Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, kaže: "Nisam klanjao ni za kim a da klanja namaz sličnije Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, od jednog čovjeka. Klanjali smo za njim a on je odužio prva dva rekata podne namaza skrativši druga dva. Kraće bi učio i na ikindiji. Učio bi na akšamu kraće sure (kisarul-mufessal), na jaciji Eš-Šems i njoj slične, a na sabahu dvije duže sure."
Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi imam Ahmed
Ovaj hadis objašnjava da je jedan imam u džamiji Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio sličan Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, u klanjanju namaza, ugledavši se na njega u oduživanju prva dva rekata podne namaza i skraćivanju druga dva. Kraće bi učio i na ikindiji. Učio bi na akšamu kraće sure (kisarul-mufessal), na jaciji El-Lejl i njoj slične, a na sabahu bi odužio.
Prenosi se od Džubejra b. Mut'ima, radijallahu 'anhu, da je kazivao: "Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako uči (suru) Et-Tur na akšam namazu. Kada je stigao do ajeta: 'Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni, ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju! Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili: zar su oni vladari?!' - skoro da mi je srce iskočilo."
Muttefekun alejh
U ovom hadisu se spominje da je Džubejr, radijallahu 'anhu, čuo Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na akšam namazu, na prva dva rekata, uči suru Et-Tur. To je bilo kada je došao da oslobodi zarobljenike nakon Bedra, pa je kasnije primio islam.
Prenosi se da je Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, kazao: "Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem,odmače zastor, a ljudi su za Ebu Bekrom bili poredani u safove, pa Poslanik reče: 'O vjernici, od vijesti poslanstva ostali su samo istiniti snovi koje musliman usnije ili neko za njega usnije. Zabranjeno mi je da (Kur'an) učim na ruku'u i na sedždi. Na ruku'u veličajte Gospodara, a na sedždi što više učite dove, jer je to pogodan trenutak da vam bude uslišano.'"
Hadis bilježi imam Muslim
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, otkrio je prekrivač na vratima svoje kuće, a ljudi su bili poredani u redove iza Ebu Bekra, radijallahu 'anhu, klanjajući u džematu. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije mogao da im klanja jer je bio bolestan, pa je naredio Ebu Bekru da ih predvodi u namazu. Tom prilikom je rekao: "'O vjernici, od radosnih vijesti (mubešširat) poslanstva ostali su samo istiniti snovi." Nakon smrti Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Objava je prestala silaziti i ostali su samo istiniti snovi koji su u suglasju sa stvarnošću. Vjernici koji sanjaju te snove biće radosni zbog toga i oni će im povećati vjerovanje i ustrajnost. Snovi su dio poslanstva jer je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u početku vjerovjesništva imao snove koji bi mu se obistinjavali, tako da su snovi dio njegovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslanstva. "Mubešširat (radosne vijesti)": ovaj izraz je korišten jer se u većini slučajeva radi o radosnim vijestima, a može se desiti da snovi nekada budu opomena od Allaha. To je istina koju Allah pokaže vjerniku iz blagosti prema njemu, kako bi se pripremio za ono što ga čeka. Dakle, istiniti snovi mogu biti radosna vijest za vjernika ili upozorenje na nemarnost. "koje musliman usnije ili neko za njega usnije": bez obzira da li ih musliman sanjao ili neko drugi za njega usnio nešto. "Zabranjeno mi je da (Kur'an) učim na ruku'u i na sedždi": Allah Uzvišeni zabranio je Svome Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da uči Kur'an dok je na sedždi i na ruku'u, a ono što je njemu, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranjeno, pravilo je da je i nama zabranjeno, osim u slučaju kada postoji dokaz da se on nekim propisim posebno izdvaja. Ovo se odnosi na situaciju u kojoj klanjač ciljano uči ajete na ruku'u i na sedždi, ali ako učeći ajete cilja na učenje dove, onda takav postupak nije sporan, jer u hadisu stoji: "Djela se cijene prema namjerama." Razlog ove zabrane, a Allah najbolje zna, jeste što su ruku' i sedžda stanja poniznosti, i što se sedžda čini na zemlji, a Kur'anu ne priliči da se uči u tim stanjima. "Na ruku'u veličajte Gospodara": tj. izgovarajte: "Subhane Rabbijel-Azim", i druge vidove veličanja i zahvala koje su prenesene da se izgovaraju na tom mjestu, "a na sedždi što više dovite": klanjač bi trebao, dok je na sedždi, što više učiti dove jer je sedžda mjesto stanje u kojem se prima dova. Muslim prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Rob je najbliži svome Gospodaru dok je na sedždi, zato tada mnogo učite dove." Međutim, dove se trebaju učiti nakon izgovaranja: "Subhane Rabbijel-E'ala", jer to je obavezna dova koja se uči na sedždi. "jer je to pogodan trenutak da vam bude uslišano": to je trenutak kada postoji velika mogućnost da se primi vaša dova, jer tada je rob najbliži svome Gospodaru. Na tom mjestu pohvalno je što dulje i više učiti dovu, ako čovjek klanja sam ili u džematu koji voli da dugo ostaje na sedždi.
