Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Od Rafia b. Sinana prenosi se da je primio islam dok je njegova žena odbila da pređe na islam. Otišla je Vjerovjesniku, s.a.v.s. i rekla: "A šta će biti s mojom kćerkom!", a bila je ostavila dojenje ili je bila u tom uzrastu. Rafi je kazao: "Kćerka meni pripada!" Allahov Poslanik, s.a.v.s. reče Rafiu: "Sjedi na ovu stranu!", a i njoj kaza: "Sjedi na ovu stranu!" A onda je posadio djete između njih. Zatim im je naredio: "Zovite je sebi." Dijete se okrenulo majci, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaza: "Allahu moj, uputi curicu!" I onda je dijete krenulo ka ocu, koji ju je uzeo.
Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
U ovom hadisu se navodi da se pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., desio spor u vezi sa skrbništvom između roditelja; između oca muslimana, i majke nevjernice. Allahov Poslanik, s.a.v.s., dao je djetetu da izabere između roditelja, i ono je u prvi mah odabralo majku, koja je bila nevjernica. Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allahu moj, uputi curicu!", odnosno pokaži joj šta je istina. Uzvišeni Allah je udovoljio dovi Svoga Poslanika, s.a.v.s., i onda je dijete odabralo oca muslimana. Iz ovoga razumijemo da je ostajanje djeteta pod skrbništvom i čuvanjem nevjernika suprotno Allahovoj uputi, jer je cilj skrbništva da se dijete odgoji i da se zaštiti od svega što mu šteti, a najveći stepen odgoja jest da se dijete sačuva u svojoj vjeri, kao što je najvažnija zaštita udaljiti ga od nevjerovanja. A ako dijete ostane pod skrbništvom nevjernika, on će ga odvratiti od vjere i izvesti iz islama nevjerničkim obrazovanjem i odgojem, što je najveća moguća šteta. Skrbništvo se potvrđuje i daje zbog čuvanja djeteta i ne daje se na način u kojem će doživjeti propast i propast vjere.
Mudžahid je kazivao: “Jednom, neki je čovjek pogodio svog sina sabljom i ubio ga. Taj je slučaj prijavljen Omeru, radijallahu anhu, te mu Omer obratio: ‘Da nisam čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Odmazda se ne izvršava nad roditeljem zbog ubistva djeteta’, pogubio bih te odmah i na ovom mjestu.’”
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Tirmizi - Hadis bilježi imam Ahmed
Jedanput je neki čovjek pogodio svog sina sabljom, čime je izazvao krvarenje te je taj mladić podlegao rani. Taj je slučaj prijavljen Omeru, radijallahu anhu. Halifa Omer obratio se tom čovjeku: “Da nisam čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Odmazda se ne izvršava nad roditeljem zbog ubistva djeteta’, pogubio bih te odmah i na ovom mjestu.” Ovo predanje ukazuje da to da se iz opće naredbe o pogubljenju onog ko nekog ubije namjerno, izuzima roditelj koji ubije dijete, utoliko jer je roditelj uzrok nastanka djeteta, koje je, opet, dio njega, pa ne može zbog njega biti pogubljen. Ovo je stav većine islamskih učenjaka. Međutim, roditelj zbog ubistva djeteta mora platiti krvarinu, kako se to kaže u drugoj verziji ovog predanja, a koju je dobrom ocijenio šejh el-Albani.
Kajs b. Abbad kazuje: “El-Ešter i ja zaputili smo se Aliji, radijallahu anhu. Kad smo ga našli, upitali smo: ‘Je li ti Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio u oporuci nešto što nije drugim ljudima ostavio?’ On odgovori: ‘Ništa mi nije ostavio, osim ono što se nalazi na ovim koricama.’ Musedded kaže: "On je poslije izvadio taj zapis na kojem je pisalo." A Ahmed veli: Izvadio je papire iz korice svoje sablje. Na njima je pisale Poslanikove riječi: ‘Život vjernika ima istu svetost, oni su jedinstveni protiv onih koji ne vjeruju, kao što i njihovo jamstvo ima isti status, pa makar se radilo o jamstvu onih koji imaju najniži stepen. Odmazda se ne provodi nad vjernikom ako ubije nevjernika ili štićenika islamske države. Ko uvede nešto, to će biti njemu na štetu. Neka onog ko nešto uvede ili pruži utočište novotaru stigne Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi.’”
Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
Kajs b. Abbad kazuje: “El-Ešter i ja zaputili smo se Aliji, radijallahu anhu. Kad smo ga našli, upitali smo: ‘Je li ti Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio u oporuci nešto što nije drugim ljudima ostavio?’ On odgovori: ‘Ništa mi nije ostavio, osim ono što se nalazi na ovim koricama.’ Musedded kaže: "On je poslije izvadio taj zapis na kojem je pisalo." A Ahmed veli: Izvadio je papire iz korice svoje sablje. Na njima je pisale Poslanikove riječi: ‘Život vjernika ima istu svetost, oni su jedinstveni protiv onih koji ne vjeruju, kao što i njihovo jamstvo ima isti status, pa makar se radilo o jamstvu onih koji imaju najniži stepen. Odmazda se ne provodi nad vjernikom ako ubije nevjernika ili štićenika islamske države. Ko uvede nešto, to će biti njemu na štetu. Neka onog ko nešto uvede ili pruži utočište novotaru stigne Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi.’”
Imran b. Husajn, radijallahu anhu, pripovijeda: “Rob jedne siromašne porodice odsjekao je uho robu čiji su vlasnici bili bogati. Došli su Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalili se: ‘Božiji Poslaniče, mi smo siromašni!’ I Resulullah je odredio da onī ne dobiju nikakvu odštetu za to.”
Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed
U predanju stoji: “Rob ili dječak jedne siromašne porodice odsjekao je uho robu čiji su vlasnici bili bogati. Došli su Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalili se: ‘Božiji Poslaniče, mi smo siromašni!’ I Resulullah je odredio da onī nad čije je robu učinjeno nasilje ne dobiju nikakvu odštetu za to.” U ovom slučaju odmazda je izostala zbog toga što se radilo o djetetu, te taj njegov prijestup nije povlačio nikakve sankcije. A neki učenjaci kažu da odmazda jest izostala, ali je ostalo da saplemenici vlasnika roba obeštete vlasnike roba kojem je odsječeno uho. Međutim, ovi su bili siromašni, pa ih je Poslanik oslobodio obaveze davanja krvarine. To je tako, jer se, prema jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka, hotimičan prijestup djeteta smatra prijestupom učinjenom iz greške i nije obaveza njegovim starateljima da daju krvarinu, jer su siromašni, a krvarina nije obavezna osim ako su bogati. Postoji mogućnost da je Allahov Poslanik platio krvarinu iz zajedničke blagajne, bejtul-mala.
Amr b. Šuajb prenosi od svog oca Šuajba, a on, opet, od svog oca da je ispričao: “Za vrijeme Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neki je čovjek ubo rogom jednog čovjeka, te je Poslanik presudio da se i on ubode rogom. Prijestupnik se obratio Poslaniku: ‘Vjerovjesniče, izvrši nada mnom odmazdu!’ ‘Ne žuri s tim! Čekaj da ozdraviš!’ No, ipak, on je to od Resulullaha uporno tražio, i Poslanik je nad njime izvršio odmazdu. Onaj koji je izvršio odmazdu nije šepao, a onaj nad kime se izvršila odmazda jest šepao. Onaj koji je šepao posjetio je Poslanika i požalio mu se: ‘Vjerovjesniče, ja šepam, a on ne šepa!’ ‘Nisam li ti rekao da sačekaš ozdravljenje, pa da se tek onda nad tobom izvrši odmazda?’, upita ga Vjerovjesnik i dodade: ‘Nisi mi se pokorio, pa te Allah nije izliječio nego je dao da se rana pogorša.’ Nakon toga, Allahov je Poslanik naredio da se odmazda nipošto ne izvršava nad čovjekom koji je povrijeđen, sve dok u potpunosti ne ozdravi. Kada ozdravi, onda se odmazda izvršava.”
Hadis bilježi imam Ahmed
Hadis nam govori o tome da je neki čovjek udario drugog rogom, a to je kost koja se nalazi na glavama životinja, pa je on tražio od Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se izvrši odmazda nad onim ko ga je udario. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mu je da sačeka dok se ne izliječi, jer se ne zna da li će se ta rana izliječiti ili će ugroziti drugio dio tijela, ili će pak ugroziti čovjekov život, pa da umre. On je to odbio i nije pristao osim na to da se što prije izvrši odmazda, koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i izvršio nad prijestupnikom. Nakon toga se prijestupnik izliječio, a onaj ko je tražio odmazdu počeo je da šepa, te je došao žaleći se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. On mu je pojasnio da je požurio i nije bio zadovoljan s odgađanjem, pa je izgubio svoje pravo za krvarinu, te je dovio protiv njega, kao vid ukora zbog ubrzavanja i neprihvatanja naredbe Poslanika, sallallahu alejhi ve selem. Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se odmazda ne izvršava dok se rana ne zaliječi.
