Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Rifaa b. Rafi ez-Zureki, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ashab, kazivao je: "Došao je neki čovjek dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio u džamiji, pa je klanjao u njegovoj blizini. Nakon namaza se okrenuo prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i poselamio ga, na šta mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: 'Ponovi svoj namaz, jer ti nisi klanjao.' Čovjek je ponovo klanjao kao i prvi put, te se opet okrenuo prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on mu je kazao: 'Ponovi svoj namaz, jer ti nisi klanjao.' Čovjek tada reče: 'Allahov Poslaniče, pouči me kako da klanjam.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao mu je: 'Kada se okreneš prema kibli, donesi tekbir, nakon toga uči Fatihu, a poslije nje uči šta hoćeš iz Kur'ana. Kada učiniš ruku, stavi svoje dlanove na koljena, izravnaj leđa i učvrsti se na rukuu. Kada se podigneš sa rukua, ispravi leđa tako da se svaka kost vrati na svoje mjesto. Kada učiniš sedždu, učvrsti se na njoj. Kada podigneš glavu, sjedi na stegno lijeve noge. Potom tako radi na svakom rekatu i na sedždi." U drugoj verziji stoji: "Ni jednom od vas namaz neće biti potpun sve dok temeljito ne uzme abdest, onako kako mu je Uzvišeni Allah naredio, tj. dok ne opere lice i ruke do laktova, potre glavu i opere noge do iza članaka, potom izgovori tekbir, veličajući Allaha, i zahvali Mu, zatim prouči ono što je nužno iz Kur'ana i što je lahko, potom izgovori tekbir i učini sedždu, tako da lice..." (možda je rekao: "...čelo...") "...spusti na zemlju i ostane u tom položaju dok se ne umire i ne opuste zglobovi, potom izgovori tekbir, podigne se i sjedne na zadnjici ispravljenih leđa." Ovako je opisivao namaz, i to sva četiri rekata, dok nije završio. Onda je kazao: "Ničiji namaz neće biti potpun sve dok ne bude ovako radio." U drugoj verziji stoji: "Uzmi abdest onako kako ti je Allah naredio i nakon toga donesi šehadet i prouči ikamet te zatim izgovori početni tekbir. Ako znaš nešto iz Kur'ana, prouči to, a ako ne znaš, onda zahvaljuj Uzvišenom Allahu, veličaj Ga i izgovaraj šehadet."
Hadis bilježi Ebu Davud
Ovaj hadis poznat je kao hadis o čovjeku koji je pogrešno klanjao, i on je osnova pri objašnjavanju načina obavljanja namaza, namaskih ruknova, vadžiba i šartova, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na najljepši način objasnio šta je potrebno uraditi da bi namaz bio validan, i ono što nije spomenuto u ovom hadisu se ne smatra namaskim vadžibom. Dakle, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je u mesdžid a za njim je ušao i jedan ashab po imenu Hallad b. Rafi. On je klanjao brzo, ne upotpunujući radnje u namazu niti učenje, a kada je završio sa namazom, došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i nazvao mu selam. Poslanik mu je uzvratio na selam i rekao: "Vrati se i klanjaj, jer ti zaista nisi klanjao." On se vratio i obavio je ponovo namaz kao što ga je obavio i prvi put. Nakon toga došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on mu je ponovo rekao: "Vrati se i klanjaj, jer ti zaista nisi klanjao." Isto se desilo i treći put. Tada se ovaj ashab zakelo riječima: "Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, ja ne znam drukčije klanjati, pa me pouči!" Kada se u njemu probudila želja za znanjem i kada je izrazio želju i spremnost da nauči, i također nakon što je nekoliko puta ponovio namaz, pa ne možemo reći da je brzo klanjao iz zaborava - Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio mu je da kada htjedne obaviti namaz, donese početni tekbir, zatim, nakon što prouči Fatihu, prouči iz Kur'ana ono što mu je lahko, a nakon toga učini ruku i tako ostane sve dok se ne smiri, zatim se vrati sa rukua sve dok se u potpunosti ne uspravi i dok se tako stojeći ne smiri, a nakon toga učini sedždu i tako ostane sve dok se u potpunosti ne smiri, a kada se vrati sa sedžde, sjedne i tako ostane dok se u potpunosti ne smiri. Rekao mu je na koncu da tako postupi u cijelom svom namazu, osim kad je riječ o početno tekbiru: on se donese samo na prvom rekatu. U drugim se verzijama ovog hadisa navode još neki šartovi namaza, kao što je okretanje prema kibli i uzimanje abdesta.
