Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Enes b. Malik, radijallahu 'anhu, prenosi da je Ummu Sulejm pitala Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, o ženi koja sanja ono što sanja i muškarac (pa doživi ejakulaciju), pa joj je on kazao: "Ako se to desi, neka se okupa." Ummu Sulejm kaže: "Bilo me je stid." Pitala je: "Da li se to dešava?" Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovorio je: "Da, a šta je uzrok sličnosti (djeteta sa roditeljem)? Sjeme muškarca je gusto i bijelo, dok je sjeme žene rijetko i žučkasto, pa koje od to dvoje nadvlada ili pretekne - dijete na njega liči."

Hadis bilježi imam Muslim line

Enes b. Malik, radijallahu 'anhu, prenosi da je njegova majka Ummu Sulejm, radijallahu 'anha, pitala Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, o ženi koja sanja ono što sanja i muškarac, tj. spolni odnos, pa joj je, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Ako to vidi, neka se okupa.", tj. ako žena u snu vidi isto ono što vidi muškarac, neka se okupa, odnosno, ovdje se misli da, ako doživi ejakulaciju, kao što se spominje u predaji kod imama Buharije: „Da, ako vidi da je sjeme izišlo“, tj. nakon što se probudi vidi sjeme. Međutim, ukoliko bi sanjala spolni odnos, a nakon sna ne vidi sjeme, ne treba da se kupa, jer je propis vezan za ejakulaciju. Zbog toga, kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upitan o čovjeku koji osjeti vlažnost, a ne sjeća se sna, rekao je da se okupa, a kada je upitan o čovjeku koji nešto sanja, a ne osjeti vlažnost, da se ne treba kupati. Ummu Sulejm reče: „Ako žena vidi to, da li se mora kupati?“ Rekao je: „Da, žena u tom pogledu ima status muškarca.“ Bilježi Ahmed i Ebu Davud. Kada je Ummu Sulejm čula odgovor od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, zastidila se i kazala: „Da li se to dešava?“, tj. da li je moguće da žena u snu doživi ejakulaciju, kao što je to slučaj sa muškarcima? Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovorio je: "Da", to se dešava i ženama, kao što se dešava i muškarcima, i po pitanju toga nema razlike, a onda je obrazlažući to, kazao: „a šta je uzrok sličnosti?“ U drugoj verziji u dva Sahiha stoji: „Kako joj inače dijete biva slično?“, tj. odakle se javlja sličnost djeteta i majke, ako i ona ne doživljava ejakulaciju? Zatim je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, opisao sjemenu tečnost kod muškarca i kod žene, rekavši: "Sjeme muškarca je gusto i bijelo, dok je sjeme žene rijetko i žučkasto." Ovo je opis zasnovan na onome što je u većini slučajeva uobičajeno i normalno, jer i sperma muškarca nekada bude rijetka zbog određene bolesti i crvenkasta zbog učestalog spolnog odnosa, dok ženska sjemena tečnost nekada bude bjelkasta zbog jačine. Islamski učenjaci spominju da muška sperma ima i druge znakove po kojima se prepoznaje. Jedan od tih znakova je i to da ona izlazi u mlazovima, na šta ukazuje i kur'anski ajet gdje Allah Uzvišeni kaže: "Stvoren je od tekućine koja se izbaci." Tako da ta sperma izlazi sa strašću i uživanjem, a kada izađe, tijelo postaje opušteno i javlja se miris poput peluda palme, a taj miris sličan je mirisu brašna (tijesta). Kada je u pitanju sjemena tečnost žene, ona ima dvije posebnosti i prepoznatljiva je po jednoj od njih: ima miris kao sperma muškarca, i javlja se sa uživanjem kao i opuštanjem tijela nakon izlaska. Da bi se radilo o spermi nije uslov da ima sve spomenute uslove, nego je dovoljno jedno svojstvo da bi se zaključilo da se radi o spermi. Ukoliko nema ništa od toga, ne smatra se spermom i smatraće se nečim drugim što nije sperma. "pa kojeg bude više ili koje se prije pojavi, dijete na njega liči." U drugoj verziji stoji: „pa jedna od tekućina nadvlada“, tj. muška ili ženska. Onaj čija sperma nadvlada drugu, dijete će ličiti na njega, ili pak jedna drugu pretekne prilikom izlaska. Neki učenjaci kažu: Nadvlada znači pretekne, pa ako sperma muškarca prije iziđe, dijete će ličiti na njega, a u suprotnom, ličiće na ženu. Sperma muškarca i žene spajaju se u materici i od toga nastaje plod. Zbog toga Allah Uzvišeni kaže: "Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo." (Ed-Dehr, 2.), tj. od smjese sjemena muškarca i žene.

Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio da se nakon nužde čisti balegom ili kostima, te da je rekao: "To dvoje ne čisti."

Hadis bilježi Darekutni line

Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio da se nakon nužde čisti dvjema stvarima: balegom i kostima. Balegom, zbog toga što je nečista ili zbog toga što se njome koriste džinske životinje, jer Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Tirmizi, kaže: "Nemojte se nakon nužde čistiti balegom i kostima, jer to je hrana vaše braće džina." Kostima se zabranjeno čistiti jer one su glatke i njima se ne može ukloniti nečistoća ili zbog toga što se one, ako ima potrebe, oglođat ili zbog toga što Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Kosti su hrana za vašu braću džinne.", tj. oni na njima nalaze ostatke mesa, ili zbog toga što kost može da povrijedi. Zatim je okončao hadis obrazlažući zabranu korištenja balege i kositiju prilikom čišćenja od nužde, jer se njima ne postiže cilj, tj. čistoća, kazavši: "To dvoje ne čisti."

Aiša, radijallahu ’anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi izlazio iz toaleta, govorio: "Gufraneke."

رواه أبو داود والترمذي وابن ماجه وأحمد line

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi nakon što bi završio sa obavljanjem fiziološke potrebe kazao: "Gufraneke", tj. od Tebe Allahu tražim oprosta.

Prenosi se da je Selmanu, radijallahu anhu, rečeno: "Vaš Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podučio vas je čak i načinu vršenja nužde." On je rekao: "Da, zabranio nam je da se okrećemo prema Kibli kada obavljamo veliku ili malu nuždu, da se podapiremo desnom rukom, da prilikom čišćenja upotrijebimo manje od tri kamenčića, i da s čistimo izmetom (balegom) ili kostima.“

Hadis bilježi imam Muslim line

Značenje hadisa: Prenosi se da je Selmanu, radijallahu anhu, rečeno: "Vaš Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podučio vas je čak i načinu vršenja nužde.", tj. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podučio je svoje ashabe pravilima ponašanja prilikom obavljanja nužde, od početka kada uđu u toalet, pa do kraja. U ta pravila ponašanja ulazi i zabrana okretanja licem ili leđima prema Kibli, tokom vršenja nužde, zabrana čišćenja desnom rukom nakon nužde, kao i zabrana čišćenja balegom i kostima. On je rekao: 'Da, zabranio nam je da se okrećemo prema Kibli kada obavljamo veliku ili malu nuždu.' Dok čovjek vrši nuždu, ne treba se licem ili leđima okretati prema Kibli, jer je to pravac prema kojem se muslimani u namazu i drugim ibadetima okreću, to je najčasniji smjer i zato je obavezno da se poštuje i uvažava, jer Uzvišeni Allah kaže: "A ko poštuje Allahove svetinje, uživaće milost Gospodara svoga." Također, zabranio nam je da se peremo desnom rukom nakon nužde, jer se desna ruka koristi za pohvalne i lijepe stvari i poslove, dok se lijeva ruka koristi za stvari i poslove kao što su uklanjanje nečistoće nakon velike i male nužde. U hadisu stoji: "Desnom rukom se ne čisti nakon nužde." "Zabranio nam je da prilikom čišćenja upotrijebimo manje od tri kamenčića.", pa makar se čišćenje ostvarlo i sa manje od tri kamenčića, jer s u većini slučajeva bez tri kamenčića ne može očisiti. Ova zabrana vrijedi samo ako se nakon kamenčića ne koristi voda, ali ako se koristi voda, onda se može koristiti i manje od tri kamenčića, jer je cilj da se umanji nečistoća sa mjesta nečistoće, a ne potpuno čišćenje. Zabranio nam je i da se čistimo izmetom (balegom), jer to je hrana za džinske životinje, kao što se o tome veoma jasno govori u hadisu kojeg bilježi Muslim, a u kojem stoji da je grupa džina došla Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i upitala ga o hrani (opskrbi), pa je on rekao: "Pripada vam svaka kost nad kojom je spomenuto Allahovo ime,i ona će u vašim rukama postati puna mesa, i dozvoljena je svaka balega za vašu stoku." Zabranio je da se čisti kostima nakon nužde, jer je to hrana džina, kao što je naveden u prethodnom hadisu, u kojem Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Ne čistite se njima, jer je to hrana vaše braće." Dakle, Sunnet je pojasnio razlog zbog čega se balega i kosti ne smiju koristiti prilikom čišenja, a on je da se te dvije stvari ne učine nečistim onima kojima je to hrana.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda: "Hasan, sin Alije, radijallahu anhuma, uzeo je jedanput (kao dijete) jednu hurmu od hurmi koje su date za sadaku, pa ju je stavio u usta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je vidio, te je povikao: 'Baci, ispljuj to! Zar ne znaš da mi ne jedemo sadaku!'" U drugom rivajetu stoji: "Zaista nam (Poslaniku i njegovoj porodici) nije dozvoljena sadaka!"

