





























Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Prenosi se da je Enes, radijallahu 'anhu, kazao: "Pronađena je jedna robinja čija je glava bila smrskana između dva kamena. Neko je upitao: "Ko je to učinio?", spominjući tog i tog. Kada je spomenut neki jevrejn, ona je kimnula glavom. Taj jevrej je uhvaćen pa je priznao šta je uradio, te Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio da se i njegova glava smrska između dva kamena." U verziji kod Musliman i Nesaija, stoji: "jevrej je ubio neku robinju da bi se dočepao njenog srebrenog nakita, pa je Allahov Poslanik naredio da se isto i sa njim postupi."
Muttefekun alejhU vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pronađena je neka robinja čija je glava bila smrskana između dva kamena, pa su je, dok je još bila živa pitali o njenom napadaču, dok nisu spomenuli ime nekog jevreja, pa je ona kimnula glavom kao znak da je on taj koji joj je smrskao glavu. Njega su optužili, pa kada su ga uhvatili, on je priznao da je to učinio kako bi se dočepao njenog srebrenog nakita. Nakon toga je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio da se on kazni istom mjerom, pa su i njegovu glavu smrskali između dva kamena.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kazuje: “Jevreji su došli kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su ga obavijestili da su jedan njihov muškarac i jedna žena počinili blud, pa ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: ‘Šta ste pronašli u Tevratu o pitanju kamenovanja?’ Oni su odgovorili: ‘Da bludnike ponizimo, a zatim izbičujemo.’ Abdullah b. Selam reče: ‘Lažete! Zaista se u Tevratu spominje kamenovanje.’ Zatim su donijeli Tevrat i otvorili ga, a jedan od jevreja stavio je svoju ruku pokrivši ajet o kamenovanju i pročitavši tekst ispred i iza tog ajeta. Abdullah b. Selam reče mu: ‘Podigni ruku!’, pa je podigao ruku i ukazao se ajet o kamenovanju. Tada taj čovjek reče: ‘Istinu si rekao, Muhammede!’ Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se dvoje spomenutih kamenuju i kazna je izvršena.” Ibn Omer, radijallahu ahuma, kazuje: “Vidio sam onog čovjeka (bludnika) koji se nadnio nad ženu (bludnicu) štiteći je od kamenja.”
Muttefekun alejhU vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u jevrejskoj zajednici jedan muškarac i jedna žena počinili su blud, pa su jevrejski predstavnici došli kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, želeći da im on presudi i misleći da će im on izreći blažu kaznu od kazne kamenovanja koja je za taj grijeh bila propisana u Tevratu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ih je o Božijem propisu u Tevratu ne zato što je želio da primijeni taj propis, nego zato što je želio da ih razotkrije. Jevreji mu slagaše govoreći da je za taj grijeh propisano da se bludnici osramote i izbičuju, ali tada Abdullah b. Selam razotkri njihovu laž. Kada su otvorili Tevrat, naišli su propis o kamenovanju oženjenog bludnika, pa je Poslanik naredio da se nad njima izvrši takva kazna.
Prenosi se od Imrana b. Husajna da je kazao: "Neki je čovjek ujeo drugog čovjeka za ruku, pa mu je ovaj, istrgnuvši ruku iz usta, izvalio dva zuba. Poslije toga sporili su se kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te je on rekao: 'Ako neko od vas ujede svoga brata kao što ujeda mužjak deve, tu nema nikakve odštete.'"
Muttefekun alejhNeki je čovjek napao drugog, pa ga je ujeo za ruku. Ujedeni čovjek istrgnuvši ruku iz usta, istrgao je i njegov zub, te su se njih dvojica sporila kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko je ujeo tražio je odštetu za izbijeni zub, a ujedeni je tvrdio da se želio spasiti njegovih zubi. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osudio djelo onog ko je ujeo i pitao ga kako radi nešto što čine žestoke životinje. Rekao je: "Neko od vas ujede svoga brata, a zatim dođe da traži odštetu za svoje zube koji su učinili prijestup. Tebi ne pripada odšteta, jer onaj ko je počeo smatra se napadačem."
