Hadeeth Cards

Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way

About Hedayat Browse Cards

All

Abdullah b. Amra, r.a., prenosi sljedeći hadis: "Ko se izdaje za ljekara, a nije poznato da je liječnik, on snosi odgovornost."

Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud line

Onaj ko tvrdi da poznaje medicinu, a nije učen u toj znanosti, niti je poznaje, pa liječi ljude i nekom oduzme život ili uništi ud ili organ, on mora nadoknaditi štetu jer je prekršio prava ljudi i sebe izložio nečemu što ne poznaje. Ne postoji razilaženje u tome da onaj ko liječi, a prekrši nečija prava i nastrada bolesnik, mora nadoknaditi štetu. Isto tako, svaki onaj ko se bavi nekim zanimanjem koje ne poznaje, broji se da je nasrnuo na tuđe pravo. Ako se iz takvog njegovog djela desi smrt, on snosi krvarinu, a bit će pošteđen smrtna kazne, tim prije jer nije liječio samostalno, tj. bez dozvole bolesnika.

Od Abdullaha b. Amra, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Krvarina onoga kome je dozvoljen boravak u islamskoj zemlji iznosi pola krvarine slobodnog muslimana."

Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed line

Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavještava da krvarina sljedbenika Knjige iznosi pola krvarine slobodnog muslimana, bilo da se radi o štićeniku koji je nastanjen u islamskoj zemlji pod ugovorom ugovorom, tako što plaća džiziju (porez) i drži se javnog reda islamskog umeta, ili je potpisnik ugovora sa kojim je sklopljen mir, a on je nastanjen u svojoj zemlji, ili mu se garantira sigurnost pa kao nevjernik uđe u muslimansku zemlju radi trgovine ili nečeg drugog. Sve ove kategorije su pod garancijom da je njihova krv zaštićena. Prijestup prema njima za sobom povlači obavezu naknade kao i prijestup prema muslimanu. Međutim, povrede koje zadobiju srazmjerne su njihovoj krvarini, kao što vrijedi i za muslimane. Za muškarca navednih kategorija daje se pedeset deva, za ženu dvadeset i pet, pošto je krvarnia za ženu pola krvarine koja se daje za čovjeka. A što se tiče nevjernika sa kojima su muslimani u ratu, za njih ne postoji garancija, ni odmazda, ni krvarina.

Abdullah b. Amr, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik s.a.v.s., kazao: "Krvarina za ubistvo slično namjernom jest teška krvarina, kao i kod namjernog ubistva, ali se ubica ne ubija, iz razloga što šejtan uskoči među ljude tako da padne krv u zaslijepljenost, bez mržnje pa čak i bez nošenja oružja."

Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed line

U ovom hadisu objašnjeno je da je krvarina za ono ubistvo koje je slično namjernom (a to je ono koje se desi kad je namjera da se udari nečim što pretežno ne ubija, kao što je štap) - teška krvarina, poput one za namjerno ubistvo. Njen je iznos stotinu deva, od kojih je trideset onih koje su napunile četiri godine i ušle u petu, trideset onih koje su napunile tri godine i ušle u četvrtu te trideset onih koje su noseće. Ubistvo slično namjernom u većini slučajeva desi se bez nekog posebnog neprijateljstva, mržnje ili bez posezanja za oružjem, onda kada šejtan navede svojim djelovanjem (u šali ili igri) na tuču ili ubistvo koje je nenamjerno.

Ebu Rimsa, radijallahu anhu, ispričao je: “Moj otac i ja posjetili smo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i on upita mog oca: ‘Je li ovo tvoj sin?’ ‘Da, to je moj sin, tako mi Gospodara Kabe!’, moj otac odgovori. ‘Uistinu?’, priupita Poslanik. ‘Svjedočim to’, kaza on. Božiji se Poslanik nasmiješi zbog toga što sam mnogo ličio na svog oca, a on se još zaklinje da sam njegovo dijete. Poslanik naposlijetku reče: ‘Pa ipak, niti ćeš ti odgovarati za njegova djela, a niti će on odgovarati za tvoje postupke.’ Zatim je Poslanik islama proučio Božije riječi: ‘...i svaki će grešnik samo svoje breme nositi...’ (el-En’am, 164).”

Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi Darimi line

U ovoj predaji, Ebu Rimsa, radijallahu anhu, spominje da je sa svojim ocem otišao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga je on pitao da li je on njegov sin. Otac mu je to potvrdio i zakleo se, pa se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmiješio zbog toga, te kazao da niko neće odgovarati za zločine druge osobe, bila mu rod ili je, pa čak ni otac za sina, i obrnuti. Grešnik će sam odgovarati za svoje grijehe, a ne i za tuđe, kao što Uzvišeni kaže: “...i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi” (El-En’am, 164). Odgovaranje za tuđe nedjelo bila je praska pagana, pa ju je islam dokinuo. Ne može se kazati da plaćanje krvarine i “kasama” (zaklinjanje pedeset puta da neki tvoj sunarodnjak nije nešto učinio) spada u snošenje posljedica nedjela koje nisi ti uradio. Naime, plaćanje krvarine i “kasama” oblik je međusobnog potpomaganja muslimana, tim prije jer bi bližnji naslijedili prijestupnika da umre, pa stoga moraju platiti krvarinu kad on pogriješi.

Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, pripovijeda: “Došao sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa svoja dva saplemenika; jedan s jedne, drugi s druge strane. On je čistio zube misvakom. Njih dvojica su tražila nešto, a on kaza: ‘Ebu Musa!’ ‘Tako mi Onog Koji te posla s istinom, nisam znao da ova dvojica žele raditi na ubiranju zekata!’ A ja kao da gledam njegov misvak ispod njegovih usana kada Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Nećemo angažirati’, ili je rekao: ‘Mi ne angažiramo na ubiranju zekata onoga ko to od nas traži! Nego ti, Ebu Musa, pođi u Jemen!’ U predanju se dalje navodi da je za njim poslan Muaz b. Džebel. Kad je Muaz stigao u Jemen, Ebu Musa mu dobaci jastuk i reče da sjaše. Sjahao je i ugledao svezanog čovjeka. Upitao je u vezi s njime, pa mu bi rečeno: ‘To je čovjek koji je bio jevrej, te je prihvatio islam i zatim se odmetnuo. Sjedi!’ On triput reče: ‘Neću sjesti sve dok ga ne pogubite! Allahova presuda i presuda Njegova Poslanika jest da bude pogubljen!’ I pogubiše ga. Zatim su Ebu Musa i Muaz razgovarali o noćnom namazu. Jedan od njih reče: ‘Ja noću klanjam, ali i spavam. Nadam se da će me Gospodar i za spavanje nagraditi.’”

Muttefekun alejh line

U hadisu se navodi da je Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa svoja dva saplemenika; jedan s jedne, drugi s druge strane. Oni su tražili da budu zaposleni na prikupljanju zekata, pa ih Allahov Poslanik obavijesti da to ne povjerava onome ko to traži jer bude postavljen pa ga ne potpomognu. Zbog toga je Poslanik poslao Ebu Musaa, a za njime Muaza b. Džebela u Jemen. Kad je Muaz stigao u Jemen, kod Ebu Musaa ugleda svezanog čovjeka. Upitao ga je u vezi s njime, a on ga obavijesti da je čovjek bio prihvatio islam i zatim se odmetnuo i postao židov. Muaz je kazao da se mora sprovesti fiksirana Božija sankcija nad njim za vjerootpadništvo. I pogubiše ga. Iz hadisa se razumije da je pogubljenje kazna onom ko prevjeri. Zatim su Ebu Musa i Muaz razgovarali o noćnom namazu. Jedan od njih reče: “Ja noću klanjam, ali i spavam. Nadam se da će me Gospodar i za spavanje nagraditi.”

Od Ubade b. Samita prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzmite od mene propis, uzmite od mene propis! Allah im je našao izlaz. l za momka i djevojku koji učine blud – stotinu udaraca bičem i progon na godinu dana, a za udatu i oženjenog koji počine blud – stotinu udaraca bičem i kamenovanje.”

