Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Salih b. Havvat b. Džubejr, radijallahu anhu, prenosi od onih koji su sa Poslanikom, sallallallahu alejhi ve sellem, klanjali namaz u strahu za vrijeme vojnog pohoda Zatur-rika, te veli da je grupa ljudi stala u saf iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a druga grupa bila je okrenuta prema neprijatelju. Zatim je Resulullah klanjao jedan rekat sa grupom koja je bila uz njega, pa kada su se uspravili na drugi rekat, on je ostao stojeći, a oni su upotpunili namaz zasebno. Kada su završili, otišli su i postrojili se spram neprijatelja. Potom je prišla druga grupa, pa je s njome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao drugi rekat. On je ostao sjedeći, a oni su sami upotpunili namaz. Zatim su zajedno predali selam.

Muttefekun alejh line

Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sellem, sa ashabima krenuo u pohod, a većina bijahu pješaci, tako da su im od dugotrajnog hoda noge bile izranjavane, zbog čega su ih umotavali krpama. Kada su se sreli sa neprijateljem, nije došlo do direktnog obračuna, ali su muslimani zaplašili neprijatelja. U ovom slučaju neprijatelj nije bio u pravcu kible jer su se nalazili na istoku Medine, i zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podijelio ljude u dvije grupe. Jedna grupa je klanjala namaz, dok je druga stajala spram neprijatelja koji bijaše iza leđa klanjača. Sa prvom grupom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je jedan rekat; kada su oni ustali na drugi rekat, on je ostao stojeći, a oni su nastavili klanjati drugi rekat samostalno. Zatim su predali selam i poredali se spram neprijatelja. Tada je došla druga grupa i klanjala sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, drugi rekat. On je ostao sjedeći dok su oni upotpunili svoj namaz samostalno. A kada su bili na sjedenju, zajedno su predali selam i završili namaz. Tako da je prva grupa započela namaza sa imamom, a druga je završila namaz sa imamom, i time je uspostavljena pravda i ravnopravnost u nagradi klanjanja za imamom. K tome, neprijatelj nije dobio priliku da naudi muslimanima.

Aiša, radijallahu anha, veli: “Bile smo na hadžu s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, te smo prvog dana Bajrama obavile hadžski tavaf. Nakon toga Safija b. Hujejj dobila je mjesečno pranje, a Poslanik je htio da joj priđe. rekla sam mu da je dobila mjesečno pranje. On upita: ‘Zar se zbog nje moramo zadržati duže? Zar ona nije s vama obavila hadžski tavaf?’ ‘Naravno, obavila je s nama hadžski tavaf’, odgovorila sam. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Onda pođite!’” A u drugoj predaji se prenosi da je rekao: "Žalosna bila! Da li je obavila hadžski tavaf na dan Bajrama?" "Da", rekoše. "Onda neka krene", reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Muttefekun alejh line

Aiša, radijallahu anha, spominje da su oni na Oproštajnom hadžu sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, obavili i hadžski tavaf (tavaful-ifadu), a sa njima je bila Safija, radijallahu anha, žena Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ona je noć prije polaska u Medinu dobila mjesečnicu. Kada joj je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želeći od nje ono što čovjek želi od svoje žene, Aiša, radijallahu anha, ga je obavijestila da je Safija u periodu mjesečnog pranja. On je pomislio da Safija zbog mjesečnog pranja nije uspjela obaviti hadžski tavaf, koji je jedan od ruknova hadža i bez kojeg hadž nije potpun, te da zbog toga neće moći napustiti Meku sve dok joj ne prođe mjesečnica i dok ne obavi hadžski tavaf. Tada je rekao jednu poznatu rečenicu koju ljudi izgovaraju samo kao uzrečicu, ne želeći i ne ciljajući njeno suštinsko značenje: "Žalosna bila, zar će nas ona zadržati!", tj. sve dok se ne očisti i dok ne obavi hadžski tavaf!? Kada su ga obavijestili da je ona prije mjesečnice obavila hadžski tavaf, rekao je: "Onda neka pođe", odnosno ako joj nije ostalo ništa od obreda osim oprosnog tavafa, jer ona ima opravdanje za njegovo izostavljanje.

