Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Abdullah Ibn 'Omer radijallahu 'anhuma, prenosi da bi Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odlazio putem po imenu 'Tarikuš-Šedžere', a dolazio putem po imenu 'Tarikul-Muarres.' Kada bi ulazio u Meku, ušao bi preko gornjeg prijevoja, a izlazio je kroz tjesnac u podnožju.

Muttefekun alejh line

Hadis kojeg prenosi Abdullah b. Omer, radijallahu 'anhuma, vezan je za pitanje pohvalnosti kretanja različitim putevima kada se odlazi na Bajram, džumu i druge ibadete. Kretanje različitim putevima znači da musliman ode da izvrši ibadet jednim putem, a da se vrati drugim, kao npr. da ode desnom stranom, a da se vrati lijevom. Ovaj postupak potvrđen je praksom Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi odlazio da obavi dva bajrama. Taj postupak prenosi Džabir b. Abdullah, radijallahu 'anhu, koji kaže da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odlazio na bajram jednim putem, a vraćao se drugim. Pored ove predaje, dokaz tome je i hadis o kojem govorimo. Mnogo je različitih tumačenja kada su u pitanju razlozi i mudrost zbog kojih treba otići jednim putem (stranom), a vratiti se drugim. Najpoznatija su sljedeća tumačenja: 1. Kako bi oba puta (strane) svjedočile čovjeku na Sudnjem danu, jer će Zemlja svjedočiti šta se od dobra i zla na njoj činilo. Kada neko ode jednim putem i vrati se drugim, oba ta puta će svjedočiti da je osoba obavila Bajram namaz. 2. S ciljem ispoljavanja simbola Bajrama, kako bi se trgovi ispunili i ljudi po putevima raširili, čime se ispoljava ovaj simbol, jer je Bajram namaz jedan od simbola vjere, a dokaz tome je što se ljudima naređuje da otiđu do pustinje (praznog prostora, musalle) kako bi se taj simbol učinio vidljivim. 3. Kretao se različitim putevima zbog siromaha koji borave na trgovima i prolazima i možda na jednom putu bude nešto što na drugom nema, pa udijeli sadaku i jednima i drugima. Allah najbolje zna, ali najbliže tumačenje je da je to činio radi ispoljavanje tog simbola, kako bi se na bajram dolazilo i odlazilo sa svih strana. Kada je u pitanju hadždž, što se spominje u hadisu koji je s nama, navodi se da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, išao različitim putevima, pa bi ulazio u Mekku preko gornjeg prevoja, a izlazio bi iz nje preko donjeg. Isto je činio i prilikom odlaska sa Arefat i vraćanja sa njega. Islamski učenjaci po ovom pitanju nemaju jedinstven stav, tj. spore se da li je on to činio kao vid ibadeta ili pak zbog toga što je to bilo lakše i pristupačnije za ulazak i izlazak. Ima učenjaka koji zastupaju prvi stav, pa kažu: Sunnet je ući preko gronjeg prevoja, a izaći preko donjeg, a također je po njima i sunnet da se ode jednim, a vrati drugim putem. Ima i onih koji kažu da je to shodno tome šta je čovjeku lakše i da treba da radi ono što je lakše, odakle god to bilo. Dakle, ukoliko bi hadžiji i onom koji obavlja umru bilo olakšano da uđe preko gornjeg, a iziđe preko donjeg prevoja, to bi bilo lijepo, jer ukoliko se radi o ibadetu, on bi ga na taj način izvršio, a ako nije ibadet, ne bi imao štete. Ukoliko čovjeku taj postupak nije lahak, onda se neće opterećivati i otežavati sam sebi, kao što je to slučaj sa današnjim vremenom, kada su svi putevi usmjereni jednim smjerom, pa čovjek ne može da se suprotstavi nadležnim organima. Hvala Allahu pa ovo pitanje ima širine i fleksibilnosti.

