





























Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
All
Subej'a Eslemijja, koja je bila udata za Sa'da b.Havlu, a on je jedan od potomaka Amira b. Lu'ejja i jedan od učesnika Bitke na Bedru, i koji umro u toku Oproštajnog hadža, porodila se ubrzo nakon njegove smrti. Kada se pridigla nakon nifasa, ukrasila se za prosce, te je ušao kod nje Ebu Senabil b. Ba'kek, jedan iz Benu Abduddara, i rekao joj: "Šta je to? Vidim da si se ukrasila za prosce očekujući udaju. Tako mi Allaha, ti se nećeš udavati dok ne prođe četiri mjeseca i deset dana." "Kada mi je to rekao", kaže Subej'a, "predveče sam ogrnula svoju odjeću i došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga upitala o tome. On mi je objasnio da mi je istekao period pričeka onda kad sam se porodila, i naredio mi da se udam, ako se odlučim za to." Ibn Šihab veli: "Ne vidim smetnje u tome da se žena uda nakon što se porodi, pa makar i krvarila, osim što ne smije imati odnos dok se ne očisti."
Muttefekun alejhSada b. Havle preselio je na ahiret, a nedugo zatim njegova se supruga porodila. Kada se očistila od nifasa, znajući da se porođajem izlazi iz pričeka, uljepšala se. Tada je kod nje došao Ebu Senabil, te je shvatio da se ona uredila za prosidbu. Tada se on zakleo, shodno onome što je smatrao, da joj nije dozvoljeno da se uda dok ne prođe četiri mjeseca i deset dana. To je zaključio na osnovu ajeta: "Žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa." Ona nije bila uvjerena u ono što je znala, a onaj ko je došao, potvrdio je svoje riječi zakletvom. Ona je tada otišla do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga je upitala o tome, i on joj je dozvolio brak onda kad se porodi, pa ako ona želi da se uda, može to učiniti, na temelju ajeta: "Trudne žene čekaju sve dok ne rode..."
Od Zejda b. el-Džuhenija, r.a., prenosi se: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan je o izgubljenom zlatu ili srebru, na šta je rekao: 'Označi povez i omot, a zatim oglašavaj godinu dana (da si pronašao neku vrijednost.) Ako se ne javi vlasnik, onda ga možeš iskoristiti. Neka je to kod tebe kao vid depozita, ako nekada dođe vlasnik koji ga traži, podaj mu ga.' Upitan je o izgubljenoj devi, te je odgovorio: 'Šta ti imaš s njom? Ostavi je, ona se slobodno može kretati i piti vodu. Naći će vodu, jest će grmlje sve dok je ne pronađe njen vlasnik.' Upitan je i o ovci. Na to je rekao: 'Nju uzmi. Ona će pripasti tebi, ili tvome bratu, ili vuku."
Muttefekun alejhNeko je upitao Vjerovjesnika, s.a.v.s., o statusu izgubljenog imetka u vidu zlata, srebra, deva i ovaca, pa mu je objasnio status tih vrsta kako bi bile primjer i za druge slične vrste izgubljenog imetka. Rekao je o zlatu i srebru: "Označi povez kojim je vezan i omot u koji je stavljen, kako bi se mogao razlikovati od tvoga imetka i kako bi na osnovu te spoznaje bio obaviješten od onoga ko tvrdi da je njegovo. Ako se poklopi njegov opis, podaj mu ga, inače ćeš znati ako je njegova tvrdnja neistinita." Naredio je da o nađenoj stvari oglašava cijelu godinu dana nakon pronalaska. Oglašavanje o izgubljenoj stvari mora biti na javnim mjestima i okupljalištima ljudi, kao što su pijace i džamije, te na mjestu gdje je stvar pronađena. Nakon toga mu je dozvoljeno (nakon što je prošla godina oglašavanja i nije se javio vlasnik) da se koristi tom stvari. A ako dođe vlasnik, bilo kada, dat će mu ono što mu pripada. Što se tiče deve i slične stoke koja se može samostalno starati o sebi, zabranio je da se uzima, jer ona nije u potrebi da se čuva, po svojoj prirodi može se samostalno čuvati, posjeduje vlastitu snagu kojom se može zaštiti od malih divljih grabljivaca, papke kojima prelazi bezvodnu pustinju, dugačak vrat kojim može doseći lišće i vodu, utrobu u kojoj nosi zalihe hrane, tako da se može brinuti o sebi sve dok je ne nađe njen vlasnik koji će je tažiti tamo gdje ju je izgubio. Što se tiče izgubljene ovce i sličnih manjih životinja, one se uzimaju iz razloga da se sačuvaju od propasti i divljih zvijeri. Nakon što se uzme, doći će njen vlasnik i uzeti je, ili će proći godina oglašavanja pa će pripasti onom ko ju je našao.
