Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Prenosi Abdullah b. Amr b. El-As, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Najdraži namaz Allahu je Davudov namaz, a najdraži post Allahu je Davudov post. Davud bi spavao pola noći, jednu trećinu bi se Allahu molio i jednu šestinu (opet) spavao, a postio bi svaki drugi dan.“

Muttefekun alejh line

Abdullah b. Amr, radijallahu 'anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je Alahu najdraži post i namaz, onaj post i namaz kojeg je praktikovao Njegov vjerovjesnik Davud, alejhis-salatu ves-selam. On bi jedan dan postio, a drugi ne bi, jer na taj način činio ibadet, a i svome tijelu daje odmor. Spavao bi prvu polovinu noći, kako bi bio kreposan i lagan za ibadet. Onda bi klanjao jednu trećinu, a potom bi opet spavao šestinu, kako bi bio odmoran za ibadet početkom dana. Ovo je način ibadeta kakav je želio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Abdullah b. Amr b. El-'As, radijallahu 'anhuma, veli: „Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio je obaviješten da sam ja izjavio: 'Allaha mi, danju ću postiti, a noću se stalno Allahu moliti, i to sve dok sam živ.' Pa me je upitao da li sam ja to stvarno kazao. Rekao sam mu: 'Žrtvovao bih za tebe i oca i majku, to sam zaista rekao.' 'Pa ti to, uistinu, ne možeš podnijeti', odgovorio je on. 'Posti i prekidaj, Allahu se moli noću, (ali) i spavaj! Posti od svakog mjeseca po tri dana, jer svako dobro djelo nagrađuje se desetostruko, a to je kao da postiš cijelo vrijeme (život).' 'Ja zaista mogu više od toga.' 'Jedan dan posti, a dva dana ne posti', rekao je. 'Ja mogu više od toga.', ponovio sam. 'Posti dan, a dan ne posti!', rekao je on. 'To je post Davuda, 'alejhis-selam, i to je najvredniji post.' Rekoh: 'Ja mogu i bolje od toga.' On reče: 'Nema boljeg od toga.'" U drugoj verziji stoji: "Nema posta iznad posta moga brata Davuda - pola vremena (života) - da se dan posti, a dan mrsi."

Muttefekun alejh line

Do Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, došla je vijest da se Abdullah b. Amr zakleo da će svaki dan postiti i da će svaku noć cijelu klanjati, pa ga je upitao da li je to on stvarno rekao, na šta je dobio potvrdan odgovor. Poslanik mu reče: "To će ti biti teško i nećeš moći podnijeti.", te ga je uputio ka spajanju između odmora i ibadeta, tako da će nekada postiti, a neka mrsiti, i da će nekada noću klanjati, a nekada spavati, te da će u svakom mjesecu postiti tri dana, a tako može dobiti nagradu kao da je postio cijeli život. Abdullah mu je kazao da može više od toga i tako je govorio dok nije došao do onog najboljeg posta, a to je post Davuda 'alejhi selam, koji je postio dan, a mrsio dan. Abdullah je tražio nešto bolje od toga, iz želje za dobrim djelima, pa mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao da nema boljeg posta od toga.

Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ima pet vrsta životinja, svaka od njih je štetočina i čovjek ih može u Haremu ubiti, a to su: gavran, kobac, škorpija, miš i pas koji napada." U drugoj verziji stoji: "Ovih pet štetočina ubijaju se i van harema, a i u haremu."

Muttefekun alejh line

U ovom hadisu Aiša, radijallahu 'anha, kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ubija ovih pet životinja koje su štetne i opasne. Zatim je spomenuo svih pet: gavran, kobac, škorpija, miš i pas koji napada. Ovih pet vrsta životinja okarakterisane su kao štetočine i po svojoj prirodi nisu poput drugih životinja, jer su poznate po svom štetnom i napasnom djelovanju. On je upozorio upravo na ove određene životinje zbog specifičnosti njihove neugodnosti, a njima se mogu pridodati sve druge životinje koje su im slične u ovom opisu, te se kao takve mogu ubiti čak i u haremu, jer ni u njemu nisu zaštićene zbog štete koju nanose.