Ebu Sulejman Malik b. el-Huvejris, radijallahu anhu, veli: "Došli smo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao mladići približno istih godina i boravili kod njega dvadeset dana i noći. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je milostiv i blag, i kada je primijetio da smo poželjeli svoje porodice, pitao nas je o njima... Obavijestili smo ga o tome da smo ostavili porodice... On reče: 'Vratite se svojim porodicama, budite među njima, poučavajte ih, naređujte im, i klanjajte taj i taj namaz u tom i tom vremenu, klanjajete tako u tom i tom vremenu. Kada nastupi namasko vrijeme, neka vam neko od vas prouči ezan i neka najstariji među vama bude imam!'" Buhari je u svojoj predaji još dodao: "Klanjajte onako kako mene vidite da klanjam."

Muttefekun alejh line

Malik, radijallahu anhu, veli: "Došli smo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao mladići približnih godina..." Ovo je bilo u godini delegacija, tj. devete godine po Hidžri. Oni su bili mladići koji su kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, boravili dvadeset noći. Došli su s ciljem da se pouče vjeri. Malik veli: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je milostiv i blag, i kada je primijetio da smo poželjeli svoje porodice, pitao nas je o njima... Obavijestili smo ga o tome da smo ostavili porodice... On reče: 'Vratite se svojim porodicama, budite među njima, poučavajte ih, naređujte im, i klanjajte taj i taj namaz u tom i tom vremenu, klanjajete tako u tom i tom vremenu. Kada nastupi namasko vrijeme, neka vam neko od vas prouči ezan i neka najstariji među vama bude imam!'" Buhari je dodao: "Klanjajte onako kako mene vidite da klanjam." Ovaj hadis ukazuje na to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio poznat po svojoj blagosti i samilosti. Bio je najmilostiviji čovjek prema drugim ljudima, a također bio je najblaži, neka je na njega blagoslov i mir od Allaha. Ovo predanje dokazuje da se starijem daje prednost u predvođenju ljudi u namazu, što svakako nije u koliziji sa riječima Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Neka vas u namazu predvodi onaj ko najbolje poznaje Allahovu knjigu", jer svi ovi mladići došli su u isto vrijeme i vidljivo je da među njima u učenju Kur'na nije bila neka velika razlika, pa im je zbog toga rekao da ih predvodi najstariji. Kada budu jednaki glede učenja Kur'na, poznavanju sunneta i po vremenu u kojem su učinili hidžru, onda se daje prednost onome ko je najstariji. Hadis: "Klanjajte onako kako mene vidite da klanjam" dokazuje je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ljude poučavao riječima i djelima. Onoga ko je klanjao bez smirenosti, poučio je riječima: "Kada želiš da klanjaš, propisno uzmi abdest, okreni se prema kibli, donesi tekbir, uči ono što je lahko iz Kur'na, potom učini ruku..." Ove mladiće poučio je djelom.

Prenosi se od Imrana b. Husajna, radijallahu anhuma, da je kazivao: ''Objavljen je ajet o temettuu (načinu obavljanja hadža), i mi smo ga obavljali s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Potom nije u Kur'anu objavljen ajet koji bi to derogirao, niti je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranjivao. A jedan je čovjek, ipak, po svome mišljenju rekao nešto drukčije, što je htio." Buhari veli: "Neki kažu da je bio Omer." U drugoj predaji stoji: "Objavljen je ajet o temettu-hadžu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao nam je taj hadž. Kasnije nije objavljen ajet koji bi derogirao ajet o temettu-hadžu, a ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nam ga zabranjivao." (Buhari i Muslim bilježe hadis koji ima ovo značenje.)

