Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Abdullah b. Zubejr, radijallahu 'anhu, kazuje: "Kada bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjeo na tešehhud, stavio bi desnu šaku na desno stegno, a lijevu na lijevo stegno, a kažiprst bi ispružio, dok bi vrh palca spojio sa vrhom srednjeg prsta (u obliku kruga), a lijevom šakom bi prihvatio koljeno."
Hadis bilježi imam Muslim
Značenje hadisa: "Kada bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjeo i učio dovu”, tj. kada bi sjeo na tešehhud, što potvrđuje hadis kojeg prenosi Ibn Omer, radijallahu 'anhuma: “Kada bi sjedio na tešehhud, stavio bi svoju lijevu šaku na lijevu butinu.” Bilježi Muslim. Tešehhud je učenje: “Et-tehijjatu lillahi ves-salavatu vet-tajjibatu, esselamu alejke ejjuhen-nebijju ve rahmetullahi ve beretakatuhu, esselamu ‘alejna ve ‘ala ibadillahis-salihin...”, nazvan je dovom jer sadrži dovu. Riječi: “es-selamu alejke” i “ves-selamu ‘alejna”, su dova. “Stavio bi desnu šaku na desnu butinu, a lijevu šaku na lijevu butinu”, tj. kada bi sjedao na tešehhud, ispružio bi svoju desnu šaku i stavio je na desnu butinu, a tako je uradio i sa lijevom šakom. Razlog stavljanja šaka na butinu ili na koljeno jeste da se spriječi njihovo pomjeranje. Stavljanje ruke na butinu nije u koliziji sa njenim stavljanjem na koljeno, jer onaj ko je stavi na butinu, njeni prsti dosežu do koljena. U predaji koju prenosi Vail b. Hudžr, radijallahu 'anhu, a bilježe Nesai i drugi, stoji da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, stavio svoju lijevu šaku na svoju butinu i lijevo koljeno, a dlan svoje desne šake stavio je na desnu butinu. Također, kaže: "Desni dlan je stavio na desnu butinu." Kada klanjač stavi dlan na butinu, nema sumnje da će mu prsti doći do koljena. Imam Nevevi kaže: "Islamski učenjaci složni su da je pohvalno staviti dlan kod koljena ili na koljeno. Drugi kažu da se prsti spoje sa koljenom, što je u značenju hadisa: "A lijevim dlanom bi uzeo koljeno." Pod riječima: “stavio bi svoju ruku”, misli se na vrhove prstiju pa do laktova, a pod vanjskom značenju hadisa odnosi se i na prvi i na drugi tešehhud. “A kažiprst bi ispružio”: Kažiprst je prst koji slijedi nakon palca, a nazvan je u arapskom jeziku sebbabe, jer se njime pokazuje kada se svađa i vrijeđa. Naziva se također musebbiha jer se njime pokazuje jednoća Allaha Uzvišenog i negiranje svake manjkavosti, a to je, ustvari, tesbih. Pokazivanje kažiprstom prilikom tešehhuda je sunnet, na šta ukazuju vjerodostojni hadisi. Sunnet je da se njime pokazuje od momenta sjedenja radi tešehhuda dok se ne završi, jer na to ukazuje vanjsko značenje hadisa: "Kada bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjeo na tešehhud, stavio bi desnu šaku na desnu butinu, a lijevu na lijevu butinu, a kažiprst bi ispružio." U predaji kod Muslima od Abdullaha b. Omera, radijallah 'anhuma, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi sjeo na tešehhud, stavio lijevu ruku na lijevo koljeno i desnu ruku na desno koljeno, savijajući mali prst i prstenjak, stavljajući palac na srednji prst i ispruživši kažiprst. Sličan ovome je hadis od Vaila b. Hudžra, radijallahu 'anhu, kojeg bilježi Ebu Davud, a u kojem stoji: “Potom je sjeo na lijevu nogu stavivši lijevu ruku na lijevu butinu, i podigavši desni lakat sa desnog stegna, podvio mali prst i prstenjak, a od srednjeg prsta i palca napravio krug, te podigao kažiprst." Ibn Hadžer kaže: "Tako je činio od početka sjedenja, kao što na to ukazuju druge predaje." Takav stav zastupa i šejh Ibn Baz, te Stalna komisija za fetve u KSA. “Stavo je palac na srednji prst”, tj. napravio je krug od srednjeg prsta i palca, a kažiprstom je pokazivao, tako što je bio ispružen, u svim ovim ranijim stanjima. Mudrost pokazivanja tim prstom jeste iskazivanje jednoće Allaha koji jedini zaslužuje da bude obožavan, s ciljem da se u tom izdvajanju