefekun alejh
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je jedinicu, na čije čelo je odredio Ebu Ubejdu, da presretnu kurejševićku karavanu koja je nosila hranu. Za hranu im je dao torbu datula, a zapovjednik je svakom od njih davao po jednu hurmu, jer nije bilo dovoljno. Oni su sisali hurmu, a potom bi se napili vode. Štapovima bi tresli otpalo lišće, malo ga polili vodom i jeli. Poslije su se prebacili na obalu mora. Ispred im se nešto pojavilo poput velike pješčane dine. Kad su tamo došli, našli su ogromnu ribu poznatu pod imenom kit. Ebu Ubejde, njihov vođa im je zabranio da jedu jer je to strvina a ona je zabranjena po kur'ansko-hadiskom tekstu, a potom je promjenio stav i dozvolio im jer su u nuždi, posebno jer su na putovanju koje je ibadet. Nisu znali da je morska strvina halal. Oni su jeli i kada su se vratili u Medinu, otišli su kod Pejgambera i ispričali mu šta je bilo, a on ih je podržao u tome i pojeo jedan dio.
Od Aiše bint Ebi Bekr, radijallahu anhuma, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupio hranu od jevreja i ostavio mu u zalog željezni pancir.
Muttefekun alejh
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je kupio od jevreja hranu koja je bila napravljena od ječma i ostavio mu u zalog ono što mu je trebalo u borbi na Allahovom putu, i uzdizanju Allahove riječi, a to je bio željezni pancir kojeg je oblačio u bitkama da bi se zaštitio od neprijateljskog oružja.
Od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: "Dok smo bili na putovanju sa Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, došao je neki čovjek jašući na svojoj jahalici gledajući lijevo i desno, pa je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Ko ima kod sebe viška jahalica neka udijeli sadaku onome ko nema jahalice, a ko ima kod sebe viška hrane neka udijeli sadaku onome ko nema kod sebe hrane.", i spomenuo je i druge vrste imetka tako da smo svi pomislili da niko od nas nema pravo nad onim što mu je višak."
Hadis bilježi imam Muslim
Ebu Se'id El-Hudri, radijallahu 'anhu, je rekao da su oni bili na putovanju sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je došao neki čovjek jašući na devi, gledajući lijevo i desno kako bi pronašao nešto čime bi utolio glad. Pa je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ko ima kod sebe viška jahalica neka udijeli sadaku onome ko nema jahalice, a ko ima kod sebe viška hrane neka udijeli sadaku onome ko nema kod sebe hrane." Dalje kaže prenosilac hadisa: "Svi smo pomislili da nemamo nikakvo pravo osim nad onim što nam je dovoljno za naše potrebe."
Džabir ibn Abdullah, radijallahu 'anhu, prenosi da je vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio: muhaberu, muhakalu, muzabenu, kao i prodaju plodova prije nego se uoči da će biti zdravi plodovi, zabranio je i plaćenje nečim drugim mimo dinara i dirhema, osim kada je el-araja u pitanju.
Muttefekun alejh
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio je neke vrste kupoprodaje plodova jer se njima nanosi šteta jednom ili objema stranama. Jedna od tih vrsta je: muhabera: iznajmljivanje zemlje za određeni dio plodova koji iz nje nikne. Zabranio je i prodaju pšenice u klasu za očišćenu, da se prodaju datule na granama za iste, da se prodaju plodovi prije sazrijevanja. Olakšao je po pitanju svježih datula nakon što se mjera procijeni u zamjenu za količinu hurmi koja odgovara toj mjeri svježih datula.
Enes b. Malik, radijallau anhu, kazuje: "Kada bismo negdje odsjeli, ne bismo klanjali dok ne bismo raspremili jahalice."
Hadis bilježi Ebu Davud
Značenje predanja jest ovo: iako smo namaz obavljali navrijeme, ne bismo klanjali prije nego bismo skinili stvari sa leđa jahalica, kako bi se odmorile.
Kajs b. Ebi Hazim, kazuje: „Ušli smo kod Habbaba da ga obiđemo - a već je bio kauteriziran sedam puta - pa je rekao: 'Naši drugovi koji su ranije bili otišli su, i nije im dunjaluk umanjio (nagradu), a mi smo dobili toliko imetka da ga nemamo gdje trošiti osim u prašinu (podizanje građevina). Da nam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zabranio da molimo od Allaha smrt, molio bih i učio dovu za to.' Potom smo kod njega došli drugi put i zatekli ga kako podiže zid, pa je rekao: 'Musliman će zaraditi nagradu za sve što utroši, osim za ono što utroši u prašinu (građevine).'“
Hadis je muttefekun alejh, a ovo je Buharijeva verzija
U hadisu se navodi da je Habbab b. el-Erett bio kauteriziran sedam puta. Njegovi su drugovi došli da ga posjete, pa je on rekao da su drugovi koji su ranije bili otišli i umrli, i nisu ni u čemu od dunjalučkih blagodati uživali, a dunjaluk im nije umanjio (nagradu) koja im je pripremljena na onome svijetu. A on je dobio toliko imetka da se nema gdje čuvati osim da se zakopa ili da se troši osim u podizanje građevina. Rekao je: "Da nam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zabranio da molimo od Allaha smrt, molio bih i učio dovu za to." Ali on je to dozvolio samo kad je veliko iskušenje po vjeru i rekao je: "Musliman će zaraditi nagradu za sve što utroši, osim za ono što utroši u prašinu (građevine), jer ako se čovjek zadovolji sa onim što mu je dovoljno nema onda potrebe da mnogo ulaže." Dakle, za taj imetak koji čovjek uloži u građevinu neće biti nagrađen, osim ako je ta građevina za siromašne, na Allahovom putu i sl. Ali za građevinu u kojoj čovjek stanuje neće imati nagradu. Zabrana kauteriziranja vezana je samo za one koji smatraju da baš to donosi lijek, ali ako smatra da Allah daje lijek, nema smetnje da se koristi, ili se ta zabrana odnosi na onoga ko je u mogućnosti da se liječi na drugi način, pa ga koristi, a nije ga ostavio kao posljednju mogućnost liječenja.