Hadis bilježi imam Muslim - Muttefekun alejh line

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, spominje da je hadž temettu, (obavljanje umre u hadžskim mjesecima a potom hadža u sklopu jednog putovanja) propisano Allahovom knjigom i sunnetom Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Što se tiče Allahove knjige, riječi je ajetu: "Obavite umru do hadža i zakoljite kurban do koga možete lahko doći..." (El-Bekara, 191). A što se tiče suneta, tu je postupak Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovo potvrđivanje ispravnosti hadžda-temetu, te nepostojanje dokaza u Kur'anu o njegovoj zabranjenosti ili pokuđenosti, a i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ga nije zabranio, tako da ovaj propis nije derogiran niti nakon toga može biti promijenjen. Zar ga neko na osnovu svoga mišljenja zabrani!? Neki to dokazuju mišljenjem Omera b. el-Hattaba, radijallahu anhu, i njegovom zabranom da ljudi u mjesecima hadža obavljaju umru i hadž zajedno, kako bi ljudi dolazili i obilazili Časni Hram tokom čitave godine, jer kada bi obavili umru zajedno sa hadžom, ne bi se ponovo vraćali u Meku osim u danima hadža. Ova njegova zabrana nije zato da bi zabranio ili ostavio rad po Allahovoj knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, već zbog opće koristi u određenom vremenskom periodu.

Ebu Džemra Nasr b. Imran ed-Dubei rekao je: "Upitao sam Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u vezi s hadžom temettu, pa mi je naredio da ga obavim, a upitao sam ga i u vezi s kurbanom, te mi je o njemu rekao: 'Kurban za temettu-hadž je deva, krava (goveče) ili ovca, ili da učestvuješ sa drugima (u kravi ili devi).' Narod kao da je osjećao averziju prema temettu-hadžu. Kasnije sam zaspao i u snu vidio kako jedan čovjek viče: 'Ovo je potpun i kod Allaha primljen hadž, i temettu je uvažen.' Otišao sam lbn Abbasu, radijallahu anhuma, i to mu ispričao. On reče: 'Allahu ekber! To je praksa Ebul-Kasima, sallallahu alejhi ve sellem.'“

Muttefekun alejh line

Ebu Džemra je upitao Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, o hadžu temettu, pa mu je Ibn Abbas naredio da obavlja taj hadž. Zatim ga je upitao o kurbanu, spomenutom u Allahovim riječima: "Obavite umru do hadža i zakoljite kurban do koga možete lahko doći...", pa mu je rekao: "Kurban za temettu-hadž je deva i to je najbolje, zatim krava (goveče), zatim ovca, ili da učestvuješ sa drugima u kravi ili devi, s tim da vas ne bude više od sedam ljudi na jednu kravu ili devu." Pa su neki negodovali Ebu Džemr zbog toga što obavlja hadž temettu. On je poslije u snu vidio kako ga jedan čovjek doziva i govori mu: "Ovo je potpun i kod Allaha primljen hadž, i temettu je uvažen." Nakon toga je otišao lbn Abbasu, radijallahu anhuma, i ispričao mu ovaj lijepi san. A pošto je lijep san dio objave Ibn Abbas, radijallahu anhuma, mnogo se obradovao i bio sretan jer ga je Allah Uzvišeni uputio ka ispravnom. Potom je rekao: "Allahu ekber! To je praksa Ebul-Kasima, sallallahu alejhi ve sellem."

Od Ebu Katade el-Ensarija, radijallahu 'anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, krenuo na hadždž a sa njim su krenuli i drugi. Jedna grupa se odvojila od njih - među njima je bio i Ebu Katade - koji je rekao: "Pratite obalu mora, do momenta kada se sretnemo." Pratili su obalu mora a kada su krenuli svi su obukli ihrame, osim Ebu Katade koji to nije učinio. I tako putujući vidjeli su divlje magarce koje je Ebu Katade otišao da ulovi. Ulovio je i zaklao jednu zebru. Sjeli smo i jeli njeno meso. Potom smo rekli: "Jedemo meso lovine, a mi smo pod ihramima." Uzeli smo ostatak mesa, sustigli Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i upitali ga o tome. On upita: "Je li mu iko od vas naredio da lovi ili makar pokazao na njih?" Oni zanijekaše. On kaza: "Pojedite ostatak mesa." U drugoj verziji predaje stoji: "On je kazao: 'Imate li nešto od tog mesa?' Rekoh: 'Da.' Dadoh mu plećku i on je od toga jeo.'"

