Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko kaže kada čuje poziv ezana: اللَّهُمَّ رَبَّ هَذِهِ الدَّعْوَةِ التَّامَّةِ، وَالصَّلاَةِ القَائِمَةِ، آتِ مُحَمَّدًا الوَسِيلَةَ وَالفَضِيلَةَ، وَابْعَثْهُ مَقَامًا مَحْمُودًا الَّذِي وَعَدْتَهُ، حَلَّتْ لَهُ شَفَاعَتِي يَوْمَ القِيَامَةِ 'Allahu moj, Gospodaru ovog potpunog poziva i uspostavljenog namaza, podari Muhammedu poseban stepen i najviši položaj, i proživi ga na hvale vrijednom mjestu koje si mu obećao', time će steći moje zagovorništvo na Sudnjem danu."
رواه البخاري
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu, pojašanjava da, kada se završi poziv ezana, treba proučiti sljedeću dovu: (Allahu moj, Gospodaru ovog potpunog poziva): Ovdje se misli na ezanski poziv, kojim se ljudi pozivaju da obave namaz, čime se ispunjava potpunost robovanja samo Allahu i savršenstvo poslanice koju je objavio. (i uspostavljenog namaza): To se odnosi na namaz koji se obavlja svakodnevno. (podari Muhammedu poseban stepen): Daj mu da u Džennetu dobije posebne odlike koje samo njemu priliče. (i najviši položaj): To je položaj koji je odlikovan posebnom čašću, iznad svih stvorenja. (i proživi ga na hvale vrijednom mjestu): To se odnosi na mjesto na kojem se hvali onaj ko se na njemu nalazi. (koje si mu obećao): Ovo obećanje je spomenuto u ajetu: "...na onome svijetu Gospodar tvoj će te na hvaljeni položaj postaviti" (El-Isra', 79.), tj. ti ćeš dobiti mjesto koje zaslužuje pohvalu prijašnjih i potonjih generacija. Onaj ko bude učio ovu dovu, zaslužuje da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zauzima za njega na Sudnjem danu.
Prenosi se od Ebu Seida Hudrija, radijallahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Cijela zemlja je mesdžid (mjesto pogodno za obavljanje namaza), osim groblja i kupatila.“
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi
Cijela zemlja pogodna je za namaz osim mjesto gdje se ljudi ukopavaju, poput mezarja, kao i mjesto gdje se ljudi kupaju. Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže: "Namaz na mjestima gdje borave šejtani pokuđen je po jednoglasnom stavu učenjaka, kao npr. na mjestima gdje ima alkohola, u javnim kućama, i na sličnim mjestima gdje se čine razvratni grijesi, kao i u crkvama, manastirima, toaletima.
Enes b. Malik, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio pljuvačku (na zidu) prema Kibli, pa mu je to palo teško. Odraz njegove ljutnje se primijetio na njegovom licu. Ustao je i to svojom rukom potrao rekavši: "Kada neko od vas ustane da klanja, on tada razgovara sa svojim Gospodarom, pa nemojte da neko od vas pljuje prema Kibli, nego na svoju lijevu stranu, ili pod svoje noge." Zatim je uzeo ćošak svog ogrtača, pljunuo u njega, zatim ga premotao i rekao: "Ili neka uradi ovako."
Muttefekun alejh
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je vidio pljuvačku na zidu džamije u pravcu Kible, što se puno odrazilo na njemu da je bilo vidljivo na njegovom licu, sallallahu 'alejhi ve sellem. Digao se i lično je otklonio tragove pljuvačke svojom plemenitom rukom da bi tako poučio svoj ummet pokazujući skromnost i poniznost prema Uzvišenom Gospodaru i ljubav prema Njegovoj kući. Zatim je spomenuo da rob Božiji kada ustane na namaz on je u razgovoru sa svojim Gospodarom time što Ga spominje, što Ga moli i što uči Njegove ajete, tako da u ovoj situaciji klanjač u svom namazu treba da se boji i sjeća veličanstvenosti Onoga sa Kim razgovara i da to srčano osjeća. Treba izbjegavati ružan postupak prema Uzvišenom Allahu i ne pljuvati u pravcu Kible. Potom je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poučio klanjača onome što treba da učini u takvoj situaciji, odnosno da pljune lijevo, ili ispod lijeve noge, ili da pljune na ćošak odjeće i sl. tome. Da istrlja jedno s drugim otklanjajući njene tragove. Klanjač treba da osjeća da ga Allah posmatra, da je On u Njegovoj blizini, da mu se približava. Iako je Uzvišeni na nebesima iznad Arša, On Uzvišeni je pred klanjačem kao Onaj koji sve obuhvata. "Niko nije kao On! Sve čuje i sve vidi." (Eš-Šura, 11.) To ne znači da se On Uzvišeni pomiješao sa klanjačima, ili da je On Uzvišeni na tom mjestu gdje i klanjač. Uzvišen je On od toga! Nego, On je - na način koji Njemu Uzvišenom priliči - u blizini klanjača i blizini onoga ko Ga moli a ne na način kako su stvorenja blizu jedna drugih. To je blizina Uzvišenog Tvorca stvorenjima. Primjer za to kod Njegovih stvorenja, mada je Allah neuporediv, jeste Sunce koje je iznad tebe, ali je uz to i pred tobom u situaciji izlaska ili zalaska.
Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, veli da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Nije mi naređeno da gradim velike džamije." Ibn Abbas kaže: "Vi ćete ih početi ukrašavati onako kao što jevreji i hrišćani ukrašavaju svoje bogomolje."
Hadis bilježi Ebu Davud
Ovdje se misli na gradnju visokih džamija, kao što kaže imam Begavi. Kada je u pitanju gradnja džamija na način da se ona upotpuni i usavrši, bez ukrašavanja, takvo djelo nije pokuđeno, ako nije učinjeno kao vid pretvaranja i hvalisanja. Prenosi se u hadisu Osmana b. Affana: "Ko u ime Allaha sagradi džamiju, Allah će mu takvu sagraditi u Džennetu." Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, džamija bila je od ćerpića, a krov od granja, dok su stubovi bili od palminog drveta. U vrijeme Ebu Bekra, radijallahu 'anhu ništa nije dograđivano, ali kada su drvo i grančice počele propadati u vrijeme Omera b. Hattaba, radijallahu 'anhu, on je obnovio gradnju i džamiju vratio u prvobitno stanje, te nešto nadogradio. U vrijeme vladavine Osmana, radijallahu 'anhu, dograđeno je mnogo toga, zidovi su sagrađeni od kamena i gipsa (kreča), stubovi su bili od kamena, a krov od tikovine (drvo sadž, ili indijsko drvo). U džamiju je ugradio ono što je jača, a što nije samo po sebi ukras. Sve što je sagradio bilo je samo vid bolje dogradnje, bez bilo kakvog ukrašavanja. Klesani kamen koji je imao nije klesan njegovom naredbom, nego je takav bio, a negiranje tog postupka od strane nekih ashaba, ne može biti dokaz zabrane, nego samo podsticaj na slijeđenje onoga što su činili Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i Omer, koji su gradili džamiju za potrebu, a ne kao luksuz. Ovo ne ukazuje na zabranu (nado)gradnje i pokuđenost.
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte vrijeđati moje ashabe! Da neko od vas udijeli zlata težine brda Uhud, ne bi dostigao vrijednost pregršti hrane koju oni udijele, pa ni vrijednost pola pregršti."
متفق عليه
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam zabranjuje da vrijeđamo ashabe, a pogotovo one prve koji su se pojavili, muhadžire i ensarije. Kazao nam je, također, da ako bi neko udijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi imao nagradu kakvu bi imao ashab koji udijelio samo jedan mud hrane ili pola muda (mud predstavlja ono što može stati u dvije sastavljene šake čovjeka prosječnog stasa). To je zbog toga što su ashabi imali istančanu iskrenost i što su udjeljivali i borili se za islam prije osvojenja Mekke.
Od Džabira, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "U džehennemsku vatru neće ući niko od onih koji su sudjelovali u bici na Bedru i koji su dali prisegu na Hudejbiji."
رواه أحمد وأصله في صحيح مسلم
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je da u Vatru neće ući onaj ko je učestvovao u bici na Bedru, druge godine po Hidžri, boreći se na Poslanikovoj strani, niti onaj ko je prisustvovao Hudejebiji, gdje je data prisega Ridvan šeste godine po Hidžri.
Enes, radijallahu anhu, kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao u vezi sa Ebu Bekrom i Omerom sljedeće: 'Njih dvojica će biti prvaci svih ranijih i kasnijih odraslih ljudi u Džennetu, izuzev vjerovjesnika i poslanika.'"
رواه الترمذي
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da su Ebu Bekr es-Siddik i Omer el-Faruk, radijallahu anhuma, najbolji ljudi nakon poslanika na ovom svijetu, a i najbolji koji će ući u Džennet nakon poslanika i vjerovjesnika.
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Hasan i Husejn bit će prvaci džennetskih mladića.”
رواه الترمذي وأحمد
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da su njegovi unuci Hasan i Husejn, sinovi Alije i Fatime, vođe svih mladih koji su umrli u takvom stanju i ušli u Džennet. Osim toga, hadis može ukazivati i da su oni prvaci mladih stanovnika Dženneta, osim vjerovjesnika i pravednih halifa.
Ebu Bekre, radijallahu 'anhu, veli: "Jednog dana Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, izveo je Hasana i popeo ga sa sobom na minber, te rekao: 'Ovaj moj unuk je prvak i uglednik. Allah će preko njega izmiriti dvije skupine muslimana.'"
Hadis bilježi imam Buhari
Jedne prilike Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, izveo je Hasana sa sobom u džamiju, a on je bio mali dječak. Popeo se sa njim na minber svoga časnog mesdžida, te kazao ljudima da je njegov unuk Hasan pravi uglednik i prvak, plemenitog porijekla, pripadnik najčasnije porodice na Zemlji. Također, tom prilikom kazao je da će Allah preko njega pomiriti dvije zavađene muslimanske skupine i ujediniti ih. Nema sumnje, ovaj hadis ukazuje na jedan od znakova vjerovjesništva Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, jer se desilo ono što je u njemu rečeno. Dakle, ovaj časni ashab, Hasan sin Alijin, radijallahu 'anhuma, ujedinio je muslimane, izmirio ih i zaustavio spor koji je bio među njima, na način što je hilafet prepustio Muaviji, što je dovelo do jedinstva, spasa ljudskih života. Ovo se desilo 40. ili 41. godine po Hidžri.