Džabir, b. Semure, radijallahu anhu, prenosi: "Žalili su se stanovnici Kufe Omeru, radijallahu anhu, na Sa'da b. Ebu Vekasa, pa im je Omer, radijallahu anhu, postavio za namjesnika Ammara. Tužili su se na Sa'da da im, čak, lijepo ne klanja. Omer je poslao po njega da dođe, pa mu rekao je: 'O Ebu Ishak, oni tvrde da ti lijepo ne klanjaš.' Sa'd, radijallahu anhu, reče: 'Tako mi Allaha, što se mene tiče, ja sam njima klanjam namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od kojeg ne odstupam. Ja klanjam dva rekata jacija-namaza, na kojima oduljim kijam, a onda dva posljednja skratim.' Omer, radijallahu anhu, tada reče: 'Tako sam i mislio o tebi, o Ebu Ishak.' Tada je Omer, radijallahu anhu, poslao sa njim čovjeka ili više njih u Kufu, koji su pitali Kufljane o Sa'du. U svaku su džamiju ušli i upitali za Sa'da. Svi su se muslimani pohvalno izrazili o njemu, a kada je Omerov izaslanik došao u mesdžid, Beni Absa, jedan od njih ustade (kojeg su zvali Usama b. Katada), imao je nadimak Ebu Sa'da, pa je rekao: 'Pošto nas ti pitaš za Sa'da, ja tvrdim da Sa'd ne ide u rat s vojskom, ne dijeli podjednako i ne sudi pravedno.' Tad Sa'd reče: 'Ja ću ti zaista za to izreći dovu (prokletstvo) za troje: Allahu moj, ako je ovaj Tvoj rob lažov i ako se javio zato da se pokaže pred svijetom, onda mu podaj dug život i dugotrajno siromaštvo i izloži ga iskušenjima (žena).' Tako je i bilo! Poslije, kada bi ga pitali o stanju, on bi rekao: 'Ja sam teški starac sa puno iskušenja. Stigla me kletva Sa'dova.'" Abdulmelik b. Umejr, prenosilac od Džabira b. Semure, radijallahu anhu, kaže: "Ja sam ga vidio nakon toga: pale su mu obrve na oči od duboke starosti, a na putevima bi ometao žene koje su prolazile ulicom dobacivajući im."

Muttefekun alejh line

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, odredio je Sa'da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhu, za namjesnika Kufe. Stanovnici Kufe žalili su se vođi pravovjernih Omeru b. Hattabu, radijallahu anhu, na Sa'da, toliko da su čak kazali da on ne klanja lijepo. On je bio uvaženi ashab za kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da je dženetlija, pa je Omer poslao po njega. Kada je stigao, kazao mu je: "Kufljani se žale na tebe, pa čak i na to da im ne klanjaš lijepo." Sa'd mu je kazao da im je on klanjao namaz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominjući im jaciju, vjerovatno zbog toga, a Allah najbolje zna, što su se oni žalili na taj namaz. On je rekao: "Ja im klanjam namaz Poslanika, sallalahu alejhi ve selle, ne oduzimajući ništa od njega..." Omer ga je pohvalio, jer je vjerovao da on klanja narodu kojeg predvodi onako kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao. Pored toga, Omer je o njemu ispitao situaciju jer je znao kolika je njegova odgovornost. Poslao je ljude po Kufi da pitaju o ponašanju Sa'da b. Ebu Vekkasa. Kad god bi ušli u neku džamiju da pitaju o njemu, našli su da ga ljudi hvale. Kada su došli u džamiju Beni Absa i pitali za Sa'da, ustao je neki čovjek i rekao: "Kad nas već pitaš, ja ću ti reći da on ne ide u džihad, plijen koji uzme ne dijeli pravedno, ne sudi pravedno među ljudima." Iznio je tri optužbe. Tada je Sa'd kazao: "S obzirom da si to rekao, ja ći proučiti tri dove protiv tebe..." Proučio je dovu da mu Allah da dug život, siromaštvo i da ga izloži iskušenjima. Ovo su tri opasne dove. Međutim, Sa'd je ipak te dove uvjetovao riječima: "Ako je ovaj tvoj rob ovo kazao iz pritvornosti i želje da se pročuje, a ne s pravom." Allah je uslišio njegove molbe, tako da je ovaj čovjek dugo živio, ostario je toliko da su mu obrve pale na oči od starosti, bio je siromašan i izložen iskušenjima do te mjere da je u stanju starosti, napastvovao žene i djevojke po trgovima i dobacivao im. O sebi je govorio: "Oronuli sam starac, iskušan sam! Eto, snašle su me dove Sa'dove!"

