





























Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao: "Bio sam na putovanju sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i nije klanjao više od dva rekata, a tako su postupali i Ebu Bekr, i Omer i Osman."
Muttefekun alejhAbdullah b. Omer, radijallahu anhuma, spominje da je putovao sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i sa Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom, radijallahu 'anhum, pa su svi skraćivali četverorekatne namaze na dva rekata, odnosno niko od njih nije upotpunjavao četiri rekata. Spomenuo je Ebu Bekra, Omera i Osmana, radijallahu anhum, da bi ukazao da taj propis nije derogiran, i da je ostao važiti i nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dozvoljeno je na putovanju upotpuniti namaz, međutim bolje je da se skrati zbog riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: "Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite." Negiranje grijeha onoga ko skrati namaz ukazuje na to da je ovo olakšica, a ne naredba, i da je osnova da se upotpuni. Preče je putniku da skrati namaz slijedeći tako Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i izbjegavajući razilaženje sa onima koji su kazali da je skraćivanje obavezno, a kod većine uleme je skraćivanje namaza na putovanju bolje od upotpunjavanja.
Od Semure b. Džunduba, radijallahu 'anhu, prenosi se da je rekao: "Klanjao sam za Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, dženazu ženi koja je umrla nakon porođaja, pa je stao naspram sredine njenog tjela."
Muttefekun alejhSvaki umrli musliman, muško ili žensko, mali ili veliki, ima obavezno pravo na dženazu namaz. Semure b. Džundub je obavijestio da je klanjao za Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je klanjao ženi umrloj nakon porođaja stavši naspram sredine njenog tijela.
Prenosi se da je Aiša, radijallahu 'anha, kazala: "U doba Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, došlo je do pomračenja Sunca, pa je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa svijetom klanjao namaz. Dugo je stajao u namazu, a zatim je otišao na ruku', na kojem se dugo zadržao. Zatim se ispravio i dugo stajao, ali kraće od prvog stajanja. Zatim je opet otišao na ruku' i dugo se zadržao, ali nešto kraće od prvog. Zatim se spustio na sedždu i na njoj se dugo zadržao. Na drugom rekatu je postupio kao i na prvom. Zatim je predao selam, a Sunce se već bilo pokazalo. Tada je ljudima održao govor, zahvalivši se Allahu i pohvalivši Ga, a potom je rekao: 'Sunce i Mjesec su dva Allahova znaka. Do njihova pomračenja ne dolazi zbog nečije smrti, niti radi nečijeg života. Kada to primijetite, obratite se Allahu dovom, izgovarajte tekbire, klanjajte i podijelite milostinju.' Zatim je rekao: 'Sljedbenici Muhammedovi! Tako mi Allaha, niko više od Allaha nije ljubomoran da mu rob ili robinja učine blud. Sljedbenici Muhammedovi! Tako mi Allaha, kada biste znali ono što ja znam, vi biste se malo smijali, a mnogo biste plakali.'" U drugoj verziji stoji: "Upotpunio je četiri ruku'a i četiri sedžde."
Muttefekun alejhU vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, došlo je do pomračenja Sunca, pa je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa svijetom klanjao namaz. Dugo je stajao u namazu, a zatim je otišao na ruku', gdje se puno zadržao. Zatim se i dugo stajao učeći, ali kraće od prvog stajanja i učenja. Zatim je opet otišao na ruku', gdje se dugo zadržao, ali nešto kraće od prvog ruku'a. Zatim je otišao na sedždu i na njoj se dugo zadržao. Na drugom rekatu je postupio kao i na prvom, s tim da je svaki rukn bio kraći od onog ranijeg. Kada je napravio četiri ruku'a i četiri sedžde, onda je predao selam, a Sunce se već bilo ukazalo. Tada je ljudima održao govor kao što je inače činio u raznim prilikama. Zahvalio se Allahu, pohvalio Ga, a zatim je uputio savjete. Tog dana kada se desilo pomračenje Sunca, umro je njegov sin Ibrahim, radijallahu 'anhu, pa su neki kazali: "Pomračilo se zbog smrti Ibrahima.", a to su govorili jer su tako smatrali i u doba prije islama, kada se vjerovalo da se Sunce pomračuje samo zbog smrti ili rađanja velikana. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obratio im se, savjetujući ih iz želje da im bude od koristi i da ukloni ta njihova neispravna uvjerenja koja nemaju utemeljenje ni u Objavi, ni u zdravom razumu. Govoreći im o razlozima pomračenja Sunca i Mjeseca, rekao je: "Sunce i Mjesec su dva Allahova znaka. Do njihova pomračenja ne dolazi zbog nečije smrti, niti radi nečijeg života, nego Allah time pokazuju Svoju snagu, kako bi opomenuo robove i kako bi ih podsjetio na Njegove blagodati. Kada to primjetite, obratite se Allahu dovom, ponizno, kajući Mu se, izgovarajte tekbire, klanjajte i podijelite milostinju.", jer to uklanja belaje i kaznu za koju postoji mogunost da ljude zadesi. Zatim im je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pojasnio i ukazao na neke velike grijehe koji unose nered u društvo i doprinose Allahovoj kazni i srdžbi. Zatim je u ovom obraćanju Poslanik, sallalahu 'alejhi ve sellem, zakleo se, kazavši: "Sljedbenici Muhammedovi! Tako mi Allaha, niko više od Allaha nije ljubomoran da Njegov rob ili robinja učine blud." Zatim je pojasnio da oni o Allahovoj kazni znaju veoma malo jer da znaju ono što on zna, malo bi smijali od straha, a mnogo bi plakali. Međutim, Allah iz svoje mudrosti skrio je od nas to.