Od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da su se Kurejšije zabrinuli zbog jedne žene, Mahzumijke, koja je nešto ukrala, pa su rekli: "Ko će se za nju zauzeti kod Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem?" Rekoše: "A ko bi se na to usudio, osim Usame bin Zejda, miljenika Allahovog Poslanika?" Pa se Usame kod njega zauzimao za tu ženu, a Allahov Poslanik mu na to reče: "Zar ti posreduješ da se ne izvrši jedna od Allahovih presuda?!" Zatim je Poslanik ustao na noge i počeo govoriti, pa je, između ostalog, rekao: "Zaista su stradali oni koji su bili prije vas zbog toga što su kada bi među njima ukrao neki plemić, ostavili bi ga nekažnjenog, a kad bi ukrao neki slabić, oni bi nad njim izvršavali kaznu. Zaklinjem se Allahom, kada bi Fatima, kćerka Muhammedova, nešto ukrala, ja bih joj sigurno odsijekao ruku!" A u drugoj predaji se spominje: "Bila je žena koja je iznajmljivala stvari, a zatim bi negirala da su kod nje, pa je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio da joj se odsječe ruka."
Muttefekun alejhJedna žena iz plemena Mahzum je varala ljude tako što bi iznajmljivala stvari od njih, a nakon toga bi to negirala. Tako je jedne prilike iznajmila nakit, a zatim to negirala. Kada je nakit pronađen kod nje, ljudi su o tome obavijestili Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i on je naredio da se nad njom izvrši šerijatska kazna za takvo nedjelo, a to je odsijecanje šake. Ta žena je bila ugledna i dolazila je iz ugledne kurejšijske porodice. Kurejšije su se zbog ovog propisa koji će nad njom biti sproveden zabrinuli, pa su se dogovorili da nađu nekoga ko će se zauzimati kod Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako bi je oslobodio. I nisu vidjeli da je za to iko pogodniji od Usame b. Zejda, jer je on bio blizak i drag Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, što je Usame i učinio. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se na njega naljutio i grdeći ga rekao: "Zar ti posreduješ da se ne sprovede jedna od Allahovih presuda?" Zatim je ustao i ljudima održao govor, kako bi im objasnio opasnost ovakvog posredovanja, posredovanja kojim se ne izvšavaju Allahovi propisi, jer su mnogi od njih htjeli da se nad njom ne sprovede kazna, te ih obavijestio da je uzrok propasti vjere i dunjaluka kod prijašnjih naroda bilo to što su izvršavali kazne nad slabićima i siromašnima a bogate i jake su ostavljali na miru, pa ih je sviju zadesila nevolja i među njima se proširio nered i nepravda i stigla ih je Allahova kazna. Zatim se, sallallahu 'alejhi ve sellem, zakleo, a on je iskren i onaj kome se vjeruje: Da je ovo uradila prvakinja svih žena, njegova kćerka Fatima, Allah je sačuvao od toga, on bi nad njom sproveo kaznu i izvršio Allahov propis, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je kazao: "Digli smo u Merri Zahranu zeca sa loge (jazbine). Svijet je trčao i umorio se, a ja sam ga stigao, uhvatio i odnio Ebu Talhi. On ga je zaklao i poslao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, njegove butove, odnosno njegova dva stegna i on je to primio."
Muttefekun alejhJedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi bili su na putovanju, pa su vjerovatno zastali da se odmore u mjestu Merri Zahran. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim ashabima odsjeo je u ovo mjesto u godini oslobođenja Mekke. Tom prilikom su potjerali zeca, pa su ljudi trčali za njim, te su se umorili, a Enes ga je sustigao. Enes je tada bio mladić. Kada je uhvatio zeca odnio ga je mužu svoje majke, Ebu Talhi, radijallahu 'anhu, koji ga je zaklao i dio mesa poklonio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tačnije stegna. On je to prihvatio i jeo.
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, kaže: "Jedan ensarija izjavio je da je njegov rob slobodan nakon njegove smrti." U drugoj predaji stoji: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, saznao je kako je neko od njegovih drugova izjavio da je njegov rob slobodan nakon njegove smrti, a nije imao drugog imetka osim njega, pa ga je (Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem) prodao za osam stotina dirhema i poslao mu novac."
Muttefekun alejhJedan ensarija vezao je oslobađanje roba za svoju smrt, a nije imao drugog imetka osim njega. To je doprlo do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on smatrao tu vrstu oslobađanja vidom nemarnog odnosa i nije potvrdio ispravnost tog postupka. Vratio ga je i prodao za osam stotina dirhema, pa mu ih je poslao, jer je njegova briga o sebi i svojoj porodici preča od oslobađanja, kao i zbog toga da ne bude ovisan o drugim ljudima. Ovakve hadise i propise vezane za njih čovjek treba upoznati, pa iako ih ne primjenjuje, ne treba da zapostavi njihovo izučavanje pod izgovorom da danas nema robova. Robovi su prisutni u nekim afričkim gradovima, a možda robovlasničko društvo opet bude postojalo. Ono je bilo prisutno još od Adema, pa do dolaska islama, a i nakon njega postojalo je. Međutim, islam podstiče na slobodu i oslobađanje onog ko zapadne u ropstvo.