Džabir b.Abdullah El-Ensari, radijallahu 'anhuma, je rekao: "Bio sam sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada smo obavljali namaz u strahu, pa smo se poredali u dva safa iza Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a neprijatelj je bio između nas i kible. Kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, donio početni tekbir i mi smo svi za njim donijeli početni tekbir, zatim kada je učinio ruku'u i mi smo svi za njim učinili ruku'u, zatim je podigao glavu sa ruku'a i mi smo svi za njim podigli glavu sa ruku'a, zatim se spustio na sedždu a za njim i prvi saff, dok je drugi saff ostao stajajući spram neprijatelja. Kada su Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i prvi saff obavili sedždu i ustali na drugi rekat, onda je drugi saff obavio sedždu. Kada su i oni ustali sa sedžde prvi saff se pomjerio unazad a drugi saff se pomjerio naprijed. Zatim je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učinio ruku'u i mi smo svi sa njim učinili ruku'u, kada je podigao glavu sa ruku'a i mi smo svi za njim podigli glavu sa ruku'a, zatim je otišao na sedždu a za njim i prvi saff, saff koji je na prvom rekatu stajao okrenut prema neprijatelju. Kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavio sedždu i saff koji je bio iza njega, drugi saff se spusto na sedždu. Kada su obavili sedždu Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je predao selam, i svi su zajedno za njim predali selam. Isto kao što rade ovi čuvari kod svojih nadređenih." A imam Buharija je spomenuo dodatak ovog hadisa u kome se spominje da je Džabir klanjao ovaj namaz u strahu sa Poslanikom, sallallallahu 'alejhi ve selelm, u pohodu "Zatur-Riqa'a", koji je bio sedmi pohod koji je vodio Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem.
Muttefekun alejhU ovome hadisu je opis namaza u strahu u slučaju kada je neprijatelj na strani prema kojoj je kibla. U tom slučjau Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je podijelio vojsku u dvije grupe. Jedna grupa je stajala u prvom safu, a druga grupa u drugom safu. Zatim su svi zajedno stupili u namaz, učili Kur'an na prvom stajanju i učinili ruku'u. Kada su se vratili sa ruku'a pri saff koji je bio odmah iza Posalnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavio je zajedno sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, sedždu dok je saff ostao stajajući. Kada su oni obavili sedždu i ustali na drugi rekat, drugi saff koji je pazio na neprijatelja je obavio sedždu. Kada su i oni obavili sedždu i ustali na drugi rekat prvi saff se pomjerio nazad a drugi saff se pomjerio naprijed. Tako je upotpunjena pravednost i raspodjeljena nagrada jer prvi saff nije čitavo vrijeme stajao iza Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Zatim su klanjali isto kao i na prvom rekatu. Nakon što je drugi saff samostalno obavio sedždu, svi su zajedno obavili zadnje sjedenje u namazu i svi su zajedno predali selam za Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ovakvo svojstvo namaza u strahu je odgovarajuće zbog toga što je neprijatelj bio na stani prema kojoj je kibla, pa su Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovi ashabi mogli vidjeti i paziti na neprijatelja u toku stajnja u namazu i ruku'a, a bili su sigurni da im neprijatelj neće doći iza leđa.
