Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Od Abdullaha b. Omera, radijallahu 'anhuma, se prenosi, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je dijeleći ratni plijen za jahalicu odredio dva udjela, a za čovjeka jedan udio.
Muttefekun alejh
Abdullah b. Omer, radijallahu 'anhuma, nas obavještava da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prilikom podjele ratnog plijena odredio za jahalicu dva udjela, a za čovjeka jedan udio, jer je doprinos jahalice u bici veći od doprinosa čovjeka bez jahalice, kao što je spomenuto u Kur'anu: "i zorom napadaju, i dižu prašinu, pa svi zajedno u sredinu prodiru." (El-'Adijat, 3-5.) U ovome je pohvala jahalica, i ukazivanje na njihovu vrijednost u ratu. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Konji sa svojim grivama su dobro do Sudnjeg dana." Prenose ga Buhari (2849.) i Muslim (1871.).
Ka’b b. Malik, radijallahu anhu, kazuje: “Rekoh: ‘Allahov Poslaniče, kao jedan vid svoga pokajanja, dat ću sav svoj imetak kao milostinju Allahu i Poslaniku.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Jedan dio imetka zadrži za sebe, to je bolje za tebe.’”
Muttefekun alejh
Ka’b b. Malik el-Ensari, radijallahu anhu, bio je jedan od trojice koji se nisu odazvali pozivu za Bitku na Tebuku, a nisu bili licemjeri niti su imali opravdanje za izostanak iz bitke. Kada se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio iz tog vojnog pohoda, prekinuo je sa njima svaki kontakt naredivši da to učine i ostali ashabi. Oni su bili bojkotirani sve dok nije objavljeno da je Allah prihvatio njihovo pokajanje i da je zadovoljan njima, čemu se obradovao i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a i ostali ashabi. Od radosti i veselja zbog Božijeg zadovoljstva i primanja njegovog pokajanja, Ka’b je htio da sav svoj imetak podijeli kao milostinju u ime Uzvišenog Allaha, pa ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio na drugo rješenje, tj. da dio imetka ostavi sebi. Zbog Ka’bove iskrenosti i iskrenog pokajanja, Uzvišeni Allah oprostio mu je grijehe, i nije ga zadužio da podijeli svoj imetak. Uzvišeni ne obavezuje osobu ničim što ne može podnijeti. Ka’b je podijelio dio imetka, radujući se Božijem zadovoljstvu i želeći postići nagradu kod Uzvišenog Allaha, a dio imetka zadržao je da pokrije svoje potrebe i obavezne rashode izdržavanja sebe i onih za koje se mora brinuti. A Allah je milostiv Svojim robovima!
Od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: "Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pored ratnog plijena koji je dijelio na čitavu vojsku, posebno izdvajao određeni dio onima koje je slao na posebne zadatke i u izvidnice."
Muttefekun alejh
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, veli da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno izdvajao određeni dio ratnog plijena onima koje je slao na posebne zadatke i u izvidnice, i to pored ratnog plijena koji je dijelio na čitavu vojsku bez izuzetka. Davao im je poseban udio u ratnom plijenu koji nije davao ostaloj vojsci kako bi ih nagradio i podstakao na borbu.
Od Omera b. el-Hattaba, radijallahu 'anhu, prenosi se da je rekao: "Imetak plemena Benu Nadir je plijen koji je Uzvišeni Allah Poslaniku Svome, sallallahu 'alejhi ve sellem, darovao i muslimani nisu morali zbog njega konje i konjanike tjerati u trk. Ovaj imetak je diskreciono pravo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Od toga je odvajao za godišnje izdržavanje svoje porodice, a ostatak trošio za oružje i ratnu opremu potrebnu za borbu na Božijem putu.
Muttefekun alejh
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, došao u Medinu kao muhadžir, zatekao je grupacije židova koje su se nalazile oko Medine. On je sklopio sa njima mirovne sporazume, da ga ne napadaju, i da ne pomažu njegove neprijatelje, a zauzvrat ostavlja ih u njihovoj vjeri. Ashab po imenu 'Amr b. Umejje ed-Damri, radijallahu 'anhu, ubio dvojicu članova plemena Benu Amir misleći da se radi o neprijateljima muslimana. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prihvatio je da plati krvarinu za dvojicu ubijenih, uputi se u selo Benu Nedira htijući da ga pomognu u krvarini. Dok je on, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjedio na jednoj pijaci u očekivanju njihove pomoći, oni su prekršili dogovor želeći da ga ubiju. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio upozoren Objavom o njihovom izdajstvu pa se udaljio iz sela ostavljajući ih u uvjerenju, kao i prisutne ashabe, da ide izvršiti fiziološku nuždu. Krenuo je put Medine. Pošto je kasnio u povratku oni izađoše za njegovim tragovima da ga potraže, a on ih obavijesti o izdajstvu židova. Muslimani su ih držali u opsadi šest dana dok nije postignut dogovor da se isele u Šam, Hiru i Hajber. Njihov imetak je postao lahki plijen, dobijen bez teškoće i bez pokretanja konjice tako da je njihov imetak pripao Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellam. Od tog imetka Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je odvajao godišnje izdržavanje za svoju porodicu, a ostatak trošio za opće i najpreče potrebe muslimana toga vremena u vidu vojne opreme, konja i oružja. A svako vrijeme ima svoje izdatke za javne koristi.