Prenosi se da je El-Hakem kazao: "U Kufi je zavladao čovjek (čije je ime spomenuo) u vrijeme Ibnul-Eš'asa, pa je naredio Ebu Ubejdi b. Abdullahu da ljudima predvodi namaz. On je klanjao, pa kada bi se podigao sa ruku'a, stajao bi onoliko koliko za koliko bi mogao izgovoriti: 'Allahumme Rabbena lekel-hamdu, mil'us-semavati ve mil'ul-erdi ve mil'u ma ši'te min šej'in ba'd, ehles-sena'i vel-medžd, la mani'a li ma ea'tajte ve la mu'tije li ma mene'ate ve la jenfe'u zel-džeddi minkel-džedd/Allahu, Gospodaru naš, Tebi pripada hvala koja ispunjava nebesa i Zemlju, i, preko toga, prostor koji Ti želiš. Ti zaslužuješ hvalu i slavu. Allahu, niko ne može spriječiti ono što Ti daješ, niti dati ono što Ti sprečavaš; niti će bogatašu kod Tebe koristiti njegovo bogatstvo!'" El-Hakem veli: "To sam spomenuo Abdurrahmanu b. Ebi Lejli, a on je rekao: 'Čuo sam Bera b. Aziba da kaže: 'Namaz Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, (je bio ravnomeran): njegovo pregibanje na ruku', podizanje sa ruku'a, sedžda i sjedenje između dvije sedžde, vremenski su trajali skoro jednako.'" Šu'be kaže: 'To sam spomenuo Amru b. Murri, pa je on kazao: 'Vidio sam Ibn Ebi Lejlu, a njegov namaz nije bio takav.'"
Hadis bilježi imam Muslim
Značenje hadisa: "U Kufi je zavladao čovjek (čije je ime spomenuo), u vrijeme Ibnul-Eš'asa, pa je naredio Ebu Ubejdi b. Abdullahu da ljudima predvodi namaz..." Taj čovjek se zvao Metar b. Nadžije, kao što se navodi u drugoj predaji, a Ebu Ubejde je Abdullah b. Mes'ud, radijallahu 'anhu. On je klanjao, pa kada bi se podigao sa ruku'a, stajao bi onoliko koliko za koliko bi mogao izgovoriti: "Allahumme Rabbena lekel-hamd", i ovo je jedna od namaskih obaveza koju treba ispuniti, dok je dodatak u kojem stoji: "mil'us-semavati...", pohvalno izgovoriti, jer Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Kada imam kaže: 'Semi'allahu limen hamideh', vi recite: 'Rabbena lekel-hamd.'" Značenje riječi: "Allahumme Rabena lekel-hamd", te riječi su i dova i priznanje, a znače: Gospodaru, uslišaj nam dovu i Tebi hvala na uputi. "Mil'us-semavati ve mil'ul-erdi: Ovdje se misli na veličanje i na brojnost, tj. Ti si Gospodaru naš zaslužan da ti se zahvaljuje zahvalom, koja da se pretvori u tijelo, ispunila bi sve to. Ve mil'u ma ši'te min šej'in ba'd: I onoliko koliko mi ne znamo od Tvog prostranog carstva. Ehles-senai vel-medžd: Ti si, Gospodaru naš, zaslužan da ti se zahvaljuje i da se veličaš, slaviš i uzdižeš. Onaj ko zaslužuje aposlutnu pohvalu i veličanje je Allah Uzvišeni. La mani'a lima e'atajte: Niko ne može da spriječi ono što Ti daješ. Ve la mu'ti lima mene'ate: Niko ne može dati ono što Ti uskratiš, shodno Tvojoj mudrosti i pravdi. Ve la jenfe'u zel-džeddi minkel-džedd: bogatašu neće kod Tebe koristiti njegovo bogatstvo i ono ga neće spasiti kazne, niti će mu donijeti nagradu. El-Hakem veli: 'To sam spomenuo Abdurrahmanu b. ebi Lejli, a on je rekao: 'Čuo sam Bera b. Aziba da kaže: 'Namaz Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pregibanje na ruku', podizanje sa ruku'a, sedžda i između dvije sedžde, vremenski su otprilike trajali jednako.' Tj. Sastavni dijelovi Poslanikovg namaza bili su otprilike jednaki, iako je među njima bila mala razlika. Kada bi oduljio stajanje, oduljio bi otprilike toliko i ruku', a tako je postupao i kod drugih ruknova. Ukoliko bi skratio stajanje, skratio bi i ruku', a tako je radio i sa drugim ruknovima namaza. Ovaj hadis se odnosi na određene situacije, jer bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nekada oduljivao svoj namaz, tako da se ovaj hadis primjenjuje u određenim stanjima i vremenima. Dakle, Poslanikov namaz, odnosno njegovi sastavni dijelivi bili bi približno jednaki, tj. njegov ruku', podizanje sa ruku'a, sedžde, sjedenje između sedždi bili bi otprlike jednakog trajanja, a nekada bi, u određenim situacijama, oduljivao sa stajanjem i učenjem.