Prenosi se od Ummu Habibe, kćerke Ebu Sufjanove, (da je kazivala): "Jedne sam prilike rekla: 'Allahov Poslaniče, oženi se mojom sestrom, kćerkom Ebu Sufjanovom!' 'Zar bi ti to voljela?', upita me on. 'Da', rekoh, 'ti svakako nisi samo moj, a meni najdraži ko bi sa mnom mogao dijeliti dobro jest moja sestra.' 'To mi nije dopušteno.', reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. 'Ali mi čujemo da se hoćeš oženiti kćerkom Ebu Seleminom?', rekoh mu. 'Kćerkom Umm Seleme?', upita on. 'Da.', odgovorih. Tada on reče: 'I da ona nije odrasla u mojoj kući, opet mi ne bi bila dopuštena, jer je ona kćerka moga brata po mlijeku. Mene i Ebu Selemu zadojila je Suvejba, zato mi nemojte nuditi svoje kćeri niti svoje sestre!'“ Urva veli: "Suvejba je bila robinja Ebu Leheba; on ju je oslobodio, te je zadojila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A kada je Ebu Leheb umro, neko od njegove porodice vidio ga je u snu u veoma teškom stanju, pa ga je upitao: 'Šta si tamo zatekao?' 'Ja nisam našao nikakvo dobro poslije vas, osim što dobijem vode u ovom (tj. žljebić napalcu ili između palca i kažiprsta, misleći na nešto neznatno malo) zato što sam oslobodio Suvejbu.', odgovori mu Ebu Leheb."
Muttefekun alejhUmmu Habiba, kćerka Sufjanova jedna je od majki vjernika, Allah sa njima bio zadovoljan. Bila je sretna u braku sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i zadovoljna njime, pa je zatražila od Poslanika da oženi i njenu sestru. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je čudno kako ona dopušta ženidbu sa drugom ženom, znajući za ljubomoru koja vlada među ženama. Zbg toga ju je, čudeći se i upitao: „Zar bi ti to voljela?“ A ona je odgovorila da bi. Potom mu je pojasnila razlog zbog kojeg bi voljela da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženi i njenu sestru, jer ona svakako ima inoču, pa bi najviše voljela da to bude njena sestra. Ona, dakle, nije poznavala zabranu spajanja dvije sestre u braku, pa joj je Poslanik ukazao da to nije dozvoljeno. Tada ga je ona obavijestila da se priča kako će on oženiti kćerku Ebu Seeleme, a on joj je kazao, pitajući je: „Kćerkom Umm Seleme?“ „Da.“, odgovorila je. On je tada, pojašnjavajući netačnost te informacije kazao da mu ona nije dozvoljena iz dva razloga: Prvi je da je ona pastorka o kojoj se brinuo, a drugi je da je ona kćerka od brata po mlijeku. Njega i njenog oca dojila je Suvejba koja je bila oslobođena robinja Ebu Leheba, a on joj je također i amidža. Zato je kazao da mu oni ne nude svoje kćeri i sestre jer on bolje zna i preči je da svoje poslove uređuje.
Prenosi se od Džabira b. Abdullaha, r.a., da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudio je da poklonjena stvar na doživotno korištenje (umra) pripadne onome kome je poklonjena." U drugoj verziji ove predaje stoji: "Kome bude nešto poklonjeno na doživotno korištenje, njemu i njegovim potomcima, to pripada onome kome se da i ne vraća se davaocu, jer on je dao poklon u kojem postoji nasljeđivanje." Džabir je kazao: "Poklanjanje na doživotno korištenje koje je dozvolio Allahov Poslanik, s.a.v.s., jest da se izjavi: 'To je tebi i tvojim nasljednicima.' Međutim, ako kaže: 'To je tebi dok si živ', to znači da se vraća vlasniku." U Muslimovoj verziji stoji: "Zadržite svoje imetke i nemojte ih upropaštavati. A onaj ko pokloni na životno korištenje, to pripada onome kome se pokloni, živom i mrtvom, i njegovim nasljednicima."
Hadis bilježi imam Muslim - Muttefekun alejh"El-umra" i "er-rukba" jesu dvije vrste poklona koje su prakticirali predislamski Arapi. Neko bi poklonio kuću drugom čovjeku i izjavio: "Poklanjam ti je za tvoga ili svoga života." U tom slučaju su pazili kada će daroprimalac umrijeti da se njima vrati darovana stvar. Zakonodavac je potvrdio davanje dara, ali je dokinuo uobičajeni uvjet, a to je da se poklon vrati, jer je onaj ko traži povrat dara okarakterisan kao pas koji se povrati i poliže. Zbog toga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., presudio doživotnim korištenjem (el-umra) onome kome je dat poklon i njegovim nasljednicima iza njega, upozoravajući da čuvaju svoje imetke (pogrešnim) mišljenjem da takav vid poklona nije obavezan i da je moguće da ga vrati, pa im je kazao: "Zadržite svoje imetke i nemojte ih upropaštavati. A onaj ko pokloni životno pravo, to pripada onom kome se pokloni, živom i mrtvom, i njegovim nasljednicima."
