Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way






























Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
Iz hadisa se razumije da je zabranjeno jahati deve koje pretežno jedu nečist i da je zabranjeno piti njihovo mlijeko, a hadis ukazuje i na to da je zabranjeno jesti meso takve deve, o čemu se izravno govori u drugim hadisima. Zabrana u hadisu ne odnosi se samo na deve, nego je općenita norma koja obuhvata sve za ishranu dozvoljene životinje: stoku i živine, koje se hrane nečistima i izmetom, ako im je to pretežna hrana, jer su im u tom slučaju meso, mlijeko i znoj nastali od nečisti, tako da se smatraju nečistim, osim da se takve životinje hrane čistom hranom tri dana pa naviše, čime se uklanja zabrana.
U ovom hadisu Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazuje da je njegova tetka Ummu Hufejd poklonila Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, hranu: sir, maslo i guštere, pa je Poslanik jeo sir i maslo, a odbio je jesti guštere, jer je to nešto što se gadilo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tako da je njegovo gađenje prirodno uzrokovano, a ne pravno i vjerski. U drugim predanjima Poslanik je objasnio da je jedini razlog što odbija jesti guštera to što tih guštera nije bilo u zemlji njegovog naroda, što ukazuje na to da ih nije odbio jesti iz vjerskih razloga, nego što mu se gadilo. Zatim je Ibn Abbas kao dokaz da je dozvoljeno jesti ovog guštera naveo činjenicu da se to jelo na sofri Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da je gušter bio zabranjen, Poslanik ne bi prešutno odobrio drugima da ga jedu na njegovoj sofri.
Iz hadisa se razumije da je dozvoljeno jesti lovinu koju lovac pogodi strijelom ili oružjem sličnim strijeli, pa se lovina negdje sakrije, zatim je kasnije pronađe, a ne otkrije neki drugi uzrok smrti lovine osim svog gađanja, izuzev ako se lovina promijenila i usmrdjela, čime postaje nečistom i može da šteti čovjeku ako je pojede.
Aiša, radijallahu anha, u ovom hadisu obavještava da su neki ljudi došli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pitajući ga o mesu koje su donijeli neki muslimani, koji su netom primili islam, općenito, bili su neznalice, tako da se nije znalo jesu li spomenuli Allaha prilikom klanja ili nisu, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je onima koji su pitali da spomenu Allahovo ime prilikom jedenja i da jedu to meso. Iz riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u nekim verzijama ovog hadisa: “Allaha spomenite vi i jedite!”, nazire se jedan vid ukora ovima što pitaju, jer kao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Nije vaše da se brinete šta drugi rade, ako je po vanjštini to dozvoljeno, nego se brinite o onome što vi radite. Spomenite Allahovo ime i jedite.” Na temelju ovoga možemo zaključiti da, ako židov ili kršćanin donesu muslimanu zaklanu životinju, on ne treba ispitivati da li je to zaklano na islamski način ili nije, jer ovakvo pitanje nema smisla i predstavlja udubljivanje u to. A nije dozvoljeno jesti meso ako se zna i ubijeđeno se da prilikom klanja nije spomenuto Allahovo ime.
U ovom hadisu Ka’b b. Malik, radijallahu anhu, obavještava da je neka žena čuvala ovce na Uhudu i, nakon što je vuk napao ovcu i ozlijedio je, otjerala je vuka i zaklala ovcu oštrim kamenom. O ovom njenom postupku upitali su Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i on je naredio da se jede meso te ovce.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, u ovome hadisu obavještava da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Svaki musliman koji bude u materijalnoj mogućnosti da zakolje kurban, pa to ne učini, neka se ni ne približava mjestu klanjanja bajram-namaza i neka ne klanja sa ostalim ljudima, jer musliman ne smije da izostavi klanje kurbana ako je u mogućnosti da to čini. Klanje kurbana je veličanstveno obredoslovlje i simbol Kurbanskog bajrama. Izuzetna većina učenjaka smatra da je to pritvrđeni sunnet, dok neki učenjaci smatraju da je to obaveza imućnog.
U ovom hadisu Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, obavještava da su u godini Hudejbije klali zajedno sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kurban hedja koji su poveli sa sobom, pa im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se sedmerica udruže u kurban deve ili krave, pa su to učinili, tako da je sedam ljudi bilo udruženo u kurban jedne deve i sedam u kurban krave.
Kad je riječ o ajetu: "Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno" (el-Maida, 89), Aiša, r.a., je "nenamjerno zaklinjanje" protumačila da je to ono što se ponavlja u razgovoru ljudi kada pričaju jedni sa drugima i reknu: "Ne, tako mi Allaha"; "Da, tako mi Allaha!" Dakle, to je ono što se nehotice izrekne, a nije srčana namjera. Isto tako, nenamjerna zakletva spomenuta u ajetu odnosi se i na zaklinjanje čovjeka na neku prošlu situaciju, kada misli da je tako bilo kao što on kaže, a onda se pokaže da je drukčije nego što je mislio. Isto tako i zakletva da potvrdi ono što je mislio da je istina, a onda se pokaže suprotno. Takve nenamjerne zakletve ne tretiraju se zaklinjanjem, i za njih nema iskupa (kefareta), a na to ukazuju riječi Uzvišenog: "Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno", tj. neće vas kazniti, niti vam je obavezan iskup za ono što ste izrekli od zakletve koju niste namjeravali izreći. Isto tako, i ako je izgovori a misli da se zaklinje na istinu, a ne bude tako, kao kada se zakune drugome da nešto učini misleći da će ovaj to uraditi a on to ne učini. Najpreče razumijevanje ajeta je komentar Aiše, r.a., jer je ona bila prisutna kad je Poslaniku dolazila objava, a poznavala je i arapski jezik.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da je iskup za neodređeni zavjet – kada čovjek ne precizira šta želi niti to imenuje – isti kao iskup za zakletvu.