Od Vaila b. Hudžra, radijallahu 'anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi išao na ruku', širio prste, a kada se spusti na sedždu sakupljao bi ih.
Hadis bilježi Ibn Hiban
Značenje hadisa: "Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi išao na ruku širio bi prste, a kada se spusti na sedždu sakupljao bi ih.", odnosno: Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je na ruku'u obuhvatao koljena sa šakom šireći pri tom prste zbog toga što je tako stabilniji na ruku'u i što je time lakše izravnati leđa sa glavom. A što se tiče sedžde, tada stavlja šake na tlo sakupljajući prste jedan uz drugi kako bi na taj način došlo do njihovog potpunog okretanja prema kibli, a što je najlakše podnijeti za vrijeme sedžde.
Malik b. Huvejris, radijallahu 'anhu, prenosi da je vidio Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, gdje klanja i, kada je bio na neparnom rekatu svoga namaza, nije se dizao odmah na noge nego bi se (malo) zadržao na sjedenju.
Hadis bilježi imam Buhari
Kada bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ustajao sa prvog rekata na drugi i sa trećeg na četvrti, ne bi odmah ustao, nego bi se malo na sjedenju zadržao, a onda bi ustao. Ovo sjedenje naziva se džilsetul-istiraha (sjedenje odmora), i takav postupak od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prenosi skupina ashaba.
Prenosi se od Asima da je rekao: "Pitao sam Enesa, radijallahu anhu, o kunut-dovi, i on je kazao da je bila prije rukua, te sam ja rekao: 'Taj i taj tvrdi da si ti rekao da je bila poslije rukua.' 'Pogriješio je', reče on, a zatim nam reče da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio kunut-dovu poslije rukua jedan mjesec i proklinjao nastambe iz plemena Sulejm. Enes je rekao: 'Poslanik je poslao četrdeset ili sedamdeset učača (nije siguran koji je od ta dva broja tačan) nekim idolopoklonicima, pa su ih ovi presreli i poubijali. A između njih i Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je mirovni ugovor, i ja ga nisam vidio da se i na koga toliko naljutio koliko na njih.'"
Muttefekun alejh
Ovaj hadis nam govori o dozvoljenosti učenja kunut-dove u namazu kada se desi kakva nedaća, i to nakon što se ispravi sa rukua, zbog postupka Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je pleme Sulejm prekršilo sporazum koji su imali sa muslimanima. Naime, oni su ubili sedamdest ili četrdeset ashaba koji su bili poznati učači Kur'ana, a koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao tom plemenu da ih pouče Allahovoj vjeri. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mjesec dana je učio kunut-dovu nakon rukua, proklinjao ih je.
Enes b. Malik, radijallahu 'anhu, prenosi da Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije činio kunut (dovu) osim kada bi dovio protiv nekog ili za nekog.
Hadis bilježi Ibn Huzejme
Ovaj nam hadis pojašnjava situacije u kojima je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učio kunut (dovu), a to je bilo kada je dovio za nekoga ili kada je molio protiv nekoga. Na osnovu ovoga biva jasna propisanost kunuta u teškim situacijama. Nije propisano da se na obaveznim namazima uči kunut mimo ovog i on je posebno vezan za periode kada su nedaće i teške situacije. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije učio kunut osim kada bi dovio za muslimane ili kada bi dovio protiv nevjernika. Ovaj kunut nije vezan samo za neke namaze, nego se može učiti na svim namazima.
Prenosi se od Ebu Malika el-Ešdžeija Sa'da b. Tarika, radijallahu anhu, da je rekao: „Rekao sam svome ocu: 'Babo, ti si klanjao iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra, Omera, Osmana, i iza Alije ovdje u Kufi oko pet godina. Da li su oni učili kunut-dovu na sabahu?' Rekao je: 'Sinko, to novotarija.'"
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi imam Ahmed
Ovo je predanje pokazatelj da je učenje kunut-dove na sabah-namazu novotarija, ukoliko ne postoji određen novonastali razlog. Šejhul-islam Ibn Tejmijja veli: "Kunut-dova uči se samo na vitru, osim ako muslimane zadesi neka situacija - tada će svaki klanjač učiti kunut-dovu na svakom namazu, a posebno na sabahu i akšamu, i to ono što odgovara nastaloj situaciji. Proučavanjem sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sigurno znamo da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ni na jednom namazu stalno učio kunut dovu."
