Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Od Abdullaha b. Abasa, radijallahu 'anhuma, se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je prilikom putovanja spajao (sastavljao) podne i ikindiju dok se kreće (dok traje putovanje), i akšam i jaciju."

Hadis bilježi imam Buhari line

Šerijat našeg Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, se odlikuje nad ostalim šerijatima (nebeskim religijama) po lahkoći i olakšavanju, i otklanjaju svake neugodnosti i teškoće od šerijatskih obaveznika. Od takvih olakšica jeste i spajanje dva namaza koji su propisani u slično vrijeme (čija su namaska vremena blizu) na putovanju. Osnova je da se svaki namaz mora klanjati u njegovo propisano vrijeme, međutim, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je imao običaj na putovanju da spoji podne i ikindiju, u podnevskom (takdim) ili ikindijskom (te'hir) vremenu, birajući ono što je lakše njemu i njegovim saputnicima. Pa je putovanje razlog (uzrok) spajanja dva namaza u vremenu jednog od njih, jer su čitava ta dva namaska vremena postala (u slučaju putovanja) vrijeme za oba namaza, a pošto je teško u putu stalno stajati pa nastavljati, data je olakšica spajanja namaza.

Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ebu Zerre, kada budeš kuhao čorbu, dospi malo više vode pa proslijedi svojim komšijama."

رواه مسلم

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče Ebu Zerra el-Gifarija, radijallahu anhu, da, kada kuha čorbu, doda više vode i odnese ju komšijama.

Abdullah b. Amr b. el-A's, radijallahu 'anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Jedi, pij, oblači se i udjeljuj, ali bez pretjerivanja i oholjenja."

Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi imam Buhari bez spminjanja lanca (kao mu'allek predaju), potvrđujući njegovu ispravnost - Hadis bilježi imam Ahmed line

U ovom hadisu se ukazuje na zabranu rasipanja u jelu, piću i oblačenju, kao i na naredbu udjeljivanja sadake bez pretvaranja i dodvoravanja. Rasipništvo je svaki vid pretjerivanja, bilo tu u govoru ili postupku, s tim da je najpoznatiji i najrasprostranjeniji vid rasipništva u trošenju imetka. Osnova ovog hadisa je govor Allaha Uzvišenog: "Jedite i pijte, ali ne pretjerujte" (El-E'araf, 31.), u kome je sadržana zabrana hvalisanja i oholjenja. Ovaj hadis ukazuje i na vrijednost čovjekovog kontrolisanja i upravljanja prohtjevima duše. U hadisu su sadržane koristi za dušu i tijelo, i na dunjaluku i na Ahiretu. Zaista je rasipanje štetno u svim stvarima, kako po tijelo tako i po život općenito, i u većini slučajeva vodi ka propadanju duše ukoliko ona slijedi tijelo. Uzdizanje i oholjenje šteti duši jer u njoj izaziva samoljublje, i šteti čovjekovom Ahiretu time što prouzrokuje gijeh, a dunjaluku šteti zato što dovodi do odbojnosti kod ljudi. Zato se imam Buhari na ovaj hadis nadovezao i riječima Ibn Abbasa: "Jedi šta hoćeš, pij šta hoćeš, pod uslovom da ne upadneš u rasipništvo ili oholost."

Enes b. Malik, radijallahu 'anhu, kaže: "Ni za jednim imamom nisam klanjao lakši, a potpuniji namaz, od namaza Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem."

Muttefekun alejh line

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naređivao je olakšavanje i podsticao na njega, riječima i djelima. Vid olakšavanja jeste i olakšavanje kada je u pitanju namaz, s tim da se tom ibadetu dadne njegovo pravo i da se klanja potpuno. Enes b. Malik, kazao je da ni za jednim imamom nije klanjao laški namaz, koji nije težak vjernicima, a koji je ujedno bio i najpotpuniji, kao što je to klanjao iza Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je namaz obavljao potpuno bez bilo kakvih nedostataka, uz izvršavanje svih namaskih obaveza i pohvalnih radnji. To je naravno vid i rezultat berićeta Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.

Ebu Kilabe Abdullah b. Zejda El-Džermi El-Basri je rekao: "Došao je Malik b. El-Huvejris u ovaj naš mesdžid i rekao: 'Ja ću vas predvoditi u namazu i klanjaću onako kako sam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da klanja.' Pa sam rekao Ebu Kilabeu: 'A kako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao?'" On reče: "Isto kao i ovaj naš šejh, sjedio je kada bi podigao glavu sa sedžde prije nego ustane." Pod njihovim šejhom je mislio na Ebu Burejda Amra b. Seleme El-Džurmija.

Hadis bilježi imam Buhari line

Ebu Kilabe je rekao: "Došao nam je jedan od ashaba, Malik b. El-Huvejris, u našu džamiju i rekao: 'Došao sam vam da predvodim namaz, kako bih vas na praktičan način podučio namazu Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem", jer je najbolji način podučavanja podučavanje ličnim primjer, i tako se lakše zapamti. Prenosilac hadisa od Ebu Kilabe je upitao: "A kako je klanjao Malik b. El-Huvejris, onaj koji vas je podučavao namazu Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem?" Pa mu je rekao: "Isto kao što klanja ovaj naš šejh Ebu Jezid Amr b. Seleme El-Džurmi, a on se malo zadržavao na sjedenju poslije druge sedžde prije nego li ustane na sljedeći rekat.