Muhammed b. Amr b. 'Ata' prenosi da je čuo kako je Ebu Humejd Es-Sa'idi u prisustvu deseterice ashaba, među kojima je bio i Ebu Katade, rekao: "Od svih vas ja najbolje poznajem namaz Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem." "Kako ćeš ga najbolje poznavati" - rekoše prisutni - "kada nisi uz njega proveo više vremena od nas, niti si prije nas primio islam?" On reče: "Da, znam bolje od vas." "Pokaži nam to onda" - kazaše prisutni, a on reče: "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, stupao u namaz, podigao bi ruke spram ramena i izgovorio početni tekbir. Potom bi stao dok mu se ne bi smirio svaki dio tijela, a onda bi učio. Kada bi završio s učenjem, izgovorio bi tekbir, podigavši ruke spram ramena, i otišao na ruku'u. Na ruku'u bi stavio šake na koljena, izravnao leđa i glavu, koju ne bi ni previše spustio, a ni previše podigao. Onda bi se digao s ruku'a, izgovorivši: 'Semiallahu limen hamideh - Allah se odaziva onome ko Mu zahvaljuje.' Potom bi, dok još stoji, podigao ruke spram ramena, izgovorio tekbir i spustio se na zemlju, razmaknuvši ruke od bokova. Potom bi se podigao sa prve sedžde, podvio lijevu nogu i sjeo na nju. Kada bi išao na sedždu, raširio bi nožne prste. Potom bi učinio i drugu sedždu. Nakon toga bi izgovorio tekbir i podigao se sa sedžde, te, podvivši lijevu nogu, sjeo na nju. Ostao bi tako dok mu se svaka kost ne bi vratila na svoje mjesto. Na drugom rekatu bi uradio isto tako. Kada bi se vraćao sa sjedenja, nakon dva rekata, izgovorio bi tekbir i podigao ruke spram ramena, kao što je to učinio i u slučaju početnog tekbira. Tako je postupao i u preostalom dijelu namaza. Kada bi se vratio sa sedžde prije posljednjeg sjedenja, izbacio bi lijevu nogu i sjeo na lijevi bok." Prisutni rekoše: "Istinu si rekao. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je tako klanjao."
Hadis bilježi Ebu Davud
Ovaj hadis nam objašnjava svojstvo Vjerovjesnikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, namaza i on je jedan od najpotpunijih hadisa na ovu temu. U njemu su spomenute opće namaske radnje od ruknova, vadžiba i pohvalnih radnji u namazu sve od početnog tekbira pa do predaje selama, i to u sljedećem redosljedu: Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi stupao u namaz dizao bi ruke sve dok ih ne bi poravnao sa ramenima, a zatim bi donio tekbir. I kada bi se smirio tako da se svaka kost vrati na mjesto učio bi nešto iz Kur'ana. Nakon toga bi donio tekbir i podigao ruke spram ramena, a nakon toga bi učinio ruku'u stavljajući šake na koljena. Zatim bi ispravio leđa i glavu, tako da mu glava nije bila podignuta a niti spuštena već ravna sa leđima. Zatim bi podigao glavu i rekao: "semiallahu limen hamideh", a nakon toga bi podigao ruke spram ramena, a zatim bi rekao "Allahu ekber" i spustio bi se na zemlju (sedždu), i tada bi odmakao ruke od bokova. Potom bi se podigao sa prve sedžde, podvio lijevu nogu i sjeo na nju. Kada bi išao na sedždu, raširio bi nožne prste. Potom bi učinio i drugu sedždu. Nakon toga bi izgovorio tekbir i podigao se sa sedžde, te podvivši lijevu nogu, sjeo na nju. Ostao bi tako dok mu se svaka kost ne bi vratila na svoje mjesto. Na drugom rekatu bi uradio isto tako. Kada bi se vraćao sa sjedenja, nakon dva rekata, izgovorio bi tekbir i podigao ruke spram ramena, kao što je to učinio i u slučaju početnog tekbira. Tako je postupao i u preostalom dijelu namaza. Kada bi se vratio sa sedžde prije posljednjeg sjedenja, izbacio bi lijevu nogu i sjeo na lijevi bok."
