Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Abdullah b. Zejd kazao: “Nakon što se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, saglasio da se ljudi pomoću zvona pozivaju na namaz, u snu sam vidio nepoznatog čovjeka kako u ruci drži zvono. Rekao sam: ‘Allahov robe, hoćeš li mi prodati to zvono?’ ‘Što će ti?’, upita on. ‘Da njime pozivam ljude na namaz’, odgovorih. On reče: ‘Hoćeš li da te podučim nečemu boljem od toga?’ ‘Hoću’, odgovorih, a on reče: ‘Reci: ‘Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber! Ešhedu en la ilahe illallah, ešhedu en la ilahe illallah! Ešhedu enne Muhammeden resulullah, ešhedu enne Muhammeden resulullah! Hajje ales-salah, hajje ales-salah! Hajje alel-felah, hajje alel-felah! Allahu ekber, Allahu ekber! La ilahe illallah!’ Potom malo sačeka’, veli Abdullah, a onda reče: ‘A kada budeš htio stupiti u namaz, reci: ‘Allahu ekber, Allahu ekber! Ešhedu en la ilahe illallah! Ešhedu enne Muhammeden resulullah! Hajje ales-salah! Hajje alel-felah! Kad kametis-salatu, kad kametis-salah! Allahu ekber, Allahu ekber! La ilahe illallah!’’ Kada je svanulo, otišao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga o onome što sam u snu vidio, a on reče: ‘To je istinit san, inšallah. Idi kod Bilala i ispričaj mu to što si u snu vidio. Neka on prouči ezan, jer ima snažniji i prodorniji glas od tebe.’ Otišao sam Bilalu. Ja sam mu govorio, a on je učio ezan. Kada je to čuo Omer b. Hattab, r.a., koji se tada nalazio u svojoj kući, iziđe iz kuće vukući za sobom ogrtač i reče: ‘Tako mi Onoga Koji te je s istinom poslao, Allahov Poslaniče, i ja sam to isto u snu vidio.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Hvala Allahu!’’”
Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi
Ovaj plemenit hadis nam govori o načinu propisivanja ezana. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, htio je zvonom, poput kršćana, obznaniti nastupanje namaskog vremena. Zatim je odustao od toga jer je to obilježje kršćana. Potom je jedan od ashaba (Abdullah b. Zejd) usnio čovjeka da prodaje zvono, pa ga je htio kupiti kako bi njime pozivao ljude u namaz. Tada mu je taj čovjek rekao: "Zar nećeš da te uputim na nešto bolje od toga?", te ga je poučio načinu ezanu. Odmah ujutro otišao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričao mu svoj san. Na to mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je to istinit san, i kazao mu je da ode kod Bilala i pouči ga ezanu, kako bi ubuduće na taj način mogao pozivati ljude na namaz, jer je Bilal imao ljepši glas od njega. Kada je Omer, radijallahu anhu, čuo Bilala kako uči ezan, došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga da je i on isto to usnio.
Enes, radijallahu anhu, rekao je: "Sunnet je da mujezin nakon što na sabahskom ezanu kaže: 'Hajje alel-felah', kaže: 'Es-salatu hajrun minen-nevm' ('Namaz je bolji od spavanja!')."
Hadis bilježi Ibn Huzejme - Hadis bilježi Bejheki - Hadis bilježi Darekutni
Ovaj plemeniti hadis nam objašnjava da se poziv na sabah namaz razlikuje od poziva na ostale namaze u jednoj rečenici, a to je: "Es-salatu hajrun minen-nevm", što znači: namaz je bolji od spavanja. A zar namaz uistinu nije bolji od spavanja!
Prenosi se da je Ibn Omer, radijallahu 'anhuma, kazao: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, spojio je akšam i jaciju na Muzdelifi, tako što je akšam klanjao tri rekata, a jaciju dva, i tom prilikom proučen je samo jedan ezan."
Hadis bilježi imam Muslim
U ovom hadisu pojašnjava se postupak Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, na Muzdelifi, nakon dolaska sa Arefata, gdje je spojio akšam i jaciju. Tom prilikom klanjao je jaciju dva rekata, s jednim ezanom i ikametom za svaki namaz.
Prenosi se od Osmana b. Ebil-Asa, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslaniče, odredi me da budem imam svome narodu. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je to popratio riječima: 'Ti si njihov imam i povedi se u tome za najslabijim od njih i postavi mujezina koji neće uzimati nadokadu za svoje učenje ezana.'“
Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Ovaj nam hadis pojašnjava da je dozvoljeno onome ko se smatra kompetentnim i sposobnim, tražiti imamet od nadležnih organa. Ovo nije traženje vođstva, jer ono nije dozvoljeno. Međutim, onaj ko to preuzme mora voditi brigu o klanjačima, mora da ima uvida u to da li za njim klanjaju slabašni i nemoćni, kako im ne bi otežao. Najbolje je da mujezin ne uzima naknadu i da se nada Allahovoj nagradi, kako bi njegov posao bio bliži iskrenosti. Ukoliko nema nekog ko bi besplatno bio muezzin, onda nije sporno da nadležni organi odrede neku plaću iz državne kase.
Džabir b. Semure, radijallahu 'anhu, kaže: "Muezin Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne bi ikametio za namaz sve dok ne bi vidio da se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pojavio."
Hadis bilježi imam Muslim
Hadis pojašnjava da imam ima najveće pravo odrediti vrijeme učenja ikameta, jer mujezin ne bi učio ikamet sve dok se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne bi pojavio.
Amir b. Rebi'ah, radijallahu 'anhu, kazuje: "Bili smo jedne mrkle noći na putovanju sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, i nismo mogli da znamo gdje je pravac kible, te smo klanjali onako kako je ko bio okrenut. Kada je svanulo, spomenuli smo to Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je objavljeno: Gdje god da se okrenute, tamo je Allahova strana." (El-Bekare, 115.)
