Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjernik je u širini i sigurnosti svoje vjere sve dok bespravno ne ubije nekoga."
رواه البخاري
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je da je vjernik stalno u širini i prostranosti svojih dobrih djela, te u nadi u Allahovu milost, oprost i pomilovanje, sve dok ne ubije čovjeka čije je ubistvo zabranjeno. Kada to učini, njegova djela postaju tijesna i nedostatna, jer ne mogu nadoknaditi težinu tog grijeha.
Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je kazao: "Došla je skupina ljudi iz plemena ‘Ukl ili ‘Urejna u Medinu, ali im klima i hrana nisu odgovarale, pa su se razboljeli. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio im je da odu do deva zekata, te da piju njihovo mlijeko i mokraću kako bi se izliječili. Kada su se oporavili, ubili su čobana Allahovog Poslanika, ukrali deve i pobjegli. Vijest o tome stigla je rano ujutro, pa je Poslanik poslao ljude za njima. Ubrzo su bili uhvaćeni nakon što se razdanjilo. Tada je naredio da budu strogo kažnjeni i ostavljeni u pustinji. Tražili su vodu, ali im niko nije dao, pa su tako umrli." Ebu Kilabe je rekao: "Oni su ukrali, ubili, otpali od vjere islama i poveli rat protiv Allaha i Njegova Poslanika."
متفق عليه
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došli su ljudi iz plemena ‘Ukl i ‘Urejna kao muslimani. Zadesila ih je bolest od koje su im se stomaci naduli, pa im je boravak u Medini postao težak, jer im nisu odgovarali ni njena hrana niti njen zrak. Pa im je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da odu do deva od zekata, te da piju njihovo mlijeko i mokraću. Oni su otišli, a kada su ozdravili, ugojili se i povratila im se boja lica, ubili su čobana Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i otjerali deve. Vijest o tome stigla je početkom dana, pa je Poslanik poslao ljude u potjeru za njima. Sustigli su ih, i kada je dan već poodmakao, dovedeni su kao zarobljenici pred Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Tada je naredio da im se odsijeku ruke i noge, te da im se oslijepi vid, jer su isto to učinili čobanu, te su bačeni u kamenitu pustinju. Tražili su vodu, ali im nije data, sve dok nisu umrli. Rekao je Ebu Kilaba: "Oni su počinili krađu, ubistvo, otpali su od vjere nakon što su postali muslimani, te su zaratili protiv Allaha i Njegovog Poslanika."
Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Ko počini grijeh pa mu se kazna izvrši na dunjaluku, Allah je pravedniji od toga da kazni Svoga roba ponovo i na ahiretu; a ko počini grijeh pa ga Allah prikrije i oprosti mu, Allah je plemenitiji od toga da ga kazni za ono što mu je već oprostio."
رواه الترمذي وابن ماجه
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pojasnio da onaj ko počini grijeh za koji je propisana šerijatska kazna, poput bluda ili krađe, pa mu ta kazna bude izrečena i izvršena na dunjaluku, time biva očišćen od tog grijeha i neće snositi kaznu za njega na ahiretu. To je zato što je Allah toliko plemenit i milostiv da neće Svome robu sastaviti dvije kazne za isti prijestup. A onaj kome Allah na dunjaluku sakrije grijeh, ne kazni ga zbog njega, nego mu oprosti i smiluje mu se, nalazi se u još većem okrilju Allahove milosti i plemenitosti, jer On ne kažnjava roba za ono što mu je već oprostio.
Obavio sam hadž s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada sam imao sedam godina.
Hadis bilježi imam Buhari
Saib b. Jezid, ashab, dječak je sa kojim je hadž obavila njegova porodica u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je on obavljao Oproštajni hadž. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispravnim je označio ovaj njihov hadž sa dječakom kojem će se o računati kao dobrovoljni hadž, ali kada postane punoljetan, obaveza mu je (ako je u mogućnosti) da obavi makar jednom u životu hadž islama. I dijete kao i odrasli radi sve što je vezano za obrede hadža, odijeva ihrame, skida krojenu odjeću, donosi telbijju i sl. Ako nije u mogućnosti, to će uraditi njegov straratelj, otac ili majka. ("Et-Tevdih li šerhil-džamiis-sahih", 12/473, "Umdetul-kari", 10/218, "Nuzhetul-muttekin", 2/898, "Šerhu rijadis-salihin", 5/326-327)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obavio hadž na sedlu koje mu je bilo i prtljažnica.
Hadis bilježi imam Buhari
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio je hadž na sedlu koje mu je bilo i prtljažnica, jer nije imao druge deve na kojoj bi nosio hranu i stvari. To ukazuje na njegovu skromnost. Međutim, hadis ne ukazuje na zabranu odlaska na hadž putem ugodnih prevoznih sredstava, ali manje uživanja je bolje, jer se tako slijedi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
"Ukaz, Medžinna i Zulmedžaz bile su pijace u vrijeme džahilijeta, pa su (muslimani) osjetili nelagodnost da trguju za vrijeme hadža, te je objavljen ajet koji govori o sezoni hadža: 'Nije vam grijeh tražiti dobrote (trgovinom) od vašeg Gospodara' (el-Bekara, 198)."