Ebu Hurejra i Zejd b. Halid el-Džuheni, radijallahu anhum, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan za robinju koja počini blud a nije bila u braku, pa je odgovorio: "Ako učini blud, išibajte je. Ako opet učini blud, išibajte je. Ako opet učini blud, opet je išibajte, a potom je prodajte, pa makar za pleteno uže!" "Ne znam", kaže lbn Šihab, "je li rekao da se ovako postupi nakon što treći ili četvrti put počini blud."
Muttefekun alejhVjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je o robinji koja učini blud a nije udavana, pa je on kazao da se izbičuje, a kazna je da bude izbičevana s pedeset udaraca bičem, polovinom kazne kojom se ima kazniti slobodna žena. Allah Uzvišeni kaže: "A kada one kao udate počine blud, neka se kazne polovinom kazne propisane za slobodne žene." Zatim, ako učini blud i drugi put da se opet bičuje sa pedeset udaraca bičem, kako bi napustila to razvratno djelo. Ako učini blud i treći put, a kazna je ne spriječi i ne pokaje se, onda se treba izbičevati i prodati, pa i veoma jeftino, jer nema koristi da se ona zadrži, niti ima nade da se popravi. Stoga je preče da bude daleko nego da je blizu iz razloga što ona može biti uzrokom zla u kući gdje boravi.
Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: "Halid b. Velid i ja ušli smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u kuću Mejmune, pa je donesen pečen bodljorepi gušter (dabb). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pružio je ruku prema gušteru, a neka od prisutnih žena reče: 'Recite Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, šta ste mu pripremile.' Poslanik je tada podigao ruku s guštera. Upitao sam: 'Da li ga je zabranjeno jesti, o Allahov Poslaniče?' On reče: 'Ne, ali ga nije bilo u zemlji moga naroda, pa mi se gadi.'" Halid veli: "Privukao sam ga i pojeo, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je gledao."
Muttefekun alejhUmmu Hafid b. el-Haris, čije pravo ime je Huzejla b. el-Haris, došla je svojoj sestri Mejmuni i donijela nekoliko poklona, od kojih je bio i bodljorepi gušter (dabb). Također su na tom ručku bila pristuna i djeca Mejmuninih sestara, od koji je i Halid b. Velid, tako da je Mejmuna njegova tetka. Ona je također tetka Abdullaha b. Abbasa i el-Fadla b. Abbasa. Kada je postavljen ručak, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pruži ruku prema mesu želeći da ga jede, pa su neke od prisutnih žena rekle: "Obavijestite Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šta se nalazi na sofri." Kad su mu rekli da je to bodljorepi gušter (dabb), on podiže ruku i ne htjede jesti. Potom ga Halid upita: "Da li ga je zabranjeno jesti, o Allahov Posalniče?" On je odgovorio: "Ne, ali ga nije bilo u zemlji mog naroda, pa mi se gadi", odnosno ne mogu da ga jedem jer nisam na to navikao. Halid je jeo meso tog guštera.
Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Sulejman, sin Davudov, jednom je rekao: 'Večeras ću sigurno obići sedamdest (svojih) žena i svaka žena će zanijeti konjanika koji će se boriti na Allahovom putu.' 'Ako Allah htjedne.', reče mu njegov drug, ali on to nije rekao i nijedna nije zanijela ništa izuzev jednog (djeteta) kojem je nedostajala polovina tijela. A da je rekao inšallah, ne bi prekršio zakletvu i ostvarila bi mu se želja.", rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Muttefekun alejhAllahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao je svome sagovorniku da će za jednu noć obići svojih sedamdeset žena i da će s njima imati odnos. U to doba ovoliki broj žena bio je dozvoljen, ili je to pak bila njegova specifičnost. Imao je namjeru da mu svaka žena rodi dijete koje će kasnije biti konjanik i borac na Allahovom putu. Sagovornik mu reče: "Reci: 'Inšallah.'" On je to zaboravio i nije kazao, te je spavao sa svojim suprugama. Nijedna od njih nije rodila, osim jedne žene koja je rodila pola djeteta, tj. pobacila je i stvorenje je bilo nepotpuno. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao je: "Da je Sulejman, 'alejhi selam, kazao inšallah, ne bi prekršio svoju zakletvu i to bi bilo uzrokom da se ostvari njegova želja."