Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Konji u svojoj grivi kriju veliko dobro do Sudnjeg dana." Urva Bariki, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "U grivama konja, svezane radi borbene gotovosti, dobro je do Sudnjeg dana, te nagrada i plijen."
Hadis je mutefekun alejh, sa svoja dva lanca prenosilaca
U grivama konjice, svezane radi borbene gotovosti, jest dobro do Sudnjeg dana, nagrada koja čovjeka čeka na onome svijetu i plijen koji borac dobije iz imetka neprijatelja, što je, opet, nagrada na ovome svijetu.
Abdullah b. 'Amr b. el-'As, radijallahu 'anhuma, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah će oprostiti šehidu sve osim duga." (Muslim) U drugom njegovom rivajetu stoji: "Pogibija na Allahovom putu briše svaki grijeh osim duga."
Hadis bilježi imam Muslim
Značenje hadisa: Pogibija na Allahovom putu briše sve grijehe, i male i velike, osim duga kojeg ni pogibija ne briše, jer je veliko pravo kojeg stvorenja imaju, posebno ako je vezano za imetak. To je nešto najvrijednije kod ljudi, a dugu se pridodaju i druga prava poput krađe, uzurpiranja, prevare. Džihad i pogibija kao i druga dobra djela ne brišu grijehe vezane za prava ljudi, nego samo grijehe koji su vezani za pravo Allaha.
Ibn Omer, radijallahu 'anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedne prilike na minberu spomenuo sadaku i suzdržavanje od prosjačenja, a zatim je kazao: "Gornja ruka je bolja od donje. Gornja ruka je ona koja daje, a donja je ona koja traži.“
Muttefekun alejh
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u ovom hadisu saopštava o vrijednosti udjeljivanja i kori prosjačenje. Također nam govori i da je onaj ko udjeljuje bolji od onoga ko traži i prosi.
Majka vjernika Mejmuna, kćerka Harisova, radijallahu anha, kazuje da je ona oslobodila robinju, a nije tražila odobrenje od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i kada je bio njen dan u kome je on njoj dolazio, ona mu je rekla: “Znaš li Allahov Poslaniče, da sam ja otpustila svoju sluškinju (robinju)?” “Jesi li to uradila?”, upitao je. “Da”, rekla je ona. “Da si je poklonila svojim daidžama, bila bi ti, bez sumnje, još veća nagrada”, rekao je Poslanik.
Muttefekun alejh
Mejmuna, radijallahu anha, oslobodila je svoju robinju, jer je znala vrijednost oslobađanja na Allahovom putu. To je uradila, a nije obavijestila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti je od njega tražila dozvolu za oslobađanje. Kada je bio njen dan, ona mu je saopštila šta je uradila, a on ju je upitao: “Uradila si to!?” “Da”, rekla je ona. On nije osudio njen postupak i njeno netraženje mišljenja od njega, osim što joj je kazao: “Da si je poklonila svojim daidžama, bila bi ti, bez sumnje, još veća nagrada.” Dakle, to što si uradila je dobro, ali bi imala veću nagradu da si poklonila svojim daidžama iz plemena Hilal, jer imala bi nagradu i za sadaku i za održavanje rodbinskih veza.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je jedan čovjek tražio naplatu duga od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pri tome bio grub prema njemu, pa su ashabi na to reagirali, te im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Pustite ga! Zaista potražitelj svoga prava ima pravo da kaže ono što mora reći." Zatim je rekao: "Dadnite mu devu istih godina kao što je bila njegova deva." Oni rekoše: "Allahov Poslaniče, ne možemo naći osim bolju od njegove." On reče: "Dadnite mu, zaista su najbolji od vas oni koji najljepše isplaćuju dug."
Muttefekun alejh
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posudio je od nekog čovjeka mladu devu, pa je isti taj čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i od njega na grub način tražio otplatu duga, te su ashabi htjeli da ga zbog ružnog ophođenja prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, udaraju, na šta im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da ga ostave neka kaže šta ima i da ne nasrću na njega, tim prije jer potražioc prava ima pravo da od dužnika traži vraćanje duga, ali uz pridržavanje etike ophođenja sa drugima. Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nekim ashabima da mu daju devu iste starosne dobi kao što je bila njegova deva. Na to su mu oni odgovorili da ne mogu naći osim stariju i bolju devu od njegove, a on im je rekao da mu je daju, jer je zaista najbolji u ophođenju sa ljudima i sa najvećom nagradom onaj koji na najljepši način ispunjava prava, bilo to vraćanje duga ili nešto drugo.
