Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Šurejh b. Hani' veli: "Otišao sam kod Aiše da je upitam o meshu po mestvama, pa mi je kazala: 'Otiđi do Alije ibn Ebi Taliba i njega pitaj, jer on je bio na putovanjima sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem.' Nakon što smo ga upitali, on je kazao: 'Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odredio je tri dana i noći za putnika, a dan i noć za onog ko nije putnik.'“

Hadis bilježi imam Muslim line

Šurejh b. Hani, jedan od drugova Alije b. Ebi Taliba, radijallahu 'anhu, došao je kod Alije da pita o vremenskoj granici za potiranje po mestvama. Ovo pitanje bilo je nakon što ga je naša majka Aiša, radijallahu 'anha, uputila na Aliju, jer on bolje zna sunnet vezan za potiranje po mestvama. Kaže: "Upitali smo ga o meshu", tj. vremenskom periodu potiranja po mestvama. Mesh je potiranje dijela tijela vlažnom rukom, a mestve su obuća od kože koja prekriva stopala do članaka, dok su čarape prekrivači za stopala napravljeni od krzna, vune, bilo da su debele ili tanke, koje dosežu do članaka i štite od hladnoće. Alija b. Ebi Talib, radijallahu 'anhu, odgovorio im je: "Tri dana i tri noći za putnika, a dan i noć za onoga ko nije putnik." Ovdje je dokaz za stav većine islamskih učenjaka koji kažu da se mesh može uzimati tri dana ako se radi o putniku, a dan i noć ako se radi o osobi koja nije putnik. Ovaj vremenski period više traje za putnik jer je olakšica njemu potrebnija nego onome ko ostaje, imajući u vidu da je ovaj na putovanju i da pri tome ima poteškoću.

Prenosi se od Aiše, radijallahu 'anha, da je jednom upitala: „Hoćete li da vam ispričam nešto o sebi i Božijem Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem?" "Svakako!", odgovorili smo. Počela je pričati: "Jedne noći kad je Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio kod mene, raspremio se, spustio ogrtač, skinuo obuću i metnuo je pored svojih nogu. Zatim je pružio jedan kraj svoga ogrtača na svoju postelju i legao. Nedugo zatim, čim je pomislio da sam ja zaspala, uzeo je lagahno ogrtač, polahko obuo obuću, lagahno otvorio vrata i izašao, lagahno ih zatvorivši za sobom. Ja sam obukla košulju, pokrila se, obukla ogrtač i pošla za njim. Došao je do mezarja Beki' i stao. Ostao je dugo stojeći, a zatim tri puta digao ruke pa se potom okrenuo i pošao nazad. I ja sam krenula nazad. Pružio je malo korak, pa sam i ja pružila korak. Pojurio je još brže pa sam i ja još više požurila. On je onda potrčao pa sam i ja potrčala; bila sam brža. Ušla sam u kuću prije njega i uspjela sam leći u postelju prije nego sto je on ušao. Kad je ušao, upitao me je: "Šta je tebi Aiša, zasto si tako zadihana?" "Ništa!", rekla sam, ali on bijaše uporan: "Kazat ćeš mi ili će me Allah, Koji sve zna, o tome obavijestiti!" "Božiji Poslaniče, draži si mi i od oca i od majke!", rekla sam i ispričala mu. "A, ti si bila ona crna prilika koju sam vidio ispred sebe!", reče Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. "Da!", odgovorila sam. Pružio je ruku i odgurnuo me tako da me malo i zaboljelo, zatim je rekao: "Zar si mislila da će ti Allah i Njegov Poslanik neku nepravdu učiniti?" "Koliko god se ljudi trudili da nešto sakriju, Allaha to zna. Da.”, rekla sam. Božiji Poslanik reče: "Prije nego sto ću ustati, došao mi je Džibril, ‘alejhisselam, i pozvao me tiho da ti ne čujes, pa sam mu se odazvao, ali tiho da ne čujes. Inače, kod tebe nije ulazio jer si se već bila raspremila, a i ja sam mislio da si zaspala pa te nisam želio buditi ili uplašiti. Došao je i rekao mi: ‘Tvoj Gospodar naredio ti je da odeš do mezarja Beki' i tražiš oprosta za one koji su u njemu!’” “Kako da im se obratim, Božiji Poslaniče?”, upitala sam ja. On reče: “Reci: ‘Es-selamu ala ehlid-dijari minel-mu'minine vel-muslimine, ve jerhamullahul-mustakdimine minna vel-muste'hirine, ve inna inša Allahu bikum lelahikun/Neka je mir i spas na vjernike muslimane koji su u ovom mezarju! Neka se Allah smiluje onima koji su prije kao i onima koji će poslije u njega doći. I mi ćemo vam se kad Allah htjedne pridružiti!’"