Hadis bilježi imam Muslim - Muttefekun alejh line

Hasan b. Alija jednom prilikom uzeo je jednu hurmu koja je bila od zekata na hurme, te ju je stavio usta. Poslanik mu na to reče da ona nije za njega, pa mu je naredio da je ispljuje, te je kazao: “Nama sadaka nije dozvoljena.” Dakle, Poslanikovoj porodici nije dozvoljena sadaka, jer su oni najbolji i najčasniji ljudi, dok se sadakom i zekatom ljudi čiste, pa onima koji su časni ne priliči da uzimaju nešto čime se ljudi čiste, kao što je Poslanik kazao svome amidži Abbasu b. Abdulmuttalibu: “Zekat je ono čime ljude čiste svoju imovinu. On nije dozvoljen Muhammedu i njegovoj porodici.”

Od Ebu Bekree Nufej’a b. el-Harisa prenosi se da je Poslanik, sallalallahu alejhi ve sellem, kazao: „Vrijeme se zaokružilo (teče) kao onog dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina se sastoji od dvanaest mjeseci, od kojih su četiri sveta; tri su jedan iza drugog: zulkade, zulhidže i muharem, a četvrti je redžep, koji dolazi između džumadel-uhraa i šabana. Koji je ovo mjesec?” “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju”, rekoše. Kaže Ebu Bekra: “Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda je rekao: 'Zar ovo nije zul-hidže?' 'Dakako', rekosmo. 'Koje je ovo mjesto (grad)?', upitao je. 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', rekosmo. Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda rekao: ‘Zar ovo nije poznato mjesto Meka?' 'Dakako', rekosmo. 'Koji je ovo dan?', upitao je. 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', rekosmo. Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda rekao: 'Zar ovo nije dan klanja kurbana?' 'Dakako', rekosmo. On tada reče: 'Doista su vaši životi i imeci i vaša čast vama zabranjeni (sveti), kao što vam je zabranjen (svet) ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem mjesecu. Srest ćete svoga Gospodara, pa će vas pitati o vašim djelima. Nemojte se poslije mene vratiti u nevjerstvo ubijajući jedni druge. Neka prisutni saopći odsutnome, možda će neko kome se ovo saopći biti razboritiji i bolje to shvatiti od onoga koji to čuje.' Zatim je kazao: 'Jesam li saopćio, jesam li saopćio?!' Kazali smo: 'Svakako.' A on reče: 'Allahu, budi svjedok ovome.'“