Muttefekun alejh line

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je krenu u godini Hudejbije na 'umru. Prije nego što je stigao blizu mjesta na kojem se oblače ihrami - Zul-Hulejfe, obaviješten je o tome da je neprijatelj stigao do obale mora i krenuo za njim. On naredi grupi ashaba - u kojoj je bio i Ebu Katade - da krenu desno putem obale mora, da neprijatelja spriječe i oni su krenuli u susret njima. Nakon što su se vratili u želji da se susretnu sa Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, svi su obukli ihrame, osim Ebu Katade koji ih ne obuče. Za vrijeme putovanja, opazili su divlje magarce, želeći u sebi da ih spazi Ebu Katade jer on nije bio u ihramima. Kada ih je on spazio uputi se da ih lovi i zakla jednu zebru čijeg mesa su se najeli. Zatim im se javila sumnja u dozvolu jedenja njenog mesa dok su u ihramima. Uzeli su ostatak mesa ponijeli i uputili se da sretnu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kojeg su upitali o tome. On se raspitao kod njih o tome da li mu je iko od njih naredio da lovi, ili je pomogao upućujući na lovinu ili pokazujući na nju? Oni su kazali: "Ništa od toga se nije desilo." Smirio je njihova srca da je to dozvoljeno, naredivši im da pojedu ostatak, a i on sam pojede nešto od mesa da bi im i tim postupkom smirio srca.

Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, rekao je: "U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došlo je do pomračenja sunca, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao prestrašen, bojeći se da je nastupio Sudnji dan, i tako došao u mesdžid te klanjao. Nisam vidio da je ikada klanjao sa dužim stajanjem i sedždom kao tad. Zatim je rekao: "Zaista ovi ajeti, koje Allah Uzvišeni šalje, nisu došli zbog smrti ili rođenja ikoga od ljudi, već ih Allah šalje kako bi uplašio Svoje robove. Kada vidite neke od njih, tražite spas u spominjanju Allaha, u dovi upućenoj Njemu i traženju oprosta!"

Muttefekun alejh line

Kada je nastalo potpuno ili djelomično pomračenje sunca u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on se uplašio i ustao, jer njegova potpuna spoznaja Uzvišenog Gospodara nužno je uzrokovala da ima veliki strah od Njega i stalno iščekivanje, dok je većina stanovnika Zemlje nemarna, pa je pomislio da je nastupio Sudnji dan. Tako preplašen ušao je u mesdžid i klanjo sa svijetom namaz prilikom pomračenju sunca. Pri tome je mnogo oduljio namaz, više nego obično, kako bi iskazao kajanje i traženje oprosta od Allaha Uzvišenog. Kada je završio sa namazom i obraćanjem Allahu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo se ljudima i, savjetujući ih, objasnio da su to znakovi koje šalje Allah Uzvišeni kao pouku Svojim robovima, i kako bi ih podsjetio i uplašio na strahote Sudnjeg dana, i kako bi oni zbog toga požurili ka Allahu Uzvišenom tražeći spas u Njegovom spominjanju, molitvi, dovi i traženju oprosta.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neki čovjek je kupio od drugog zemlju, pa je onaj što je kupio u toj zemlji našao ćup u kome se nalazilo zlato, te je rekao čovjeku od koga je kupio zemlju: 'Uzmi, ovo je tvoje zlato, jer sam ja od tebe kupio zemlju a ne zlato.' A čovjek koji mu je prodao zemlju reče: 'Ja sam tebi prodao zemlju i ono što se u njoj nalazi.' Počeli su se sporiti kod sudije oko toga. Sudija ih upita: 'Da li imate djece?' Jedan od njih reče: 'Ja imam sina', a drugi reče: 'Ja imam kćerku.' Na to im sudija reče: 'Oženite mladića djevojkom, a onda iz tog imetka trošite na njih, a dio izdvojite kao sadaku.'"