Od El-Bera b. 'Aziba, radijallahu 'anhuma, se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je držao hutbu prvi dan Kurban-bajrama nakon namaza pa je rekao: 'Ko klanja (bajram) namaz, zatim zakolje kurban, ispunio je dužnost, a ko ga zakolje prije namaza, nije ispunio dužnost (nije zaklao kurban u njegovo vrijeme)." Rekao je Ebu Burde b. Nijar: "Allahov Poslaniče, ja sam zaklao ovcu prije namaza. Pošto je danas dan jela i pića htio sam da prvo što se jede u mojoj kući bude meso te ovce, pa sam je zaklao i jeo prije nego što sam došao na namaz." Pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tvoja ovca je obično meso (ne smatra se kurbanom)." Reče: "Allahov Poslaniče, imam jedno žensko jare (koje nije napunilo godinu dana), draže mi je od dvije ovce, pa hoću li njime to nadoknaditi?", odgovorio je: "Hoćeš, ali to važi samo za tebe."

Muttefekun alejh line

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je držao hutbu prvi dan Kurban-bajrama, nakon namaza, objašnjavajući u njoj propise klanja kurbana i vrijeme kad se kolje, pa je kazao da onaj ko klanja bajram-namaz, zatim nakon toga zakolje kurban izvršio je propis klanja kurbana na ispravan način i u njegovo vrijeme. A onaj ko zakolje kurban prije bajram-namaza, to se meso ne smatra mesom kurbana i on nije ispunio svoju obavezu. Kada je to čuo Ebu Burde rekao je: "Allahov Poslaniče, ja sam zaklao ovcu prije namaza. Pošto je danas dan jela i pića htio sam da prvo što se jede u mojoj kući bude meso te ovce, pa sam je zaklao i jeo prije nego što sam došao na namaz." Na to mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da to što je zaklao nije kurban nego obično meso. Zatim Ebu Burde kaže: "Allahov Poslaniče, imamo mlado žensko jare koje nije napunilo godinu dana, i koje mi je dragocjeno, draže od dvije ovce, pa hoće li se ono računati kao kurban ako ga zakoljem iz pokornosti Allahu, azze ve dželle?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je odgovorio da hoće a zatim kazao da taj propis ne važi ni za koga drugog nego samo za njega, odnosno, ne može se kao kurban zaklati mlado jare koje nije napunilo godinu dana, nego je ova olakšica data samo ovom ashabu.

Sehl b. Sa'd, radijallahu 'anhu, prenosi da je jedna žena donijela Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, istkan pamučni ogrtac. "lstkala sam ga", rekla je žena, "svojom rukom i došla da ti ga dam da ga obučeš." Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, budući da mu je bio potreban, uzeo ga je, izašao k nama, i obukao ga. Potom se on svidio jednome koji reče: "Daj mi ga! Divan li je!" Rekao je: "Da." Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo. Zatim se vratio kući, smotao ogrtač i poslao mu ga. Prisutni su rekli: '"Nisi dobro učinio! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio ga je uzeo sebi, jer mu je bio potreban. Ti si ga od njega zaiskao, a znao si da te on neće odbiti." "Tako mi Allaha", rekao je ovaj, "nisam ga zaiskao da ga oblačim. Zaiskao sam ga samo da mi bude ćefin." I taj ogrtač mu je i bio ćefin.

