Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way






























Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, toliko bi klanjao noćni namaz, da su mu stopala popucala, pa mu je Aiša, radijallahu 'anha, misleći da on obožava Allaha iz straha od grijeha i tražeći oprost, a njemu se to već ostvarilo, i nije toga potreban, kazala: "Zašto to činiš, Allahov Poslaniče, a Allah ti je oprostio i prijašnje i buduće grijehe." Tada joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Zar da ne budem Allahov zahvalni rob?" Dakle, taj ibadet činio je iz zahvalnosti na oprostu grijeha.
Džabir b. Abdullah, radijallahu 'anhu, kazuje da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao Nedžašiji dženazu u odsustvu, te da je on bio na toj dženazi, ali se ne sjeća da li je klanjao u drugom ili trećem saffu. Ovo je njegova sumnja, a ne od prenosioca.
Hadis je dokaz da je u ratu sa nevjernicima dozvoljeno korisiti varke, jer se time ostvaruju interesi islama i muslimana.
Ummu Seleme, radijallahu 'anha, upitala je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Hoću li imati nagradu na onome svijetu, ako budem trošila na izdržavanje djece Ebu Seleme? Ne mogu ih ostaviti tek tako da traže opskrbu. Ili za to neću imati nagradu, s obzirom da to radim iz samilosti prema njima. Pa joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da će imati nagradu za to što utroši na njih.
Seid b. Haris upitao je Džabira b. Abdullaha, radijallahu 'anhu, o tome da li je abdest obavezan nakon što se pojede nešto što je dodirnula vatra, bilo da je kuhanjem ili prženjem, pa mu je Džabir kazao da abdest zbog toga nije obavezan, a onda ga je upoznao sa dokazom o tome, rekavši: U vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi vesellem, takvu smo hranu rijetko nalazili, a kada bismo je našli, nismo imali salveta, da uklonimo masnoću. Brisali smo naše prste nakon što smo ih oblizali, dlanovima, rukama i nogama. Potom bismo klanjali, a ne bismo se abdestili (obnovili abdest).
Poslanik bi, kada klanja dženazu, kazao riječi sljedećeg značenja: “Gospodaru naš, oprosti i našim živima i našim mrtvima, i mladima i starima, i muškarcima i ženama, i prisutnima i odsutnima! Gospodaru naš, koga poživiš od nas, poživi ga u islamu i pridržavanju njegovih propisa a koga usmrtiš, usmrti ga u imanu! Gospodaru naš, nemoj nam uskratiti Svoju nagradu, niti nas staviti na kušnju poslije njega."
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je klanjao dženazu jednom muslimanu a nakon toga je kazao: “Allahu, taj, sin toga i toga, je u Tvom okrilju i Tvojoj blizini, traži tvoj oporost, pa ga sačuvaj kaburskog iskušenja i pitanja meleka i patnje u Vatri. Ti ispunjavaš Svoja obećanja i Tebi hvala pripada. Allahu, oprosti mu grijehe i smiluj mu se, primi pokornost i uvećaj dobra djela.”
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je kod svoga sina Ibrahima, a on je bio na izdisaju, pred samu smrt, pa je zaplakao i suze prolio. Tada ga Abdurrahman b. Avf u čudu upita: "Zar i ti, Allahov Poslaniče?!", tj. činiš kao i ostali ljudi, nisi strpljiv prilikom nedaće, a poznato je da podstičeš na strpljivost. On odgovori: "Zaista je ovo milost Allahova", tj. samilost, blagost srca prema djetetu, a zatim dodade: "Oko suzi i srce žali, ali nećemo izgovoriti ništa osim onog čime je zadovoljan naš Gospodar. Uistinu, smo mi zbog rastanka s tobom, o Ibrahime, ožalošćeni!" Dakle, samilost nije u koliziji sa strpljenjem i vjerovanjem u sudbinu.
Ušao je Sulejk Gatafani u Poslanikovu džamiju, dok je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, držao hutbu ljudima, te je sjeo kako bi slušao hutbu, a nije klanjao dva rekata tehijjetul-mesdžida, ili zbog toga što nije znao propis, ili zbog toga što je mislio i smatrao da je slušanje hutbe važnije. Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, hutba nije spriječila da poduči tog čovjeka, nego mu se obratio pitanjem: "Da li si klanjao negdje u kraju džamije, prije nego li sam te vidio?" Ashab je odgovorio da nije klanjao, pa mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Ustani i obavi dva rekata." Kod Muslima u predaji stoji da mu je naredio da taj namaz bude kratak. To je rekao uz prisustvo velikog broja ljudi, a cilj mu je bio da ovog čovjeka poduči onda kada postoji potreba za tim, te da njegovo podučavanje bude sveobuhvatno i da ga čuju svi prisutni. Onaj ko uđe u džamiju dok imam drži hutbu, propisano mu je da klanja, na šta ukazuje ovaj hadis, kao i hadis u kojem Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Kada neko od vas uđe dok imam drži hutbu, neka klanja dva rekata." Zbog toga, u komentaru hadisa gdje Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Kada neko od vas uđe dok imam drži hutbu, neka klanja dva rekata i neka ih ubrza.", imam Nevevi kaže: "Ovo je tekst koji se ne može drugačije protumačiti nego što je izrečen i ne mislim da postoji učenjak koji zna za ovaj hadis, vjeruje u njegovu ispravnost, a da radi suprotno njemu."