Abdullah b. Mesud kazivao je: "Upitao je Vjerovjesnik, sallallabu alejhi ve sellem: 'Kome je od vas imetak njegovog nasljednika draži od njegovog imetka?' 'Allahov Poslaniče', odgovorili su, 'nema nikog među nama a da mu njegov imetak nije draži! ' On reče: 'Doista je njegov imetak onaj koji udijeli, a imetak njegovog nasljednika onaj koji ostavi iza sebe!'" (Buhari)
Hadis bilježi imam Buhari
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je svoje ashabe: "Kome je od vas imetak njegovog nasljednika draži od njegovog imetka?", tj. ko od vas više voli imetak svoga nasljednika od svoga imetka koji posjeduje dok je živ? "Allahov Poslaniče", odgovorili su, "nema nikog među nama a da mu njegov imetak nije draži!", tj. ne postoji čovjek kome nije draži imetak kojim on lično raspolaže od imetka drugog čovjeka, jer imetak koji čovjek posjeduje i kojim raspolaže sredstvo je za ostvarivanje njegovih ciljeva i želja. Poslanik reče: “Doista je njegov imetak onaj koji podijeli”, tj. doista je stvarni njegov imetak samo onaj koji potroši za svoga života na sebe, koristeći ga za hadž, vakuf, gradnju škola, džamija, bolnica, ulažući ga na sebe i svoju porodicu, i samo takav imetak naći će na Sudnjem danu, a imetak koji gomila i škrtari jest imetak njegovog nasljednika od kojeg neće imati ništa. Ovome sličan jest hadis koji bilježi Muslim od Abdullaha b. Šihhira, koji kaže: “Došao sam jedne prilike kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je učio suru et-Tekasur, pa je kazao: 'Čovjek, govori: 'Moj imetak! Moj imetak!', a od imetka mu pripada troje: ono što pojede pa izbaci iz sebe, ono što obuče te podere, kao i ono što u sadaku podijeli - to ostane.'" Značenje ovog hadisa nije da čovjek treba sav imetak potrošiti na Allahovom putu, pa da kasnije on i njegova porodica budu siromašni, nego hadis znači da čovjek, kao što se trudi da ostavi imetak svojim nasljednicima, tako isto treba da se trudi za ahiret, koristeći ono što mu je Allah podario, ulažući ga na svoju porodicu, roditelje, jer briga o njima je obaveza, i grešan je ako ih ne bude izdržavao. Na to ukazuje i hadis koji prenosi Ebu Umame, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “O čovječe, ako udjeliš višak, to je dobro za tebe, a ako ga ne udjeliš, to je zlo za tebe” (Muslim /1036/). Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio udjeljivanje, pa je neki čovjek kazao da ima zlatnik. Tada mu Poslanik reče: “Potroši ga na sebe.” Čovjek reče: “Imam još jedan zlatnik", a Poslanik reče: “Potroši ga na dijete.” Čovjek opet reče: “Imam još jedan", a Poslanik reče: “Potroši ga na suprugu.” Čovjek reče da ima još jedan, a Poslanik reče: “Potroši ga na slugu.” Kada je čovjek ponovo kazao da ima još jedan, Poslanik je tada rekao: “Potroši ga tamo gdje misliš da je najkorisnije." (Ebu Davud, /1691/, a dobrim ga ocjenjuje Albani u djelu "Sahihu ve daifu Ebi Davud /1691/). Zaključak je da vjernik svoj imetak treba trošiti zarad ahireta, a ne treba ga gomilati jer ga tako neće trošiti na pokornost Allahu, te će biti jedan od gubitnika na Sudnjem danu.
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Preteknite zoru vitr-namazom.“ (Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je hadis hasen-sahih)
Hadis bilježi imam Muslim
Pohvalno je vitr-namaz klanjati krajem noći, ali onaj ko ga ostavi za taj period mora paziti da ne nastupi zora, jer vrijeme ovog namaza istječe sa pojavom zore. Ako se pojavi zora prije vitra, izgubila se vrijednost tog namaza.
Od Ebu Mesuda el-Bedrija, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Jedan je čovjek od prijašnjih naroda polagao račun, i nikakvog dobra nije uradio, osim što se družio sa ljudima i olakšavao dužnicima, a bio je bogat. Svojim je momcima naređivao da oproste dug dužniku siromahu. Allah je rekao: 'Mi smo tome preči! Obrišite njegove grijehe.'"
