Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prokleo Allah onog ko ukrade jaje ili uže i zbog toga mu bude odsječena ruka!”

Muttefekun alejh line

Iz ovog hadisa slijedi da će biti udaljen od Božije milosti onaj ko ukrade nešto bezvrijedno, poput jajeta i užeta, jer ga krađa tih bezvrijednih stvari odvede u krađu onog što je vrijedno, a zbog čega se nad kradljivcem ima provesti kazna za krađu. Ovaj se hadis može shvatiti kao kletva, a može i kao obavijest da onaj ko ukrade zaslužuje prokletstvo.

Safvan b. Umejja ispričao je: “Zaspao sam u džamiji na svom ogrtaču vrijednom trideset srebrenjaka. Neki čovjek je došao i ukrao ga. Uhvaćen je i odveden Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. On je naredio da mu se odsiječe ruka. Ja dođoh i rekoh: ‘Zar da mu se odsječe ruka zbog vrijednosti od trideset srebrenjaka!? Prodat ću ga njemu na poček.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘To je moglo prije nego što je meni doveden.’”

Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed line

Safvan b. Umejja spavao je u džamiji na svom kariranom ogrtaču. Neki čovjek dođe pagrabi ga i pobježe. Uhvaćen je i odveden Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se nad njime izvrši fiksirana kazna odsijecanja ruke za krađu. Kao da se Safvan sažalio i oprostio krađu. Kazao je Vjerovjesniku: “Zar ćeš mu otsjeći ruku zbog mog ogrtača koji vrijedi samo trideset srebrenjaka. Ja će mu isti taj ogrtač prodati, na poček, dok ne bude u stanju da ga plati.” No, Poslanik mu je rekao: “Zašto mu nisi oprostio prije nego što je meni doveden!” Iz ovog se razumije da opraštanje ne vrijedi glede šerijatom određenih kazni nakon što vladar (kadija) sazna za prijestup koji povlači istu tu kaznu.

Od Enes, b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, doveden čovjek koji je konzumirao vino, i on je zapovjedio da ga se udari dvostrukom palminom granom četrdeset puta. S toliko udaraca za opijanje kažnjavao je i Ebu Bekr. Međutim, kad je hilafet preuzeo Omer, zatražio je od ljudi savjet u vezi s kaznom za opijanje. Abdurraman b. Avf reče mu: ‘Neka kazna za opijanje bude osamdeset udaraca, tim prije jer je to najblaža fiksirana kazna.’ I Omer je to prihvatio.”

Hadis je muttefekun alejh, a ovo je Muslimova verzija line

Iz ovog se hadisa razumije da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sankcionirao čovjeka koji je konzumirao vino sa oko četrdeset udaraca palminom granom. Isto tako kažnjavao je i Ebu Bekr. Međutim, nakon što se opijanje rasprostranilo, nakon osvajanja Šama i drugih područja, i nakon što su podignuti mnogobrojni voćnjaci i vinogradi, Omer je sazvao ashabe i posavjetovao se s njima u vezi s kaznom za opijanje. Abdurrahman b. Avf mu je predložio da to bude najmanja fiksirana kazna za pjanstvo, a to je osamdeset udaraca. To je prihvatila većina ashaba i postupala u skladu s time. Većina učenjaka drži da je upravo to kazna kojom treba kazniti onog ko konzumira alkoholna pića. Osnova kazne za opijanje fiksirana je za vrijeme Božijeg Poslanika, i to nije propis koji se može mijenjati na temelju idžtihada, kreativnog promišljanja, međutim, ashabi su samo diskutirali oko povećanja fiksirane osnove iz logičnog razloga što se opijanje bilo toliko rasprostranilo da taj osnovni fiksirani broj udaraca za pijanstvo nije davao efekta.

Abdullah b. Ebu Evfa kazuje da je upitao nekog od ashaba: “Jeste li u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao ratni plijen uzimali hranu?”, a on mu je odgovorio: “Zaplijenili smo hranu na dan Hajbera, tako da su ljudi dolazili i uzimali koliko im je trebalo, a zatim odlazili.”

Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed line

Hadis upućuje na to da vojnik, kada je u potrebi za hranom koja je sakupljena kao ratni plijen, može uzeti koliko mu je trenutno potrebno i ne smije praviti zalihe, tj. može da uzme toliko da se nahrani. Uzimanje zaliha tretiralo bi se kao gulul ili utaja ratnog plijena. Prema tome, u utaju ne spada da se uzme onoliko koliko je čovjeku potrebno. Zabranjeno je da čovjek uzme dio ratnog plijena sam, prije nego što ga komandant podijeli svim sudionicima bitke, ali nema smetnje uzeti ono što i drugi vojnici uzimaju, a što ne podliježe podjeli, kao naprimjer voće, hrana.

