Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Od Abdullaha b. Omera, radijallahu 'anhu, prenosi se da je rekao: "El-Abbas b. 'Abdul-Muttalib, zamolio je Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da u vrijeme obreda Mine noćiva u Mekki, kako bi bio na usluzi hadžijama u poslu opskrbe sa vodom, pa mu je dozvolio."
Muttefekun alejh
Noćivanje na Mini u noćima tešrika je jedna od obaveza hadždža koju je prakticirao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tako da je boravak na Mini tih noći i dana, pokornost Uzvišenom Allahu i spada u obrede hadždža. Međutim, s obzirom da je pojenje hadžija preferirana aktivnost, to je služba u korist hadžija koji su došli u Njegovu kuću i Njegovi su gosti, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dozvolio je svome amidži El-Abbasu da izostavi noćenja na Mini kako bi mogao da se posveti aktivnosti pojenja hadžija, a to je opća korist, što upućuje da drugima koji ne rade javni posao kao on nema razloga i opravdanja za odsustvovanje sa Mine.
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Požurite sa dženazom; ako se radi o dobroj osobi, onda je ka dobru nosite, a ako ne, onda je to zlo koje skidate sa svojih vratova."
متفق عليه
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se požuri s opremanjem umrle osobe, klanjanjem dženaze i njenim ukopom; jer ako je umrla osoba bila čestita, tada je predajete u dobro stanje – uživanju u kaburu, a ako nije bila takva, tada skidate zlo sa svojih vratova.
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je jednom, na ime kurbana, u Meku bravče."
Muttefekun alejh
Aiša, radijallahu anha, kazuje nam o kurbanu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tzv. hedju, a "hedj" je kurban koji se poklanja Meki kao vid približavanja Allahu. "Hedj" u Mekki je i sunnet i dobro djelo kojim se osoba približava Allahu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je kao kurban ovcu, a davao je i devu. Dakle, sunnet je da se taj kurban zakolje u mekanskom Haremu kao vid približavanja Allahu, te da se podijeli siromasima i nevoljnicima koji se nalaze u Haremu. "Hedj" koji je obavezan onome ko obavlja hadždž-temettu ili kiran ili onome ko ostavi neki vadžib hadža ili učini zabranu naziva se "fidja" (iskup) i to je "hedj" (kurban) koji je obavezan. "Hedj" koji je spomenula Aiša jest dobrovoljni kurban koji čovjek može kao poklon Kabi namijeniti iz svoje države kao vid približavanja Allahu Uzvišenom.
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Blagajnik (rizničar) musliman i pouzdan, koji izvršava što mu se naredi i u punoj mjeri isplaćuje onome kome mu je naređeno, dragovoljno (bez srdžbe), i sam je jedan od dobrotvora (davalaca sadake)." U drugom rivajetu stoji: "Blagajnik, koji isplaćuje tačno onako kako mu se naredi..."
Hadis bilježi imam Buhari - Hadis je muttefekun alejh, a ovo je Buharijeva verzija
El-Hazin (blagajnik) je ovdje subjekat, dok je ehadul-mutesaddikin (jedan od dobrotvora) predikat. Dakle, onaj blagajnik koji sakupi četiri osobine, a one su islam, pouzdanost, sprovođenje onoga što mu je naređeno da dadne i širokogrudnost i radost prilikom davanja - takav je musliman, čime se udaljava i isključuje nevjernik, jer ako je blagajnik nevjernik, pa čak i ako je pouzdan, i sprovodi ono što mu je naređeno, neće imati sevap, s obzirom da nevjernici nemaju sevapa za svoja dobra djela, jer Uzvišeni Allah kaže: "I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti." (El-Furkan, 23.) Također kaže: "A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru - njihova djela biće poništena i na ovome i na onome svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati." (El-Bekare, 217). Ukoliko nevjernik uradi dobro, a potom prihvati islam, biće za to dobro nagrađen. Drugi opis jeste da je pouzdan i izvršava ono što mu je povjereno, čuva imetak, ne uništava ga, niti je nemaran prema njemu i ne rasipa ga. Treći opis: Izvršava ono što mu se naredi, jer ima ljudi koji su pošteni i pouzdani, ali su lijeni. U ovom slučaju, onaj ko je pouzdan, izvršava naređeno, tako da posjeduje i snagu i poštenje. Četvrti opis: Blagodaran je i širokogrudan, kada izvršava ono što mu je naređeno da izvrši i kada dijeli, on to dijeli radosno i sretan je zbog toga, ne prigovara i ne smatra se boljim od onoga kome daje. Dakle, ovakav se smatra jednim od dobrotvora, i pored činjenice da iz svog ličnog imetka ne daje ništa. Primer tome: Osoba ima imetak, a data mu je funkcija povjerenika nad određenim fondom, musliman je i pouzdan, te izvršava ono što mu se naredi i to čini s radošću. Kada mu vlasnik tog fonda kaže: "Dadni tom i tom siromahu deset hiljada maraka.", pa mu on dadne, a pri tome posjeduje svojstva koja su spomenuta u hadisu, on ima status kao i onaj ko udijeli deset hiljada, a da se od sevapa ne umanjuje ništa onome ko je to udijelio. To je dobrota od Allaha Uzvišenog i počast.