Hadis je muttefekun alejh sa različitim lancem prenosilaca line

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava nas da je neki čovjek kupio zemlju od drugog čovjeka. Nakon toga je našao u njoj zakopano zlato, i zbog svoje bogobojaznosti vratio je zlato čovjeku od koga je kupio zemlju, jer je on kupio zemlju, a ne zlato. Čovjek koji je prodao zemlju odbio je uzeti to zlato, zbog svoje bogobojaznosti, jer je on prodao zemlju i ono što se u njoj nalazilo. Otišli su kod kadije i pred njim se sporili te mu rekli da nađe nekoga ko će preuzeti zlato i udijeliti ga onome kome je ono najpotrebnije. Kadija je odbio to uraditi, i pitao ih da li oni imaju djece. Jedan od njih mu reče da ima sina, a drugi kaza da ima kćerku. On im tad predloži da njih dvoje stupe u brak i žive od tog zlata, a i da se dio njega udlijeli kao sadaka.

Od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kazuje: "Dvije žene su imale po sina, dođe vuk i odnese jednog od njih. Jedna od njih kaza drugoj: 'Odnio je tvoga sina.' Druga odvrati: 'Ne, nego je odnio tvoga.' I požale se Davudu, 'alejhisselam, koji presudi davši dijete starijoj ženi. One izađu pred Sulejmana sina Davudovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavještavajući ga o tome šta se desilo. On naredi: 'Donesite mi nož da im ga prepolovim.' Mlađa kaza: 'Ne čini to, Allah ti se smilovao, dijete je njezino.' Nakon toga on dosudi dijete mlađoj."

Muttefekun alejh line

Naš Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavještava nas o priči kada su dvije žene izašle sa sinovima i vuk pojede jednog od njih dvojice, a ostane sin od druge žene. Svaka od njih dvije tvrdi da je dijete njezino, pa su se parničile pred Davudom, 'alejhisselam, koji po svom sudu, dosudi dijete starijoj jer starija možda više ne može rađati, dok je druga bila mlada i mogla je roditi drugo dijete u budućnosti. One izađu od Davuda, 'alejhisselam, do Sulejmana, 'alejhisselam, njegovog sina, pa i njega obavijeste o tom problemu, nakon čega on zatraži nož rekavši: "Prepoloviću ga i svaka će imati po pola." Starija pristade a mlađa odbi rekavši da je to dijete od starije izrazivši milost i samilost prema djetetu koje je istinski bilo njeno. Zbog toga je rekla: "Allahov Poslaniče, to je njezino dijete." Nakon toga on presuđuje u njenu korist argumentujući to intencijom njene milosti prema djetetu kada govori da je to dijete starije žene, kako bi ono preživjelo, što je mnogo lakše za podnijeti biološkoj majci, nego da ga popoli, pa ga je dosudio mlađoj.

Od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Jedan od vjerovjesnika htio je ratovati, pa je rekao svom narodu: 'Neka mi se ne priključuje čovjek koji se vjenčao sa ženom i hoće da opći s njom a još nije s njom općio, niti neko ko je sagradio kuću ali joj nije digao krov, a ni onaj koji je kupio ovce ili steone deve pa očekuje njihovo teljenje.' Krenuo je u borbu i približio se jednom mjestu u ikindijsko vrijeme, ili blizu toga vremena, pa je rekao Suncu: 'Tebi je naređeno, a i meni je naređeno! Allahu, zadrži ga.' I ono je bilo zadržano dok mu Allah nije dao pobjedu. Onda je sakupio ratni plijen, pa je došla vatra da ga prži, ali ga nije spržila, pa on reče: 'Među vama ima krađe ratnog plijena, pa nek mi se od svakog plemena zakune jedan čovjek.' Ruka jednog čovjeka se (dajući prisegu) zalijepila za njegovu: 'Među vama ima krađe ratnog plijena,' reče on, 'pa nek mi se zakune tvoje pleme.' I ruke dvojice ili trojice ljudi se zalijepiše za njegovu ruku (prilikom zakletve), te on reče: 'Kod vas ima krađe ratnog plijena.' Na to oni donesoše zlatnu glavu poput goveđe glave i ostaviše je, te vatra dođe i proguta (plijen). Poslije je Allah nama dozvolio ratni plijen. Znao je našu slabost i nemoć, pa nam ga je dozvolio."