Hadis bilježi imam Muslim line

Iz hadisa se razumije da je Svevišnji Allah objavio konačni propis u vezi s bludnicima, za počinioce koji još nisu bili u braku ili za one koji su pravno bili u braku. Prema tome, onaj ko nije kušao brak a počini blud, za njega vrijedi propis stotinu udaraca bičem i progon iz mjesta dotadašnjeg boravka na godinu dana. Onaj ko počini blud, a pravno se računa da je bio u braku, bičuje se i kamenuje do smrti, bilo da se radi o mušku ili žensku. Ovaj hadis derogirao je Allahove riječi iz sure en-Nisa: “Kad neke od žena vaših blud počine, zatražite da to protiv njih četverica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki.” (en-Nisa, 15)

Ibn Abbas, radijallahu anhu, kazivaše: “Nakon što je Maiz b. Malik otišao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu da je počinio blud, on mu kaza: ‘Možda si je samo poljubio, ili dodirnuo, ili pak samo pogledao!?’ ‘Nije tako bilo, Allahov Poslaniče’, odgovori on. Poslanik tad nedvosmisleno upita: ‘Jesi li s njom imao spolni odnos?’ ‘Jesam’, odgovori Maiz. Tad Poslanik naredi da se kamenuje.”

Hadis bilježi imam Buhari line

Ovo predanje govori o Maizovim kažnjavanjem nakon što je priznao počinjenje bluda. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio je provjeriti je li on uračunljiv, od čega zavisi ispravnost priznanja, tj. htio je provjeriti zna li Maiz šta se ubraja u blud koji za sobom povlači kaznu. Naime, Maiz je mogao uraditi nešto za šta smatra da je blud, a to blud nije. Eto zbog čega mu je Poslanik postavio pitanje o poljupcu, dodiru i sl. Nakon što se Resulullah uvjerio u to da Maiz zna šta se smatra bludom, naredio je da ga se kamenuje.

Od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, jednom prilikom sjedio na Poslanikovom minberu i rekao: “Svevišnji je Allah poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i objavio mu Knjigu. Između ostalih ajeta, objavljen mu je ajet o kamenovanju, koji smo učili, razumjeli i imali svijest o njemu. Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kamenovao neke osobe, a i mi smo to činili nakon njegove smrti. Bojim se da će, nakon što prođe mnogo vremena, neko kazati: ‘U Kur’anu ne postoji ajet u vezi s kamenovanjem!’ Eto, tako bi zalutali izostavljajući obavezu koju je Allah objavio. Prema Allahovoj knjizi, moraju se kamenovati muškarac i žena koji su u braku ili su bili u braku, ukoliko se dokaže da su počinili blud, ili ukoliko je žena trudna, ili ukoliko priznaju.”

Muttefekun alejh line

Omer b. el-Hattab se popeo na minber držeći hutbu i kazavši da je Svevišnji Allah poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa istinitom vjerom, a to je islam. Objavio mu je najbolju Knjigu, a to je Kur'an. Između ostalih ajeta, objavljen mu je ajet o kamenovanju, za one koji počine blud, a kušali su brak. Međutim, ajet koji se bavi kamenovanjem derogiran je u smislu da je uklonjen iz Mushafa, ali je propis ostao na snazi. Zbog toga se Omer pobojao da će ljudi, nakon što prođe određeno vrijeme, zanijekati propis o kamenovanju u Kur'anu, pa ih na to upozorava da je to istina. Svako onaj ko učini blud, a kušao je brak koji je bio pravno valjan, ili onaj ko prizna bludnu radnju, ili žena bez muža ostane trudna, ili je bez gospodara (ako se radi o robinji), a kušale su brak; za sve ove slučajeve propis je kamenovanje. Ovo su, dakle, stvari kojima se potvrđuje fiksirana kazna kamenovanja za ove vrste bluda.

Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Pošto je Gospodar objavio ajete u kojima govori da sam nepravedno optužena za blud, Božiji se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspeo na minber, to spomenuo i proučio te ajete. Zatim je sišao s minbera i zapovjedio da se dva muškarca i jedna žena bičuju za potvoru.”

Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed line

U ovom hadisu Aiša, radijallahu anha, obavještava da nakon što je objavljeno da je ona nedužna te da nije počinila blud, Božiji se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspeo na minber, to spomenuo i proučio objavljene ajete. Zatim je sišao s minbera i zapovjedio da se dva muškarca i jedna žena bičuju za potvoru. Dvojica ljudu koji su bičevani jesu Hassan b. Sabit i Mistah b. Esasa, a žena je Himna b. Džahš. Poslanik je naredio da budu bičevani s osamdeset udaraca biča jer se potvrdilo da su iznijeli neistinu.