Amr b. Šuajb pripovijeda od svoga oca, a on od svoga djeda, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Muslimani su jedinstveni u odnosu na druge, njihov život i imetak podjednako su vrijedni, obavezni su da poštuju dogovor najslabijih među sobom, a i oni najudaljeniji od neprijatelja imaju pravo na ratni plijen.”

Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed line

Hadis upućuje na to da su muslimani obavezni da budu ujedinjeni i da tako nastupaju pred neprijateljima, odnosno, zabranjeno im je da se razilaze i međusobno ponižavaju i nipodaštavaju. Pred neprijateljima treba da pokažu da su jedinstveni povodeći se za riječima Uzvišenog Allaha: “Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Alu Imran, 103); “I ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali” (El-Enfal, 46). Među vjernicima, muslimanima, kada se radi o odmazdi i iznosu krvarine, nema nikakve razlike, i nijedan musliman ne smatra se vrednijim od drugog muslimana ni po porijeklu, ni po rasi, ni po pripradnosti nekom mezhebu. U hadisu se ukazuje i na to da poštovanje sigurnosti koju nevjerniku zajamči jedan musliman postaje obaveza cijele zajednice i nijednom muslimanu nije dozvoljeno da prekine ili povrijedi dogovor koji je taj musliman sklopio sa nevjernikom. Pored toga, hadis ukazuje i na to da ratni plijen koji u sukobu zaplijeni jedna skupina boraca pripada i vojniku koji je bio na najudaljenijem položaju u vojsci i on polaže pravo na taj plijen jer je i on bio pripadnik te vojske. Isto tako, na ratni plijen koji je od nevjernika zaplijenjen bez borbe i koji je pohranjen u državni trezor polažu pravo i oni koji su bili direktni sudionici borbe i osvajanja plijena, ali i oni vojnici koji su bili udaljeni od poprišta borbe, u pozadini.

Enes b. Malik i Osman b. Ebu Sulejman, radijallahu anhuma, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Halida b. Velida da napadne Ukejdira, vladara naselja Devmetul-Džendel. Halid ga je priveo, pošteđen mu je život i sa njim je sklopljen ugovor o plaćanju poreza – džizje.

Hadis bilježi Ebu Davud line

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme Bitke na Tebuku, poslao je Halida b. Velida u vojnu akciju protiv Ukejdira kojeg je Halid zarobio osvojivši njegovu utvrdu i priveo ga je u Medinu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio je Ukejdira u njegovo mjesto, uz obavezu da plaća porez, iako je bio Arap, ne prisiljavajući ga da primi islam.

Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao me u Jemen naredivši mi da (na ime zekata) od trideset krava uzmem june ili junicu koji su napunili godinu i ušli u drugu, a od svakih četrdeset krava da uzmem june ili junicu koji su napunili drugu i ušli u treću godinu, i da na ime glavarine od svakog punoljetnog uzmem zlatnik ili protuvrijednost u jemenskoj odjeći.”

Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed line

U ovom predanju Muaz navodi da ga je Allahov Poslanik poslao u Jemen kao namjesnika i sakupljača zekata i drugih prihoda, naredivši mu da na ime zekata od trideset krava uzme june ili junicu od godinu dana, a od svakih četrdeset junicu ili june od dvije godine. Odredio je i visinu poreza – džizje, i to jedan zlatnik po punoljetnoj osobi, i ovaj iznos džizje propisan je općenito za bogatog i siromašnog u toku jedne godine dana. Međutim, u određivanju iznosa džizje vladar ima pravo da zauzme svoj stav i mišljenje i odredi iznos shodno tome, uzimajući u obzir mjesto i vrijeme, i imovno stanje ljudi, a argument za to jeste stav Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je odredio iznos džizje za stanovnike Jemena, rekavši Muazu: “Od svakog punoljetnog uzmi zlatnik.” Međutim, iznos džizje poslije je povećan za stanovnike Šama, prema procjeni Omera.

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio sve grabežljive životinje sa očnjacima, te sve ptice (grabljivice) sa kandžama.

رواه مسلم

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da se jedu sve grabežljive, divlje životinje koje love svoj plijen očnjacima, te sve ptice grabljivice koje se služe svojim kandžama.

Ibn Ebu Ammar kazuje: “Upitao sam Džabira: ‘Da li se pustinjski gušter lovi?’, a on je odgovorio: ‘Da.’ Tada sam upitao: ‘Da li da ga jedem?’, a on je odgovorio: ‘Da.’ Opet sam upitao: ‘Da li je to rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?’ ‘Da’, odgovorio je.”

Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi line

Tabiin Ibn Ebu Ammar upitao je Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhuma, o propisu u pogledu pustinjskog guštera, da li ga je dozvoljeno loviti i jesti, a on mu je odgovorio da je to dozvoljeno. Zatim ga je Ibn Ebu Ammar upitao da li je to njegovo mišljenje ili je čuo da je to rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a Džabir ga je obavijestio da je to čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.