jednoće spoje riječi, djela i uvjerenje. U hadisu kojeg prenosi Ibn Omer od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a bilježi Ahmed, stoji: "To je šejtanu teže od željeza." “Pokazivao bi kažiprstom”: vanjski dio hadisa ukazuje da ga nije pomjerao, jer je pokazivanje različito od pomjeranja. “Svojom lijevom rukom uzeo bi koljeno”: koljeno bi obuhvatio lijevom šakom i uzeo ga tako da ono bude unutar šake. Drugo stanje: da pruži lijevu ruku na koljeno, ali bez hvatanja, kao što se nalazi u hadisu od Ibn Omera, radijallahu 'anhu, kojeg bilježi Muslim, da je bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada sjedne u namazu, stavljao ruke na koljena, a lijeva ruka je bila ispružena na koljenu. Imajući u vidu ovo, sunnet je da se ruke prilikom tešehhuda stave na dva načina i koji god da se koristi, ispoštovan je sunnet. Ali, najbolje je da se nekada radi na jedan način, a nekada na drugi, kako bi se praktikovalo sve ono što je potvrđeno od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Ibn Abbas, radijallahu 'anhu, je kazao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas je podučavao onome što se izgovara na sjedenju (u namazu) isto kao što nas je podučavao nekoj suri iz Kur'ana. Govorio bi: ‘Et-Tehijjatul-mubarekatu ves-salavatut-tajibatu lillahi, es-selamu ‘alejke ejjuhen-Nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu, es-selamu ‘alejna ve ‘ala ‘ibadillahis-salihin, ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden resulullah - Sve najljepše počasti, svi ibadeti i sva hvala pripadaju Allahu, a neka je sa tobom, o Vjerovjesniče, mir, Allahova milost i blagoslov. Neka je mir sa nama i svim Allahovim dobrim robovima. Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik.’" U predaji Ibn Rumha: “Kao što nas je podučavao Kur'anu.”
Hadis bilježi imam Muslim
Ovaj nam hadis pojašnjava način učenja na tešehhudu, te da se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, trudio da ashabe poduči tešehhudu, kao što ih je podučavao kur'anskim ajetima. Tešehhud glasi: "Et-Tehijjatul-mubarekatu ves-salavatut-tajibatu lillahi, es-selamu 'alejke ejjuhen-Nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu, es-selamu 'alejna ve ‘ala ‘ibadillahis-salihin, ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden resulullah - Sve najljepše počasti (veličanja), svi ibadeti i sva hvala pripadaju Allahu, a neka je sa tobom, o Vjerovjesniče, mir, Allahova milost i blagoslov. Neka je mir sa nama i svim Allahovim dobrim robovima. Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik." Ovaj oblik sličan je poznatom načinu tešehhuda koji se prenosi od Ibn Mes'uda, radijallahu 'anhu, s tim što je razlika u dodatku el-mubarekat, kao i u brisanju veznika u dvije riječi nakon toga. Propisano je učiti različite tešehhude koji se prenose.
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio nekog bolesnika i vidio ga da klanja na jastuku, pa ga je uzeo i sklonio. Uzeo je drvo da na njemu klanja, pa je i njega sklonio, a zatim mu je kazao: "Ako možeš klanjaj na zemlji, a ako ne možeš onda gestikulacijom, a neka ti položaj sedžde bude niži od položaja rukua."
Hadis bilježi Bezzar - Hadis bilježi Bejheki
Ovaj plemeniti hadis nam objašnjava na koji način će klanjati bolesnik koji nije u stanju spuštati lice na zemlju, i da mu je u tom slučaju obavezno da klanja onako kako je u mogućnosti, pa čak i gestikulacijom pri činjenju rukua i sedžde, s tim da pri tome treba učiniti da mu polažaj sedžde bude niži od položaja rukua.
Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je cijelu noć dobrovoljni namaz učeći samo jedan ajet.”
Hadis bilježi Tirmizi
Iz ovog predanja saznajemo da je Poslanik islama jednu noć proveo u namazu učeći samo jedan ajet, i to: “Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si!” (El-Maida, 118), kako se to kaže u drugim verzijama ovog predanja.