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu 'anhu, kazao je: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi, kada bi noću ustao da klanja, prvo izgovorio tekbir, a potom bi rekao: "Subhanekellahumme ve bihamdik ve tebarekesmuke ve teala džedduk ve la ilahe gajruk/Neka si slavljen samo Ti, moj Bože, i Tebi hvala. Tvoje je ime blagoslovljeno. Tvoje je veličanstvo uzvišeno. Nena drugog Boga, osim Tebe." Nakon toga bi tri puta rekao: "La ilahe illallah/Samo je Allah Bog." Potom bi tri puta rekao: "Allahu ekberu kebira/ Allah je velik i dostojan je veličanja"; "E'uzu billahis-semi'il-'alimi mineš-šejtanir-radžim min hemzihi ve nefhihi ve nefsihi! / Utječem se Allahu, Koji sve čuje i sve zna, od prokletog šejtana, njegovog došaptavanja, njegove nadmenosti i njegovog zavođenja." Nakon toga bi učio Kur'an.
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Značenje hadisa: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi, kada bi noću ustao da klanja, prvo izgovorio tekbir", tj. početni tekbir koji je rukn namaza, bez kojeg namaz nije ni otpočet, a potom bi rekao: "Subhanekellahumme", tj. neka si slavljen samo Ti, na način da od Tebe negiram sve ono što ne priliči Tebi i Tvojoj Uzvišenosti, poput bilo kakvih mahana i nedostataka. "ve bihamdike": i Tebi hvala. Ovim se iznosi pohvala Allaha Uzvišenog i zahvala na uputi, jer da nije Tvoje upute, ja Te ne bih mogao slaviti i veličati. Ovim rob prizaje dobrotu Uzvišenog Allaha kao i svoju nemoć bez Njegove upute i podrške. "Ve tebarekesmuke": Tvoje je ime blagoslovljeno: u njemu je berićet, veliko i potpuno dobro koje obuhvata i nebesa i Zemlju. Ovim se ukazuje da je Allah Taj Koji daje dobro i blagodati. "Ve teala džedduke": Tvoje je veličanstvo uzvišeno, tj. Ti su uzvišen i velik, iznad si svake veličine, i Tvoj položaj i mjesto iznad svakog je mjesta, Tvoja snaga i vlast je iznad svake vlasti. Ti si Uzvišen i daleko od toga da Ti imaš sudruga u vlasti, gospodarenju, božanstvenosti, imenima i svojstvima. Zbog toga je poslije rekao: "ve la ilahe gajruke": Nema drugog Boga, osim Tebe, niko osim Tebe ne zaslužuje da istinski bude obožavan. Ti si Taj Koji zaslužuje da Mu se ibadet čini, Jedini Koji nema sudruga, jer Tvoja svojstva su pohvalna i Ti daješ velike blagodati. Ova dova kojom se otpočinje namaz sadrži negiranje od Allaha svega onoga što Mu ne priliči, te ukazuje da je On čist od bilo kakve mahane i nedostatka. Ovo je samo jedna od dova koja se uči ovom prilikom, a najbolje je da se nekada uči jedna, a nekada druga, kako bi se ispunio svaki sunnet i kako se ni jedan od njih ne bi zanemario. Jedan od načina jeste i da se tri puta kaže: "La ilahe illallah/Samo je Allah Bog." A značenje ove rečenice glasi: Niko se istinski ne obožava mimo Allaha. Uzvišeni Allah kaže: "To je zato što je Allah istina, a ono što oni obožavaju mimo Njega su neistina." (El-Hadždž, 62.) Potom bi tri puta rekao: "Allahu ekberu kebira / Allah je velik i dostojan je veličanja", tj. Allah Uzvišeni veći je od svega što postoji. Nakon ove dove zatražio bi utočište kod Allaha od šejtana, izgovarajući riječi: "E'uzu billahis-semi 'il-Alimi": Utječem se Allahu, Koji sve čuje i sve zna, tj. tražim zaštiitu kod Allaha koji je Svečujući i Sveznajući. "Mineš-šejtani": od šejtana koji je ohol, bilo da je džinske ili ljudske vrste, "er-radžim"; prokletog i udaljenog od Allahove milosti, nemoj dati da on sa mnom vlada i da mi nanosi štetu, niti da me ne odvrati od onog što mi koristi u dunjaluku i vjeri. Onaj ko zatraži utočište kod Allaha, oslonio se na jaki stub i pomogao se Allahovom snagom protiv neprijatelja koji želi da ga odvrati i udalji od Allaha, te da ga odvede u propast i zlo. "Min hemzihi": od ludosti, jer šejtan može uticati da čovjeka zadesi ludost, pa je zbog toga propisano da se traži utočište kod Allaha. "Ve nefhihi": od nadmenosti, jer šejtan čovjeku došaptava i radi na tome da čovjek sam sebe vidi važnim i da druge ponižava. "Ve nefsihi": od sihra i zavođenja zlih sihirbaza. One koje pušu u čvorove su sihirbazice koje vežu niti i konopce, od njih prave čvorove i pušu u njih kako bi se desio sihr kojeg žele. Nakon toga bi učio početak Kur'ana, tj. Fatihu.
Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, kazala: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi otpočinjao namaz tekbirom i učenjem: 'El-Hamdu lillahi Rabbil-alemin.' / 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.' Kada bi išao na ruku', ne bi previše ni dizao glavu niti bi je previše spuštao, nego između toga. Kada bi se podigao s ruku'a, ne bi išao na sedždu dok se u potpunosti ne bi ispravio. A kada bi se podigao sa (prve) sedžde, ne bi išao na drugu dok ne bi u potpunosti uspravno sjeo. Nakon svaka dva rekata učio je Et-Tehijjatu. Kada bi sjedao, ispružio bi lijevu nogu, a podvio desnu. Zabranjivao je sjedenje na petama kao što sjedi šejtan i pružanje podlaktica po zemlji tokom sedžde kao što ih pruža divljač. A namaz bi završavao selamom."
رواه مسلم
Aiša bint Ebi Bekr, radijallahu anha, spomenula je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoj namaz započinjao tekbirom: "Allahu ekber", a učenje počinjao surom El-Fatiha. "Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova..." Kada bi učinio ruku‘ nakon stajanja, ne bi podizao niti spuštao glavu, nego bi je držao u ravni sa tijelom. A kada bi podigao glavu s ruku‘a, potpuno bi se uspravio stojeći prije nego što bi učinio sedždu. Kada bi podigao glavu s prve sedžde, ne bi išao na drugu sve dok se ne bi smirio u sjedećem položaju. A nakon svaka dva rekata sjedio bi radi tešehhuda i učio: "Et-tehijjatu lillahi ves-salavatu vet-tajjibatu…" A kada bi sjedio između dvije sedžde ili na tešehhudu, podvijao bi lijevu nogu i sjedio na njoj, a desnu nogu bi uspravio. I zabranjivao je da klanjač u svome namazu sjedi poput šejtana, a to je da ispruži stopala po zemlji i sjedi na petama, ili da prisloni stražnjicu na tlo, uspravi potkoljenice i stavi ruke na zemlju poput psa, ili da klanjač pruži svoje podlaktice i raširi ih na sedždi kao što to čine zvijeri. Svoj namaz bi završavao predajom selama: "Es-selamu alejkum ve rahmetullah" – jednom na desnu, a drugi put na lijevu stranu.
Vail b. Hudžr, radijallahu 'anhu, kazuje: "Klanjao sam za Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, a on je stavio desnu ruku preko lijeve na prsa."
Hadis bilježi Ibn Huzejme
"A on je stavio desnu ruku preko lijeve na prsa." Kada se spomene ruka onda se misli na šaku, što se želi reći u ovom hadisu. Ovo potvrđuje predaja koju bilježe Ebu Davud i en-Nesai sa tekstom: "Zatim je stavio desnu ruku na nadlanicu lijeve šake, članak i podlakticu." Er-rusg je članak između šake i podlaktice. "Na prsa", znači: držao je svoju desnu na lijevu ruku na prsima za vrijeme stajanja u namazu.
Prenosi se od Enesa, radijallahu 'anhu, da su Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ebu Bekr i Omer, radijallahu 'anhuma, otpočinjali namaz sa: "Elhamdulillahi rabil-'alemin/Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo." U Muslimovoj verziji je došao dodatak: „Nisu spominjali Bismillahir-Rahmanir-Rahim ni na početku, ni na kraju učenja.“ U verziji kod Ahmeda, Nesaija i Ibn Huzejme stoji: „Ne bi naglas učili Bismillahir-Rahmanir-Rahim.“ U drugoj verziji Ibn Huzejme stoji: „učili bi u sebi.“ Ovako se tumači negacija u Muslimovom rivajetu, nasuprot onome koji smatra da taj rivajet ima skrivenu mahanu.