Hadis bilježi imam Muslim line

Prenosi se od Aiše, radijallahu 'anha, da je jednom ispričala događaj koji se desio njoj i Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Jedne noći kad je Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio kod nje, raspremio se, spustio ogrtač, skinuo obuću i metnuo je pored svojih nogu. Zatim je pružio jedan kraj svoga ogrtača na svoju postelju i legao. Nedugo zatim, kazuje Aiša, radijallahu 'anha, čim je pomislio da je zaspala, uzeo je lagahno ogrtač kako je ne bi uznemirio, obuo je polako obuću, lagahno otvorio vrata i izašao, polako ih zatvorivši za sobom. To je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uradio tiho, kako je ne bi probudio i prepao, kada primijeti da je sama u mraku. Poslije je Aiša obukla košulju, pokrila se, obukla ogrtač i pošla za njim, dok on nije došao do medinskog mezarja Beki' i stao. Ostao je dugo stojeći, a zatim tri puta digao ruke, učeći dovu, pa se potom okrenuo i pošao nazad, a i Aiša se okrenula i krenula nazad ubrzano. Pružio je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, malo korak, hodajući brže, pa je i ona pohitala. Požurio je još više pa je i Aiša još više požurila. Ona je prije njega doša i ušla u kuću i uspjela leći u postelju. Kad je ušao, upitao je: "Šta je tebi Aiša, zasto si tako zadihana?”, tj. teško dišeš poput nekog ko je žurio. Ona je rekla da joj nije ništa, ali on bijaše uporan, kazavši: “Ili ćeš mi ti kazati ili će me Allah, Koji sve zna, o tome obavijestiti!" Ona mu je tada ispričala šta se desilo, a on joj reče: "A, ti si bila ona crna osoba koju sam vidio ispred sebe!” “Da!”, odgovorila je. Pružio je ruku prema njenim prsima i odgurnuo ju je tako da ju je malo i zaboljelo, a zatim je rekao: "Zar si mislila da će ti Allah i Njegov Poslanik neku nepravdu učiniti?", tj. zar si pomislila da ću u noći koja tebi pripada otići do druge supruge, čineći ti tako nepravdu?” Ona reče: “Koliko god se ljudi trudili da nešto sakriju, Allaha to zna. Da.” Kada je ovo kazala kao da je potvrdila samu sebi i potvrdno odgovorila. Božiji Poslanik joj poslije reče da mu je došao Džibril, ‘alejhisselam, i da nije ušao u kuću jer je Aiša već odložila svoju odjeću i pripremila se za spavanje. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pomislio je da ona spava i nije mu bilo drago da je probudi kako je ne bi bilo strah da boravi sama u mraku. Džibril je došao i kazao: “Tvoj Gospodar naredio ti je da odeš do mezarja Beki' i tražiš oprosta za one koji su u njemu!" Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odazvao se ovoj naredbi i otišao je do mezarja gdje je zatražio oprost za ukopane, a onda proučio dovu za njih. “Kako da im se obratim, Božiji Poslaniče?”, upitala je Aiša. On reče: Reci: "Es-selamu ‘ala ehlid-dijari minel-mu'minine vel-muslimine, ve jerhamullahul-mustakdimine minna vel-muste'hirine, ve inna inša Allahu bikum lelahikun - Neka je mir i spas na vjernike muslimane koji su u ovom mezarju! Neka se Allah smiluje onima koji su prije kao i onima koji će poslije u njega doći. I mi ćemo vam se kad Allah htjedne pridružiti!"