Muttefekun alejh line

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se ljudima na Oproštajnom hadžu prvi dan Bajrama, te im je saopćio da se dogodilo da se premještanje svetih mjeseci podudarilo sa onim što je Allah propisao u vezi sa svetim mjesecima, jer su mušrici u predislamskom periodu premještali svete mjesece u period kada nisu sveti mjeseci, i obrnuto. Potom je Poslanik pojasnio da je broj mjeseci dvanaest: muharem, safer, rebiul-evel, rebius-sani, džumadel-ula, džumadel-uhra, redžep, šaban, ramazan, ševal, zulkade i zulhidže. To je dvanaest mjeseci, koje je Allah odredio od vremena stvaranja nebesa i Zemlje. Poslanik je pojasnio da među ovih dvanaest imaju i četiri sveta mjeseca, od kojih su tri jedan iza drugog, a jedan je izdvojen. Jedan iza drugog su: zulkade, zulhidže i muharem. Njih je Allah učinio svetim mjesecima kako se u njima ne bi ratovalo dok ljudi u njima posjećuju Kabu, što je vid Allahove mudrosti. Zatim je Poslanik naveo i četvrti mjesec - redžep, koji se nalazi između džumadel-uhraa i šabana. U predislamskom periodu u tom mjesecu obavljali su umru, dok su ostala tri obavljali hadž, tako da je postao svet, i u njemu je zabranjeno ratovanje kao i u ostalim trima. Potom ih je Poslanik upitao o kojem mjesecu se radi, u kojem mjestu se nalaze. To ih je upitao kako bi privukao njihovu pažnju, jer je stvar o kojoj je govorio bila izuzetno važna. Upitao ih je o kojem mjesecu se radi, pa su kazali da Allah i Poslanik najbolje znaju. Nisu smatrali da ih Poslanik pita o mjesecu, a poznato je da se radi o zulhidžetu, ali zbog lijepog bontona nisu odgovorili nego su kazali da Allah i Poslanik najbolje znaju. Zatim je malo zašutio, jer to je način da se privuče pažnja. Poslanik je šutio da su pomislili da će ga nazvati nekim drugim imenom. Zatim je kazao: „Zar nije zulhidže?“ Oni su kazali: „Jest.“ Zatim je upitao o kojem mjestu se nalaze, pa su oni opet kazali da Allah i Poslanik najbolje znaju, iako su znali da se radi o Meki; nisu iz poštivanja prema Poslaniku kazali da je to poznato, nego su kazali da Allah i Poslanik najbolje znaju. Potom je on ušutio da su pomislili da će ga nazvati nekim drugim imenom. Zatim je rekao: „Zar ovo nije Meka?“ Oni su kazali: „Jeste.“ Potom je pitao o kojem se danu radi, a oni su ponovo kazali da Allah i Poslanik najbolje znaju. On je upitao: „Zar ovo nije dan klanja kurbana?“ Rekli su: „Jeste“, a oni su već znali da su Meka, zulhidže i dan klanja kurbana sveti. Tada je Poslanik kazao: „Doista su vaši životi i imeci i vaša čast vama zabranjeni (sveti), kao što vam je zabranjen (svet) ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem mjesecu. “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio je svetost života, imetaka, i časti. "Život" obuhvata sve što je vezano za njega, pod "imetkom" se misli i na velike i na male količine, a "čast" obuhvata sustezanje od bluda, spolnog općenja sa istim spolom i potvore, a može se odnositi i na sustezanje od ogovaranja, psovanja i vrijeđanja. Dakle, ovo troje je islam zaštitio i učinio svetim. Zatim je kazao: „Nemojte se poslije mene vratiti u kufr, pa da jedni drugima vratove odsijecate. “Naime, ako bi muslimani počeli jedni druge ubijati, postali bi nevjernici zbog dozvoljavanje prolijevanja njihove krvi, a samo nevjernicima nije sveta muslimanska krv. Potom je naredio da onaj ko je prisutan dostavi ovaj govor onome ko je odsutan, jer možda će ga onaj ko je odsutan bolje shvatiti od onoga ko je bio pristuan. Ovo je Poslanikova oporuka onima koji su bili prisutni toga dana i svima onima koji čuju ovaj govor do Sudnjeg dana. Potom je upitao ashabe: "Jesam li dostavio? Jesam li dostavio?", a oni su kazali da jest. Poslanik je na to kazao: „Allahu moj, budi svjedok!“

Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ako postiš u mjesecu tri dana, onda posti trinaesti, četrnaesti i petnaesti." (Tirmizi, hasen) Prenosi se da je Katada b. Milhan govorio: „Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, naređivao bi nam post tokom bijelih dana: trinaestog, četrnaestog i petnaestog dana svakog mjeseca.“ (Ebu Davud) Prenosi se da je Ibn Abbas kazao: „Poslanik ni na putu ni u mjestu boravka nije mrsio bijele dane.“ (Nesai, sa ispravnim dobrim prenosilaca)