Od Džabira b. Abdullaha, r.a., prenosi se da je rekao: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio je da se prihvata principu preče kupnje u svemu onom što se ne može podijeliti, a kada se omeđi i probiju putevi onda nema prava preče kupnje."
Muttefekun alejhMudri šerijat postoji kako bi se uspostavili istinu i pravdu, a otklonili zlo i šteta. Pošto su suvlasnički odnosi u nekretninama često narušeni štetom čije zlo se proteže i otežava djelidbu nekretnine, mudri Zakonodavac je uspostavio pravo preče kupnje za suvlasnika. To znači da ako jedan suvlasnik proda svoj udio u zajedničkoj nekretnini, onda suvlasnik koji nije prodao svoj dio polaže pravo da od kupca po istoj cijeni kupi prodani dio, da bi se spriječila šteta zajedničkog vlasništva. Ovo pravo je potvrđeno za suvlasnika do momenta kada se podijeli nekretnina i odrede međe i putevi. Nakon omeđivanja dva dijela nekretnine i nakon uspostavljanja ulica gubi se pravo preče kupnje, zbog anuliranja štete koja nastaje iz zajedničkog vlasništva, a koja je mogla biti razlogom oduzimanja prodatog dijela od kupca.
Od Aiše, radijallahu 'anha, u merfu' hadisu se prenosi da je rekla: "Došla je žena Rifa'ije El-Kurezijja kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Bila sam kod Rifa'ah El-Kurezijja, pa me razveo i neopozivo pustio. Nakon njega sam se udala za Abdurrahmana b. Zubejra, ali je kod njega poput kraja košulje." Na to se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijao, pa je zatim rekao: "Zar želiš da se vratiš Rifa'i!? Ne, sve dok ne osjetiš slast sa njim i on sa tobom." Kaže Aiša: "A Ebu Bekr je bio kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je Halid b. Se'id čekao na vratima dozvolu za ulazak u kuću, pa je povikao: 'O Ebu Bekre, zar ne čuješ šta sve ova iznosi pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!?'"
Muttefekun alejhDošla je žena Rifa'ije El-Kurezijja kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na svoje stanje, i obavijestila ga da je bila udata za Rifa'iju sve dok je nije razaveo neopozivim razvodom braka, a to je treći razvod braka. Nakon toga se udala za Abdurrahmana b. Zubejra, međutim on joj nije mogao prići u postelji zato što je njegov spolni organ bio slab i mlitav, i nije mogao dostići erekciju. Pa se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijao, iz razloga što ona javno i otvoreno govori ono čega se većina žena uglavnom stidi, i shvatio je da ona ustvari želi da ja joj legalizira povratak prvom mužu Rifa'iji, jer je mislila da se nakon novog sklapanja braka sa Abdurrahmanom može ponovo vratiti prvom mužu. Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je to odbio i obavijestio je da samo sklapanje braka nije dovoljno da ona postane dozvoljena prvom mužu, već je potrebno da ima i odnos sa trenutnim mužem. A kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bio Ebu Bekr, dok je na vratima Halid b. Se'id čekao dozvolu za ulazak u kuću, pa je Halid pozvao Ebu Bekra uznemiren zbog ove žene, koja sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, javno razgovara o ovim stvarima. Sve to je bilo zbog njihovog respekta i uvažavanja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah sa njima bio zadovoljan i opskrbio nas lijepim ponašanjem i slijeđenjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Od Aiše bint Ebi Bekr, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekla: "Za Beririn slučaj su vezana tri sunneta (zakona, propisa): Kada je oslobođena dato joj je pravo da bira između ostanka u braku sa mužem i razvoda. Jedne prilike je dobila na poklon nešto mesa, pa je ušao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a lonac (sa mesom) je bio na vatri, i tražio je da mu se donese hrana. Dali smo mu hljeb i nešto od hrane koja je bila u kući, a on je rekao: 'Zar nije na vatri lonac i u njemu meso?' Ogovorili smo: 'Jeste Allahov Poslaniče, to je meso koje je dato Beriri kao sadaka, i nismo htjeli da te time nahranimo.', a on je na to rekao: 'To je njoj sadaka, a nama je poklon od nje.' I rekao 'Doista el-vela' (pravo na nasljedstvo imovine roba) pripada onome ko oslobodi roba.'"