Prenosi se od Ebu Hurejrea, radijallahu 'anhu, da je nosio Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, posudu za abdest i pranje poslije nužde. I tako, dok ga je jednom slijedio s njom, on upita: "Ko je to?" "Ja sam Ebu Hurejre!", odgovorio je. "Daj mi kamenja kojim ću se obrisati poslije nužde; nemoj mi donositi kost niti balegu." Donio mu je kamenje u rubovima svoje odjeće i ostavio ga pored njega. Udaljio se dok on nije završio, a onda su krenuli zajedno, pa ga je upitao: "A šta je s košću i balegom?" "To dvoje je", reče Poslanik, "hrana džina. Došli su mi (jednom prilikom) izaslanici džina Nasibina - a to su dobri džini - i zatražili mi nafaku. Molio sam Allaha za njih: kada god prođu pored kosti ili balege, da nađu na tome hranu.

Hadis bilježi imam Buhari line

Ebu Hurejre je putovao s Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, noseći posudu s vodom kako bi se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mogao abdestiti i očistiti nakon nužde. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio mu je da donese kamenje kako bi se očistio, i rekao mu da ne donosi kosti i izmet životinja. Ebu Hurejre mu je donio kamenje, te stavio pored njega, a zatim se udaljio. Kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavio nuždu, Ebu Hurejre ga je upitao o razlogu zbog zabrane čišćenja kostima i izmetom životinja, pa mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao da je to hrana džina. Kazao mu je da su mu jedne prilike došli džini Nasibina, a to je mjesto između Šama i Iraka i da ih je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pohvalio. Oni su ga pitali o hrani, pa im je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, proučio dovu da na svakoj kosti i izmetu životinja nađu hranu za sebe. U Sahihu Muslima preneseno je ograničenje: "Za vas je svaka kost nad kojom je spomenuto Allahovo ime. Kad vam padne u šake, na njoj ćete naći obilje mesa. A svaka balega je hrana vašim životinjama."

Prenosi Abdullah b. Amr, radijallahu 'anhuma, da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Vrijeme podneva je kada Sunce krene prema zapadu (sa zenita) i sjena čovjeka dostiže dužinu samog čovjeka, dok ne nastupi ikindija. A vrijeme ikindije je do vremena kada Sunce požuti. Vrijeme akšama je do iščeznuća crvenila. Vrijeme jacije do pola noći. Vrijeme sabah-namaza je od pojave zore dok ne izađe Sunce. Kada Sunce izlazi, ne klanjaj, jer ono izlazi između dva šejtanova roga."

