Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Musliman nije dužan da na svoga roba ili konja dadne zekat." U drugoj verziji stoji: "osim sadekatu-l-fitr na roba."

Muttefekun alejh line

Zekat je utemeljen na jednakosti i pravdi. Upravo zbog toga, Allah Uzvišeni učinio je zekat obaveznim u imetku bogataša i to onom imetku koji je podložan rastu i razvitku, poput onoga što iz zemlje izrasta i poput trgovačke robe. Kada je u pitanju imetak koji ne raste i ne razvija se, nego se samo koristi, na njega nije obaveza dati zekat, jer takav imetak vezan je za vlasnika i njegove potrebe, poput prevoznog sredstva kao što je konj, kamila ili u našem vremenu automobila. Isto tako, rob koji je sluga, posteljina, posuđe koje je pripremljeno za upotrebu i sl. Međutim, iz toga se izuzima sadekatu-l-fitr na roba, jer to je obavezno, pa i ako rob nije namijenjen za trgovanje, a razlog tome jeste što je sadekatu-l-fitr vezan za tijelo, a ne imetak.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kazuje: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se posti nekoliko dana uzastopno. Ashabi tada rekoše: „Ali ti ne prekidaš post.“ On odgovori: „Ja nisam kao vi, mene se hrani i poji. Pa ko od vas želi da posti bez prekidanja, neka onda produži sa postom do sehura."

Muttefekun alejh line

Zabranio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima, iz milosti i ljubavi prema njima, da poste bez prekidanja (dva ili više dana uzastopno). Međutim, ashabi su, iz želje za činjenjem dobra i nastojanja da se djelima što više približe Allahu Uzvišenom, htjeli da u tome slijede Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te su rekli: "Ali i ti ne prekidaš post", pa ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da on ima Onog ko ga hrani i napaja, što mu je zamjena za običnu hranu i piće. Međutim, ako neko od vas želi da posti bez prekida, neka to čini samo do sehura. Zaista je islamski šerijat lahak, u njemu nema prisiljavanja i otežavanja, niti ima pretjerivanja i fanatizma, jer je sve to mučenje i opterećivanje duše. A Allah ne opterećuje čovjeka preko njegovih mogućnosti, i zbog toga što lahkoća u djelu čini da to djelo duže traje i štiti od zapadanja u mrzovolju i dosadu. Također, u tome je pravednost koju je Allah Uzvišeni uspostavio na Zemlji, a to je izvršavanje obaveza kojima nas je Allah obavezao, zajedno sa ispunjavanjem osnovnih i neophodnih ljudskih potreba.

Muhammed b. Abbad b. Dža'fer veli: "Pitao sam Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu: "Je li Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio post petkom?" "Da.", rekao je on. U drugoj predaji još je kazano: "Tako mi Gospodara Ka'be."

Hadis bilježi Nesai - Muttefekun alejh line

Imajući u vidu da je petak praznik i blagdan za muslimane, Zakonodavac je zabranio da se taj dan posebno precizira za post ili klanjanje, osim u slučaju kada čovjek posti dan prije ili dan poslije ili mu taj post bude u sklopu s njegovim uobičajenim i redovnim postom. To je zabranjeno i iz razloga kako obični muslimani ne bi mislili da posebno petkom postoji obavezni dodatni ibadet.

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ukoliko neko umre, a nije ispostio obavezni post, umjesto njega postit će njegov nasljednik."

Muttefekun alejh line

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nasljedniku umrle osobe koja nije ispostila obavezni post na koji se zavjetovala, ili post kojim bi se iskupila, ili propuštane dane ramazana, da posti umjesto nje, jer je to njen dug prema Allahu Uzvišenom. A njeni bližnji su najpreči da to u njeno ime izvrše, jer je to dio od dobročinstva prema bližnjem i čuvanje rodbinskih veza. Izvršiti ovu naredbu pohvalno je, a nije obavezno.

Od Abdullahu b. Abbasa, radijallahu 'anhuma, se prenosi da je neki čovjek došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem i rekao: "Allahov Poslaniče, umrla mi je majka, a ostala je dužna napostiti mjesec. Hoću li napostiti za nju?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je uptao: "Da je tvoja majka imala dug (novčani) da li bi ti isplatio za nju?" Odgovorio je : "Da.", zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: "Dug prema Allahu je preči da se isplati." U drugoj predaji stoji: "Došla je neka žena kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, moja majka je umrla a zavjetovala se da će postiti, hoću li ja to napostiti za nju?" Rekao joj je: "Šta misliš da je tvoja majka imala dug i da si ga ti vratila, da li bi time bio isplaćen dug tvoje majke?" Odgovorila je : "Da.", pa joj je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, na to rekao: "Posti umjesto svoje majke.""

