Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Ebu Seid El-Hudri, radijallahu 'anhu, prenosi merfu' predaju: "Ko prespava Vitar namaz ili ga zaboravi, neka ga klanja kada se sjeti."

Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed line

Onaj ko prespava Vitar namaz i probudi se u jutro, ili ga zaboravi klanjati, treba ga klanjati nakon pojave zore, tj. treba ga naklanjati. Dakle, ovaj hadis ukazuje na dozvolu klanjanja vitar namaza nakon druge zore, onome ko ga zaboravi ili prespava, jer takav ima šerijastko opravdanje.

Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi se da je rekla: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ostavljao bi poneki posao, premda je volio raditi, bojeći se da ga ne bi radio i ostali svijet, pa da im se to nametne kao obaveza. Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nikada nisam vidjela da klanja duha-namaz, a ja ga, uistinu, klanjam."

Muttefekun alejh line

Aiša, radijallahu 'anha, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ostavljao neko djelo, premda ga je volio raditi, bojeći se da ga ne počne raditi i ostali svijet, pa da im se to nametne kao obaveza, i samim tim sebi otežaju ili možda ne budu u mogućnosti to djelo redovno izvršavati. Zatim je, radijallahu 'anha, spomenula da Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije klanjao duha namaz. Ovu njezinu izjavu islamski učenjaci su shvatili kao negaciju stalnog i redovnog obavljanja duha namaza, što znači da je nekada klanjao a nekada ostavljao klanjanje duha namaza bojeći se da taj namaz njegovom ummetu ne postane obavezan. To možemo razumjeti iz onoga što je Aiša, radijallahu 'anha, na početku ovog hadisa spomenula.

Od Zejd b. Erkam, radijallahu anhu, prenosi se da je vidio neke ljude kako klanjaju u jutarnjim satima, pa je rekao: "A zar oni ne znaju da je namaz bolje klanjati u drugom vremenu. Zaista je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Namaz pokajnikā je onda kada zemlja počne pržiti papke mladih deva.'"

Hadis bilježi imam Muslim line

Zejd b. Erkam, radijallahu anhu, vidio je neke ljude da klanjaju duha-namaz, pa je spomenuo da je on čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Namaz pokajnikā je onda kada zemlja počne pržiti papke mladih deva." Drugim riječima, najbolje vrijeme za duha-namaz jest kada sunce odskoči i bude toliko jako da ugrije zemlju, tako da mlade deve ne mogu hodati zbog vrućine pijeska. To je vrijeme u kome duha-namaz klanjaju oni koji se pokoravaju Allahu Uzvišenom i koji se često kaju.

Prenosi se od Džabira b. Jezida b. el-Esveda, a on od svoga oca, da je kao dječak (mladić) klanjao s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz, u uglu džamije je ugledao dva čovjeka kako stoje. "Dovedite mi onu dvojicu." - reče. Doveli su u ih, a oni su drhtali od straha. "Zašto niste klanjali s nama?" - upita ih. ''Već smo bili klanjali u našoj kući." - odgovoriše, a on reče: "Ubuduće ne činite tako! Ako neko bude klanjao kod kuće, zatim zatekne imama koji još klanja, neka klanja i s njim, to će mu biti nafila."

Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi line

Jezid b. El-Esved prenosi da je klanjao sa Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, dok je još bio mladić. Kada je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, završio namaz, ugledao je dva čovjeka koja nisu klanjali u strani džamije. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio je ashabima da ih dovedu. Kada su došli, drhtali su od straha, pa im je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selelm, kazao: "Zašto niste klanjali sa nama?" Odgovorili su: "Klanjali smo kod kuće." On tada reče: "Nemojte tako činiti opet. Ukoliko neko klanja kod svoje kuće, a zatim prispije da klanja i sa imamom, neka se priključi, jer će mu to donijeti samo dodatni sevap i nagradu. Prvi namaz računaće se kao obavezni, dok će drugi kao dobrovoljni."

Prenosi se od Enesa b. Malika da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok je jahao konja, pao s njega i zgulio svoju desnu stranu, pa je jedan namaz klanjao sjedeći. Ashabi su klanjali za njim sjedeći, a kada je završio namaz, rekao je: "Imam je postavljen kako bi se za njim povodilo, pa kada klanja stojeći, klanjajte i vi stojeći; kada se sagne, sagnite se za njim i vi; kada se podigne, podignite se i vi; kada kaže: 'Semiallahu li men hamideh (Allah čuje onog ko Ga hvali)', vi recite: 'Rabbena ve lekel-hamd (Gospodaru naš, Tebi hvala)'; kada bude klanjao stojeći, klanjajte i vi stojeći; kada bude klanjao sjedeći, i vi svi klanjajte sjedeći.'"

Hadis bilježi imam Buhari line

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pao je s konja i zgulio svoju desnu stranu, zbog čega je jedan namaz morao klanjati sjedeći; ashabi su iza njega također klanjali sjedeći. Kada je završio namaz, okrenuo se i obavijestio ih da klanjači u namazu trebaju slijediti imama u svim stvarima. Rekao im je da slijede imama ustopu, pa da tekbir donesu nakon njega, na ruku odu nakon njega i tako dalje, a ako imam klanja stojeći onda će i oni klanjati; ako klanja sjedeći, tad će i oni klanjati sjedeći...