Enes, radijallahu anhu, kazuje: “Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio je hadž na dotrajalom sedlu i pokrovcu čija vrijednost nije iznosila ni četiri srebrenjaka. Prilikom ulaska u obrede izjavio je: ‘Allahu, stupam u hadž u Tvoje ime, a ne radi pokazivanja pred svijetom, niti radi reputacije!’”
Hadis bilježi Ibn Madže
Iz ovog hadisa saznajemo da je Vjerovjesnik obavio hadž jašući na bezvrijednom sedlu. U hadžske je obrede stupio rekavši da ih obavlja radi Allahovog zadovoljstva, a ne radi pokazivanja pred svijetom, niti radi toga da bi stekao reputaciju.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Moji nasljednici neće imati ni zlatnika ni srebrenjaka da podijele! Sve ono što pređe potrebe za izdržavanje mojih supruga i trošak onih koji se brinu o muslimanima ima se dati kao milostinja.”
Muttefekun alejh
Ovaj hadis dokazuje da Poslanikovi nasljednici nisu imali šta podijeliti nakon njegove smrti, tim prije jer je on bio vjerovjesnik, a vjerovjesnici iza sebe ne ostavljaju imetak. Njihova misija nije bila gomilanje imetka, nego pozivanje u vjeru. Eto tako, ono što je ostalo trošilo se za izdržavanje Poslanikovih supruga i za potrebe halife, odnosno onoga ko se brine o interesima muslimana. Sve što preostane ima se dati kao sadaka.
Zijad b. 'Ilaka je kazao: "El-Mugire b. Šu'be nam je imamio, pa je ustao (ne obavivši prvo sjedenje). Mi rekosmo: 'Subhanallah!' I on reče: 'Subhanallah.' i nastavi. Pošto je upotpunio namaz i predao selam, učinio je dvije sehvi-sedžde. Pošto završi i krenu, reče: 'Vidio sam Allahovog Poslanika, 'alejhisselam, kada je ovako učinio kao i ja."'
Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi
Hadis objašnjava praksu El-Mugire b. Šu'be, radijallahu 'anhu, da je on pogriješio u namazu pa nije sjeo na tešehhudu. Klanjači za njim su ga upozorili rekavši: "Subhanallah", što je on razumio, ali uprkos toga nastavio je i završio namaz. Nakon selama učinio je dvije sedžde zaborava i ovakav postupak vezao za praksu Allahovog Poslanika, 'alejhisselam. Najpravilnije je da se sedžde zaborava učine prije selama zbog hadisa Abdullaha b. Malika b. Buhajine. Hadis bilježe Buharija i Muslim.
Ebu Rafi' prenosi da im je Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, proučio suru: "Izes-sema'un-šekkat", pa je učinio sedždu. Kada se okrenuo, kazao im je da je i Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učeći tu suru učinio sedždu.
Muttefekun alejh
Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, kazuje da je proučio suru El-Inšikak, pa je učinio sedždu, prilikom ajeta: "A kada se Kur'an uči, oni na sedždu ne padaju." Pa ga je Ebu Rafi', radijallahu 'anhu, ukorio zbog te sedžde, kao što se navodi u drugoj da je Ebu Rafi', radijallahu 'anhu, kazao: "Rekao sam: 'Kakva je ovo sedžda?' Negirao je taj postupak jer se prenosi od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da nije činio sedždu tilaveta od momenta kada se preselio u Medinu. Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, tada je rekao: "Da nisam vidio Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je čini, ne bih je ni ja činio.", tj. učinio sam je slijedeći u tome Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Zejd b. Sabit, radijallahu 'anhu, kazuje: "Učio sam Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, suru En-Nedžm, a on nije učinio sedždu tilaveta."
Hadis bilježi imam Buhari
Prenosi se da je Zejd b. Sabit, radijallahu 'anhu, Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, učio suru En-Nedžm, i da Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije učinio sedždu, kada je Zejd proučio ajet nakon kojeg se čini sedžda. Ostavljanje sedžde u ovom stanju ne znači da se ona uvijek treba izostaviti, jer postoji mogućnost da je tada postojao razlog za njeno izostavljanje, tj. razlog kojim se željelo pojasniti da ju je dozvoljeno izostaviti, a ne da je treba izostaviti. Ovo je jedna od najvjerovatnijih mogućnosti, i to je stav imama Šafije i Ibn Hazma, jer da je sedžda bila obavezna, naredio bi mu sedždu, pa makar i kasnije.