Od Abdullaha b. Omera, radijallahu 'anhu, prenosi se: "Allahov Poslaniče, šta smije obući od odjeće onaj ko zanijeti hadždž?" Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem reče: "Ne smije oblačiti: košulje, kape, pantalone, kukuljice, niti mestve osim onaj ko nema papuče. U tom slučaju treba obuti mestve ali ih mora skratiti ispod članaka. Ne smije obući ništa od odjeće što je obojeno šafranom ili kurkumom." Buharija ima ovu verziju: "Žena ne nosi nikab niti oblači rukavice."

Muttefekun alejh line

Ashabi su znali da onaj ko zanijeti hadždž treba da se razlikuje i po izgledu od onoga ko nije na hadždžu. Zbog toga je neko pitao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, o stvarima koje su dozvoljene za oblačenje onome ko zanijeti hadždž. Prirodno je da pitanje bude o stvarima kojih se treba čuvati, jer su ograničene i malobrojne, a pošto je Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem, data sposobnost izražaja da najprikladnije odgovori, onda je on pojasnio stvari koje treba izbjegavati hadždžija, dok je sve ostalo dozvoljeno na principu prvobitne dozvole, i u ovome je došlo mnogo znanja. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pobrojao mu je od odjeće sve ono što je zabranjeno oblačiti onome ko zanijeti hadždž, upozoravajući na svaku vrstu i ono što joj sliči, pa je rekao: "Ne smije se oblačiti košulja", što obuhvata sve ono što se kroji i šije za tijelo; "niti turbani, ni kukuljice", ili bilo šta što pokriva glavu i stoji na njoj; ni pantalone kao i sve drugo što pokriva makar jedan ud kao što su rukavice i sl., bilo da se radi o šivenom ili samo omotanom; niti obuću i ono što im sliči a što pokriva noge do članaka bilo da je od pamuka, vune, kože ili nekog drugog materijala. Onaj ko ne nađe papuče u vrijeme oblačenja ihrama, neka obuje obuću ali mora skratiti sve ono što je preko članka, tako da bi obuća bila u vidu papuča. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dodao neke korisne stvari o čemu nije bio pitan, ali je to kontekst zahtijevao tako da je pojasnio i ono što je općenito zabranjeno onome ko obuče ihrame, bilo da se radi o mušku ili žensku, pa je rekao: Ne smije oblačiti ništa od odjeće ili nečeg drugog bilo da je šivano ili nešivano ako je namirisano šafranom ili kurkumom, upozoravajući time da se trebaju izbjegavati sve vrste mirisa. Onda je pojasnio šta je obaveza žena, a to je zabrana pokrivanja lica i stavljanja rukavica rekavši:"Žena ne nosi nikab niti oblači rukavice."

Džabir b. Abdullaha kazuje da su Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi zanijetili samo hadž, a da osim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i Talhe niko od njih toga dana sa sobom nije poveo kurban. Alija je došao iz Jemena i sa sobom doveo kurban. Rekao je: “Zanijetio sam onako kao što je zanijetio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi ashabima da hadž koji su zanijetili preokrenu u umru, te da, nakon obavljenog tavafa, skrate kosu i skinu ihrame, svi osim onih koji su sa sobom poveli kurban. Neki rekoše: “Zar će muškarci moći spolno općiti sa ženama sve do polaska na Minu?” Te riječi dopriješe do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji reče: “Da sam ranije ovako mislio, ne bih sa sobom poveo kurban, te bih se i ja sada oslobodio ihrama.” A Aiša, radijallahu anha, imala je mjesečno pranje i obavljala je sve obrede hadža, osim što nije tavafila oko Kabe. Pa kada je mjesečni ciklus završio, obavila je i tavaf. Nakon toga je rekla: "Allahov Poslaniče, odlazite sa hadžom i umrom, a ja samo sa hadžom." Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Abdullahu b. Ebu Bekru, da sa njom izađe do Ten'ima, gdje je zanijetila i obavila umru nakon hadža.