Muttefekun alejhAiša, radijallahu anha, spominje nešto od bereketa svoje robinje Berire, zadovoljna što ju je kupila, jer ju je ta kupovina približila Beriri, zbog koje je Allah ukazao na tri propisa, koji su ostali da važe kao šerijatski propisi do Sudnjeg dana. Prvo: Ona je oslobođena, a bila je udata za roba, pa joj je dat izbor da izabere između ostanka u braku sa svojim mužem i razvoda braka. Zbog toga što njen muž, nakon njenog oslobađanja, više nije bio adekvatan suprug za nju (nije joj dolikovao). Ona je izabrala da se razvede od njega, pa je to ostalo kao sunnet svima nakon nje. Drugo: Dobila je kao sadaku nešto mesa, a bila je u kući Aiše, radijallahu 'anha. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ušao u kuću, a meso je bilo u loncu (kuhalo se), pa je zatražio da mu donesu hranu. Donijeli su mu hljeb i nešto od hrane koja je bila u kući, a nisu mu donijeli meso koje je kao sadaku dobila Berira, jer su znali da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne jede sadaku. Pa ih je upitao: "Zar nije u loncu na vatri meso?", odgovorili su da jeste, ali da je to meso Beririna sadaka, pa nisu htjeli da ga time nahrane. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "To je njoj sadaka a nama je poklon (hedija)." Treće: Kada je njena porodica htjela da otkupi Beriru od Aiše, radijallahu anha, postavili su uvjet da oni imaju pravo na nasljedstvo, da bi time stekli ugled i materijalnu korist. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na to kazao: "Doista el-vela (pravo na nasljedstvo) pripada onome ko oslobodi roba." El-vela je veza između roba i njegovog vlasnika, nakon što vlasnik oslobodi roba. Tada on stiče pravo da naslijedi imetak svog roba, ukoliko ovaj nema drugih nasljednika, ili ukoliko se podijeli nasljedstvo među nasljednicima, pa nešto od toga pretekne.
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: "Sporili su se Sa'd b. Ebi Vekkas i Abd b. Zem'a oko jednog dječaka. Sa'd je rekao: 'Allahov Poslaniče, ovo je sin moga brata 'Utbe b. Ebi Vekkasa, koji mi je oporučio da je to njegov sin. Pogledaj njegovu sličnost (sa Utbom)!' Abd b. Zem'a je rekao: "Allahov Poslaniče, ovo je moj brat. Rođen je na postelji moga oca od njegove robinje.' Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pogledao je i uočio jasnu sličnost dječaka sa 'Utbeom, a potom rekao: 'O Abd b. Zem'ah, on je tvoj! Dijete pripada postelji, a preljubniku pripada kamenovanje. Sevdo, pokrivaj se od njega!' l on Sevdu više nikad nije vidio."
Muttefekun alejhU predislamsko doba ljudi su zarađivali na prostituisanju robinja, pa su djecu iz tih veza pripisivali bludniku, ako bi smatrao da je dijete njegovo. 'Utbe b. Ebi Vekkas u predislamsko doba učinio je blud sa robinjom Zem'e b. Esveda, pa je ona rodila dječaka, a 'Utbe je svome bratu Sa'du oporučio da to dijete sebi pripoji. Kada je oslobođena Mekka, Sa'd je vidio tog dječaka, pa je uvidio da liči njegovom bratu, te je zatražio da mu se on pripoji. U vezi njega su se sporili on i Abd b. Zem'ah, pa je Sa'd iznio kao dokaz to što je njegov brat priznao da mu je on sin i to da su oni slični. Tada 'Abd b. Zem'ah reče: "On je moj brat, rođen od robinje moga oca", odnosno njegov otac je bio vlasnik robinje koja je rodila tog dječaka, pa je on vlasnik postelje. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je pogledao dječaka, te je uvidio veliku sličnost sa 'Utbeom. Međutim, presudio je da on pripadne Zem'i. Rekao je: "Dijete pripada postelji, a bludniku pripada kamenovanje", i on je daleko od djeteta, jer je osnova da se dijete pripiše vlasniku robinje sa kojom je on imao ispravan spolni odnos. Međutim, kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidio da dječak sliči 'Utbeu, bojao se da mu dozvoli gledanje u njegovu sestru Sevdu bint Zem'a, pa joj je naredio da se iz predostrožnosti pokriva pred njim. Na sličnosti i pretpostavke (u ovom pitanju) se ne obazire kada postoji vlasnik postelje.