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidio ashabe da se povlače u namazu unazad, pa im reče: "Naprijed prođite i mene slijedite (u namazu), a neka vas slijede oni koji su iza vas. Dokle god se povlače neki ljudi, sve dotle ih Allah unazađuje."

Hadis bilježi imam Muslim line

Ovaj hadis nam objašnjava vrijednost stajanja iza imama u namazu i prvim safovima, kao i to da zadnji safovi slijede prve safove. Također se upozoravaju oni iz zadnjih safova na opasnost kašnjenja i bježanja od Allahove milosti i veličine nagrade i slično tome.

Prenosi se od Ubejdullaha b. Abdullaha b. Utbe, da je rekao: "Ušao sam kod Aiše i rekao: 'Hoćeš li mi pričati o bolesti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?' 'Svakako', odgovorila je ona, a zatim nastavila: 'Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, iznemogao, pitao je: 'Je li svijet klanjao?' Rekli smo mu: "Ljudi čekaju tebe'. 'Stavite mi vode u korito!' rekao je. 'Mi smo to učinile, on se okupao i kada se počeo dizati, uhvatila ga je nesvijest. Kasnije se osvijestio pa je upitao: 'Da li je svijet klanjao?' 'Ljudi čekaju tebe, Allahov Poslaniče', rekli smo. 'Stavite mi vode u korito!', rekao je. Potom je sjeo u korito, okupao se i kada je htio da ustane, onesvijestio se. Kasnije se osvijestio i opet upitao: 'Da li je svijet klanjao?' 'Ljudi čekaju tebe, Allahov Poslaniče', odgovorili smo mu. Svijet u džamiji iščekivaše Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za jacija-namaz, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao po Ebu Bekra da predvodi namaz svijetu. Izaslanik mu je otišao i rekao: 'Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijeda da ti predvodiš namaz.' Ebu Bekr, koji je bio milosrdan čovjek, reče: 'Omere, klanjaj ti svijetu!' 'Ti si toga dostojniji', odgovori Omer. Tako je tih dana klanjao Ebu Bekr. Kasnije je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, osjetio u sebi neku olakšicu, pa je radi podne-namaza izašao uz pomoć dva muškarca, od kojih je jedan bio Abbas, dok Ebu Bekr već klanjaše predvodeći namaz prisutnom svijetu. Kada ga je Ebu Bekr ugledao, htio se povući natrag, ali mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao znak da se ne povlači. 'Ostavite me da sjednem pokraj njega!', reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i oni su ga ostavili da sjedi pokraj Ebu Bekra. Ebu Bekr je klanjao namaz za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, a prisutni svijet za Ebu Bekrom. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je sjedio. Kasnije sam", kaže Ubejdullah", ušao kod Abdullaha b. Abbasa i upitao: "Hoćeš li da ti kažem šta mi je Aiša ispričala o bolesti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem?" "Da!", reče on. Tada sam mu sve to ispričao, i on nije ništa negirao, nego je upitao: "Da li ti je imenovala čovjeka koji je bio s Abbasom?" "Nije", rekao sam. "To je bio Alija b. Ebu Talib", kazao je on.

Hadis bilježi imam Buhari line

U ovom predanju govori se o nečemu što se desilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio bolestan, neposredno prije smrti. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, boest se znatno pogrošala, a on je one koji su bili u njegovoj blizini upitao: "Da li je svijet klanjao?" Prisutni su odgovorili da nije. On je tada tražio da mu stave vode u korito, a kada su to učinili, on se okupao, ali se nakon toga onesvijestio. Kada se osvijestio, ponovio je pitanje i ponovo se okupao, ali se opet onesvijestio. Isto to je učinio i treći put. Zatim je naredio da ljude u namazu predvodi Ebu Bekr. Kada je o tome obaviješten, Ebu Bekr tražio je od Omera da on umjesto njega predvodi namaz, ali on je to odbio i dao prednost Ebu Bekru, koji je najpreči da mijenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osjećao malo bolje, pa je uz pomoć el-Abbasa i Alije, radijallahu anhuma, izašao da klanja, a Ebu Bekr je već predvodio ljude u podne-namazu. Kada je vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, htio je da se pomakne nazad u saf sa ljudima, ali mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi da ostane na mjestu; Poslanik je sjeo pored njega. Ebu Bekr klanjao je za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a ljudi su klanjali za Ebu Bekrom, radijallahu anhu.

Prenosi se od Ebu Mes'uda Ensarije, radijallahu 'anhu da je rekao: "Neki je čovjek kazao: 'Allahov Poslaniče, skoro da odustanem od (kolektivnog obavljanja) namaza zbog toga što ga taj i taj oduljuje.' Nikad nisam vidio Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, srditijeg u predavanju kao tada. 'Vi zaista rastjerujete (džema'at). Onaj ko predvodi ljude u namazu neka olakšava (namaz), jer među njima ima poneko bolestan, slab i onaj ko ima neku potrebu.'”

