Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Prenosi Aiša, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Jedno i dvoje dojenja ne uzrokuju zabranu po mlijeku."
Hadis bilježi imam Muslim
Aiša, radijallahu 'anha, saopštava da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao kako jedno ili dva dojenja dojenčeta ne čini tu ženu koju doji (a koja mu nije rođena majka), njegovom majkom po mlijeku, niti ih čini mahremima, jer nije ispunjen i upotpunjen uslov za to. Dojenje koje ih čini mahremima je sebeb zabrane tog dojenčeta da se ženi onome ko ga je dojio, ili sa onima koji su njenu mahremi ili mahremi njenog muža koji je bio uzrok pojave njenog mlijeka. S njom mu je dozvoljeno da se osamljuje i da joj bude mahrem prilikom putovanja. Dakle, mali broj dojenja ne dovodi do te zabrane po mlijeku, jer mora biti pet dojenja kao što je preneseno od Aiše u Muslimovom Sahihu: "Pa je to dokinuto s pet poznatih..."
Od Ummu Seleme, prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Srodstvo po mlijeku nastaje samo uslijed dojenja iz dojke kojim se puni želudac i bude prije nego se dijete odbije od dojenja."
Hadis bilježi Tirmizi
Hadis upućuje na to da se dojenjem ne postiže srodstvo po mlijeku, osim ako mlijeko dospije u želudac i napuni crijeva, dok dojenje u maloj količini, koje ne raširi želudac i ne napuni ga, ne utječe na srodstvo po mlijeku. Mjerodavno je ono dojenje kada je dijete malehno, prije nego što se odbije od dojenja.
Od Tarika el-Muharibija prenosi se da je rekao: "Dođosmo u Medinu kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao hutbu stojeći na minberu i govoreći: 'Ruka koja daje je gornja. Započni sa onima o kojima se brineš: tvoja majka, tvoj otac, tvoja sestra, tvoj brat, a zatim bliža i bliža rodbina.'"
Hadis bilježi Nesai
Ovaj hadis upućuje na to da čovjek treba nastojati da mu ruka bude gornja, tj. da dijeli i čini dobra djela koliko može i koliko mu njegovo stanje dopušta, a ne da bude jedan od onih koji samo uzimaju i traže, jer dijeljenje i davanje čini ruku gornjom. Davanje treba da se započne sa onima koji su najbliža rodbina, da se oni pomognu koliko se može, a da se započne sa prečim pa prečim, sa majkom, koja je najpreča, pa čak i od oca, sestra je preča od brata... Na ovakav način postupa se sa rodbinom, tako da se daje prednost bližoj rodbini, ako ta rodbina ne posjeduje onoliko koliko joj je dovoljno za život.
Hajsema kazuje: “Sjedili smo kod Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, kad se pojavio upravitelj kuće. Abdullah ga upita: ‘Jesi li nahranio robove?’ ‘Nisam’, on odgovori. Na to mu Abdullah reče: ‘Idi i nahrani ih. Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Dovoljno je čovjeku grijeha da uskrati hranu onima koji su u njegovom vlasništvu.’”
Hadis bilježi imam Muslim
U ovom hadisu Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pojašnjava važnost odgovornosti spram onih koje je čovjek obavezan izdržavati, na šta je ukazao kada je saznao da upravitelj nije dao robovima hranu koju je bio dužan dati. Tom prilikom spomenuo je hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da je jedan od najvećih uzroka grijeha taj da čovjek zanemari one koje je dužan opskrbljivati.
Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Najbolja je sadaka ona koja ne opterećuje davaoca. Gornja ruka bolja je od donje ruke. Pođi od onoga koga izdržavaš." Supruga kaže: "Potroši na mene!", robinja koja je majka njegovog djeteta kaže: "Kome me prepuštaš?" Rob kaže: "Nahrani me pa me koristi."
