Hadeeth Cards
Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way






























Da'wa cards that highlight great meanings from the noble prophetic hadiths in a simple style and attractive display that helps the Muslim to have a deeper understanding of his religion in an easy way
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavještava nas da su zvona koja se vješaju na životinje šejtanova pomagala kojima on svoje štićenike odvraća od onoga zbog čega su stvoreni.
„Gospodaru, ja Te molim za dobro ovoga vjetra, za dobro koje nosi...”, tj. vjetar, kojeg je Allah stvorio i kojim upravlja, djeli se na dvije vrste: prvo, obični vjetar i prilikom njega nije sunnet učiti neki precizirani zikr; drugo, oluja. Narod Ad je uništen jakim vjetrom, pa kada takav vjetar zapuše, treba proučiti ono čine nas je Poslanik podučio: „Gospodaru, ja Te molim za dobro ovoga vjetra, za dobro koje nosi i za dobro s kojim je poslan, a utječem Ti se od njegovog zla, zla koje nosi i zla sa kojim je poslan.“ Treba moliti Allaha za dobro ovog vjetra i za koristi koje nosi, jer on nekad nosi dobro, a nekada zlo. I treba od Allaha moliti da nas zaštiti zla kojeg nosi i zla sa kojim je poslan, jer on nekada bude kazna. Kada čovjek zatraži zaštitu, Allah će ga zaštititi i imat će korist od tog vjetra. ("Merkatul-mefatih", 3/1115, "Muraatul-mefatih", 5/197, "Šerhu rijadis-salihin", 6/471-472)
“Vjetar je dio Allahove milosti prema robovima, on donosi i milosrđe i patnju...”, tj. Allah šalje vjetrove kao milost Svojim robovima, pa ljudi od toga imaju korist, kao što stoji u ajetu: “Mi šaljemo vjetrove da oplođuju”, i u ajetu: “Allah je Taj Koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada”, i u ajetu: “On je Taj koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo.” “...i donosi patnju...”, kao što se kaže u ajetu: “I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im još na ovome svijetu dali da osjete sramnu patnju”; “Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao i ljude dizao, kao da su palmina stabla iščupana. I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: ‘Ovaj nam oblak kišu donosi!’ – ‘Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi’”; “Kada vidite vjetar, ne grdite ga...”, tj. nije dozvoljeno muslimanu da grdi vjetar jer je on Allahovo stvorenje koje ispunjava Njegove naredbe i vjetar bez Njegove volje nema nikakvog utjecaja, niti koristi, niti štetu donosi. Eto, grđenje vjetra je ustvari vrijeđanje Tvorca, Koji ga je dao. “...nego molite Allaha da vam podari dobro u njemu, i od Allaha zatražite utočište od njegovog zla”, tj. nakon što je Poslanik zabranio psovanje vjetra, uputio je umet da prilikom puhanja mole Allaha da im u njemu podari korist, a da ih zaštiti njegove štete i zla. ("El-Kavlul-mufid, 2/379" i "Šerhu rijadis-salihin", 6/470, šejha Ibn Usejmina.)
Značenje hadisa: "Ako je munafik sejjid", tj. u vašem narodu uglednik i vi ga tako nazovete, onda ste rasrdili Allaha, s obzirom da ste mu ukazali poštovanje. A ako nije sejjid onda ste kazali lažno i pretvarajući se. Tako se u oba slučaja zabranjuje sejjidom nazivati licemjera, nevjernika i novotara. (Mirkatul-mefatih, 7/3009., El-Abbad, Šerh Sunen Ebi Davud, elektronska verzija.)
Na mjestima gdje se vrši nužda borave džinni i šejtani, koji prate ljude kako bi im naudili i naštetili, s obzirom da na tim mjestima otkrivaju stidno mjesto i ne spominju Allahovo ime. Pa kada neki musliman dođe na takvo mjesto neka kaže: 'E'uzu billahi minel-hubusi vel-habaisi/Utječem se Allahu od muškog i ženskog roda šejtanskog.'"
Enes nam kazuje da su ashabi mnogo voljeli Allahovog Poslanika, ali da ni zbog te izuzetno snažne ljubavi nisu ustajali pred njime. Naime, znali su da on to ne voli i ne odobrava.
Ebu Džuhejfa Vehb b. Abdullah Es-Suva'i, radijallahu 'anhu, kazuje u ovom hadisu da praksa Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije bila da jede dok je naslonjen jednom stranom na jastuk i sl., ili da se nasloni jednom rukom na tlo. On, sallallahu 'alejhi ve sellem, se čuvao ovog načina sjedenja, jer u takvom položaju čovjek može mnogo da pojede, što dovodi po povećanja težine i ljenosti, te drugih štetnosti za tijelo. Kada se jede u naslonjenom položaju, onda prolaz za hranu naget, a ne ispravljen i nije u prirodnom položaju, što može dovesti do problema s probavom. Također, konzumiranje jela u takvom položaju je vid oholosti, što odudara od poniznosti.
Ovaj nam hadis pojašnjava jedno od pravila ponašanja prilikom jela i pića, a to je zabrana puhanja i disanja u posudu sa hranom ili pićem. Disanje u posudu je zabranjeno jer se na taj način posuda prlja, piće se čini nečistim. Ili npr. ako se pije i diše u isto vrijeme, postoji mogućnost da se udavi. U Sunnetu je preneseno da se pije iz tri puta i da se diše van posude. Također, u ovom hadisu zabranjuje se puhanje u hranu i piće, bez obzira da li se radilo s ciljem da se hrana ohladi ili da se ukloni nešto. Na takav način štiti se hrana od pljuvačke ili neugodnog mirisa.
Značenje hadisa je ovo: kada neko udara nekoga kao vid odgoja ili kazne, ili kao vid izvršavanja Allahove fiksne sankcije (hadd), ili u sporu, i sl., neka ne udara u lice i neka se toga kloni, pa makar se radilo i o propisanoj kazni (haddu), jer lice ljudi ima posebnu čast; to je najčasniji dio tijela i njime se susrećemo, a udaranje ga može uništiti ili unakazati, pa je obaveza toga se kloniti i zabranjeno je udaranje po licu, bilo da se udara s pravom ili bespravno.