Hadis bilježi imam Muslim line

Hadis kojeg prenosi Abdullah b. 'Amr od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, govori o namaskim vremenima. Prvo: (Vrijeme podneva): Nazvan je zuhr (podne) jer se tada dešava podnevsko vrijeme (zahireh). Vrijeme podne namaza nastupa u vrijeme kada Sunce krene, tj. pomakne se sa sredine neba prema zapadu (sa zenita) i sjena čovjeka dostiže dužinu samog čovjeka, te traje dok ne nastupi ikindija. Drugo: Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: (A vrijeme ikindije), tj. ikindija nastupa kada sjenka čovjeka bude njegove dužine i u tom periodu može se klanjati bez pokuđenosti sve do vremena kada Sunce požuti. Ovdje se misli na vrijeme izbora kada će se klanjati, jer Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao što se bilježi u dva Sahiha, kaže: "Ko stigne da klanja jedan rekat ikindije prije zalaska Sunca, stigao je da klanja ikindiju." U drugoj verziji stoji: "Vrijeme ikindije traje sve dok Sunce ne zađe." U verziji kod Muslima, stoji: "Sve dok Sunce ne požuti i ne zađe njegova prva polovica." Treće: (Vrijeme akšam namaza): Na nekim mjestima spominje se izraz namaz, a na drugima se ne spominje, što ukazuje na dozvoljenost i jednog i drugog načina izražavanja. Dakle, vrijeme akšama je do iščeznuća i nestanka crvenila koje se pojavljuje nakon zalaska Sunca. Ovo ukazuje da vrijeme akšama traje dok ne nestane tog crvenila. Kada nestane samo jedan dio crvenila, nije nastupilo vrijeme jacije, kao što ni vrijeme akšama ne nastupa kada samo zađe jedan dio Sunca. Četvrto: (Vrijeme jacije namaza) je od nestanka crvenila do pola noći. Ovdje se misli na vrijeme kada se može birati kada će se klanjati. Međutim, kada je u pitanju vrijeme do kada je dozvoljeno klanjati, ono traje do nastanka zore. Peto: (Vrijeme sabah-namaza je od pojave zore), tj. prave zore dok ne izađe Sunce, odnosno njegov dio. "Kada Sunce izlazi, ne klanjaj, dok ne iziđe jer ono izlazi između dva šejtanova roga", tj. dvije strane njegove glave. Šejtan prati vrijeme izlaska Sunca, pa stane uspravno spram Sunca, okrenut prema onima koji mu se klanjaju, kako bi njihovo klanjanje Suncu bilo robovanje šejtanu. Zbog toga je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio da se klanja u to vrijeme kako ibadet Allahu u nepropisano vrijeme, ne bi bio ibadet šejtanu.

Prenosi se od Rafi'a b. Hadidža, radijallahu 'anhu, da je rekao: „Klanjali bismo akšam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa bi se vraćali u vrijeme u kojem bi mogli vidjeti mjesta gdje bi pale njegove strijele (koje je bacao).“

Muttefekun alejh line

Hadis pojašnjava da bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mnogo puta klanjao akšam na početku njegovog vremena, što ukazuje da je to sunnet, a dokaz tome jeste da bi oni završavali namaz, a još bi uvijek postojala svjetlost tolika da bi oni vidjeli mjesto gdje bi bacali svoje strijele.

Prenosi od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ko stigne obaviti jedan rekat sabaha prije nego se Sunce pojavi, on je stigao na vrijeme klanjati taj sabah-namaz, a ko stigne obaviti jedan rekat ikindije prije nego Sunce zađe, on je stigao na vrijeme klanjati."

Muttefekun alejh line

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je pojasnio svom ummetu kraj namaskog vremena za dva namaza; sabah i ikindiju. Kazao je da onaj ko stigne klanjati jedan rekat; odnosno digne se sa ruku'a na prvom rekatu sabaha prije nego izađe Sunce, time je stigao klanjati sabah prije isteka vremena, jer je jedan rekat klanjao u njegovo vrijeme. Također, ko stigne klanjati jedan rekat ikindije prije nego zađe Sunce, time je stigao klanjati ikindiju prije isteka vremena, jer je jedan rekat klanjao u njegovo vrijeme.

Prenosi se od Džubejra b. Mut'ima, radijallahu 'anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: ''Ne zabranjujte nikome da čini tavaf oko ove Kuće i da klanja u koje god vrijeme noći i dana želi."

Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi line

Ovaj hadis upućen je onima koji se brinu o Haremu. U vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, to su bili ljudi iz plemena Benu Abdu Menaf. Dakle, hadisom se kaže: Nemate pravo da ljudima zabranite tavak oko Kabe ili namaz u bilo koja doba dana i noći. Ovdje se misli na dva rekata nakon tavafa, a to obuhvata i sve vremenske periode, u koje ulaze i periodu kada je zabranjeno klanjati.

Od Džabira b. Abdullaha, radijallahu 'anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: „Postoje dvije zore: zora koja je poput vučijeg repa, u kojoj je zabranjeno klanjati, a nije zabranjeno jesti i zora koja se pojavi protežući se na horizontu, kada je dozvoljeno klanjati, a nije dozvoljeno jesti."