Sličan hadis bilježi i imam Buhari line

Hadis ukazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, drugima davao prednost nad sobom, jer je ovom čovjeku dao ogrtač iako je on sam bio potreban imajući u vidu da ga je obukao. Ova žena je došla i poklonila Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ogrtač. U tom je stigao neki čovjek i kazao: "Kako li je samo divan taj ogrtač", te ga je zatražio od Poslanika, a Poslanik ga je skinuo, smotao i dao mu ga. Neki komentatori su spomenuli da je korist ovog hadisa u tome što ukazuje da je dozvoljen teberruk putem onoga što ostaje iza dobrih ljudi, a nije tako, nego se ovdje radi o teberruku samim Poslanikom i sa njim se niko drugi u vrijednosti ne može porediti. Također ni ashabi nisu to činili nekim drugim mimo njega, a da je u tome dobro oni bi nas pretekli.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao: „Neki je čovjek bio u prostranoj bezvodnoj pustinji, kada začu glas iz oblaka: 'Natopi bašču tog i tog!' Oblak je plovio nebom i izlio kišu na neplodni kamenjar. Usred kamenjara nalazio se jarak koji je primio svu vodu. Onaj čovjek je krenuo da vidi gdje će se voda zaustaviti i gle, tamo je vidio čovjeka koji stoji u svojoj bašči i navraća vodu. 'Allahov robe, kako se zoveš?', upita ga on. 'Tako i tako', odgovori mu. Njegovo ime odgovaralo je imenu koje je čuo iz oblaka. 'A zašto me pitaš za ime?', upita vlasnik bašče. Čovjek odgovori: 'Čuo sam glas iz oblaka iz kojeg je došla ova voda da kaže: 'Natopi bašču tog i tog', spominjući tvoje ime. Pa šta ti radiš s njome (baščom)?' 'Kad si to već spomenuo, onda da ti kažem. Ja čekam njezine plodove, pa jednu trećinu od toga podijelim kao sadaku, jednu trećinu ostavim za svoju porodicu, a jednu trećinu posijem.'“

Hadis bilježi imam Muslim line

Neki je čovjek bio u prostranoj pustinji, pa je čuo glas iz oblaka koji kaže: "Natopi bašču tog i tog čovjeka!" Taj se oblak udaljio od prvobitnog smjera i iz njega je pala kiša na neplodni kamenjar, pa je jedan jarak upio svu tu vodu. Čovjek je pratio trag vode i našao čovjeka kako stoji i navraća vodu sa jednog na drugo mjesto u svome vrtu. On ga je upitao: "Allahov robe, kako se zoveš?" Odgovorio je da se zove tako i tako, po imenu koji se čuo iz oblaka. Upitao ga je: "Zašto me pitaš kako se zovem?", a on mu odgovori: "Čuo sam glas iz oblaka iz kojeg je došla ova voda...", te ga je upitao zbog čega je zaslužio takvu počast. Ovaj mu je odgovorio da plodove podijeli na tri dijela, te jedan dio da kao sadaku, drugi ostavi sebi i svojoj porodici, a treći posije.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, razveo je svoju ženu dok je bila u menstrualnom ciklusu. To je Omer spomenuo Posalniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na njega naljutio i rekao: "Ima da je vrati i zadrži dok se ne očisti, zatim dok ponovo ne bude u menstrualnom ciklusu i dok se ne očisti. Pa, ako nakon toga želi da je razvede, neka je razvede dok je čista prije nego što sa njom imadne spolni odnos. I to je priček koji je naredio Allah Uzvišeni." A u drugoj predaji stoji: "...sve dok ne dobije poseban menstrualni ciklus, ne računajući menstrualni ciklus u kojem ju je razveo." Takođe se prenosi predaja u kojoj stoji: "Taj razvod se računao, a Abdullah b. Omer, vratio ju je kao što mu je naredio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem."