Hadis bilježi imam Buhari
Ova mjesta bila su pijace mušrika na kojima su oni trgovali za vrijeme hadža, pa su se ashabi pobojali grijeha ako na njima budu trgovali za vrijeme hadža. Allah je objavio da kupoprodaja za vrijeme hadža ne utječe na validnost obreda ako se izvrše na propisan način. Dakle, kupoprodaja za vrijeme hadža dozvoljena je, ali je bolje da se čovjek posveti obredima.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kazuje: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, organizirao je trke utreniranih konja od Hafjaa do Senijjetul-Vedaa, a trke neutreniranih konja od Senijjetul-Vedaa do mesdžida Benu Zurejka.” Ibn Omer kazuje: “I ja sam bio jedan od onih koji su učestvovali u trkama.” Sufjan kazuje: “Od Hafjaa do Senijjetul-Vedaa ima pet milja, ili šest, a od Senijjetul-Vedaa do mesdžida Benu Zurejk jedna milja.”
Muttefekun alejh
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u stalnoj pripravnosti za džihad i uvijek je radio na tome da ljudi budu pripremljeni za borbu, povodeći se u tome za ajetom: “I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje”, tako da je trenirao konje i pripremao svoje ashabe organizirajući takmičenja kako bi naučili jahati i postali vješti konjanici. Na tim trkama određivao je da se uhranjeni i pripremljeni konji trkaju na stazi dugoj šest milja, kako bi dodatno osnažili i postali spremni za učešće u džihadu, a isto tako to je bila i priprema ashaba za borbu. Konji koji nisu bili trenirani i pripremljeni trkali su se na stazi dugoj samo jednu milju. Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, bio je jedan od mladih ashaba koji su u učestvovali u ovim utrkama.
Prenosi se od Omera b. Hattaba, radijallahu anhu, da je upitao ljude za mišljenje o pobačaju koji neko drugi prouzrokuje. Mugira b. Šu'ba je kazao: "Allahov je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u mom prisustvu u takvom slučaju presudio da oštećeni izabere roba ili robinju." Omer reče: "Dovedi nekoga ko će ti to posvjedočiti." Tada je Muhammed b. Meslema posvjedočio da je i on prisustvovao takvoj Vjerovjesnikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, presudi.
Muttefekun alejh
Jedna žena pobacila je mrtvo dijete prije vremena poroda, jer je bila napadnuta. Pravedni halifa Omer b. Hattab, radijallahu anhu, imao je običaj da se savjetuje sa drugovima i učenim ljudima kada je riječ o presudama. Kada je ova žena pobacila plod, njemu je predstavljao problem da donese presudu u vezi sa krvarinom, pa se o tome posavjetovao sa ashabima, radijallahu anhum. Mugira b. Šu'ba tada je kazao da je on bio prisutan kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donio presudu da oštećeni na ime krvarine uzme roba ili robinju. Omer je to želio potvrditi, jer će to biti opći propis za sve do Sudnjega dana, te je insistirao da Mugira dovede još nekog ko će to potvrditi, pa se pojavio Muhammed b. Meslema el-Ensari i potvrdio istinitost Šu'binih riječi.
Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, je rekao: "Dvije žene iz plemena Huzejl su se povađale, pa je jedna na drugu bacila kamen i ubila je zajedno sa onim što je nosila u sto¬maku. Nakon toga su se sporili pred Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, i on je presudio da za krvarinu ploda treba dati najboljeg roba ili robinju, a krvarinu za ženu treba dati njena rodbina po ocu. Nasljeđuju je njena djeca i oni koji su sa njima. Tada je ustao Hamel b. En-Nabiga El-Huzeli, i rekao: 'O Allahov Poslaniče, kako da plaćam krvarinu za onog ko nije ni pio ni jeo, niti je progovorio niti zaplakao, zaista nešto takvo ostaje neosvećeno.’ Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: 'Ovaj je brat vračara.', zbog njegovog govora i načina na koji ga je izrekao."
Muttefekun alejh
Dvije žene, inoče, iz plemena Huzejl su se posvađale, pa je jedna na drugu bacila manji kamen, koji inače ne ubija osobu koja se njim pogodi, ali u ovom slučaju je njime ubila tu ženu i zajedno sa njom i dijete koje je nosila u stomaku. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, presudio je da se za krvarinu ploda treba osoboditi najbolji rob ili robinja, jer ovo nije bilo namjerno ubistvo, te da je to dužnost njene rodbine po ocu. Pošto se krvarina isplaćuje nakon smrti te žene ona pripada njenom ocu i ostalim nasljednicima, dok ostaloj rodbini ne pripada ništa. Tada je Hamel b. En-Nabiga, a on je bio otac žene koja je nenamjerno ubila svoju inoču, rekao: "O Allahov Poslaniče, kako da plaćam krvarinu za mrtav zametak, koji nije jeo, niti pio, niti je pričao, pa da znamo da je uopšte bio živo biće", a sve ovom je rekao na pjesnički način. To se nije svidjelo Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, jer je ovim govorom i ovim načinom želio izbjeći šerijatski propis, kao što to rade vračari koji ovakav govor koriste kako bi bespravno uzimali i jeli imetak drugih ljudi.