Hadis bilježi imam Muslim
Ovdje se spominje čovjek koji je davno živio, a koji je bio bogat i davao ljudima pozajmice, te je prema njima glede toga bio samilostan. Naime, svojim je momcima govorio da ostave na miru one koje nađu u teškom materijalnom stanju, tj. da im olakšaju, odgode ili oproste dio duga. Eto zbog čega mu je Svevišnji Allah oprostio grijehe.
Od Džabira, radijallahu 'anhu, prenosi se da je rekao: "Pleme Benu Selime je htjelo da se preseli u blizinu mesdžida, pa je to čuo Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao im: 'Obaviješten sam da se želite preseliti u blizinu mesdžida.' Rekoše: 'Da, Poslaniče, htjeli smo to.', pa on reče: 'Benu Selime, ostanite u vašim kućama, za vaše pješačenje do džamije pisat će vam se nagrada, ostanite u vašim kućama, za vaše pješačenje do džamije pisat će vam se nagrada.'" (Muslim) U drugom predanju stoji: "Za svaki korak (do mesdžida) bit ćete odlikovani." Također slično značenje bilježi Buharija od Enesa, radijallahu 'anhu. Benu Sileme je poznato ensarijsko pleme.
Sličan hadis bilježi i imam Buhari - Hadis bilježi imam Muslim
Značenje hadisa: "Pleme Benu Selime je htjelo da se iseli iz svojih kuća koje se su bile daleko od mesdžida i preseli u njegovu blizinu.” Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije volio da se okolica Medine napušta, kao što se navodi u predaji kod Buharije. Želja mu je bila da se Medina proširi kako bi muslimani bili što veći u očima licemjera i mušrika. Kada je to čuo Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao im je: “Obaviješten sam da se želite preseliti u blizinu mesdžida.” Rekoše: “Da, Poslaniče, htjeli smo to.”, pa on reče: “Benu Selime, ostanite u vašim kućama, za vaše pješačenje do džamije pisat će vam se nagrada.” To je rekao dva puta i pojasnio da za svaki korak imaju dobro djelo ili stepen. Ebu Hurejre prenosi kao mevkuf predaju: “Najveću nagradu ima onaj ko je najudaljeniji od džamije.” Neko upita: “A zbog čega?” On reče: “Zbog toga što pravi više koraka.” (Bilježi Malik u Muvetti, br. 33.) Što je kuća udaljenija od džamije, dobija se veća nagrada i sevap i grijesi se više praštaju. Ova nagrada se ostvaruje na sljedeći način: Kada čovjek abdesti u svojoj kući i upotpuni abdest, zatim pješke ode, bez obzira da li pravio malo i mnogo koraka. U tom slučaju mu se za svaki korak piše dvoje: piše mu se stepen i prašta grijeh. Od jednog ashaba prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas temeljito uzme abdest, potom krene na namaz, neće ni jedanput podići svoje desno stopalo, a da mu Uzvišeni Allah neće upisati dobro djelo, niti će spustiti svoje lijevo stopalo, a da mu Uzvišeni Allah neće izbrisati grijeh, bez obzira da li je neko od vas blizu džamije ili je daleko od nje.” Bilježi Ebu Davud, br. 563., a ispravnim ga ocjenjuje Albani u Sahihu Ebi Davud, 3/97., br. 572. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: “Došao mi je Gospodar moj u najljepšem liku” – prenosilac kaže: “Smatram da misli u snu”: ”pa je rekao: 'O Muhammede, znaš li o čemu se sad raspravlja na nebeskom skupu?' Rekao sam: ‘Da, raspravlja se o iskupima i stepenima.’ Reče: ‘A šta su iskupi i stepeni?’ ‘Ostanak u džamiji nakon namaza, pješačenje do džamija i upotpunjavanje abdesta kada je teško.’" Bilježi Ahmed, br. 3484., a ispravnim ga ocjenjuje Albani u djelu: Sahihul-džamis-sagir, 1/72. Ovo ukazuje da se stepeni kod Allaha postižu na sljedeći način: 1. Odlazak u džamiju pod abdestom. 2. Namjera da se postigne nagrada, jer Poslanik, kaže: "Djela se cijene prema namjeri i svakom pripada ono što je naumio." Muttefekun 'alejhi. 3. Izlazak iz kuće samo s ciljem da se ode u džamiju. 4. Pješačenje osim kada se ima razlog da se ide na jahalici ili prevoznom sredstvu. Dakle, ako čovjek ima opravdanje, može da ode autom a svaki okret gume računa se kao jedan korak. Vrijednost pješačenja se ogleda i tome da se piše svaki korak i u odlasku i u povratku.