Od Abdullaha b. Omera, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je klanjao dok je bio na jahalici, ma u kojem pravcu se jahalica okrenuila, i išaretio je glavom (za ruku' i sedždu)." Tako je činio i Ibni Omer. U drugoj verziji predaje se kaže: "Klanjao je vitre na devi." Kod Muslima je verzija: "Osim što na njoj nije klanjao propisani namaz." A kod Buharije: "Osim farzova."
Hadis bilježi imam Buhari - Muttefekun alejh
Allahov Poslanik. sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao je na leđima jahalice samo nafile, kamo god bi ga okrenula, makar ne bila okrenuta i prema Kibli, klanjao je klimajući glavom kao znak za ruku' i sedžde. Nije propisan silazak na zemlju da bi učinio ruku i sedždu, ili da bi se okrenuo prema Kibli. U tome nema razlike između dobrovoljnog namaza, generalno, propisanih sunneta ili nekih namaza koji imaju uzrok. Jedino to nije činio sa farzovima. Čak je klanjao i vitre na devi.
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: "Oplela sam ogrlicu za kurbane Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatim sam ih obilježila, pa je on stavio ogrlice na njih (ili je rekla: "Stavila sam ogrlice na njih"), zatim ih je poslao do Kabe, a on je ostao u Medini. Nije mu bilo zabranjeno ništa od dozvoljenh stvari (koje se zabranjene u stanju ihrama)."
Muttefekun alejh
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, veličao je Kabu i štovao je. Imao je običaj kada ne ide na Kabu da pošalje kurban iz poštovanja prema njoj i velikodušnosti prema stanovnicima Harema. Kada bi poslao kurban, obilježio bi ga i stavio mu ogrlicu, da bi ga ljudi prepoznali i ukazivali mu poštovanje i da mu ne bi nanosili štetu, znajući da je to kurban za Kabu. Spomenula je Aiša, radijallahu anha, potvrđujući ovaj običaj, da je ona plela ogrlicu za kurban. Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao kurban koji je bio namijenjen Kabi, a on ostao u Medini, ne bi ostavljao stvari koje inače ostavlja osoba dok je u ihramima, poput intimnog odnosa sa ženom, oblačenja šivene odjeće i slično tome, nego mu je to bilo dozvoljeno kao i uvijek.
Abdullah b. Omer, radijallahu 'anhuma, je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ušao u Ka'bu a sa njim i Usama b. Zejd, Bilal, Osman b. Talha, i zatvorili su za sobom vrata. Kada su ih otvorili, bio sam među prvima koji su ušli i pri tom sam sreo Bilala i upitao ga: 'Da li je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao unutra?' Rekao je: 'Da, između dva desna stuba.'"
Muttefekun alejh
Kada je Allah Uzvišeni, osme godine po Hidžri, oslobodio Mekku, i kada je Njegova Kuća očišćena od slika i kipova koji su se u njoj nalazili, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ušao u Ka'bu i sa njim dvojica njegovih sluga, Bilal i Osman b. Talha radijallahu 'anhum, i za sobom su zatvorili vrata, kako se ljudi ne bi gužvali da uđu u Ka'bu i vide na koji način Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selelm, u njoj ibadet čini, i time ga odvrate od suštine ibadeta zbog kojeg je i ušao u Ka'bu, a to je dozivanje i zahvaljivanje svome Gospodaru na blagodati koju mu je ukazao. Nakon što su se u njoj dugo ostali otvorili su vrata, a Abdullah b. Omer je nastojao da u svim stvarima slijedi Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i zbog toga je bio prvi koji je ušao nakon njih i pri tome je upitao Bilala da li je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao unutar Ka'be. Na to mu je Bilal odgovorio da jeste i to i između dva desna stuba. U to vrijeme u Ka'bi je bilo šest stubova, tako da su se iza leđa Poslanika, sallalalhu 'alejhi ve sellem, nalazila tri stuba, dva sa njegove desne strane i jedan sa lijeve strane. Odmakao se od zida Ka'be tri lakta, i klanjao dva rekata.