Aiša, radijallahu 'anhu, veli: "Ležala bih ispred Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, tako da su mi noge bile na mjestu gdje on činjaše sedždu. Kada bi se spuštao na sedždu, dotakao bi me (vrhovima prstiju) pa bih ja svoje noge povukla, a kada bi ustao, ja bih ih opet ispružila. U to doba u sobama nije bilo svjetiljki."
Muttefekun alejhAiša, radijallahu 'anha, govorila je: "Ja sam bila ispred Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, dok je on klanjao noćni namaz, ali s obzirom da je kuća bila uska, moje noge su bile prema kibli, između njega i mjesta gdje se čini sedžda." Kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, stajao, ona bi pružila noge, a kada bi činio je sedždu, dotakao bi je, pa bi ona skupila noge. Kada bi ona vidjela da Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, želi učiniti sedždu, skupila bi noge, prije nego je dotakne. U kućama tada nije bilo svjetiljke, pa ona nije vidjela Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da bi skupljala noge bez da je dodirne.
Od Abdullaha b. Zejda b. Asima el-Mazinija, radijallahu 'anhu, prenosi se da je rekao: "Izišao je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, da klanja namaz za kišu, okrenuo se prema Kibli doveći, okrenuo svoj ogrtač naopako a zatim klanjao dva rekata na kojima je učio naglas." U drugoj verziji predaje spominju se riječi: "na musallu".
Muttefekun alejhUzvišeni Allah iskušava Svoje robove raznim vidovima nesreća da bi se okrenuli iskrenoj dovi jedino Njemu i da bi Ga veličali. Kada je nastupila suša u vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, izišao je sa ashabima izvan grada, na mjesto gdje se klanja bajram (musalla), da bi od Uzvišenog Allaha zatražio kišu, i da bi na tom mjestu iskazao skrušenost i potrebu za Uzvišenim Allahom. Tu se okrenuo prema Kibli, želeći da mu dova bude primljena, zatim je počeo doviti Uzvišenom da spasi muslimane kišom i da otkloni od njih posljedice suše. Želeći da se njihovo stanje popravi i okrene od gladi ka plodnosti, od muke i stiske ka blagostanju, izvrnuo je svoj ogrtač a zatim klanjao dva rekata namaza za kišu, na kojima je učio naglas, jer je to kolektivni namaz.
Prenosi se od Mutarrifa b. Abdullaha da je rekao: "Ja i 'Imran b. Husajn smo klanjali za Alijom ibni Ebi Talibom, radijallahu 'anhu, i kad god bi se Alija spustio na sedždu, izgovarao bi tekbir, a kad bi digao glavu, izgovarao bi tekbir, a i kada bi se dizao na ruku'u, izgovarao bi opet tekbir. Kada je završio namaz, uzeo me je 'Imran b. Husajn za ruku i rekao: 'Ovaj me je podsjetio na Muhammedov, sallallahu 'alejhi ve sellem, namaz.', ili je rekao: 'Klanjao nam je upravo Muhammedov, sallallahu 'alejhi ve sellem, namaz.'"
Muttefekun alejhU ovom hadisu pojašnjava se jednan od znakova i simbola namaza, a to je potvrđivanje Allahove veličine, izgovaranjem tekbira. Muttarif priča da su on i Imran b. Husajn klanjali iza Alije b. ebi Taliba, pa bi on donosio tekbir kada bi se spuštao na sedždu, zatim bi donio tekbir kada bi se podizao sa sedžde, i kada bi se dizao na prvog sjedenja na namazima koji imaju dva sjedenja, tekbir bi donio kada bi bio u stajaćem položaju. Mnogi ljudi su ostavili glasno izgovaranje tekbira na ovim mjestima. Kada je završio namaz, Imran je Mutarrifa uzeo za ruku i kazao mu da ga je Alijin namaz podsjetio na namaz Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je također donosio tekbir na ovim mjestima.
Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da su Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, kefini (ćefini) bili bijeli jemenski (napravljeni u Jemenu) ogrtači, bez košulje i turbana."
Muttefekun alejhAiša, radijallahu 'anha, nas obavještava o kefinima Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, o njihovoj boji i broju. Bio je, sallallahu 'alejhi ve sellem, umotan u tri bijela platna napravljena u Jemenu, i nije ukopan sa košuljom i turbanom. Pokrivanje mejjita (mrtve osobe) je važnije od pokrivanja žive osobe, zbog toga je korišteno toliko platna za kefine.
Od Džubejra b. Mut'ima, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da uči na akšam namazu suru At-Tur (Gora)."
Muttefekun alejhPraksa Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, je bila da na sabahu uči dugo u namazu, na akšamu kratko, a na ostalim namazima između toga dvoga. Međutim, ponekad bi odstupao od te prakse da bi pokazao da je to dozvoljeno, kao što je preneseno u ovom hadisu da je na akšamu učio suru At-Tur, koja je od dužih sura.
Prenosi se da je Abdullah b. Omer, radijallahu 'anhuma, kazao: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ebu Bekr, i Omer, klanjali su oba bajram namaza prije hutbe."
Muttefekun alejhPraksa Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovih pravednih halifa bila je da prvo klanjaju ramazanski i kurbanski bajram, pa onda da drže hutbe, tj. prvo bi klanjali pa bi nakon namaza držali hutbu. Tako je bilo sve dok se nije pojavio Mervan, koji je održao hutbu prije namaza.