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi
Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio je na putovanju sa svojim ashabima, pa se zadesila veoma tamna noć u kojoj nisu mogli odrediti smjer kible, te su klanjali shodno svom idžtihadu. Kada su osvanuli, bilo im je jasno da su klanjali u pogrešnom smjeru, pa su o tome upitali Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, te je Allah objavio ajet u kojem stoji: "Gdje god da se okrenute, tamo je Allahova strana." (El-Bekare, 115.)
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kibla je prostor između istoka i zapada."
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi imam Malik
Ovo objašnjenje vrijedi za stanovnike Medine i one koji se nalaze na toj strani, jer se Medina nalazi sa sjeverne strane Meke, tako da kibla za stanovnike Medine i one koji se nalaze na toj strani (stanovnici Šama i oni koji žive na sjeveru) dođe između istoka i zapada. To znači da će biti okrenuti prema jugu, strani na kojoj je Ka'ba. A stanovnici Jemena i oni koji se nalaze na južnoj strani okreću se ka sjeveru, i to je za njih između istoka i zapada. Kibla onih koji žive na istoku ili zapadu bit će ono što je između sjeverne i južne strane. To je tako, jer postoje četiri strane svijeta: sjever, jug, istog i zapad, pa kada se klanjač nalazi na istočnoj ili zapadnoj strani od Kabe, njegova kibla će biti između sjevera i juga, a kada se nalazi na sjevernoj ili južnoj strani od Ka'be, njegova kibla će biti između istoka i zapada. Ovo je olakšica Uzvišenog Allaha ljudima, jer da je od njih tražio da se okrenu tačno prema Kabi, ne bi nikome ko nije u blizini Kabe bio primljen namaz. Malo odstupanje od kible onoga ko se nalazi daleko do Kabe, i ne vidi je, ne utječe na ispravnost namaza sve dok ne bude okrenut leđima prema Kabi ili mu Kaba bude na lijevoj ili desnoj strani. U tom slučaju mu namaz ne bi bio ispravan, jer on u osnovi nije licem okrenut prema kibli.
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu 'anhu, je kazao: ''Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je jednom prilikom, klanjajući sa ashabima, izuo obuću/papuče i stavio ih na svoju lijevu stranu. Kada to vidješe, i ostali poizuvaše svoju obuću/papuče. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, završio s klanjanjem, upita: 'Zbog čega ste izuli obuću/papuče?' Rekoše: 'Vidjeli smo tebe da si izuo svoje, pa smo i mi, slijedeći te, poizuvali svoje.' Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: 'Došao mi je Džibril i obavijestio me da na mojim ima izmeta (ili je kazao: nečisti).' Rekao je i ovo: 'Kada neko dođe u džamiju, neka pogleda u svoju obuću/papuče, pa ako na njima primijeti izmet ili nečist, neka ih obriše i neka klanja u njima.'"
Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je jedne prilike klanjao sa ashabima, zatim je iznenada izuo obuću/papuče stavljajući ih sa svoje lijeve strane. Vidjevši to, ashabi izuše svoju obuću ponukani primjerom Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Završivši sa namazom, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se osvrnuo i vidjevši ih u drugačijem stanju nego kada su ušli u namaz, i upita ih za razlog njihovog izuvanja obuće. Odgovorili su mu: "Vidjeli smo te da si izuo svoju obuću pa smo i mi izuli svoje.", odnosno tebe smo slijedili. Oni su pomislili da je derogiran propis dozvole klanjanja u obući, pa im Poslanik, 'alejhisselam, objašnjava razlog njegovog izuvanja riječima: "Došao mi je Džibril obavještavajući me da je na mojoj obući izmet" - ili je rekao nečist. Znači da je Džibril, 'alejhisselam, došao Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, dok je bio u namazu obavještavajući ga da se sa njegovom obućom ne može klanjati namaz zbog izmeta ili nečisti (ovo je nesigurnost od prenosioca predaje). Zatim je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko dođe u džamiju neka pogleda obuću, pa ako vidi izmet ili nečist, neka je obriše i neka klanja u njoj." Znači, ako hoće da uđe u džamiju u obući i klanja u njoj, onda mu je obaveza (vadžib) pregledati obuću i ako vidi izmet ili nečist, onda će je obrisati o zemlju, ili očistiti na drugi način i tek onda može klanjati u njoj. Hadis ne znači da se mora klanjati u obući, nego samo da se u njoj može klanjati, ali ako hoće klanjati u njoj, onda mu je obaveza da bude siguran u njenu čistoću i tek onda u njoj može klanjati, ako to želi. Onaj ko klanja a ne vodi računa o nečisti, bilo da se radi o obući, pokrivaču glave, kapi, odjeći, potom sazna za nju u vrijeme dok je u namazu neodložno će je nastojati otkloniti. Ako se radi o nečisti na odjeći, hlačama i sl., i bude moguće to skinuti, s tim da se ne otkrije avret, skinuće to nastavljajući sa namazom, koji ne mora ponavljati. A ako ne bude mogao skinuti odjeću osim da se ukaže avret, onda će prekinuti namaz, ponovo se propisno obući prekrivajući avret i ponovo klanjati.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Kada neko od vas obućom stane u nečistoću očistit će je zemlja.'"
Hadis bilježi Ebu Davud
Kada čovjek obuje mestve ili obuću kojom pokrije stopalo, a zatim stane u nečistoću i nakon toga nastavi ići u toj onečišćenoj obući po čistom mjestu ili je obriše o zemlju, ta njegova obuća će time postati ponovo čista i dozvoljeno mu je da u njoj klanja.