Hadis bilježi Hakim line

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podijelio je zoru po pitanju njenog propisa na dvije vrste: Prva zora, koja se naziva lažna, a koja se na nebu pojavljuje kao stub i vučiji rep, jer se njegov rep proteže uspravno, tako da ova zora ili njena svjetlost liči vučijem repu u njenom protezanju na horizontu. Nakon pojave ona nestaje i javlja se tama. Kada nastupi ova zora, namaz nije dozvoljen, tj. sabah namaz, a dozvoljeno je jesti i piti, onome ko nije zanijetio post po noći, jer to nije prava zora u kojoj je dozvoljeno klanjati sabah i prekinuti jelo. Druga zora: koja se naziva i prava, a koja se proteže na horizontu od sjevera ka jugu i nakon nje nema mraka, nego se svjetlost postepeno povećava, dok se ne raširi na horizontu. Kada nastupi ova zora, dozvoljeno je klanjati sabah namaz, a zabranjeno je jesti onome ko posti. Razlika između ove dvije zore, kada se radi o vremenskoj razlici jeste što taj vremenski period nekada traje duže, a nekada traje kraće, a nekada se lažna i ne pojavljuje. Prva razlike između dvije zore jeste što se prava proteže od sjevera ka jugu, dok se lažna proteže u obrnutom smjeru. Druga razlika je ta što nakon prave zore nema tame, dok se nakon lažne, ona pojavljuje. Treća razlika jeste što je svjetlost prave zore spojena i povezana sa horizontom, dok je svjetlost lažne zore odvojena. Ovo su tri kosmičke razlike između ove dvije zore, a kada je u pitanju šerijatsko praktična razlika, nakon lažne zore nije dozvoljeno klanjati sabah, a dozvoljeno je jesti i piti, dok nakon prave zore propis je suprotan, dozvoljeno je klanjati sabah namaz, a zabranjeno je onome ko želi postiti da jede i pije.

Jesar, Ibn Omerov štićenik, kazao je: "Ibn Omer me je vidio kako klanjam nakon što se pojavila zora, pa je rekao: 'Jesare, jedanput je među nas izišao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, a mi klanjasmo taj namaz, pa je rekao: 'Neka prisutni prenesu odsutnima: nakon što se pojavi zora, ne klanjajte ništa drugo osim sabahskog sunneta."'

Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed line

Abdullah b. Omer, radijallahu 'anhuma, jedne prilike vidio je Jesara, svog oslobođenig roba, kako klanja dobrovoljni namaz nakon pojave zore, a prije sabahskog farza. Vjerovatno je on klanjao više od dva rekata, pa mu je kazao: "O Jesar, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jednom je izišao pred nas, a mi smo klanjali ovaj namaz.", tj. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidio ih je kako klanjaju dobrovoljni namaz poslije pojave zore prije sabahskog farza, ali više rekata nego što ima sabahski sunnet. Rekao je: "Neka prisutni dostave odsutnima.", tj. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao je da oni koji su tu prenesu ovaj govor onima koji nisu tu. "Nemojte klanjati nakon pojave zore", što potvrđuje predaja koju prenosi Ahmed: "Nema namaza nakon pojave zore osim dva sabahska sunneta.", tj. nema nafile nakon pojave zore osim dva sabahska sunneta. Riječi: "osim dvije sedžde", znače: dva potpuna rekata, jer ovdje se koristi dio nečega, a misli se na cjelinu, kao što to pojašnjava prethodna predaja. Ovo je u skadu sa Poslanikovim, sallallahu 'alejhi ve sellem, uputstvima, jer on, nakon pojave zore, nije klanjao osim dva lagana rekata sabahskih sunneta. Dakle, kada se pojavi zora, muslimanu nije dozvoljeno da klanja dobrovoljni namaz osim dva rekata sabahskih sunneta. To je bila njegova praksa, i uputa, a najbolja uputa je uputa Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Imajući u vidu da nije dozvoljeno klanjati dobrovoljni namaz nakon zore, osim dva rekata sabahskih sunneta, onda dolazimo do zaključka da se ovo vrijeme smatra vremenom kada je zabranjeno klanjati.