Prenosi se od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhuma, da bi Muaz b. Džebel sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao jaciju, a onda bi odlazio u svoj narod, pa ih predvodio u tom namazu... U drugoj verziji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao Muazu: "A zašto ne bi u namazu učio: Sebbihisme rabbikel-ala, Veš-šemsi ve duhaha i Vel-lejli iza jagša, jer iza tebe klanjaju i stari i slabi i oni koji imaju neku potrebu."

Muttefekun alejh line

Kuće plemena Benu Selime, kod kojih je Muaz b. Džebel el-Ensari predvodio namaz, bile su smještene na krajevima tadašnje Medine, tako da je Muaz, radijallahu anhu, zbog velike želje za dobrom i iz ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i želje za stjecanjem znanja, nastojao da klanja namaz za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a nakon toga bi se vratio svome narodu i njima predvodio isti namaz, tako bi taj namaz bio njemu nafila, a njegovom narodu farz. To je sve Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, znao i odobravao je njegov postupak. Međutim, Muaz je jednom prilikom odužio učenje na stajanju u namazu - a islamski vjerozakon odiše tolerancijom i lahkoćom, a odbacuje otežavanje, jer otežavanje i strogost generiraju odbojnost. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo da Muaz dugo uči u namazu, nasavjetovao ga je da olakša ljudima kada predvodi namaz, i kao primjer mu naveo tri osrednje, kratke sure koje bi mogao uzeti kao mjerilo, i to suru Sebbihisme rabbikel-a'la, Veš-šemsi ve duhaha i suru Vel-Lejli iza jagša, jer iza njega možda ima onih koji su stari, ili bolesni, ili onih koji imaju neku potrebu. Takvima je teško dugo stajati u namazu, i zbog toga je lijepo uzeti u obzir njihovo stanje i biti saosjećajan prema njima. A kada vjernik klanja sam, onda može odužiti koliko hoće.

Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, je rekao: "Kada je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u danu u kojem je preselio En-Nedžaši, obaviješten o njegovoj smrti, izašao je sa ashabima na musallu poredao ih u safove i klanjao dženazu."

Muttefekun alejh line

En-Nedžaši je Abesinski kralj koji je ugostio i zaštitio ashabe koji su učinili hidžru u njegovu zemlju kada im je boravak u Mekki postao nemoguć. Bilo je to prije nego su islam prihvatili stanovnici Medine. Prihvatio je islam i slijedio istinu, a ostavio je oholost. Umro je u svojoj zemlji i nije vidio Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Zbog njegovog dobročinstva prema muslimanima i veličine njegovog mjesta kod njih, te zbog toga što je preselio u zemlji u kojoj mu nije klanjana dženaza, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je u danu u kome je preselio obavijestio ashabe o njegovoj smrti te zajedno sa njima izašao na musallu i klanjao mu dženazu. Sve zbog uzdizanja njegovog spomena i obznanjivanja njegovog islama i njegove vrijednosti te iz zahvalnosti prema njegovom dobročinstvu prema muhadžirima i želje da što više ljudi za njega dovi. Zbog svega ovoga sakupio je ashabe, i zajedno sa njima klanjao mu dženazu kako bi mu bila šefa'at kod Allaha Uzvišenog.

Seleme b. El-Ekva', radijallahu 'anhu, koji je bio jedan od onih koji su dali Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, prisegu pod drvetom je rekao: "Klanjali smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, džumu namaz, zatim smo se razilazili a zidovi nisu imali sjenu pod kojom bi se sakrili." U drugoj predaji se kaže: "Klanjali bismo džumu namaz sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi Sunce prešlo polovinu neba, zatim bi se vraćali tražući sjenu kako bi se zaklonili."

Muttefekun alejh line

Seleme b. El-Ekva', radijallahu 'anhu, spominje da su oni sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjali džumu namaz u prvom namaskom vremenu, tako da kada bi se nakon dvije džumanske hutbe i nakon obavljenog namaza vraćali kućama ne bi nalazili sjenu kojom bi se zaklonili od vrućine. A u drugoj predaji se spominje da bi oni klanjali džumu namaz nakon što bi Sunce prešlo polovinu neba, a potom bi se vraćali kućama. Islamski učenjaci su složni da vrijeme džume namaza prestaje sa zavšetkom vremena podnevskog namaza. A najbolje i najpreče je da se džuma namaz klanja odmah nakon što Sunce pređe polovinu neba, jer je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, najčešće tako radio, i to je vrijeme o kome su se složlili svi islamski učenjaci. Osim u slučaju neke potrebe, kao u periodu velikih vrućina a ljudi nemaju nešto čime bi se zaštitili, ili u slučaju izlaska u ratni pohod prije podne namaza, tada u tom slučaju nema smetnje da se džuma namaz obavi i malo prije nego li Sunce pređe polovinu neba.

Prenosi se od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, koji je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, držao je dvije hutbe između kojih je sjedio." U predaji od Džabira, radijallahu 'anhu, stoji: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, držao bi dvije hutbe stojeći, a između njih pravio bi odmor sjedeći."

Hadis bilježi Bejheki - Muttefekun alejh line

Džuma je vrijeme kada se okupljaju ljudi na jednom mjestu. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi ljudima petkom držao dvije hutbe u kojima bi ih podsticao na dobro i upozoravao na zlo. Hutbe bi održavao stojeći na minberu kako bi govor bio upečatljiviji i kako bi ih što bolje podučio, jer u samom stajanju ispoljava se jačina i snaga islama. Kada bi završio prvu hutbu, malo bi sjeo, a onda bi ustao da održi i drugi dio hutbe, s ciljem da ne umori ljude i da im ne dosadi.