Od Abdurrahmana b. Ebu Bekre kazivaše: "Pisao je moj otac", ili je rekao: "Pisao sam za svoga oca pismo koje je poslao svome sinu Ubejdullahu, dok je bio kadija u Sidžistanu, u kome je stajalo: 'Ne sudi između dovojice dok si ljut, jer sam ja zaista čuo Allahovog Posalnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Neka niko od vas ne sudi između dvojice ljudi dok je ljut.''" A u drugoj predaji stoji: "Neka sudija ne sudi između dvojice dok je ljut."
Muttefekun alejh
Mudri Zakonodavac je zabranio da sudija sudi među ljudima dok je u ljutnji, zbog toga što ljutnja utječe na pravilno rasuđivanje. Zbog toga se nije sigurno da neće u stanju srdžbe nekome nanijeti nepravdu ili pogriješiti u presudi. I to bi onda bila nepravda prema optuženom, a propast i grijeh za sudiju.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko oslobodi svoj partnerski dio u robu, a ima još imovine koja doseže cijenu roba, odredit će se pravedna vrijednost roba i on će svojim partnerima dati njihove udjele, a rob će biti oslobođen. A ako ne bude imao imovine, oslobađa se samo onaj dio koji je oslobodio."
Muttefekun alejh
Ko ima sudioništvo, pa makar i mali udio, u vlasništvu roba ili robinje, pa oslobodi taj dio, njegov udio samim oslobađanjem postaje slobodan. Ako je onaj ko je oslobodio svoj dio imućan, tako da može dati protivvrijednost udjela svog partnera, onda će se rob osloboditi u cijelosti, tj. udio onoga ko oslobađa i udio njegovog partnera. Zatim će se procijeniti vrijednost udjela partnera prema tržišnoj cijeni i dat će mu se naknada. Ako pak nije bogat, tj. ne posjeduje vrijednost partnerovog udjela u robu, neće oštetiti svog partnera, nego će osloboditi samo svoj dio, a udio partnera ostaje u njegovom vlasništvu.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko oslobodi roba od svog dijela vlasništva, obaveza mu je da ga svojim imetkom oslobodi i od ostalih vlasnika, a ako nema dovoljno imetka procjenjuje se vrijednost roba pravedno (shodno udjelu ostalih vlasnika koji ga nisu oslobodili), i daje mu se mogućnost da se sam otkupi."
Muttefekun alejh
Ako jedan rob ima nekoliko vlasnika, pa jedan od njih odluči da ga oslobodi svog dijela vlasništva, obavezan je da ga oslobodi svojim imetkom i u ime ostalih vlasnika tako što će svakom od njih dati dio imetka koji su uložili pri kupovini roba, te će na taj način rob postati slobodan. Međutim, ukoliko taj vlasnik nema imetka da to učini, daje se pravo robu da izabere između dvije stvari: Da bude djelimično slobodan, odnosno slobodan onoliko koliki je dio vlasnika koji ga je oslobodio, a da ostalim vlasnicima i dalje bude rob, ili da se procijeni njegova vrijednost nakon što ga je jedan od vlasnika oslobodio, te da mu se da mogućnost da se sam otkupi.
Prenosi se od Abdullaha b. Ebi Evfa, radijallahu 'anhu, da je rekao: "Ratovali smo uz Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, učestvujući u sedam vojni hraneći se skakavcima."
Muttefekun alejh
Uzvišeni Allah je opskrbio ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u sedam vojni sa skakavcima kada nisu imali druge hrane, kao što ih je pomogao i sa kitom koji je izbačen iz mora pa su ga pojeli u nekom od vojnih pohoda.
Prenosi se od Abdullaha b. Omera, radijallahu 'anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ušao u Mekku preko Gornjeg obronka kroz Keda', koji se nalazi na Bathau, a izašao preko Donjeg obronka.
Muttefekun alejh
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je obavljao Oprosni hadždž, pa je u noći njegovog ulaska u Mekku prenoćio u dolini Tuva, po isteku četvrtog dana mjeseca zul-hidždžeta. Kada je bilo jutro ušao je u Mekku preko Gornjeg obronka, jer je ulazak preko njega lakši i pristupačniji, s obzirom da je došao sa strane Medine. Kada je završio sa obredima, izašao je iz Mekke prema Medini preko Donjeg obronka, a to je put koji ide kroz Džervel. Vjerovatno je koristio dva različita puta kako bi ibadet bio praktikovan u što više mjesta, što je činio i kada bi odlazio na Arefat i vraćao se s njega ili kada bi odlazio na Bajram, te kada bi klanjao dobrovoljni namaz na mjestu na kojem nije klanjao farz, s ciljem da Zemlja svjedoči dobrim djelima na Dan kada bude kazivala vijesti svoje. Ili je pak to učinio jer je ulaz i izlaz odgovarao onima koji dolaze iz Medine i prema njoj odlaze. A Allah najbolje zna.