Hadis bilježi Ibn Madže line

Ovi se dani nazivaju "bijeli dani", tj. dani bijelih noći, jer su one osvijetljene Mjesecom. Postiti ove dane svakog mjeseca pohvalno je. Prenosi se da je Ibn Abbas kazao: „Poslanik nije mrsio bijele dane: trinaesti, četranesti i petnaesti dan”, jer su noći u tom periodu osvijetljenje, pa se posti iz zahvalnosti, “ni na putovanju ni u mjestu boravka”, tj. on ih stalno postio, i to je pritvrđeni sunnet. Postiti ove dane u ovom periodu kada su bijeli dani je lijepo jer su to srednji dani, a sredina je najbolja. Pogledati: "el-Feth", 4/227, "Merkatul-mefatih", 4/566, "Fadul-Kadir", 1/395, "Delilul-falihin", 7/72)

Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Kada se uči ezan šejtan okrene leđa i bježi puštajući vjetar kako ne bi čuo učenje ezana. Kada muezin završi učenje ezana, on se vrati. Kada se počne učiti ikamet za namaz, on opet okrene leđa, a kada mujezin završi učenje ikameta, on opet dođe i podsjeća čovjeka govoreći: 'Sjeti se toga, sjeti se ovoga!', što čovjek ranije nije mogao ni pomisliti, tako da čovjek više ne zna koliko je klanjao.“

Muttefekun alejh line

Kada muezin zauči ezan, šejtan pobjegne i udalji se od mjesta na kojem se ezan uči, kako ne bi čuo učenje. Iz hadisa se razumije da on namjerno pušta vjetar kako ne bi čuo ezan ili da to čini ponižavajući i omalovažavajući ezan, kao što to rade bezumnici. Postoji mogučnost da on to čini od velikog straha kada čuje glas muezina, a postoji mogućnost da to čini kako bi uradio nešto što je suprotno čistoći za namaz. Kada se poziv završi, on se vrati. Kada se počne učiti ikamet za samo klanjanje namaza, on opet okrene leđa, a kada muezin dovrši učenje ikameta, on opet dođe i podsjeća čovjeka i unosi mu misli i obmanjuje čovjeka. Šejtan je pobjegao kada je čuo ezan, jer je vidio jedinstvo kojim se ispoljava Allahova jednoća i drugi vjerski simboli, i ne voli da sluša spominjanje Allaha. Ovo značenje navodi se i u ajetu: “koji zle misli unosi u srca ljudi.” (En-Nas, 3.) Šejtan dođe i ispriječi se između čovjeka i njegovog srca dok je u namazu i kaže mu: “sjeti se toga i toga, sjeti se toga i toga”, a čega se prije stupanja u namaz nije mogao sjetiti. Tako čovjek više ne zna koliko je klanjao. Šejtan dolazi prilikom namaza i pored toga što se tada Kur'an uči, jer je namaz u većini slučajeva tih i tiho se uči, pa on može da djeluje i da pokušava da ga pokvari ili da poremeti njegovu skrušenost. Kaže se da pobjegne tokom ezana kako ne bi na Sudnjem danu svjedočio za čovjeka, kao što se navodi u hadisu Ebu Seida. Pogledati: Delilul-falihin, 6/319., Šerhu rijadis-salihin, 5/34.

Muaza Adevija je kazala: „Pitala sam Aišu: 'Je li Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio tri dana od svakog mjeseca?' 'Jeste.' – reče ona. 'A koje je dane postio?' - upitah. 'Nije vodio računa koje će dane postiti.'“

Hadis bilježi imam Muslim line

Muaza Adevija je kazala: „Pitala sam Aišu: 'Je li Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio tri dana od svakog mjeseca?' 'Jeste.' – reče ona.”, tj. ovo je najmanji broj dana koji je postio. “A koje je dane postio?” – upita, tj. da li je postio s početka, u sredini ili s kraja mjeseca ili je odvojeno postio. “Nije vodio računa koje će dane postiti.”, tj. nije vodo brigu o preciziranju, jer se sevap dobija bilo koja tri dana da se posti. Postio je onda kada je mislio da je najbolje. To je radio kako bi ukazao na dozvoljenost tog djela. Pogledati: El-Feth, 4/227., Mirkatul-mesabih, 4/1416., Delilul-falihin, 7/71.