Muttefekun alejh line

U ovom hadisu imamo dvije različite predaje i jasno se vidi da su to dva različita događaja. Prvi događaj jeste da je došao neki čovjek Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve selem, i obavijestio ga da mu je majka umrla a ostala je dužna napostiti mjesec dana, pa je pitao hoće li on napostiti za nju. Drugi događaj jeste da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla neka žena i obavijestila ga da joj je preselila majka a nije ispostila post na koji se zavjetovala, pa je pitala hoće li ona postiti umjesto svoje majke. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je kazao da naposte za svoje roditelje, zatim im je naveo primjer (da im bolje objasni taj propis): kada bi njihovi roditelji imali novčani dug prema nekom čovjeku da li bi oni taj dug vratili za svoje roditelje, pa su odgovorili potvrdno. Zatim im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je ovaj post dug njihovih roditelja prema Allahu, subhanehu ve teala, pa ako se vraća dug prema ljudima, preče je da se vrati dug koji imaju prema Allahu.

Od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na hutbi na Arefatu, da je rekao: 'Ko ne nađe (ne bude imao) papuče neka obuće mestve, a ko ne nađe izar (ogrtač koji prekriva donji dio tijela) neka obuče šarvale (pantalone).', misleći na one koji su u ihramima (koji obavljaju hadžske obrede."

Hadis bilježi imam Buhari line

Ibn Abbas, radijallahu anhu, nam prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu na dan Arefata, na Arefatu, pa je dozvolio oblačenje obuće koja prekriva članke onome ko ne bi mogao naći papuče, i nije spomenuo da se odreže dio obuće koji pokriva članke. Također je dozvolio oblačenje šarvala (pantalona) onome ko ne nađe ogrtač kojim bi ogrnuo donji dio tijela, i nije uslovio da se pantalone pocijepaju (tako da ne budu šivene, jer u ihramima muškarcima nije dozvoljeno da oblače ništa od šivene odjeće). To je olakšica od Mudrog Zakonodavca, Allaha, subhanehu ve teala.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema naknade štete u onome što uništi životinja, ili u iskopanom bunaru i rudama; a na pronađeno blago daje se petina."

Hadis bilježi imam Buhari line

Prema ovom hadisu, niko nije obavezan da nadoknadi štetu koju nanese životinja, kao ni štetu koja nastane zbog iskopavanja ruda ili bunara ukoliko neko u njega siđe pa doživi nesreću, zato što nije moguće tražiti odštetu od bunara, životinje ili iskopine rude, kao niti od njihovih vlasnika, pod uslovom da on, vlasnik, nije učinio kakav prijestup ili propust. Zatim je objasnio da je onaj ko nađe izgubljeno blago, bilo ono u velikim ili malim količinama, obavezan izdvojiti petinu kao zekat, jer je to dobio bez posebnog truda i umora, a ostatak pripada njemu.

Prenosi se od Ibn-Abbasa, radijallahu anhuma, da je kazivao: "Došao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s ashabima četvrtog (dana), pa im je naredio da te obrede zamijene umrom. 'Allahov Poslaniče', upitali su, 'kojom vrstom izlaska iz ihrama?' 'Onom koja dopušta sve.', odgovorio je."

Muttefekun alejh line

Ibn Abbas radijallahu 'anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim ashabima stigao u Mekku prilikom oprosnog hadždža i to četvrtog jutra mjeseca zul-hidždžeta. Neki su bili u obredima hadždža - ifrada, kojim se obavlja samo hadždž bez umre, a neki su u obredima hadždža - kiran, kojim se istovremeno obavljaju hadždž i umru. Onima koji su obavljali ove dvije vrste hadždža, a nisu poveli hadžski kurban, naredio je da iziđu iz obreda hadždža i da ga preusmjere u umru. To je ashabima bilo teško i smatrali su nečim velikim da mogu potpuno izići iz obreda, na način da im bude dozvoljen čak i spolni odnos sa suprugama, te da nakon toga stupe u hadždžski obred. Zbog toga su upitali: Kojom vrstom izlaska iz ihrama da prekinu obred, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: Onom vrstom koja dozvoljava sve ono što vam je bilo zabranjeno zbog ihama. Oni su tada prihvatili tu njegovu naredbu, Allah njima bio zadovoljan.

Urve b. ez-Zubejr prenosi da je neko upitao Usamu b. Zejda: "Kako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, išao s Arefata prema Muzdelifi?" On je odgovorio: "Išao je umjerenim hodom, a kada bi naišao na prazan prostor, ubrzao bi."

Muttefekun alejh line

Činjenica da je Usama b. Zejd, radijallahu 'anhu, jahao zajedno sa Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, na istoj jahalici, idući sa Arefata do Muzdelife upućuje da je on najbolje znao kako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, silazio do Muzdelife, pa kada je upitan o tome rekao je: "Išao je umjerenim hodom", tj., umjerenim, opreznim hodom kroz gužvu, da ne bi nekoga uznemirio, a kada bi naišao na prazan prostor onda bi ubrzao svoju jahalicu i kretao se malo brže, zbog toga što time nije nikoga uznemiravao.