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio jednog čovjeka kako goni devu za kurban, pa mu je rekao: "Uzjaši je!" "Ovo je, uistinu, deva za kurban u Meki", reče čovjek. "Uzjaši je!", ponovio je Vjerovjesnik. "Kasnije sam ga vidio", rekao je Ebu Hurejra, "da jaše tu devu pored Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem." U drugoj verziji stoji: "Drugi ili treći put kazao je: 'Uzjaši je, teško tebi.'"
Muttefekun alejh
Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio nekog čovjeka kako goni devu, a bio je u potrebi da je jaše, kazao mu je: "Uzjaši je." Imajući u vidu da je kurban bio kod njih cijenjen, ovaj ashab pitao je o tome, jer je tu devu namjenio kao kurban u Meki. Poslanik mu je objasnio da je dozvoljeno da jaše devu koja je namijenjena kao žrtvena životinja.
Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je jednog petka neki čovjek ušao u džamiju na vrata koja su bila okrenuta prema sudnici (Darul-kada), dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stajao i držao hutbu. Taj čovjek se okrenu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: "Allahov Poslaniče, imanje nam propade i putovati ne možemo, pa moli Allaha da nam dadne kišu!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podiže ruke i izgovori: "Allahu, daj nam kišu! Allahu, daj nam kišu! Allahu, daj nam kišu!" "Allaha mi", kaže Enes, "na nebu nije bilo ni oblaka ni oblačka, a između nas i brda Sel'a nije bilo ni kuće ni dvorišta. Tada se iza Sel’a pojavio oblak poput štita. Kada se našao nasred neba, raširio se, pa stade padati kiša. Tako mi Allaha, šest dana nismo vidjeli sunca!" Sljedeće džume, dok je Allahov Poslanik stajao i držao hutbu, uđe neki čovjek na ista vrata, okrenu se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: "Allahov Poslaniče, stoka nam propada, a putevi se isprekidaše, pa moli Allaha da kišu od nas povuče!" "Allahov Poslanik tada podiže ruke", priča Enes, "i reče: ’Allahu moj, oko nas je spusti, a ne na nas! Allahu moj, na brežuljke, na visoravni, uvale dolina i na rasadnike!’" "I kiša se povuče. Tada smo izašli i šetali po suncu", Enes je zaključio. Šerik prenosi: "Upitao sam Enesa ibn Malika: ’Da li je to bio onaj isti čovjek?’ 'Ne znam' – odgovori Enes."
متفق عليه
Jednog petka uđe neki beduin u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju na zapadna vrata, koja su bila nasuprot kuće Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu. Allahov Poslanik, je stajao i držao hutbu. Čovjek stade pravo pred Poslanika i reče: "Allahov Poslaniče, blokirani su nam putevi i od gladi nam poginu stoka koju ljudi jašu — pa uči dovu Allahu da nam spusti kišu!" Allahov Poslanik podiže ruke, pa reče: "Allahu, napoji nas! Allahu, napoji nas! Allahu, napoji nas!" Enes ibn Malik je rekao: "Tako mi Allaha, na nebu nismo vidjeli ni komadić oblaka, a između nas u džamiji i brda Sel', koje se nalazi zapadno od džamije i s čije strane dolaze oblaci, nije bilo ni kuće ni zgrade koja bi nam zaklanjala pogled." Enes prenosi: "Iza njega naiđe oblak okrugao poput štita, a kada se našao nasred medinskog neba, raširio se, pa stade padati kiša. Tako mi Allaha, nismo vidjeli sunca od tog momenta sve do naredne džume, kada uđe isti onaj čovjek na ista vrata, a Poslanik je stajao i držao hutbu. Čovjek stade pravo pred njim i reče: 'Allahov Poslaniče, propala su imanja i zablokirali su putevi — pa uči dovu Allahu da zaustavi kišu!' Pa je Poslanik podigao ruke i rekao: 'Allahu, skloni kišu oko nas, a ne na nas. Allahu, na uzvišenja – brda, brdašca, doline i mjesta gdje raste šuma.'" Enes reče: "Kišni oblak se razišao pa smo izašli hodati pod suncem."