Muttefekun alejh line

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas obavještava o jednom od prijašnjih vjerovjesnika, 'alejhimusselam, da je krenuo u borbu koja mu je bila naređena protiv nekog naroda, ali je zabranio odlazak u borbu svakom čovjeku koji je sklopio bračni ugovor a nije se osamio sa ženom i općio sa njom, i svakom ko je sagradio kuću ali joj nije podigao krov, i svakom ko je kupio ovce ili deve i čeka njihove mlade, jer će oni u borbi biti zauzeti svojom brigom. Onaj ko se oženio i ostavio ženu misliće na nju i željet će da bude pored nje. Onaj ko je napravio kuću a nije joj podigao krov misliće o njoj i tome kako želi da sa svojom porodicom stanuje u toj kući. Vlasnik stoke će misliti o mladima koje očekuje od stoke, a čovjek u džihadu mora biti skoncentrisan samo na džihad, da nema drugih briga i obaveza. Ovaj vjerovjesnik je krenuo u borbu pa je stigao kod tog naroda u vrijeme nakon ikindije, odnosno kada se već primakla noć, pa se pobojao da se ne smrkne pa da bude uskraćen pobjede u bici, pa se obratio Suncu riječima: "Tebi je naređeno a i meni je naređeno." Međutim naredba Suncu je Allahova kosmička naredba, a naredba vjerovjesniku je šerijatska naredba. Pa je njemu naređeno da se bori, a suncu je naređeno da se kreće onako kako je Allah, azze ve dželle, odredio. Uzvišeni Allah je rekao: "I Sunce se kreće do svoga staništa, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg." (Ja Sin, 38.) Od kada ga je Allah stvorio, Sunce se kreće kako mu je naređeno, niti ubrzava niti usporava, niti se spušta niti podiže sa svoje putanje. Rekao je spomenuti vjerovjesnik: "Allahu, zaustavi nam ga"; pa je Allah zaustavio Sunce da ne zađe u svoje uobičajeno vrijeme, sve dok vjerovjesnik nije završio bitku i sakupio dosta ratnog plijena. Ratni plijen kod prijašnjih naroda nije bilo dozvoljeno uzimati, već je to od posebnosti ovog ummeta, hvala Allahu. Prijašnji narodi su sakupljali ratni plijen, a zatim bi se sa nebesa spuštala vatra koja bi ga spalila ukoliko je taj ratni plijen primljen kod Uzvišenog Allaha. Sakupili su svoj ratni plijen, ali vatra se nije spustila i spalila ga, pa im je njihov vjerovjesnik rekao: "Među vama ima kradljivaca ratnog plijena." Zatim je naredio da mu iz svakog plemena dođe po jedan čovjek da daju prisegu da nisu ukrali ništa od plijena, pa kada su davali prisegu da nisu ukrali, ruka jednog od njih se zalijepila za ruku vjerovjesnika, 'alejhisselam, a on je kazao: "Među vama ima kradljivaca ratnog plijena.", misleći na njegovo pleme. Zatim je naredio da svaki čovjek iz tog plemena da prisegu da nije ukrao, pa se ruka dvojice ili trojice zalijepila prilikom davanja prisege, i on im je kazao: "Među vama je ukradeni ratni plijen." Oni su donijeli, a bili su ukrali zlatnu glavu krave (ili bika), i kada su je donijeli i stavili na ratni plijen vatra ga je spržila."