Muttefekun alejh line

Abdullah b. Omer, radijallahu anuma, dao je ženi razvod braka dok je bila u menstrualnom ciklusu. Njegov otac je to ispričao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa se Poslanik na njega naljutio, jer joj je dao razvod koji nije dozvoljen i koji nije u skladu sa sunnetom. Zatim mu je naredio da je vrati i zadrži dok se ne očisti od tog hajza i da sačeka novi mensturalni ciklus i dok se i od njega ne očisti. Nakon toga, ako htjedne da je razvede i ne osjeća želju za njom, može da je razvede prije nego što sa njom imadne spolni odnos, i to je priček koji je naredio Allah Uzvišeni onima koji hoće da razvedu svoju suprugu. Islamski učenjaci razišli su se glede valjanosti razvoda braka dok je žena u menstrualnom ciklusu, jer je takav razvod braka zabranjen i nije u skladu sa praksom Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ono što presuđuje u ovom pitanju i na osnovu čega se daje odgovor na ovo pitanje jest predaja koju bilježe imam Ebu Davud i drugi muhadisi, a u kojoj stoji: "...pa ju je vratio meni, i nije to ni u šta ubrojio." S druge strane, prva predaja nije u potpunosti jasna da se taj razvod realizirao, niti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, taj ko je to računao razvodom, dok je u jasnom hadisu preneseno: "Ko uradi neko djelo koje nije propisano u našoj vjeri, neće mu biti primljeno." (Buhari i Muslim)

"Zabranio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prodaju prava naslijeđa na imovinu oslobođenog roba i poklanjanje tog prava."

Muttefekun alejh line

Starateljstvo (patronat, skrbništvo, pravo starateljstva nad oslobođenim robom) predstvalja vezu kao što je i porijeklo veza, i to pravo ne se može kupiti, niti dobiti kao poklon, ili nečim drugim putem preuzeti od onoga ko ga je zaslužio. Zato nije dozvoljeno prodavati to pravo, nego je to veza između roba i onoga ko ga oslobodi, kojom čovjek koji je oslobodio svog roba ima pravo da ga naslijedi (ako taj oslobođeni rob umre prije njega). Zabrana prodaje i poklanjanja tog prava nasljeđivanja jest zato je što to pravo poput porijekla: ne može se otkloniti. Kada bi čovjek prodao svoje porijeklo od svoga brata, ta trgovina ne bi bila validna, ili ako bi prodao porijeklo djeteta ili amidžića. Porijeklo se ne prodaje, kao ni pravo nasljeđivanja oslobođenog roba.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao neki beduin i rekao: "Allahov Poslaniče, moja je žena rodila crnog dječaka!?" "Imaš li ti deva?", upita ga on. "Imam", odgovori beduin. "Kakve su boje?", upita ga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Crvene", odgovori. "Ima li među njima crnomanjastih (pepeljastih)?", upita ga. "Da", reče. "A odakle je to tako?", upita ga ponovo. "Mislim da je to zbog dalekog porijekla iz koje je povuklo tu boju", reče beduin. "Isto tako je to možda zbog dalekog porijekla iz kojeg je tvoj sin povukao tu boju", reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Muttefekun alejh line

Jednom čovjeku iz plemena Fezara rodilo se dijete koje se po boji kože razlikovalo od svoga oca i majke, te je on počeo da sumnja. Otišao je do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu izloži svoj slučaj i da optuži svoju suprugu, te mu je saopštio da mu se rodio crn dječak. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iz njegovih riječi shvatio je šta mu je cilj, te je pokušao da ga uvjeri u suprotno i da mu otkloni svaki vid sumnje. Naveo mu je primjer koji je njemu veoma poznat. Pitao ga je: "Imaš li ti deva?", upita ga on. "Imam", odgovori beduin. "Kakve su boje?", upita ga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Crvene", odgovori. "Ima li među njima crnomanjastih (pepeljastih)?", upita ga. "Da", reče. "A odakle je to tako?", upita ga ponovo. "Mislim da je to zbog dalekog porijekla iz koje je povuklo tu boju", reče beduin. "Isto tako je to možda zbog dalekog porijekla iz kojeg je tvoj sin povukao tu boju", reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Taj je čovjek prihvatio ovaj primjer i oslobodio se svake sumnje.