Hadis bilježi imam Buhari line

Jedan čovjek se požalio Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da ponekad ne dolazi na namaz u džematu jer imam dugo klanja, pa se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, puno naljutio, a zatim se ljudima obratio i kazao da među njima ima onih koji ljude tjeraju od namaza. Naredio je imamu da olakša ljudima, kako bi oni otišli sa namaza sa željom da ga opet klanjaju, a razlog tome je što među vjernicima ima onih koji ne mogu izdržati kada se dugo klanja, jer su slabašni, bolesni ili imaju neku potrebu. Kada klanjač samostalno klanja, onda može da odulji koliko hoće, jer tada nikome ne nanosi štetu.

Prenosi se od Ejjuba, on od Ebu Kilabe, a ovaj od Amra b. Seleme da je kazivao: "Upitao me je Ebu Kilaba: 'Zar se nećeš susresti s njim i postaviti mu neka pitanja?', misleći na Amra b. Selemu. Susreo sam se s njim i pitao ga, a on je počeo kazivati: 'Bili smo kod vode pored koje su prolazili ljudi. Pored nas su nailazili putnici, pa smo ih pitali: 'Šta je to s ljudima? Šta je to s ljudima? Ko je ovaj čovjek?' Oni bi odgovarali: 'Tvrdi da ga je Allah poslao, da mu je objavio, ili da mu je objavio to i to.' Pamtio sam te riječi, i one su se učvrstile u mojim prsima. Arapi su prihvatanje islama odgađali do pobjede. Govorahu: 'Pustite njega i njegov narod, pa ako ih nadvlada, on je istinski poslanik.' Kada se desilo oslobođenje Meke, sva plemena su požurila sa obznanom svog islama, a moj otac je prihvatio islam prije mog plemena. Kada je došao među njih rekao je: 'Došao sam vam, tako mi Allaha, od istinskog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem!', dodavši: 'Klanjajte taj i taj namaz u to i to vrijeme, i taj i taj namaz u to i to vrijeme; a kada namaz nastupi, neka jedan od vas prouči ezan i neka vam imami onaj koji zna najviše Kur'ana.' Pogledali su, pa nije bilo nikoga ko je znao više Kur'ana od mene, jer sam ja učio od putnika, pa su me proturili ispred sebe, a imao sam šest ili sedam godina. Na meni je bio ogrtač koji bi se, kada bih pao na sedždu, zadigao uz leđa, pa je neka žena iz susjedstva rekla: 'Zar nećete sakriti od nas stražnjicu svoga učača?!' Kupili su platno i skrojili mi košulju. Ničemu se nisam tako obradovao kao toj košulji.'"

Hadis bilježi imam Buhari line

Prenosi se od Ejjuba, on od Ebu Kilabe, a ovaj od Amra b. Seleme da je kazivao: "Upitao me je Ebu Kilaba: 'Zar se nećeš susresti s njim i postaviti mu neka pitanja?', misleći na Amra b. Selemu. Susreo sam se s njim i pitao ga, a on je počeo kazivati: 'Bili smo kod vode pored koje su prolazili ljudi. Pored nas su nailazili putnici, pa smo ih pitali: 'Šta je to s ljudima? Šta je to s ljudima? Ko je ovaj čovjek?' Oni bi odgovarali: 'Tvrdi da ga je Allah poslao, da mu je objavio, ili da mu je objavio to i to.' Pamtio sam te riječi, i one su se učvrstile u mojim prsima. Arapi su prihvatanje islama odgađali do pobjede. Govorahu: 'Pustite njega i njegov narod, pa ako ih nadvlada, on je istinski poslanik.' Kada se desilo oslobođenje Meke, sva plemena su požurila sa obznanom svog islama, a moj otac je prihvatio islam prije mog plemena. Kada je došao među njih rekao je: 'Došao sam vam, tako mi Allaha, od istinskog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem!', dodavši: 'Klanjajte taj i taj namaz u to i to vrijeme, i taj i taj namaz u to i to vrijeme; a kada namaz nastupi, neka jedan od vas prouči ezan i neka vam imami onaj koji zna najviše Kur'ana.' Pogledali su, pa nije bilo nikoga ko je znao više Kur'ana od mene, jer sam ja učio od putnika, pa su me proturili ispred sebe, a imao sam šest ili sedam godina. Na meni je bio ogrtač koji bi se, kada bih pao na sedždu, zadigao uz leđa, pa je neka žena iz susjedstva rekla: 'Zar nećete sakriti od nas stražnjicu svoga učača?!' Kupili su platno i skrojili mi košulju. Ničemu se nisam tako obradovao kao toj košulji.'" Ovim se hadisom ne može dokazivati neobaveznost pokrivanja stidnog mjesta u namazu, jer se to samo jednom, i to slučajno, dogodilo, a moguće je i da se ovo desilo prije nego što su oni saznali za obaveznost pokrivanja stidnog mjesta u namazu.