Enes b. Malik, radijallahu anhu, ispričao je sljedeće: “Er-Rubej’a, sestra Enesa b. en-Nadra, razbila je sjekutić nekoj ženi. Otišli su Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on im je, po Allahovoj knjizi, presudio odmazdu. Enes b. en-Nadr reče: ‘Tako mi Onoga Koji te je sa istinom poslao, danas joj se neće razbiti sjekutić!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Enese, odmazda je po Allahovoj knjizi.’ Tad se rodbina žene kojoj je slomljen zub zadovolji uzimanjem krvarine. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Među Allahovim robovima ima onih kojima bi, kad bi se zakleli Allahom u nešto, On sigurno zakletvu ispunio.’”
Hadis je muttefekun alejh, a ovo je Buharijeva verzija
U ovom se predanju kaže da je er-Rubej’a, radijallahu anha, razbila nekoliko prednjih zubi nekoj ženi ensarijski, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio da izvrši odmazdu, tj. da se i njoj razbiju zubi. Tada je ustao Enes b. Nadr, njen brat, pitajući za Allahov propis, a ne negirajući ga, te se zakleo da njeni zubi neće biti razbijeni, imajući lijepo mišljenje o Allahu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsjetio da je da je to Allahov propis. Kada je narod to vidio, zadovoljili su se krvarinom, odustajući od odmazde. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da ima Allahovih robova, koji kada bi se Allahom zakleli, On bi tu zakletvu ispunio, jer su oni dobri Allahovi robovi i imaju pouzdanje u Allaha.
Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ko bude ubijen u gužvi ili u međusobnom natjecanju u bacanju kamena ili (udarcima) biča, njega sljeduje plaćanje krvarine kao za nehotično ubistvo. A ko bude ubijen hotimično, ubicu sljeduje odmazda. U koliko odbije odmazdu, na njega će se sručiti Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i cijelog svijeta."
Hadis bilježi Ibn Madže - Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud
Hadis pojašnjava da onaj ko bude ubijen u gužvi, ili nekoj drugoj nejasnoj situaciji, pa se ubica ne zna, onda se to računa nenamjernim ubistvom i daje se krvarina za nenamjerno ubistvo, koja se daje iz državne blagajne. A ko bude ubijen hotimično, ubicu sljeduje odmazda. Onaj ko spriječi rodbinu ubijenog da izvrše odmazdu nakon što je zatraže, na njega će se sručiti Allahovo prokletstvo i od njega Allah neće primiti ni farz ni nafilu, s obzirom na djelo i grijeh koji je učinio.
Prenosi se od Ibn Omera da je neki mladić ubijen varkom, pa je Omer, radijallahu anhu, kazao: “Da su se svi stanovnici Sane bili udružili u tom nedjelu, sve bi ih pogubio.”
Hadis bilježi imam Buhari
Za vrijeme halife Omera pet ili sedam ljudi sudjelovalo je u ubistvu jednog dječaka, kada on na to nije obraćao pažnju, i Omer je zapovjedio da ih se sve pogubi. Time je potvrdio pravilo da se imaju pogubiti svi sudionici u nečijem ubistvu: “Da su se svi stanovnici Sane bili udružili u tom nedjelu, sve bi ih pogubio.” Svi ashabi i većina pravnika na stanovištu su da se imaju pogubiti svi sudionici u nečijem ubistvu. To je tako, a izostavljanje pogubljenja svih onih koji sudjeluju u nečijem ubistvu dovelo bi do toga da ljudi prolijevaju krv jedni drugih. Omer je ovdje spomenuo grad Sanu ili zbog toga što su ubice bili iz njega, ili zato što se Arapi ovaj grad koristili kao primjer mnogoljudnog grada.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Ovaj i ovaj imaju isti status", misleći na mali prst i palac.
Hadis bilježi imam Buhari
Na rukama ima deset prstiju i svi imaju isti status, pa ukoliko bi prijestupnik nekom odsjekao bilo koji prst, morao bi platiti desetinu krvarine u kamilama. Mali prst je zadnji prst na šaci, a palac je velik, i na njega se oslanja pri stisku i hvatanju. Kada je u pitanju visina odštete, među njima nema razlike. Za svih deset prstiju zajedno propisana je potpuna krvarina. Nožni su prsti poput prstiju ruke. Premda se razlikuju, svaki od njih ima ulogu koju obavlja i drugi prst ga u tome ne mijenja, a, opet, krvarina je jednaka. Allah je Mudar i o svemu je obaviješten.