Hadis bilježi Ibn Huzejme - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi imam Ahmed - Muttefekun alejh
Ovaj časni hadis nam pojašnjava da Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, niti njegova dvojica ashaba, radijallahu 'anhuma, nisu učili bismillu naglas u namazu, na početku sure El-Fatiha. Ovo potvrđuje da bismilla nije dio sure El-Fatiha. Stalna komisija za donošenje fetvi je kazala: "Tačno je da bismilla nije dio sure El-Fatiha, niti bilo koje druge sure, nego je ona zaseban ajet u Kur'anu, i dio ajeta u suri En-Neml, u riječima Allaha Uzvišenog: "od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!'" Pohvalno je da se uči (bismilla) na početku svake sure, a sunnet je da se uči tiho u namazu prije sure El-Fatiha."
Prenosi se od Abdullaha b. Ebu Evfa: "Neki čovjek je došao Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao: 'Ja od Kur'ana ne znam ništa, pa me poduči nečemu što će mi biti dovoljno (da obavim namaz.' On mu kaza: 'Reci: Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber vela havle vela kuvvete illa billahil Alijjil-Azim / Slava i hvala Allahu, samo je Allah Bog i On je Najveći. Nema snage niti moći osim u Uzvišenog i Velikog Allaha.' Čovjek upita: 'Allahov Poslaniče, uredu, (te su riječi) za Allaha, a šta (ću moliti) za sebe?' Poslanik odgovori: 'Reci: Allahummer-hamni ver-zukni ve afini vehdini / Allahu, smiluj mi se, opskrbi me, podari mi zdravlje i uputi me na Pravi put!' Pošto ustade, čovjek pokaza rukom (rukama) ovako, a Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: 'Ovaj će (ako ovo bude prakticirao) dobiti punu ruku (ruke) sevapa."'
Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Ovaj nam hadis pojašnjava propis onoga ko želi da klanja, a ne može od Kur'ana ništa zapamtiti. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, beduina koji nije mogao ništa naučiti, uputio je riječima: "Subhanallah (Allahu negiram svaku manjakavost), vel-hamdulillahi ve la ilahe illellahu (nema onoga koji istinski zaslužuje ibadet osim Allaha), vallahu ekber, ve la havle ve la kuvvete illa billahil-alijjil-azim (niko nije u stanju da promijeni stanje osim Allah)." Kada je ovaj beduin tražio dovu koju će učiti u namazu, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podučio ga je ovoj sadržajnoj dovi koja obuhvata dobro i ovoga i onoga svijeta: Allahummer-hamni verzukni ve 'afini vehdini. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pojasnio je vrijednost ove dove i zikra kojeg je ovaj beduin preuzeo: "Ovaj je uzeo veliko dobro."
Prenosi se od Ebu Katade, da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učio (u sebi) u prva dva rekata podneva "Fatihu" i dvije sure, a u dva zadnja samo "Fatihu". Ponekad bi učio tako da nam omogući da čujemo poneki ajet. U prvom rekatu učio bi duže, dok u drugom nije duljio, a tako i na ikindiji i na sabah-namazu.
Muttefekun alejh
Ovaj nam plemeniti hadis pojašnjava da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na namazima gdje se uči u sebi, kao što su podne i ikindija namaz, na prva dva rekata učio suru Fatihu i još jednu suru nakon nje, a da je na druga dva rekata učio samo suru Fatihu, što je činio i na namazima gdje se uči naglas. Nema smetnje da se malo podigne glas s ciljem podučavanja klanjača.
Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu 'anhu, da je rekao: „Procjenjivali smo stajanje Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, na podne i ikindija-namazu, pa smo procijenili stajanje na prva dva rekata podne-namaza koliko bi se mogla proučiti sura Es-Sedžde, a na posljednja dva koliko pola od toga. Na prva dva rekata ikindije (zadržao bi se) koliko na posljednja dva podnevska, a na posljednja dva koliko pola od toga.“ Ebu Bekr u svojoj verziji ne spominje suru Sedžde nego kaže: "Koliko trideset ajeta."
Hadis bilježi imam Muslim
Ovaj hadis pojašnjava koliko se vremenski stoji na podne i ikindiji namazu. Na prva dva rekata podne namaza stoji se onoliko koliko se može proučiti trideset ajeta, tj. koliko se može proučiti suru Sedžda, a na druga dva rekata onoliko koliko se može proučiti pola od toga, tj. petnaest ajeta. Na ikindiji namazu učio je manje od toga, pa bi na prva dva učio koliko je petnaest ajeta, a druga dva pola od toga, tj. sedam do osam ajeta.