Hadis bilježi Ibn Hiban - Hadis bilježi imam Buhari
Hadis pojašnjava da je najbolja vrsta udjeljivanja onda kada onaj ko dijeli nije potreban tog imetka za trošenje na svoju porodicu i čeljad, niti da vrati svoj dug. Obaveza je da se prilikom trošenja krene od onoga koga je dužnost izdržavati, poput supruge, djece i sluga (robova). Ne smije da njima uskrati i da počne dijeliti nekome ko mu je dalji od njih, i da zapostavi svoje bližnje. Hadis pojašnjava da, ukoliko ima imetka nakon što je osigurao potrebe svojim najbližima, dijelit će onima koji su mu dalji, imaju određene potrebe a siromašni su. Zatim je hadis pojasnio vrijednost dijeljenja, tj. da je ruka koja daje bolja od ruke koja prima, jer ona udjeljuje imetak i čini dobro.
‘Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca, a on od svoga djeda, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Ko ubije vjernika namjerno, isporučiće se rodbini ubijenog, pa ako hoće neka ga ubiju, a ako hoće neka od njega uzmu krvarinu koja iznosi trideset kamila koje su napunile tri i zašle u četvrtu godinu, trideset kamila koje su napunile četiri i zašle u petu godinu i četrdeset kamila koje su steone. Kako god da se dogovore, to je između njih. Tako je propisano zbog veličine učinjenog grijeha."
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Ovaj nam hadis pojašnjava neke propise vezane za namjerno ubistvo vjernika. Spominje se da rodbina ubijenog ima pravo izbora, tj. da traže od vlasti njegovu smrt ili da naplate krvarinu koja je precizirana hadisom: trideset kamila koje su napunile tri godine i zašle u četvrtu godinu, trideset kamila koje su napunile četiri godine i zašle u petu godinu i četrdeset kamila koje su steone. Hadis pojašnjava da rodbina ubijenog može da uzme i više od toga, shodno kako se dogovore, a onda naglašava da je krvarina za ovakvu vrstu ubistva žestoka zbog veličine djela, tj. namjernog ubistva.
Od Ikrime se prenosi da je Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, spalio jednu skupinu ljudi, pa je to došlo do Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je rekao: "Da sam ja bio na njegovom mjestu, ne bih ih spalio, jer je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Ne kažnjavajte Allahovom kaznom.' Naprotiv, ubio bih ih onako kako je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ko promijeni svoju vjeru, ubijte ga.'"
رواه البخاري
Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, je na osnovu svoga idžtihada spalio vatrom skupinu otpadnika od islama. Kada je to saznao Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, podržao je njihovo ubijanje, ali je zanegirao i osudio spaljivanje vatrom. Kazao je: "Da sam bio na njegovom mjestu, ne bih ih spalio vatrom, jer je Allahov Poslanik rekao da vatrom kažnjava samo Allah, Gospodar vatre. Međutim, dovoljno je da budu ubijeni, jer je Poslanik rekao: 'Ko otpadne od islama, ubijte ga.'"
Od Ibn Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem bičevao i protjerivao, a isto tako su postupali Ebu Bekr i Omer.
Hadis bilježi Tirmizi
U ovom hadisu Ibn Omer obavještava da je Poslanik islama provodio kaznu za blud, pa je neoženjene i neudate bičevao sa stotinu udaraca biča i protjerivao na godinu dana iz mjesta boravka, te da su Ebu Bekr i Omer tako postupali. To pokazuje da je protjerivanje sastavni dio kazne za blud, i da taj propis nije derogiran, tim prije jer je provođen nakon smrti Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Od Ebu Hurejra, r.a., prenosi se ovaj hadis: "Onaj ko potvori nekoga ko je u njegovoj vlasti pa optuženi bude nevin, onda će on biti kažnjen na Sudnjem danu. Neće biti kažnjen samo u slučaju da bude istina to što je rekao."
Muttefekun alejh
Ako gospodar potvori roba kojeg posjeduje neće se na njemu vršiti fiksna dunjalučka kazna (hadd), jer su te kazne iskup za onoga ko ih podnese na ovome svijetu. Prema tome, pošto će imati kaznu na budućem svijetu, i izvršit će se na njemu ta kazna na ahiretu. Neizvršavanje fiksne kazne pitanje je oko kojeg su svi islamski učenjaci postigli jednoglasno mišljenje. Vlasnik se ne kažnjava tom kaznom jer on neće potvoriti roba u svom vlasništvu osim ako je siguran da je to on izvršio, ili ako je uvjeren da je to istina, pošto će njegova vrijednost opasti sa tom optužbom, a to je šteta za vlasnika. Ovaj hadis specificira riječi Uzvišenog Allaha: "One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte."