Muttefekun alejh line

Džabir b. Abdullah, radijjallhu anhuma, u ovom hadisu opisuje hadž Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kaže da su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem i njegovi ashabi zanijetili hadž, i da niko od njih nije sa sobom vodio kurban, osim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i Talhe b. Ubjedullaha. A Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, došao je iz Jemena, te svojim znanjam i razboritošću svoj donio nijet koji je donio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su stigli u Meku, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je ashabima da nijet hadža preinače u umru, i da njihov tavaf i sa'j budu umranski, da obriju glavu i skinu ihrame. I ovo je pravo onogo ko sa sobom ne vodi kurban. A onaj ko sa sobom vodi kurban, kao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon tavafa i sa'ja ostaju u ihramima. Nakon toga su neki od onih kojima je naređeno da svoj hadžski nijet promijene u umru u čuđenju i negodovanju govorili kako da skinemo ihrame i imamo spolni odnos sa svojim suprugama, a zatim se uputimo ka Mini sa nijetom hadža, a maloprije smo to isto bili uradili. Te njihove riječi negodovanja čuo je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te im je rekao da je prije znao ono što sada zna, ne bi poveo kurban, i da nije kurbana, da bi skinuo ihrame. Nakon toga su njihove duše bile zadovoljne, a srca smirena. A Aiša, radijallahu anha, u blizini Meke dobila je mjesečnicu, pa je bila prinuđena spojiti umru sa hadžom, jer zbog hajza nije smjela da tavafi oko Kabe. Obavila je sve obrede izuzev tavafa i saja. Kada je njen mjesečni ciklus završio, i nakon što je obavila hadžski tavaf, u duši je osjetila nelagodu, jer je većina ashaba, od kojih su i sve Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, žene, obavile obrede umre samostalno i obrede hadža samostalno, a ona je morala spojiti umru sa hadžom, pa je rekla: "O Allahov Poslaniče, odlazite sa hadžom i umrom, a ja samo sa hadžom?" Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio njenom bratu Abdullahu b. Ebu Bekru, da sa njom izađe do Ten'ima, gdje je zanijetila i obavila umru nakon hadža.

Od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, se prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže u Mekki na dan njenog osvojenja: "Allah je zabranio i Njegov Poslanik trgovanje vinom, strvinom, svinjama i kipovima." Tada je rečeno: "Allahov Poslaniče, šta misliš o loju strvine; njime se mažu lađe, maste kože (pri štavljenju) i svijet od njega pravi sebi svijeće?" "Ne, to je zabranjeno", odgovorio je. Nakon toga, Poslanik je rekao: "Allah prokleo Jevreje! On im je zabranio loj, a oni su ga istopili, te zatim prodali i jeli njegovu vrijednost."

متفق عليه

Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhuma, je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori na dan osvojenja Mekke: "Allah i Njegov Poslanik su zabranili kupoprodaju sa alkoholom, strvinom, svinjom i kipovima." Neko upita: "Allahov poslaniče, a da li je dozvoljeno da trgujemo sa lojem strvine? Njime mažemo lađe, mastimo kože pri štavljenju i ljudi od njega prave svijeće." "Ne, trgovina sa njim je zabranjena", odgovori Poslanik, te zatim reče: "Neka Allah uništi Jevreje! On im je zabranio loj životinja, a oni su ga istopili, te potom prodali i koristili tu protuvrijednost."

Od Zirra ibn Hubejša se prenosi da je rekao: "Došao sam kod Safvana ibn Assala el-Muradija kako bih ga upitao o potiranju po mestvama. On me upita: 'Zbog čega si došao, Zirre?' Rekoh: 'Želim znanje.' Tada mi je kazao: 'Zaista meleki spuštaju svoja krila pred onim koji stječe znanje, iz zadovoljstva onim što traži.' Zatim sam rekao: 'U meni se javila nedoumica u vezi potiranja po mestvama nakon obavljanja nužde i mokrenja, a ti si jedan od Poslanikovih ashaba, pa sam došao da te upitam jesi li čuo da je o tome nešto rekao?' On je odgovorio: 'Da. Kada bismo bili na putovanju, naređivao nam je da ne skidamo mestve tri dana i tri noći, osim u slučaju dženabeta. A kada je posrijedi nužda i spavanje, tada nam je bilo dozvoljeno potirati.' Zatim sam ga upitao: 'Da li si čuo da je nešto spomenuo o ljubavi prema drugima?' On je rekao: "Da. Bili smo sa Vjerovjesnikom na putu, kada ga je dozvao jedan beduin povišenim tonom: 'O Muhammede!' Pa mu je odgovorio istim tonom: 'Evo me.' Mi smo mu rekli: 'Teško tebi! Stišaj se, jer si kod Vjerovjesnika i to ti je zabranjeno.' On je rekao: 'Tako mi Allaha, neću se stišati!' Beduin je dalje nastavio: 'Čovjek voli narod, ali im se još nije pridružio.' Tada je Vjerovjesnik kazao: 'Čovjek će biti sa onim koga voli na Sudnjem danu.' Zatim nam je govorio i o ostalim stvarima sve dok nije spomenuo kapiju sa zapadne strane, koja je široka kolika je razdaljina koju pređe jahač u četrdeset ili sedamdeset godina."

رواه الترمذي وابن ماجه وأحمد line

Zirr ibn Hubejš je došao kod Safvana ibn Assala, radijallahu anhu, da ga pita o potiranju po mestvama, nakon čega ga je Safvan upitao: "Šta te je dovelo, o Zirre?" On je odgovorio: "Želja za znanjem." Tada je Safvan rekao: "Zaista meleki spuštaju svoja krila pred onim koji traži znanje, iz zadovoljstva i poštovanja prema onome što čini." Zirr je zatim rekao: "U meni se javila sumnja u vezi potiranja po mestvama nakon nužde i mokrenja, a ti si ashab Allahovog Poslanika, pa sam došao da te pitam: da li si čuo da je Vjerovjesnik o tome nešto spomenuo?" Safvan ibn Assal je rekao: "Da. Vjerovjesnik nam je naređivao, kada bismo bili na putovanju, da ne skidamo mestve tri dana i tri noći zbog male nečistoće poput nužde, mokrenja i spavanja. Međutim, u slučaju dženabeta ih je bilo obaveza skinuti." Zatim sam rekao: "Da li si čuo da je nešto spomenuo o ljubavi?" Rekao je: "Da. Bili smo sa Allahovim Poslanikom na putovanju. Dok smo bili sa njim, glasno ga je dozvao jedan beduin: 'O Muhammede!' Pa mu je on odgovorio na sličan način: 'Evo me.' Mi smo mu rekli: 'Teško tebi! Stišaj glas, jer si kod Vjerovjesnika, zabranjeno je dizati glas pred njim.'" Uslijed svoje grubosti on reče: "Tako mi Allaha, neću se stišati." Zatim je beduin nastavio: "Allahov Poslaniče, čovjek voli dobre ljude, ali ne radi kao što oni rade?" Poslanik reče: "Čovjek će biti sa onim koga voli na Sudnjem danu." Zirr ibn Hubejš je rekao: "Safvan nam je potom nastavio kazivati sve dok nije spomenuo vrata pokajanja sa strane Šama, koja je Allah stvorio onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju; jahač putuje njihovom širinom četrdeset ili sedamdeset godina, i neće se zatvoriti sve dok Sunce ne izađe sa zapada."

Od Ma'na b. Jezida b. El-Ahnesa, radijallahu anhum, se prenosi da je rekao: "Moj otac Jezid je izdvojio dinare (zlatnike) koje je želio podijeliti kao sadaku, pa ih je ostavio kod jednog čovjeka u mesdžidu, pa sam otišao i uzeo ih od tog čovjeka i došao kod svog oca. Rekao mi je: "Tako mi Allaha nisam ih tebi namijenio.", pa sam se požalio na njega Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je rekao: "Tebi, o Jezide, pripada ono što si naumio, a tebi Ma'ne ono što si uzeo.""

Hadis bilježi imam Buhari line

Jezid b. El-Ahnes je izdvojio nekoliko zlatnika kao sadaku i ostavio ih kod jednog čovjeka u mesdžidu da ih podijeli siromasima, pa je došao njegov sin Ma'n i uzeo zlatnike. Njegov otac mu je na to rekao da nije hto da ih da njemu. Otišli su kod Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da im presudi, pa je Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, rekao: Tebi Jezide pripada šta si naumio, jer si dao zlatnike da se podijeli sadaka pa te stoga sljeduje nagrada za tvoju namjeru, a tebi Ma'ne pripada ono što si uzeo. Jer je njegov sin Ma'n bio siromašan i imao je pravo da uzme sadaku, pa je to što je uzeo od zlatnika uzeo na ispravan način.

Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Predočena su mi djela mog ummeta, lijepa i ružna, pa sam vidio da je među lijepim djelima uklanjanje sa puta onoga što smeta prolaznicima, i vidio sam da je od ružnih djela pljuvačka u mesdžidu (džamiji) koja se ne zakopa (ne pokrije zemljom)."

Hadis bilježi imam Muslim line

Allah, subhanehu ve teala, je našem Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, predočio djela njegovog umeta, pa je vidio da je od lijepih djela uklanjanje sa puta onoga što smeta prolaznicima, i vidio je da je od ružnih djela da čovjek pljune u mesdžidu i da to ne zatrpa zemljom, ili na neki drugi način ukloni.